ARHIVA · 2023 - Umjetnička galerija Dubrovnik

ARHIVA · 2023

BRANKO KOVAČEVIĆ (1911.-1988.) Iz dubrovačkih zbirki
14.12.2023. - 24.3.2024.
Autorica i kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik
Suradnica na izložbi: dr.sc. Vesna Čučić

Žene iz Dalmatinske zagore, 1962., ulje na platnu

Izložba se bavi interpretacijom opusa Branka Kovačevića i ističe njegove najvažnije preokupacije u određenim periodima - dijalog s nasljeđem moderniteta, shvaćanje forme i prostora te poglavito odnos prema dubrovačkom ambijentu. Mediteranski i dubrovački kontekst neizostavan je u proučavanju i valoriziranju djela Branka Kovačevića, bilo da je riječ o prikazima kamene školjke Dubrovnika koju umjetnik interpretira konstruktivističkim leksikom, slikama gradskih i otočkih kuća i đardina ili melankoličnim interijerima s bezbrojnim referencijama na neka prošla razdoblja.

Dubrovačke konstrukcije, 1958., tempera na papiru, 56,5 x 79,3 cm

Na više od sto šezdeset djela predstavlja se presjek umjetnikovih slikarskih istraživanja od prvih crteža s Akademije likovnih umjetnosti iz 1934. godine do posljednjih radova iz 1988. godine. Obuhvaćeni su Kovačevićevi rani interijeri i dubrovačke vedute koje radi kasnih četrdesetih i ranih pedesetih godina, ciklus „Žene iz Dalmatinske zagore“ i „Arizona“ iz sredine šezdesetih godina, slike iz sedamdesetih godina u kojima umjetnik ostvaruje svoju inačicu postkubizma, te melankolični, atmosferski interijeri koje radi osobito intenzivno od kasnih sedamdesetih godina do kraja svog života i koji predstavljaju veliki doprinos tom slikarskom žanru u hrvatskom slikarstvu. Predstavljeni su i rijetko izlagani putopisni radovi - tempere i akvareli koji nastaju tijekom čestih putovanja u Pariz, Veneciju ili Firencu, u kojima potpuno neopterećeno pristupa motivu, stvarajući poetične vizualne zabilješke trenutka i atmosfere.

Firenca. 1986., akvarel na papiru

Izložena su djela iz javnog i privatnog vlasništva u Dubrovniku, a najveći broj umjetnina posuđen je od dr.sc. Vesne Čučić, pastorke Branka Kovačevića, ujedno i stručne suradnice na izložbi. Autorica i kustosica izložbe je dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik.

Crvena planina, Arizona, ulje na platnu, 60 x 121 cm

Biografija:
Branko (Branimir) Kovačević rodio se 30. studenog 1911. u Zadvarju u Dalmatinskoj zagori. Već u ranom djetinjstvu seli se s roditeljima u Trst, a potom u Rijeku, Vis i Split. U Splitu pohađa gimnaziju i paralelno slikarsku školu Emanuela Vidovića. Od 1934. do 1938. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Ljube Ivanovića preko kojeg upoznaje slikarstvo minhenskog kruga i profesora Ivana Radovića koji ga upoznaje s modernim pariškim slikarstvom. Po završetku školovanja vraća se u Split, iznajmljuje atelijer i intenzivno radi. Sudjelovanjem na izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti“ 1938./39. počinje njegovo prisustvo u suvremenom hrvatskom slikarstvu. Od 1940. do 1943. profesor je u gimnaziji u Novoj Gradiški. Sudjelovao je u antifašističkom pokretu te se 1943. prebacuje u Split, 1944. na Vis, a potom u Šibenik. Nakon oslobođenja, u Splitu i drugim gradovima, zaključno sa Zagrebom, Kovačević organizira izložbu umjetnika partizana na kojoj i sam sudjeluje. U Dubrovnik, u kojemu će živjeti i stvarati do kraja života, dolazi 1945. i s Kostom Strajnićem radi na osnivanju Umjetničke galerije Dubrovnik čiji je prvi kustos, a od 1947. do 1952. ravnatelj. Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika iz Dubrovnika. Bavio se scenografijom, izradom plakata, objavljivao je članke, eseje i likovne kritike. Njegova su djela postala dio fundusa svih hrvatskih muzeja koji se bave modernom umjetnošću, izlagao je po cijelom svijetu, osobito intenzivno u Italiji, gdje doživljava pozornost kritike. Monografija slikara u autorstvu likovnog kritičara Josipa Depola, izdana je 1986. godine. Branko Kovačević umro je u Krapinskim Toplicama 4. listopada 1988.

Umjetnikova obitelj (Doručak Dunje i Jasenke), 1948., ulje na platnu, 106 x 94 cm

JASLICE U GALERIJI
instalacija u prostoru

atrij Umjetničke galerije Dubrovnik

3.12.2023. - 6.1.2024.

zajednički projekt Umjetničke galerije Dubrovnik i Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, a koji je organiziran u sklopu programa ovogodišnjeg Dubrovačkog zimskog festivala

Autorice: akademske slikarice Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik i Dubravka Tullio, viši kustos pedagog Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik

Jedna od najljepših božićnih tradicija je postavljanje jaslica, prikaza rođenja Isusova, koje u božićno vrijeme krasi mnoge domove, crkve, trgove, a upravo ta scena, kroz dugi niz stoljeća, služi nam kao neiscrpan izvor nadahnuća u svakom smislu. Značaj simbolike tog prikaza, rođenja Krista, opisana u evanđeljima po Luki i Mateju, pomaže nam da doživimo ono što se dogodilo u Betlehemu kroz maštovitost i kreativnost na djelu.
Smatra se da je prvi scenski prikaz Isusova rođenja u jaslicama uprizorio Franjo Asiški 1223. u talijanskom gradiću Greccio s volom, magarcem i malim Isusom u betlehemskoj štalici. Taj je običaj postao općeprihvaćen u 16. st., s vrhuncem u baroku. Tek u 19. st. postaje dijelom obiteljskog rituala, koje svoje mjesto najčešće pronalaze pokraj božićnog drvca.
Svaka sastavnica tog prikaza ima svoje dublje značenje. Pozadina, kao zvjezdano nebo obavijeno tamom i tišinom, krajolici koji često uključuju ruševine drvenih kuća i špilju, planine i potoci kao znak kako se sav stvoreni svijet raduje rođenju. Anđeli i zvijezda repatica, kao putokaz, pastiri i ovčice, tri mudraca i na kraju, odnosno na početku, Marija, Josip i djetešce Isus. Jaslice, bilo da su to žive jaslice, velike jaslice na trgovima, svečane jaslice u crkvama ili pak one nešto skromnije u obiteljskim domovima, svake su za sebe malo remek djelo koje nas uvodi u radost Božića, obavijene toplinom i nadom u bolje sutra.
Jaslice u atriju Umjetničke galerije Dubrovnik, nastale kao plod suradnje dvaju muzeja, Umjetničke galerije Dubrovnik i Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, pričaju nam istu priču, ali na jedan malo drugačiji način. Reducirani prikaz koji stavlja u prvi plan tri glavna lika, Mariju, Josipa i Isusa ostavlja nam prostor za daljnje, osobno kreiranje doživljaja kroz pozadinsku igru svjetlosti i sjene, koju omogućuju prozirna, transparentna tijela Svete obitelji. Upravo ta prozirnost i transparentnost ukazuju namjeru, autorica skulptura, na ono otvoreno, jasno i vidljivo, na konačno ali i nedovršeno u oblikovanju ovako zahtjevne teme u javnom prostoru. Scena prožeta raznobojnom svjetlošću tjera nas da zastanemo, da osjetimo zahvalnost i budnost, dok se život odvija oko nas.

Sva tri lika Svete obitelji sastoje se od tri nepravilna blago zakrivljena oblika, različitih nijansi tri iste boje, čineći potpune skulpture pronađene u en face pogledu. Skulpture, dozvolivši volumenu i prostoru da se međusobno dodiruju, stvaraju novi međuprostor koji čitavu kompoziciju čini dinamičnijom.
Marija oblikovana u nijansama plave boje predstavlja transcendentalnost, misterij i božansku prirodu. To je boja neba i zato se smatra uzvišenom. Plava je boja od velike važnosti u umjetničkim tradicijama kršćanstva i ima duboko duhovno značenje koje otkriva različite atribute Blažene Djevice. Ona je također boja budućnosti.
Zelena boja koja se smatra simbolom mira, odredila je Svetog Josipa u ovom postavu. Najveća skulptura, kao prikaz očinstva, oblikovana je u tri nijanse zelene boje, koja u kršćanskoj liturgiji predstavlja nadu, te susret između prošlosti i budućnosti. I naposljetku, malom su djetešcu, centralnoj figuri postava, određene tri različite boje. Magenta, narančasta i žuta. Magenta i narančasta sjedinjavaju vječno sa zemaljskim. Kao simboli nebeskog i zemaljskog kad se spoje, kao da izgube svoju suprotnost. Postaju jedno. Nad tim jedinstvom stoji aureola koja nosi boju svjetlosti, zlata i meda. Boju koja simbolizira sunce te predstavlja radost. Žutu.
Ambijent u kojem je prikaz smješten, atrij Umjetničke galerije Dubrovnik, na jedan svojstven način scenografski oživljava poluzatvoreni prostor špilje u kojoj se i prvotno sve odigrava, i tako doprinosi autentičnosti same scene i onoga što je tradicionalno bitno u koncepciji jaslica, a opet oslobođeno okova tradicije i tradicionalnog poimanja izrade skulptura jaslica. Redefinirajući scenu došašća u jednu transcendentalnu pojavu, promatraču se nudi mogućnost prelaska granice iznad materijalnog svijeta, svijeta današnjice u kojem se nerijetko gubi božićni duh skromnosti i mira. Ovogodišnje jaslice u Galeriji nude jedno novo iskustvo jednostavnosti i transparentnosti Božića, jednu novu lakoću vjerovanja u bolje sutra.

Ivona Šimunović

Biografije autorica:

Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Osim slikarskim, bavi se i pedagoškim radom. Nastavnica je likovne kulture te organizatorica i voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2022. članica je Kulturnog vijeća Grada Dubrovnika. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim i javnim muzejskim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

Dubravka Tullio rođena je u Dubrovniku 1985. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2008. godine u klasi profesorice Nine Ivančić. Od 2015. godine zaposlena je u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik na radnom mjestu muzejskog pedagoga. Autorica je i koordinatorica muzejskih i pedagoških programa, festivala i akcija te je autorica i koautorica publikacija Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Autorica je i koautorica brojnih likovnih postava izložbi Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Bavi se klasičnom ilustracijom. Njezini radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu. Majka je dvoje djece i članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik i Hrvatskog muzejskog društva. Dobitnica je godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za realizirani pedagoško-edukacijski program za 2022. godinu te posebnog priznanja Hrvatskog muzejskog društva za likovni postav izložbe Pod pritiskom 2015. godine. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj.

ZORAN ŠIMUNOVIĆ
ODRASTANJE

Kustos: Branko Franceschi

8.11.-10.12.2023.

Kustos izložbe, Branko Franceschi u izložbenom katalogu za umjetnika između ostaloga zapisuje: „Šimunović je doslovno uronjen u vlastiti mentalni prostor i unatoč životu u jednom od najljepših domaćih pejzaža, postao je za svoju generaciju netipičan slikar unutrašnjih, duhovnih i nadasve emotivnih prostora. U potonjem pronalazim osnovni razlog njegovog uspjeha. (…) Smatram da se sveobuhvatan uspjeh Zorana Šimunovića može objasniti njegovim shvaćanjem slike kao reprezentativnog (respektabilnog, tipičnog i atraktivnog) objekta koji se obraća osjetilnim i osjećajnim potencijalima gledatelja.“

DO ASTRONAUTS NEED ART 1, 2020., ulje na platnu

Franceschi o umjetnikovu radu i seriji koja je predstavljena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, zapisuje i kako „Šimunović mahom radi u tradicionalnoj tehnici ulja na platnu ambicioznih dimenzija u skladu s, možda i podsvjesnim, aspiracijama gledatelja koji će je potencijalno uključiti u privatni prostor svoje svakodnevice. Sljedeći privlačni aspekt je suzdržana gama pastelnih boja, balansiranog zatomljenog tona, nanesenih ujednačenim, nenaglašenim potezima kista. Nema likovnog elementa koji bi remetio meditativnu atmosferu slike. Kompozicija se razvija iz središta slike prema jednolično bojenim površinama rubova, pa se sadržaj percipira jednostavno. Sam sadržaj balansira između figuracije i apstrakcije premošćujući veliki raskol između dviju tendencija koje su obilježile likovnost prethodnog stoljeća. Šimunović se s jedne strane obraća potrebi prosječnog gledatelja za prepoznavanjem predstavljenog motiva, a s druge strane prostor oko motiva animira jezikom kojeg je razvilo slikarstvo apstrakcije. U kompoziciju ubacuje niz likovnih događaja u samom materijalu izvedbe poput kapanja ili ih unutar kompozicije razvija u zasebne partije i razrađene površine, čineći sliku likovno, a time i perceptivno bogatom.“

DOES DOLLS HAVE EMOTIONS, 2022., ulje na platnu

Što se tiče samih motiva na njegovim djelima, Franceschi zapisuje kako „motivi Šimunovićevih slika nisu sazdani po euklidskoj geometriji, niti se pojavljuju u prostoru usklađenom s linearnom perspektivom. Dvodimenzionalni su, lebde u prostoru koji ne poznaje gravitaciju, a njihovi međuodnosi i veličine potpuno su proizvoljni, određeni slikarovim unutrašnjim zorom. Iako moderne po izvedbenoj tehnici i koloritu, Šimunovićeve se kompozicije razvijaju u simboličkom prostoru gotovo arhaične provenijencije. Sukladno proizvoljnom formatu realizacije motiva, bez obzira jesu li preuzeti iz života ili imaginarija popularne kulture ili je pak riječ o pejzažu, njihove se boje nužno ne poklapaju s predloškom. Kao u snu, sve se podređuje unutrašnjim zakonitostima koje generira svaka pojedinačna situacija.“

ODRASTANJE, 2022., ulje na platnu

BIOGRAFIJA

Zoran Šimunović rođen je 1984. godine u Vinkovcima. Šimunović je 2008. godine upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, a diplomirao 2013. godine u klasi profesora Antuna Borisa Švaljeka. Potom dobiva mjesto kustosa u Gradskom muzeju Vukovar, zatim voditelja Galerije Slavko kopač u Gradskom muzeju Vinkovci. Sa svojim djelima i izložbama hvaljenim od kritike, Zoran Šimunović danas je jedan od najpriznatijih i najtraženijih suvremenih hrvatskih umjetnika. Izlagao je u galerijama i muzejima u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Austriji i Mađarskoj; djela mu se nalaze u javnim zbirkama četiri hrvatska muzeja. Godine 2019. bio je jedini vizualni umjetnik kojeg je prestižni američki časopis za dizajn Regard Magazine odabrao za prilog “Hrvatska puna života”, zatim 2022. godine u prestižnom časopisu Geo France obuhvaćen je njegov umjetnički rad. Umjetnik svoj uspjeh pripisuje motivaciji i odlučnosti koji su vodili njegov rad i trud posljednjih godina.

ODRASTANJE, 2023., digital print, print on plexiglass, light box

BORIS CVJETANOVIĆ _ LJETOVANJE 1985 – 1997
Izbor radova, postav: Boris Cvjetanović, Petra Golušić
Kustosica: Petra Golušić
28.9. – 29.10.2023.

Nerežišća, 1994., silver print

Boris Cvjetanović radi ciklus koji se odnosi na periode ljetovanja. Izložba predstavlja izbor iz njega, sastoji se od osamdeset i jedne crno-bijele analogne fotografije koje su nastale od 1985. do 1997. godine. Meridijani i paralele nižu se sukladno odrednicama koje su ucrtane u autorovo kretanje: Brač, Pelješac, Zadar, Dubrovnik, Bibinje, Korčula itd. Pustolovnost umjetnika uprizoruje se u fragilitetu umjetničkog djela. Događa se kontemplativno i esencijalno zapisivanje. Fotograf mjesto svijeta, unutarnji i vanjski život ljudskog bića, bilježi višerazinski. Autor proživljava, budno prati, oštroumno promatra te s lakoćom (nenametljivo tiho) i u mudrosti (mekano/snažno) iscrtava univerzalnu kartografiju.

Škrip, Brač, 1986., silver print

Mir se izriče i jednostavno se rastvara portretistika - srži života i prisutnosti. Život se vidi spoznajom i bilježi markantnom estetikom. Ona iznimnom kvalitetom, koja je ukorijenjena duboko u općem, uvlači pogled u kadar. Mapira se spori mediteranski tijek. U obrisima i na bridovima, u detaljima i krupnim planovima čita se ikonografija predjela Zemlje. Mediteran se razaznaje u fizionomijama, krajobrazu, svjetovnim i svetim stvarima, atributima i simbolima, interijerima i eksterijerima. U njemu se bezuvjetno prožimlje, bivstvuje sa sobom i drugim, poštuje se naslijeđeno i tradicija, traži se istina i pronalazi, sloboda se tišinom izriče. Živi se jednostavnim i skromnim životom. Odmiče se u samotnjačke pustinje i vraća se natrag k čovjeku. Pronalazi se dobrota i povjerenje. Spoznaje se apsolut. I mnogo više od navedenog majstorski zapisuje Cvjetanović.
Pristupa se ljudskom biću i svijetu mišljenjem i razumijevanjem. Kod Cvjetanovića riječ je o iskonskoj prisutnosti. Rastvorena je knjiga ontologije čovjeka i svijeta.Buga, Škrip, Brač, 1995., silver print

Uprizoruje se duhovni i vitalni bitak ljudskog bića. Rad izriče humanost. Ciklus nastaje u teškoj duhovnoj situaciji, razdoblju prijelaza iz jednog političkog uređenja u drugo i dobu Domovinskog rata. Prostor se višerazinski čita kao mirno područje nužno za opstanak humanog univerzalnog opstanka. Boris Cvjetanović prolazi kroz razne situacije i zadržava se tamo gdje treba stati da bi dokumentirao srž. Hegel navodi za umjetnika da u 'svijest unosi najviše interese duha' što je u radu autora jasno, očito. Osjetilnost je umna, a umnost osjetilna. Ono nevidljivo postaje vidljivo. Susret s istinom, istinom kao temeljem ili biti svijeta, susret s istinom biti ljudskog bića, mapira se. Glorificira se bezvučjem sloboda. Riječ je o mogućnosti koja se uviđa, poštuje i kojoj se jednostavno dostojanstveno pristupa. Očita je spoznaja svjetlosti. Izrečeno je bivstvovanje u običnosti i poniznosti. Blagostanje skromnosti suštinski se uprizoruje. Događa se ozbiljno i duboko markiranje običnosti (u smislu njezine krajnje veličanstvenosti) i zahvalnosti (na temeljnome).

Tonči Jure Ivica i Buga, Nerežišća, 1991., silver print

Konstituiranje bitka umjetničkog djela počiva u objektivizaciji subjektivnog viđenja pojedinačnog kao općeg.
Majstor fotografije dominaciju kadrova posvećuje Braču gdje provodi ljeta s obitelji te Pelješcu odakle je i porijeklom. Portretira suprugu, kćer te rodbinu u spontanim scenama i dok poziraju objektivu. Cvjetanović kadrira svakodnevicu majke i djeteta u raznim uzrastima. Iskazuje se sloboda, harmonija i jedinstvo ljudskog života. Tajnovito se prodire u profinjenost intime. Fotografija je čudesan fenomen. Njome se izražava odnos i komunikacija tišine s najbližima. Razumijevanje šutnje je u obostranom pogledu u i kroz objektiv. Tu je riječ o obitelji, nukleusu života. Umjetnik u sporom tijeku prilazi tematici kontinuirano. Moguće je pratiti kretanje mijene u istančanoj portretistici. Objektiv bilježi životna događanja i nenametljivo poziranje u ljetu. Beskraj je vidljiv: u očima, na licima, pokretima, mirovanju itd. Čita se u scenama detalja svijeta intimnog prostora koji postaje procesom rada opći. Poštovanje prema životu podcrtava neizmjerno bogatstvo unutarnjeg prostranstva i istine.
Filozofija Cvjetanovićeve umjetnosti artikulacija je unutarnjih energija predmetnog svijeta. U njoj se događa oblikovnost mišljenja koje se estetskim fenomenima uprizoruje kao bivstvovanje jednostavnosti i bivanja u iskonu.
Portretistika Brača i Pelješca počiva i u makadamskom putu, praznom nogometnom igralištu s dvama ispražnjenim okvirima gola itd. Fotograf bilježi znakove bez značenja. Prizori koji su 'niša' označavaju 'apstrahirana mjesta' u kojima se neposrednije vidi univerzalna nit. Tu se istražuje beznačajno/sveznačajno. Njihova (uvijek prisutna) egzistencija moguća je posvuda i sakralna je. Oni svjedoče modus mogućnosti kao bitan modus opstanka ljudskog bića.

Nerežišća, Brač, 1985., silver print

Kadrovi pripadaju grasti za cvijeće, ljudima u lokalnoj kavani koji opušteno poziraju, vjenčanju prijatelja, djeci na ulici... Ciklus sadrži procesiju sv. Margarite u Nerežišću, sv. Ane u Donjem Humcu, boćanje u noćnim satima. Cvjetanović je u Žuljani u kojoj vidimo ribare, smokvu… Portreti mještana događaju se i u njihovim domovima. Šifrira se mir na licima, iscrtava se chiaroscuro.
Moguće je pratiti autorovo putovanje tijekom kojega u Dubrovniku, na Korčuli, Pelješcu, Braču i dr. zapisuje prijatelje, ljude koji dominantno tvore suvremenu hrvatsku umjetnost. Spontanost ili svjesnost fotografiranih svjedoči mišljenje, komunikaciju, razmjenu, prožimanje i dr.; slobodu i istinu. Prozračno se kadrira iskonska vrijednost.
Stvara se dnevnik jedne ispovijesti. Kadar je istina trenutka. Događa se pojavnost ležernosti promatrača. Kadriranje je uravnoteženo i pomno osmišljeno; posjeduje svojevrstan red i razmjer. Beskonačnost se uprizoruje u iskazima tišine. Heidegger kaže da je boravište mišljenja mjesto tišine. Izraz je fin, rijedak, harmoničan, značajan, čudesan, uzvišen/ponizan, čovječan. U radu se uspostavljaju forme procesom pravilnosti, zakonomjernosti i harmonije. Fotograf je miran i koncentriran. Meditativno i suštinski bilježi ljeta u niti univerzalne zone. Svjetlost je uvijek snažno dotaknuta, proživljena i utisnuta (uvedena) u kadrove. Sakralno se iščitava. Uviđena i spoznata, isto tako bilježena: omogućuje beskraj gledanja. Bivstvuje se u 'zoni' bitka.
Općenito, autorov je opus iskaz iznimne kvalitete tuzemne vizualne umjetnosti čije okvire prelazi. Umjetnička djela su 'internacionalni objekti produktivnog procesa, a internacionalnost, naravno, znači odnos između znaka i bitka…' (Max Bense) Događa se krajnja neposrednost, apsolutnost i primarnost. 'Um koji je miran začuđujuće je aktivan, živ, potentan – ali ne u odnosu na nešto određeno. Samo takav um je slobodan od riječi – slobodan od iskustva, od znanja. Takav um može opaziti ono što je istinito, takav um ima izravnu percepciju koja je onkraj vremena.' (Jiddu Krishnamurti) Umijeće fotografiranja esencijalan je proces - svjedoči supstancijalni rad Borisa Cvjetanovića koji je istinit u sebi.

Buga i Markita, Nerežišća, 1996., silver print

ANDY WARHOL
Andy Warhol: Ja sam niotkud - djela iz zbirke Muzeja moderne umjetnosti iz Medzilaborca

21.9.2023. - 29.10.2023.

Kustosi: Michal Bycko, Martin Cubjak i Jelena Tamindžija Donnart

Izložbu jednog od utemeljitelja pop-arta u svijetu, Andyja Warhola organizira Dubrovačko-neretvanska županija u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik i Muzejom moderne umjetnosti Andyja Warhola u Medzilaborcu iz Slovačke. Izložba pod nazivom Andy Warhol: Ja sam niotkud - djela iz zbirke Muzeja moderne umjetnosti iz Medzilaborca rezultat je dugogodišnjih razgovora i plodne suradnje dviju regija: Dubrovačko-neretvanske županije i slovačke regije Prešov.

Ono što ovu izložbu čini posebnijom od drugih izložbi koje propituju fenomen stvaranja kralja pop-umjetnosti, kako ga se naziva u pregledima povijesti umjetnosti, sagledavanje je njegova opusa iz drugog kuta, propitujući i njegovo podrijetlo kroz prikazane artefakte obitelji. Voditeljica projekta i jedna od kustosica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart u izložbenom katalogu o izložbi i Warholu zapisuje: „Izložena djela iz zbirke Muzeja moderne umjetnosti Andyja Warhola obuhvaćaju odabir 85 izložaka koji uključuju različite tehnika tiska na papiru (ofsetni tisak, litografija, sitotisak na papiru te slikanje na njima poput akvarela ili slikanja polimernim sintetičkim bojama) i koji su rezultat njegova snimanja portreta polaroidom, toliko popularnih da su postali svojevrstan statusni simbol poznatih ličnosti koje su htjele imati svoj portret izrađen u Warholovoj poznatoj Tvornici, tzv. Factory. Ovo mjesto bilo je, kako i sama riječ kaže, tvornica novog svijeta gdje se posebno poticalo eksperimentiranje na području umjetnosti, glazbe i filma, okosnicama nove progresivne kulture koja se razvijala u Americi 60-ih godina.(…)Izložba „Andy Warhol – Ja sam niotkud“ posjetitelju omogućuje predodžbu konteksta unutar kojeg je umjetnik stvarao i iz kojeg je proizašao, no njegova pojava i značaj na svjetskoj umjetničkoj sceni ipak upućuju na nepostojanost granica u njegovoj umjetnosti, kao što i sam specifičan naslov izložbe aludira. Sveprisutnost i opća prepoznatljivost njegovih djela jasno prikazuju snažan utjecaj koji je posebice danas prisutan u sveopćem konzumerističkom društvu gdje su sve instance popularne kulture kojima je autor bio opčinjen višestruko potencirane i toliko prisutne u našem svakodnevnom životu bez ikakve naznake posustajanja.“ Osim sad već kultnih grafika među izlošcima se posebno izdvajaju fotografije pjesnika, dizajnera svjetla i fotografa Billyja Namea koji je od 1964. do 1970. godine radio kao arhivist u Tvornici bilježeći trenutke svojom kamerom.

Postav izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik

Kustosi izložbe su Michal Bycko, Martin Cubjak i Jelena Tamindžija Donnart.
Partneri izložbe su Dubrovačko-neretvanska županija, Umjetnička galerija Dubrovnik i Muzej moderne umjetnosti Andyja Warhola u Medzilaborcu, a izložbu podržavaju Prešov regija, Grad Dubrovnik, Turistička zajednica grada Dubrovnika, Turistička zajednica Dubrovačko-neretvanske županije i Zračna luka Dubrovnik.

Postav izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik

Biografija:
Andy Warhol rođen je 6. kolovoza 1928. u Pittsburghu od roditelja Julije i Andreja Warhole, doseljenika rusinske nacionalnosti rodom iz Mikove kod Medzilaborca u Slovačkoj. 1942. slika portret svojeg prijatelja Nicka Kisha te ga potpisuje: A. Warhola. Završava osnovnu školu /Holmes Elementary/ i upisuje srednju školu /Schenley High School/ koju završava 1945. Upisuje studij na Sveučilištu u Pittsburghu /Carnegie Institute of Technology/. 1949. seli u New York. Počinje raditi kao komercijalni umjetnik i grafički dizajner za časopise „Vogue“, „Seventeen“, „Harper’s Bazaar“, poduzeća Tiffany, Bonwitt Teller, trgovinu obućom I. Miller. Tijekom 1950-ih i 1960-ih Warholove ilustracije krase mnoge važne komercijalne projekte /ilustracije i naslovnice knjiga, omoti ploča, izlozi trgovina, omoti i papir za pisma. Tijekom 1950-ih Warhol dobiva brojne nagrade umjetničke organizacije Art Directors Club i Američkog instituta za grafičke umjetnosti. 1952. održava prvu samostalnu izložbu „Petnaest crteža inspiriranih djelima Trumana Capotea“ u galeriji Hugo u New Yorku. 1960. stvara prve slike „Coca-Cole“ nadahnute stripovima i oglasima tehnikom zumiranja i prenošenja na platno. 1962. počinje izrađivati slike s pomoću grafičkih tehnika /sitotisak, što postaje karakteristično za njegov rad. Nastaju slike poput „Campbell’s Soup“ i „Marilyn“ – postaje istaknuti umjetnik u novom umjetničkom pokretu zvanom pop-art. 1963. u suradnji s Billyjem Nameom osniva umjetnički studio pod nazivom FACTORY, a prostorije prekriva folijom i srebrnom bojom. 1964. izrađuje prve autoportrete na temelju fotografija te počinje razvijati svoju dugogodišnju seriju autoportreta. 1966. počinje surađivati s rock bendom The Velvet Underground, koje je prvi put čuo u kafiću Bizzare u New Yorku. Njegov film „Djevojke iz Chelseaja“ pobuđuje interes. 1969. ujesen izlazi prvo izdanje mjesečnika „Andy Warhol’s Interview“. Pokreće suradnju s Vincentom Fremontom, partnerom i izvršnim direktorom. 1980. kreće na turneju europskim gradovima /npr. Beč, München, Firenca, Rim/. S Fredom Hughesom sudjeluje u audijenciji s papom Ivanom Pavlom II. u Vatikanu. 1985. nastaju portreti, autoportreti, serija slika automobila, slika „Absolut Vodka“. 1986. stvara veliku seriju slika pod nazivom „Posljednja večera“, inspiriranu istoimenim djelom Leonarda da Vincija, te seriju „Kamuflaža“. 22. veljače 1987. Andy Warhol umire uslijed komplikacija nakon operacije žučnjaka.

O Muzej moderne umjetnosti Andy Warhol u Medzilaborcu
Muzej moderne umjetnosti Andy Warhol u Medzilaborcu (MMUAW) osnovan je 1991. godine kao prvi muzej na svijetu posvećen kralju pop umjetnosti. Danas je muzej specifična transregionalna institucija muzejsko-galerijskog tipa koja se ponajviše bavi trenutnim tendencijama u suvremenoj umjetnosti te posebno životom i radom Andyja Warhola. Muzej konceptualno mapira, predstavlja i profesionalno prikazuje ne samo život i radove Andyja Warhola već i trenutne trendove u vizualnoj umjetnosti i kulturi, utjecaj etničkog porijekla umjetnika na njegov rad, utjecaj pop umjetnosti na trenutnu umjetnost i povezane teme. Muzej je najveća centralna kolekcija slika i artefakata Andyja Warhola u Slovačkoj, autoritet je među muzejima, a ispunjava očekivanja i profesionalaca i opće javnosti svojim jedinstvenim položajem na međunarodnoj sceni. Muzej je u nadležnosti regije samouprave Prešov od 1. travnja 2002. godine.

Postav izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik

EKREM YALCINDAG
PRIRODE

29.7.2023. - 17.9.2023.

Kustosi: Heinz Peter Schwerfel & Jelena Tamindžija Donnart

O Yalcindagovom stvaralaštvu u izložbenom katalogu kustos izložbe Heinz Peter Schwerfel između ostaloga zapisuje: „Ljepota može biti i umjetna – i to onda kada je ona umjetnička. „Priroda“ je naziv koji krasi novu seriju djela koja je 2023. godine stvorio u Istanbulu i Frankfurtu nastanjeni umjetnik Ekrem Yalcindag, mada njegovo stvaralaštvo u srži nema veliki doticaj s konvencionalnim prikazom prirodne ljepote. U njegovim djelima se priroda, naime, ne reproducira, ona se prikazuje; njezini tragovi postaju likovnim umjetničkim djelima, a da sami po sebi nikada ne predstavljaju središte slike. Priroda je pretočena u umjetnost, i to vrlo osobnim jezikom umjetnika koji je davno prevladao suprotnost između figuracije i apstrakcije. On voli spajati nejednakosti pa tako vješto kombinira intelektualnu konceptualnu umjetnost sa savršenim, vlastitom rukom izrađenim slikarstvom.“

Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart o novoj seriji radova koja će biti izložena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik zapisuje: „Poput brodova na Bosporu, koji neprestano mijenjaju promatračevu vizuru svojim kretanjem, nova serija radova Ekrema Yalcindaga slijedi obrazac postavljanja in medias res, usred stvari ili u središte radnje, gdje forme ulaze i izlaze iz slika. Tako forme kao da nastavljaju svoj život i izvan zadanog okvira slike upućujući nas na prvotnu romantičarsku misao o našem vlastitom povezivanju s prirodom i zrcaljenju naše duše i misli u njoj. Yalcindag nas uspješno vodi na ovo putovanje, sugerirajući stazu svojim krugovima poput otisaka tabana u pijesku, koji nas vode u nepoznatom smjeru.“

Biografija:

Ekrem Yalcindag rođen je 1964. u Turskoj, a živi i radi u Frankfurtu, Berlinu i Istanbulu. Njegova su umjetnička djela međunarodno zastupljena u renomiranim kolekcijama moderne kao što su Istanbul Modern, Sammlung Goetz u Münchenu, EPO Art kolekcija u Münchenu/Hagu, Arthena Foundation u Düsseldorfu, Kunstmuseum u Stuttgartu, Museum Haus Konstruktiv u Zürichu ili Staatlichen Kunstsammlungen u Dresdenu. Nakon prvih studija umjetnosti na Sveučilištu Dokuz Eylül u Izmiru (1990. – 1993.), nastavio je umjetničku karijeru na akademiji Städelschule u Frankfurtu od 1994. do 1999., i to s Hermannom Nitschom (svojim mentorom) i Thomasom Bayrleom. Iduće murale stvara za galeriju Kai Middendorff u Frankfurtu (2009.), muzej Museum Morsbroich u Leverkusenu (2009.), galeriju Istanbul Modern (2010.), muzej Kunst and Kulturstiftung Opelvillen Rüsselsheim (2016.) i muzej Borusan Contemporary (2010./2021.). U 2014. odnosi s Alexanderom Rodtschenkom i Barnettom Newmanom iznjedrili su triptih „Crvena – žuta – plava“. U 2015. Yalcindag stvara još monokromatskih radova. Inspiriran siluetama Henrija Matissea, započinje sa šarenim varijacijama linijskih okvira. Za set „Obojene crne“ (2017.), Yalcindag se vraća zaobljenom formatu. U 2018. stvorio je radove pod nazivom „Beskraj“ koji se prvi put pojavljuju u galeriji Kai Middendorff. U 2020. Ekrem Yalcindag primjenjuje princip tehnike gradijenata razvijen za seriju „Beskraj“ na svoje zaobljene formate. U 2022. prvi put prenosi svoj princip akrilnih murala na platno. Manje tjelesni materijal dozvoljava izvedbu biljnog ornamenta velikih razmjera. U najnovijim radovima Yalcindag implementira svoj prijašnji rad predstavljajući oblike prirode i dramatično proširujući svoj tehnički repertoar: u ogromnim formatima kombinira svoju tipičnu delikatnu tehniku ulja na platnu s drvom i printanjem. Ovi umjetnički radovi prvi se put mogu vidjeti na zidovima muzeja Kunstforum Wien.

KATALONIJA IZ ZRAKA
YANN ARTHUS-BERTRAND

8.7.2023. - 20.8.2023.

Kustosica: Jelena Tamindžija Donnart

Organizator: Predstavništvo Vlade Katalonije u jugoistočnoj Europi
Izložba je realizirana uz pomoć: Grad Dubrovnik, Turistička zajednica Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanska županija

Lokacija: Galerija Dulčić Masle Pulitika

Koliko krajolika, toliko i promatrača. Pred nama su iste činjenice, a opet svatko od nas stvara svoju percepciju stvarnosti. Koliko Katalonija postoji? Onoliko koliko ima promatrača. Ova izložba predstavit će pogled na Kataloniju iz zraka fotografa Yanna Arthusa-Bertranda. Nemojte ovdje tražiti Kataloniju koju možda već poznajete – doživite onu koju je on vidio. Ne tražite ni iscrpni kartezijanski sustav – ova izložba donosi fragmente impresionističke slike. Svaka je fotografija zaseban potez kistom.
Yann Arthus-Bertrand predstavlja svoju viziju vrlo specifičnog prostora Katalonije. Pritom je rabio različita mjerila, od prostranih krajolika do malih pojava poput ljudskih tornjeva koje uzdižu skupine castellers. Uvijek viđene s neba. Uvijek iz čovjeku nelagodnog kuta promatranja – neprirodnom jer su nam oči naučile lutati kada smo u razini tla.
Katalonija je mali teritorij koji se prostire na nešto više od 32 000 km2. Ali koliko je malen, toliko je i raznolik: obala, Pireneji i neočekivane ravnice ispresijecane raznolikim reljefom oblikuju raznolike lokalne cjeline, koje se u konačnici stapaju u višebojni mozaik. U istom danu možete skijati, ići na plažu i lutati beskrajnom ravnicom. Katalonija je prožeta poviješću, jednako kao i ostatak Europe. Na svakom koraku izranjaju uspomene na ibersko, rimsko, islamsko ili karolinško doba. Ili primjerci renesansnih, baroknih, neoklasicističkih ili suvremenih genija. Spomenici naglašavaju krajolik, a zračna kamera Yanna Arthusa-Bertranda sve to opaža i snima, hvatajući raznolike fotografije raznovrsnog krajolika.
Na vama je kako ćete nastale fotografije u konačnici doživjeti i shvatiti. Predlažemo da pogledom iz perspektive Yanna Arthusa-Bertranda stvorite svoje jedinstveno poimanje krajolika. Vaša će percepcija Katalonije biti tek jedna u nizu, i nipošto posljednja. Možda je poželite doživjeti i vlastitim očima, a u tom ste slučaju i više nego dobrodošli.

Autor teksta: Ramon Folch

Biografija:

Yann Arthus-Bertrand (Pariz, 1946.) je fotograf zaljubljen u životinje i prirodu. Njegov poziv je uhvatiti ljepotu Svojim pozivom smatra ovijekoviječiti ljepotu Zemlje kao bi ukazao na potrebu njezina očuvanja. Zahvaljujući toj predanosti, 2009. godine imenovan je ambasadorom dobre volje Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP). "Zemlja iz zraka", "365 razmišljanja o našoj Zemlji", "Konji"... primjeri su knjiga i izložbi koje odražavaju njegove interese. Autor je i dokumentarne serije "Pogled iz zraka" emitirane u 40 zemalja i filma "Dom", koji je pogledalo oko 450 milijuna ljudi u više od 100 zemalja.

JOSIP TROSTMANN
VATRENA PALETA PINOVE JESENI

13.6.2023. - 23.7.2023.
Kustosica: Andrea Batinić

Izložbom se obilježava čak šezdeset godina njegova stvaralaštva, a izloženo je više od osamdeset djela. U zasebnom prostoru predstavljeni su i radovi umjetnikovih učenika čime je obilježen Trostmannov dugogodišnji pedagoški rad. Predstavljena je i bogata dokumentacija iz života umjetnika, kao i video s intervjuom umjetnika o njegovom likovnom stvaralaštvu. Izložba prikazuje njegov stvaralački put od šezdesetih godina do danas, a može se posjetiti do 23. srpnja.

Kustosica izložbe je kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik Andrea Batinić, koja za Trostamnnov rad u izložbenom katalogu između ostaloga zapisuje: „Tematika je Trostmannova slikarstva krajolik koji ga okružuje i sraslost sa svime što mediteransko podneblje čini prepoznatljivim. Njegov likovni opus određuju motivi dubrovačke kamene arhitekture, i to ponajviše gradskih zidina, dalmatinske flore i faune, dvorišta, perivoji, tarace, odrine i sjenice te motivi mrtve prirode; naizgled uobičajeni slikarski motivi koji majstorstvom slikara, finom kolorističkom gamom i suptilnošću izraza postaju remek-djela stvarana toplinom i strašću iznimnoga stvaralačkog osjetila slikara, iskonskog Mediteranca. Pojedine motive svojega čudesnog kolorističkog sklopa i zavičajnog prostora - ugodu sunca, plavetnilo mora, palme na vjetru - koje promiče u autentično znakovlje naše likovne umjetnosti, nije moguće tretirati neposredno bez prisnog udjela složenih asocijativnih slojeva koje čine povijest, tradicija, filozofija, mašta i bezgranično duboka poetika ljudskoga življenja. Osim što ostaje ustrajan u svojim motivima, bitna odrednica Trostmannovih radova jest unošenje obilja svjetlosti u svako djelo. I u tome ustraje već punih šezdeset godina neumornog slikarskog rada.“

Josip Trostmann - kraća biografija:
Josip Trostmann rođen je 9. lipnja 1938. god. u Dubrovniku. Kao dječak kolorira skice svoga oca graditelja. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu gdje pohađa „Večernju školu portreta „Iva Dulčića“. Pripreme za Akademiju pohađa kod Milovana Stanića i Vojislava Stanića. Kod konzervatora Koste Strajnića dobiva materijale o modernom, posebno francuskom slikarstvu te sa Kostom ostaje dugogodišnji prijatelj.
Diplomirao 1963. god. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod I. Režeka i Đ. Tiljka te postaje članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Prvi put samostalno izlaže u Dubrovniku. Uz slikarstvo bavi se i pedagoškim radom. Radio je kao likovni pedagog osnovnoj školi, a zatim u srednjoj „Slikarsko dizajnerskoj školi“ u Dubrovniku do mirovine.
Jedan je od izravnih nastavljača dubrovačke kolorističke tradicije koju su uspostavili Dulčić, Masle i Pulitika. Trostmann slika zavičajne motive i lirske motive mrtve prirode, stilski se krećući između impresionizma i ekspresionizma.

HOMMAGE TONKU MAROEVIĆU
pjesničko-grafička mapa

18.5.2023. -.4.6.2023.

Autorica postava: Jelena Tamindžija Donnart

Ova je pjesničko-grafička mapa vrijedna donacija Boža Biškupića Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a nastala je kao hommage istaknutom akademiku Tonku Maroeviću. Grafička mapa sadrži sonetni vijenac Luka Paljetka, velikog hrvatskog pjesnika, akademika i dugogodišnjeg prijatelja Tonka Maroevića, te djela renomiranih hrvatskih umjetnika.
Zastupljeni umjetnici/ce:
Nevenka Arbanas; Ena Bajuk; Biserka Baretić; Tomislav Buntak; Maja S. Franković; Kažimir Hraste; Josip Ivanović; Zlatko Keser; Jure Kokeza, Igor Konjušak; Željko Lapuh; Tihomir Lončar; Matko Mijić; Zoltan Novak; Frane Paro; Lukša Peko; Dimitrije Popović; Ivan Posavec; Zdenka Pozaić; Ivo Prančić; Davorin Radić; Siniša Reberski; Tina Samaržija; Miran Šabić; Robert Šimrak; Ivica Šiško; Josip Škerlj; Matko Trebotić; Dino Trtovac; Munir Vejzović; Zlatan Vrkljan; Josip Zanki; Marko Živković
U grafičkoj mapi se nalazi 31 grafički list otisnut u tehnikama Hayter, suhe igle, bakropisa, akvatinte, reservagea, linoreza, te akvarel Dina Trtovca i print fotografije Ivana Posavca. Uz sonetni vijenac Luka Paljetka, u grafičkoj mapi nalazi se i pjesma Tonka Maroevića iz knjige “U koži i iz kože”. Predgovor mapi je napisao Božo Biškupić, a životopise umjetnika Mikica Maštrović. Grafike su otisnute na 300 gr. Hahnemühle Bütten papiru formata 391 x 267 mm. Životopis Luka Paljetka i životopisi likovnih umjetnika tiskani su na 200 gr. Hahnemühle Bütten papiru formata 391 x 267 mm.

SVJETOVI UNUTAR SVJETOVA

Sophie Erlund (Danska), Stephen Kent (SAD), Josep Maynou (Španjolska), Igor Eškinja (Hrvatska) i Mark Požlep (Slovenija)

27.4.-8.6.2023.
Kustosica: Jelena Tamindžija Donnart

Partneri izložbe su CCA Andratx, Udruga Nomad, Umjetnička galerija Dubrovnik, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika te projekt podržava Danska umjetnička zaklada (Danish Arts Foundation), Goethe Institut, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Hilton Imperial Dubrovnik.

Međunarodna izložba „Svjetovi unutar svjetova“ koja okuplja petero umjetnika Sophie Erlund (Danska), Stephena Kenta (SAD), Josepa Maynoua (Španjolska), Igora Eškinju (Hrvatska) i Marka Požlepa (Slovenija) prvotno je, u veljači otvorena u Centru suvremene umjetnosti CCA Andratx na Mallorci. Izložba je ostvarena nakon jednomjesečne umjetničke rezidencije u centru suvremene umjetnosti CCA Andratx na Mallorci, koji su osnovali poznati dansko-francuski kolekcionarski par Jacob i Patricia Asbæk.

Okupljena grupa umjetnika s odmakom od svakodnevice propituje svoju umjetničku praksu tijekom rezidencijalnog programa gdje dublje zadiru u nova i već postavljena pitanja u svom radu: od pitanja stvaranja slike i fenomena hiperprodukcije vizualnog u današnjoj epohi u slikama različitih tehnika autora Stephena Kenta, bilježenje trenutaka u procesu stvaranja vizualnih dnevnika Josepa Maynoua pri čemu se umjetnik koristi svakodnevnim predmetima, propitivanja naše vlastite percepcije prostora koji nas okružuje i u kojima obitavamo u radu Igora Eškinje, odnos objekta i čovjeka i propitivanje njegova antropocentričnog pogleda u skulpturi, crtežima i zvučnom radu Sophie Erlund te pitanja stvaranja životnih situacija u kojima ćemo sami sebe dovesti u novu dimenziju percepcije stvarnosti u videoradu i crtežima Marka Požlepa.
Također, okupljena grupa umjetnika bili su sudionici umjetničkog rezidencijalnog projekta pod nazivom “Artist meets Chef” 2017. i 2019. godine u hotelu Adriatic u Rovinju koji su vodile Vanja Žanko i Jelena Tamindžija Donnart iz Udruge Nomad.
Predstavljanje izložbe u Mallorci bila je prva etapa putujuće međunarodne izložbe, dok je druga etapa predstavljanje ove izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a posljednja točka ove izložbe je Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika / Meštrovićev paviljon u kojemu se izložba otvara 14. rujna 2023. godine.

IGOR EŠKINJA
POETIKE PROZIRNOSTI

27.4.-8.6.2023.
Kustosica: Jelena Tamindžija Donnart

Radovi Igora Eškinje poigravaju se s percepcijom slike kao pojave u suvremenom društvu, ali i pojmom slike u rječniku vizualne kulture i povijesti umjetnosti. Izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik obuhvatila bi ranije radove i nove radove koji bi bili izvedeni upravo za ovu izložbu. Djela Igora Eškinje tematiziraju proizvodnju slike u suvremenom društvu, u današnjici koja je zagušena prijenosom slika u svim formatima. Takav kontekst ljudima, odnosno korisnicima medijskog prostora postupno oduzima značenja slikama u gustoj kakofoniji metodom preklapanja, umnožavanja i ispražnjavanja smisla. Slike Igore Eškinje instalacije su u prostoru u kojima dominiraju projekcije, tragovi, nakupine materijala koji se novim uspostavljanjem reda transformiraju u hipotetski svijet. Ovaj prikazani svijet lišen je ljudske prisutnosti pozivajući gledatelja da uoči novu perspektivu rada i novi način percepcije nečega već viđenog koje je sada postavljeno u drukčiji kontekst. Propitujući koncepte poput krhkosti, skromnosti, praznine, prolaznosti, privremenosti u svojim radovima Eškinja istovremeno preispituje naša vlastita osobna iskustva i interakcije iz svakodnevnog života. Na ovaj način autor stvara zaseban novi svijet koji postaje sjecište nekih prethodnih ideja, mjesta koja ga okružuju i ljude s kojima radi. Izložba propituje kompleksne odnose konstruirane slike te relacijom između stvarnog i posredovanog prostora te dokumenta i fikcije. Pojam prozirnosti zahvaća promišljanje stvarnosti iz perspektive mnogostrukih vizualnih pojavnosti dok poesis označava antički koncept konstrukcije emocija, iskustva ili značenja.

Biografija:

Igor Eškinja (Hrvatska, 1975.) živi i radi u Rijeci. Eškinja konstruira svoje arhitekture percepcije kao ansamble skromnosti i elegancije. Umjetnik “izvodi” objekte i situacije, obuhvaćajući ih u njihovoj intimnoj i tihoj tranziciji iz dvodimenzionalne u trodimenzionalnu formalnu pojavu. Koristeći jednostavne, jeftine materijale, poput samoljepljive trake ili električnih kabela te ih razlažući s ekstremnom preciznošću i matematičkom točnošću unutar striktnih prostornih parametara, Eškinja definira drugu kvalitetu koja seže dalje od fizičkih aspekata i ulazi u registre imaginarnog i van-perceptivnog.
Eškinjini radovi uključeni su u međunarodne izložbe: Manifesta 7, Rovereto, (2008.); Complicity, Rena Bransten galerija, San Francisco (2009.); 28. Grafični Biennale, Ljubljana, (2009); Dirt, Wellcome foundation, London, (2011.), Rearview Mirror, Power plant, Toronto, (2011.); Ash and Gold – a world tour, Marta Herford, (2012.); 2nd Ural Industrial Biennale, Ekaterinburg, (2012.); 8 ways to overcome space and time, Muzej savremene umetnosti, Beograd, (2013.), T-HT nagrada, MSU, Zagreb (2016.), Every Time A Ear di Soun – Dokumenta 14 program, Savvy contemporary, Berlin (2017.), kao i samostalne izložbe: Project for unsuccessful gathering, Casino Luxembourg-Forum d’art contemporain, Luxembourg (2009.), The Day After, Federico Luger gallery, Milano, (2011.) Inhabitants of Generic Places, Kunstforum, Beč, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (2011.); Interieur Captivant, MAC/VAL muzej, Vitry, (2012.); Quixote, MUWA, Graz, (2014.), PRODUCTIVE WORK_what is it supposed to be?, Q21, Museums quartier, Beč, (2018.), EXPOSURES, Kunsthalle Bratislava (2021.).

DUBRAVKO KASTRAPELI
DIJALOG S DRŽIĆEM
Izložbom Dom Marina Držića u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik obilježava deset godina zajedničkog rada s ilustratorom Dubravkom Kastrapelijem
30.3.2023. - 23.4.2023.
Kustosica: Valerija Jurejvić

U sklopu izložbe „Dijalog s Držićem“ predstavljen je i četvrti i ujedno završni dio cjelovitog strip-izdanja Dunda Maroja kojeg je Kastrapeli napeng'o, a Dom Marina Držića objavio u sklopu svoje izdavačke djelatnosti.

Iz teksta kataloga izložbe kustosice Valerije Jurjević izdvajamo: „Razrađujući kroz godine iste likove i scene za različite projekte, zanimljivo je promatrati kako je Kastrapeli prizore iz književnog predloška u različitim varijacijama likovno riješio. Stoga su na izložbi zajedno prezentirane odabrane ilustracije iz dvaju ciklusa – pasteli prikazani na izložbi 'Srce nose prid očima…' i akrili koji su bili dio izložbe 'Držić i Cervantes – mediteranski krug smijehom' u Domu Marina Držića. Ilustracije u tehnici pastela na papiru obrađuju pojedine prizore iz Dunda Maroja. Već tada Kastrapeli u neke ilustracije aplicira govorne oblačiće u koje smješta replike te se koristi živim bojama, izražajnim gestama, mijenjanjem očišta, naglašenim dijelovima fizionomije, karikaturalnosti, što će sve godinama kasnije postati karakteristično u ilustriranju stripova. (…) Kroz radove nastale u posljednjih desetak godina, uključujući stripove, primjetno je kako pojedini likovi zadržavaju više-manje isti izgled s minimalnim promjenama, dok drugima ilustrator varira fizionomiju, kao da im traži pravi karakter. To se naročito primjećuje kod lika Tripčete Kotoranina iz Dunda Maroja koji prolazi metamorfoze od krupnog čovjeka tamnih gustih brčina i velikog zaobljenog nosa na ranijim ilustracijama do niskog trbušastog lika riđe kose i istih takvih špičastih brkova te izrazito dugog nosa u stripu.“

Upravo stripu pripada posebno mjesto na izložbi „Dijalog s Držićem“ budući da je u sklopu nje predstavljen i završni dio cjelovitog strip-izdanja Dunda Maroja koji je tiskan u četiri nastavka u sklopu izdavačke djelatnosti Doma Marina Držića. Kustosica izložbe Valerija Jurjević u tekstu kataloga navodi: „Po Kastrapelijevu priznanju Novela od Stanca, koja se sastoji od 316 dvostruko rimovanih dvanaesteraca, najdraže mu je djelo velikog komediografa. No, tko god se bavi Držićem, pa tako i strip-crtač, ne može zaobići njegovu najpoznatiju komediju. Ilustriranju Dunda Maroja Kastrapeli je posvetio šest godina, a tiskano izdanje stripa izašlo je u četiri dijela koja zajedno obuhvaćaju 435 tabli u tehnici akvarela. Od mnoštva materijala za ovu su izložbu odabrane one koje se ističu svojom likovnošću i/ili obrađuju ključne trenutke radnje. Prezentirane u skupinama i poredane kronološki od početka, odnosno od prologa Dugog Nosa na početku prvog dijela do kraja četvrtog nastavka i nadopune izgubljenog kraja petog čina Mihovila Kombola, poznavateljima Dunda Maroja dočaravaju likove i dijelove priče, dok se onima koji nisu čitali komediju, obraća isključivo svojim likovnim i stripskim jezikom. (…) Namjera je bila istaknuti likovnu vrijednost Kastrapelijevih ilustracija i skrenuti pozornost promatrača na likove i njihove geste. (…) Iako cilj izlaganja originalnih tabli stripa nije bio prepričavanje radnje komedije, prepoznavanje pojedinih prizora ili čak replika može biti svojevrsni bonus za prave poznavatelje Držićeve riječi.“
Dubravko Kastrapeli, zagrebački ilustrator dubrovačkih korijena, ilustriranjem književnih djela spaja svoju ljubav prema književnosti i likovnosti. Njegovi radovi posvećeni Držiću otvorili su vrata plodnoj suradnji s Domom Marina Držića koja je u proteklih deset godina iznjedrila dvije izložbe ilustracija iz Držićevih djela, „Srce nose prid očima…“ (2013.) i „Držić i Cervantes – mediteranski krug smijehom“ (2015.), bojanku-slikovnicu Novela od Stanca (2017.), originalne suvenire te dva kapitalna projekta: strip-izdanja cjelovitih tekstova dvaju Držićevih djela, najkraće Novele od Stanca (2017.) i najkompleksnijeg Dunda Maroja (2019. – 2023.). Osim radova koji su rezultat suradnje s Domom Marina Držića na izložbi su svoje mjesto pronašle i ilustracije koje je autor radio za druge projekte ili čak samo za svoj pjačer. „Nakon dvaju stripova, nekoliko izložbi, mnoštva ilustracija posvećenih Marinu Držiću i njegovu djelu neki bi mogli pomisliti kako je Kastrapeliju zacijelo dosta Držića za cijeli život. No zanimljivo je kako se u pauzama između zahtjevnog posla ilustriranja strip-izdanja jednog tako opsežnog djela kakvo je Dundo Maroje, Kastrapeli odmara ilustriranjem – još Držića!“, zaključuje kustosica Jurjević u tekstu kataloga.

OS SVIJETA_STABLO

9.3.2023. - 23.4.2023.

Kustosica: Petra Golušić, muzejska savjetnica

Robert Farber, Afričko drvo, Kenija, 1986., fotografija u boji

Izložba predstavlja izbor od četrdeset i sedam radova iz Zbirke moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Dvadeset i sedam autora dominantno pripadaju moderni tuzemne i inozemne umjetnosti, dok je suvremeni izričaj tek minimalno predstavljen. Zajednički je motiv stablo, koje se navodi samostalno ili u grupacijama, pretežno u djelima čistog krajobraza. Također se prikazuje u prvim planovima veduta i marina; predstavlja se cjelovito, u nizovima, kao dio šume, fragmentarno. U najvećoj mjeri na izložbi je prisutno slikarstvo te su zastupljeni crtež, grafike i fotografije.

Razmatra se supstancijalni sadržaj.

Josip Trostamnn, Ružičasti pejzaž, 1974., ulje na platnu

Period koji se markira proteže se od kraja 19. stoljeća do kraja 20. stoljeća i obuhvaćen je rad sljedećih umjetnika: Vlaho Bukovac (1855. – 1922.), Mato Celestin Medović (1857. – 1920.), Josip Lalić (1867. – 1953.), Nadežda Petrović (1873. – 1915.), Marko Rašica (1883. – 1963.), Gabrijel Jurkić (1886. – 1974.), Oskar Herman (1886. – 1974.), Ljubo Babić (1890. – 1974.), Ignjat Job (1895. – 1936.), Sava Šumanović (1896. – 1942.), Milo Milunović (1897. – 1967.), Hans Gassebner (1902. – 1966.), Willy Hempel (1905. – 1985.), Sergije Glumac (1903. – 1964.), Slavko Šohaj (1908. – 2003.), Ivan Ettore (1910. – 1938.), Ante Kaštelančić (1911. – 1989.), Josip Colonna (1911. – 2001.), Gabro Rajčević (1912. – 1943.), Jakša Magaš (1918. – 2012.), Antun Masle (1919. – 1967.), Đuro Pulitika (1922. – 2006.), Joško Baica (1923. – 2010.), Tomislav Ciko (1930. – 1982.), Josip Trostmann (1938.), Robert Farber (1944.) i Damir Fabijanić (1955.).

Josip Colonna, Palma, 1945., bakropis na papiru

Uspostavlja se govor manifestiran različito i slično.
Osjetilnost je umna, a umnost osjetilna.
Stablo je štovano u svim kulturama i svim vremenima, a kao motiv povijesti umjetnosti uvijek je prisutno na raznim razinama značenja i tumačenja. Ono je jedna od najbogatijih i najraširenijih simboličkih tema koje se vežu za ideju živog kozmosa u neprekidnom obnavljanju.
Simbol je života.
U neprestanom razvoju i uspinjanju prema nebu evocira cjelokupni simbolizam uspravnosti.
Povezuje tri razine kozmosa, okuplja sve elemente i općenito se smatra simbolom veza koje se uspostavljaju između neba i zemlje.
Po snazi i okomitosti ono ima središnji karakter: stablo svijeta sinonim je za os svijeta.
Ono označava povratak u središte bitka.

Univerzalna se zona mapira znakovnim procesom / estetičkim procesom.
Umjetnička djela daju estetičku informaciju i komunikaciju.
Razlikovnost je bogatstvo.
Posebnost pripada općenitosti.

Uprizoruje se mišljenje osjetilnoga.
Subjektivno se osjetilnosti objektivizira.
Vizualno postaje spiritualno.
Prodor je u primarno podcrtan.

Stablo, simbol plemenitosti, podređeno je drami silovanja i razaranja.
Čovjek mora ozbiljno shvatiti svoj odnos prema bogatstvu koje ga okružuje i koje je bitno za njegov objektivni opstanak.

Vlaho Bukovac, Primorski pejzaž, 1884.-1885., ulje na platnu

ĐURO PULITIKA (1922. – 2006.)
RETROSPEKTIVA

Koautori i kustosi izložbe: Zdenko Tonković, dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD
Autorica i kustosica cjeline o crtežima Đura Pulitike: Jelena Tamindžija Donnart, kustosica UGD
Stručna suradnica: Maja Nodari

15.12.2022. - 5.3.2023.

Proljetni pejzaž, 1974.

Povodom stogodišnjice rođenja velikog dubrovačkog slikara Đura Pulitike, Umjetnička galerija Dubrovnik organizira retrospektivnu izložbu njegovih radova koja će biti otvorena u četvrtak, 15. prosinca u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Izložba na kojoj je predstavljeno više od dvije stotine sedamdeset umjetnina (193 slike i 85 crteža) prikazuje stvaralački put Đura Pulitike od kraja tridesetih godina prošlog do početka ovog stoljeća - od ranih gvaševa i akvarela do stilski prepoznatljivih autorovih pejzaža prepunih boja, ženskih aktova jarkih boja inkarnata, dubrovačkih interijera s likovima kapetana, do religijskih tema. Đuro Pulitika jedan od najznačajnijih dubrovačkih kolorista, u cjelokupnom stvaralaštvu ostaje vjeran svojoj viziji dubrovačkog krajolika, kojeg predstavlja stiliziranim oblicima i intenzivnim bojama smatrajući da je „priroda riznica iz koje se crpi cijeloga života“.
Koautori i kustosi izložbe su poznati hrvatski povjesničar umjetnosti Zdenko Tonković, vrstan poznavatelj dubrovačkog slikarstva i Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik. Autorica i kustosica cjeline o crtežima Đura Pulitike je Jelena Tamindžija Donnart, kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Stručna suradnica na izložbi je velika poznavateljica opusa Đura Pulitike, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica, Maja Nodari.
Zdenko Tonković je u uvodnom tekstu kataloga istaknuo: „Dubrovština slikarstva Đura Pulitike bila je njegova sudbina i izbor. Rođen i rastao na Bosanki, selu povrh Dubrovnika, njegovu je osobnost odredio srđevski zaravanak i morski horizont, mijene u prirodi i seoski poslovi i dani, prostori Grada u podnožju: unutar zidina i onaj iza škura. Težačka i gosparska komponenta u Pulitikinu su genomu, u njegovoj svijesti i duši, proživljavani u svjetlima i bojama dana i doba, u vjetrovima.“
Na izložbi će po prvi puta biti predstavljen izbor crteža iz privatnog vlasništva koji, kako je zapisala Jelena Tamindžija Donnart, „otkrivaju jednog drukčijeg Pulitiku, umjetnika sa svojim dvojbama i sumnjama. U snažnim gestama otkriva se vrstan i precizan crtač koji promatra i promišlja gradnju svojih motiva. Njemu nije nužno svojstven dug period refleksivnosti, već se njegova bit ostvaruje u neposrednosti, direktnom prijenosu misli na papir bez predugog zadržavanja.“
Umjetnine koje će se izlagati na izložbi posuđene su od privatnih vlasnika i nacionalnih muzeja i galerija primjerice Galerije umjetnina u Splitu, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, Muzeja suvremene umjetnosti iz Zagreba s naglaskom na zbirku Umjetničke galerije Dubrovnik u kojoj se nalazi veliki autorovih djela. Izložba ostaje otvorena do 5. ožujka 2023. godine.

Mreže, 1966.

Đuro Pulitika - biografija:
Rođen je 26. siječnja 1922. godine u selu Bosanka pored Dubrovnika. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Dubrovniku. Učitelj Mato Lalić dovodi ga 1938. godine u dom Koste Strajnića, gdje se već ranije okupljaju renomirani slikari, a mladi likovnjaci stječu prva znanja o slikarstvu. Nakon dvije godine priprema, 1941. se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ostao je do 1943. godine, da bi se ponovo vratio 1945. do 1947. godine, kada će je zauvijek napustiti. Po povratku u Dubrovnik u domu Koste Strajnića upoznao je Petra Lubardu i na njegov poziv odlazi na Umjetničku školu u Cetinje koju završava 1950. godine. Prvi put samostalno izlaže u izložbenom salonu LIKUM-a 1953. godine, a izložbu je otvorio Ivo Dulčić. Sudjelovao je na više od 250 izložbi u zemlji i inozemstvu od kojih su 42 bile samostalne izložbe. Posljednje velike retrospektivne izložbe bile su u Splitu (Palača Milesi, 1996.) i Zagrebu (Umjetnički paviljon, 1996.) Sudjelovao je na velikim međunarodnim likovnim manifestacijama u Rimu, Parizu, Veneciji, Torinu, Milanu, Napulju, Londonu, Ghentu, New Yorku, Philadelphiji. Slike mu se nalaze u mnogim svjetskim i nacionalnim muzejima i galerijama, primjerice u Vatikanskom muzeju - zbirci moderne sakralne umjetnosti, te privatnim kolekcijama diljem zemlje i svijeta. Dobitnik je niza nagrada, diploma, odličja; 1983. dobitnik je godišnje nagrade "Vladimir Nazor", 1993. nagrade grada Dubrovnika za životno djelo, a 1997. godine primio je i nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo. Umro je u Dubrovniku 14. prosinca 2006. godine.

Ležeći akt u interijeru, 1978.

NIJE ON KRIV, ON JE SLIKAR!
dokumentarna izložba

Vrijeme trajanja: 8.12.2022.-5.3.2023.
Kustosica: Marijeta Radić, muzejska dokumentaristica UGD

U Atelijeru Pulitika u četvrtak, 8. prosinca otvorena je dokumentarna izložba „Nije on kriv, on je slikar!“ povodom obilježavanja 100. obljetnice od rođenja slikara Đura Pulitike, čija je kustosica muzejska dokumentaristica Umjetničke galerije Dubrovnik, Marijeta Radić. Ova izložba, na kojoj je po prvi put prikazan izbor iz bogate i vrijedno sakupljane dokumentarne građe o životu i radu slikara Đura Pulitike (1922. - 2006.), uvod je u veliku, retrospektivnu izložbu Đura Pulitike koja je u povodu stote obljetnice njegova rođenja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnikpostavljena od 15. prosinca 2022. do 5. ožujka 2023.

Kako Radić naglašava, „osoba kojoj dugujemo najveću zahvalnost što do najsitnijih detalja možemo rekonstruirati život i djelo samozatajnog slikara s Bosanke njegova je supruga Mira (rođ. Simunić) Pulitika koja je svoje tajničke poslovne vještine znalački prenijela i u privatni život bilježeći Pulitikin slikarski razvojni put.“

Bogatu i raznovrsnu dokumentarnu građu koja je u vlasništvu obitelji Nodari - Jelača, koja je velikim dijelom prikazana upravo na ovoj izložbi čine brojni katalozi izložaba od onih najranijih faza kao i oni teže dostupni s inozemnih izložaba, potom pozivnice, plakati, brojna pisma, novinske kritike i osvrti koje su pisali istaknuti likovni kritičari i povjesničari umjetnosti. Velik dio izložbe čini i pomno strukturirana fotodokumentacija od 1957. do 1983. godine s brojnih izložbi i inozemnih putovanja. Osim toga, posjetitelji imaju priliku zaviriti i u njegov privatni život jer su izložene i tople obiteljske fotografije.

Osim dokumentarne građe, na otvorenju izložbe premijerno je prikazan i dugometražni dokumentarni film „Nije on kriv, on je slikar!“ koji se može pogledati tijekom trajanja cijele izložbe, čija je autorica kustosica izložbe, Marijeta Radić, a snimatelj Toni Miletić (LMT studio). Film je posvećen umjetniku, a u njemu su Frano Cetinić, Karmen Gagro, Ivana i Petra Jelača, Antun Karaman i Maja Nodari, poznavatelji samog autora i njegova djela, dijeleći svoja sjećanja, oživjeli njihova zajednička druženja.

ATELIJER PULITIKA
Naziv: ĐURO PULITIKA
Vrijeme trajanja: 11. lipnja 2019. – nadalje
Autorica stručne koncepcije: Rozana Vojvoda
Autorica likovnog postava: Rozana Vojvoda

Kraći opis:
Dubrovački slikar Đuro Pulitika, preminuo u prosincu 2006., oporučno je Umjetničkoj galeriji Dubrovnik ostavio jedno, a Galeriji Dulčić Masle Pulitika 64 svoja djela. Kako se i ta ustanova nalazi u sastavu Umjetničke galerije Dubrovnik, svi radovi čuvaju se u njezinim prostorima. U prostoru u kojem je autor slikao postavljene su in situ slike (17) i memorabilije Đura Pulitike, te fotografija lika slikara u prirodnoj veličini ispred štafelaja u činu slikanja. Ogradom od pleksiglasa ovaj prostor je odijeljen od glavnog izložbenog prostora namijenjenog tekućim izložbama i predstavljanju izbora iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik. Donirana djela su povremeno izložena kao dio stalnog postava Atelijera Pulitika te se predstavljaju publici u izlagačkom dijelu prostora kada nema tekućih izložbi. Riječ je o radovima različitih motiva, tehnika, formata pa i stupnja dovršenosti, nastalima u razdoblju od kraja tridesetih godina prošlog do početka ovog stoljeća. Zastupljene su tako sve faze slikareva stvaranja, moguće je pratiti njegov razvoj od ranih crteža i akvarela, preko radova koji upućuju na mentorske uzore (Lubarda, Dulčić...), sve do onih jasno ustanovljene, stilski prepoznatljive autorove inačice pripitomljenog fovizma.