IZLOŽBE · Galerija Dulčić Masle Pulitika
IVO DIMNIĆ _ TIŠINA
Galerija Dulčić Masle Pulitika
28.6. – 11.8.2024.
Kustosica: Petra Golušić
Multimedijalni umjetnik Ivo Dimnić predstavlja se recentnim izborom iz serije skulptura i slika, započetoj 2021. godine, u kojoj rastvara ontologiju ljudskog bića. Rad se zasniva na unutrašnjim istraživanjima. Riječ je o uprizorenjima tijela, pri čemu se u skulpturi vidi pokret, otisak rukopisa (dominira crna glina) koji ne ulazi u detalje prezentacije ljudskog bića. Samostalno se izrađuju oznake ljudi ogoljene do srži. Istančani prizori čovjeka razmatraju iskonsku vrijednost. Dio njih stoji mirno na nogama, ruke su uz tanko tijelo. Ispisani su Giacomettijevim rječnikom. Čitaju se prizori žena i muškaraca samozatajne dubine. Rastvara se pogled u mišljenje, mir, prazninu uma, slobodu duha, dostojanstvo poniznosti i dr. Nema maski. Oni su tišina.
Vidimo minimalističkim rječnikom uprizorena ljudska bića u sjedećim stavovima na manjim postamentima. Čitaju se na stijenama (rastvorene otvorima) u raznim izvijenim pozama tijela. Ljudsko se biće uprizoruje markantno i fluidno u kontemplativnoj sjedećoj pozi na stijeni s prozorima kroz koje se čita unutrašnja praznina podloge/znaka. Stijena je mjesto za slobodu mišljenja i spokoj. One su hramovi i crkve pod otvorenim nebom. Sakralni kozmosi Zemlje. Otvori su višeznačenjski.
Ljudsko biće u grču i kriku izlazi iz crne tanke oznake zida poput gomile koja se ukazuje iz crne kutije. Rastvara se tu sve potisnuto u snažnom izvlačenju u tišinu praznine; u istinu. U scenama izlaska ljudi iz kutije i zidova čita se apsurd svijeta i njegova strahovita bol, užas, rana. Koliko god problem bio pojedinačan, uvijek je uronjen u opće jer smo dio svijeta, društva, sustava i dr., što se napominje u radu.
Istina se ljudskog bića iskazuje žudnjom za samospoznajom. Um je sposoban osloboditi se bilo kakve uvjetovanosti i samo tada je slobodan kako bi otkrilo što leži onkraj područja misli (Krishnamurti). Navedeno istražuje Dimnić. Treba potražiti izvor, zapisano je u radovima. Razmatra se brisanje pojedinačnog i dospijevanje u opću/univerzalnu zonu.
Individualno postaje ništa; usmrćeno je radi ulaska u istinu. Ljudsko se biće u oba medija iskazuje kao esencija. Ono je cjelina koja je ništavilo i izvor je energije.
Minimalizam i simplificiranost čitaju se i u slikarstvu. Čovjek je sveden na tijelo–znak i vidi se u raznim pozama zaustavljenog pokreta pohranjenog u tišini. Ivo Dimnić istražuje unutarnji prostor slobode.
Tišina spada u bit svetosti.
U samospoznaji se krećemo teškim i lakim putevima koji jedino traže ulazak u srž. To je temeljna predispozicija mogućnosti humanog opstanka na Zemlji. Bez samospoznaje ni globalna slika svijeta ni ona lokalna ne može biti pravedna i slobodna. Poniznost je uvijek i u svemu tiha i neophodna procesu. Metafizička tišina svrha je samoj sebi i čitav je naš život uronjen u nju (posebno kad se pojavi tama buke).
Znanje o sebi počiva u tišini, markira se.
Samoća je putovanje geografskim mogućnostima duha. Ona nadvisuje ovaj svijet; uprizoruje se u zoni Arta. U njoj se suočava s biti; događa se spoznaja. Beskraji prostora navode se kao kreativne praznine i oni su uvijek za čovjeka, ne protiv njega. Samospoznaja je težak (često strahovito bolan) proces; navodi se. Ali je utoliko izrazito jedinstven. Riječ je o procesu koji je neizmjerno bogat mekoćom/snagom. Posjeduje u sebi mogućnost dubokog mišljenja, mir, suptilni rad, kretanje u beskraju duha i bivstvovanje u tišini bitka. Istina navedenog postaje vidljiva u ontologiji kontinuiranog Dimnićeva zapisa i razotkrivanja neprekinutog bitka koji je raširen u svom savršenstvu (Foucault). Tijelo se minimalističkim govorom svodi u općost i kontemplativno dospijeva u ništa. Kad je svaki identitet poništen, imena i oznake odbačene, materijalno nema nikakvu vrijednost i dr.; tad je čovjek unutra. Svakog se trenutka otkriva tišina. Tu počiva istina mistike života. Pustinje svetosti nižu se u scenama u kojima je čovjek ispisan u potrebi za iskonskim. Ulazak u bitak najdragocjeniji je dar. To je misija svakog pojedinca, označava se. Prisutnost metafizičke tišine duhovna je aktivnost koja je izvorno nužna egzistenciji ljudskog bića, time i svijeta i kozmosa, izriče oštroumno i sofisticirano Ivo Dimnić. Ona je vječno u svemu pojedinačnome i općem, podcrtava radom autor.
BIOGRAFIJA
Ivo Dimnić rođen je u Zagrebu 1979. godine. Završio je 1998. godine srednju umjetničku školu Luka Sorkočević u Dubrovniku, smjer slikarski dizajn. Upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer kiparstvo 2000. godine, te je diplomirao 2007. u klasi profesora Stjepana Gračana. Dubrovački suvremeni autor se od 2001. pojavljuje na tuzemnoj Art sceni i ostvaruje samostalne izložbe od 2006. nadalje.
Živi i radi u Dubrovniku i Pridvorju.
DUBROVAČKI KOLORISTI
23.8.2023. - nadalje
Kustosice: Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik i Petra Golušić, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik
Izložba "Dubrovački koloristi” predstavlja selekciju vrhunskih radova iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik koji predstavljaju evolutivni slijed tzv. “dubrovačkog kolorizma” –specifičnog slikarskog izričaja obilježenog mediteranskom motivikom, jarkom paletom, ekspresionističkim duktusom i vibrantnošću slikarske površine.
Zastupljeni umjetnici su: Ignjat Job (1895. –1936.), Ivan Ettore (1910. –1938.), Gabro Rajčević (1912. –1943.), Božidar Rašica (1912. – 1992.), Ivo Dulčić (1916. –1975.), Antun Masle (1919. –1967.), Đuro Pulitika (1922. –2006.), Ivo Vojvodić (1923. –1994.), Josip Trostmann (1938.), Lukša Peko (1941.), Josip Škerlj (1941.), Viktor Šerbu (1938.) i Tomo Gusić (1931.).
Izložba nadopunjuje stalni postav radova Iva Dulčića, Antuna Masle i Đura Pulitike na prvom katu Galerije Dulčić Masle Pulitika, a kustosice izložbe su muzejske savjetnice Umjetničke galerije Dubrovnik Petra Golušić i dr.sc. Rozana Vojvoda.
