ARHIVA · 2017 - Umjetnička galerija Dubrovnik

ARHIVA · 2017

IVO MLADOŠIĆ
IMAGINARIJ SVAKODNEVNOGA
Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika
7.12.2017. - 14.1.2018.
Kustosica izložbe: mr. sc. Vesna Delić Gozze, muzejska savjetnica

SIVI ZID, 2017., akrilik na papiru, 70 x 60 cm

Ivo Mladošić je slikar boja, glavnog nositelj informacija kojim povezuje motive iz fizičkog život sa simbolizmom boja i njihovim psihološkim utjecajem koristeći slikarske tehnike akrila i pastela. Boja pokretač, boja živosti je crvena, pogotovo intenzivna cinober crvena koja emanira svoju snagu centrifugalnom energijom na motivu crvenoga dvosjeda na slici Žuti šal (2014.). Akcenti crvenoga na Noćnoj stolici iz 2015. godine, motiva smještenog u perspektivnom skraćenju, pokazuju slikara kao majstora modulacije u slikanju kontrastima boja.

Plavi raster poteza kista dominira u seriji slika Plava ptica (2000.), kao i na slikama iz 2014. godine Zalazak (Šipan), Plavi plićak i Plava dubina; hladna prozirnost plavila prevladava, 2016. godine, i u Plavome otoku, a u snolikosti Plave kuće dematerijalizirano plavilo „podloga“ je za zelene akcente prvog plana; tirkizno plavo, ali i duboko plavo kao da nakon bijega postaje skrovito utočište. Zelena ima ulogu posredničkog predaha između toplih i hladnih boja u cijelom svom bogatom kolorističkom spektru od prevladavajuće vodenozelene nijanse do maslinastozelene i žućkastozelene boje kao i naizmjeničnim ritmiziranjem zelenih pojasa u otvorenim persijanama, griljama, u desnom dijelu slike Sama II iz 1996. godine kako piše Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe, a ujedno i muzejska savjetnica u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

NOĆNA STOLICA, 2015., akrilik na papiru, 60 x 70 cm

Svjetlosna raskoš Mladošićeva slikarstva pokazana je u slici Poslije večere (2017.) kao i u Žutom početku (2016.) pa i u toplini boje na slici Žuti klavir (2017.) kojom se pokazuju sve kromatike žute. U katalogu izložbe pod nazivom Imaginarij svakodnevnoga, kustosica Delić Gozze objašnjava kako „višegodišnja serija djela s motivom stolaca pokazuje slikara kao portretista stvari iz svakodnevnog života, tek naznačenog okoliša nekih intimnih prostora. Slobodnim potezom kista, Mladošić istražuje mikrosvijet osjeta i osjećaja, krhkih etida mijene svjetla na materijalnoj barijeri, onoj stolca, nerijetko poništavajući tvarnost predmeta, potezima koji rekreiraju duljine svjetlosnih valova.“ Punoća pigmenta i odrješiti potezi kista, koji su postali i zaštitni znak autora, najuočljiviji su u serijalu slika pod nazivom Na taraci Anice Bošković, nastalih 1997. godine pod poticajnom poetikom Josipa Pina Trostmanna.

U tematskom ciklusu akrilika na platnu iz 2005. godine slikareve kompozicije su na tragu evokacijskih istraživanja apstrakcije uz zadržavanje naznaka figuracije. Mladošićev raskošni kolorizam s razvijenim osjećajem za tvarnost materije, ali i njena vibriranja, stvaraju emotivnu učinkovitost slike čime je slikar uspio u uvjerljivoj prezentaciji uzajamnog djelovanja osjetilne činjenice s jedne i ustrojstva građe s doživljajem s druge strane. Kustosica izložbe je Vesna Delić Gozze, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 14. siječnja 2018. godine.

Ivo Mladošić, foto: Miho Skvrce

Biografija:

Rođen u Dubrovniku, 28. rujna 1948. godine. Likovno ga povremeno podučava, od 1966. do 1969. godine, Kosta Strajnić. Slikarsku poduku dobiva od 1966. do 1968. u ateljeu Josipa Škerlja, a od 1968. do 1970. kod Josipa Trostmanna. Od 1997. godine studira u Splitu na odsjeku Akademije Assenza Mallschule Muenchestein, Basel i diplomira 2001. godine. Član je HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Dubrovniku.

"SLIKA U SLICI" U HRVATSKOM SLIKARSTVU XX. STOLJEĆA
9.10. - 10.12.2017.
Kustosica izložbe: Rozana Vojvoda

Izložba „Slika u slici“ u hrvatskom slikarstvu XX. stoljeća istražuje djela hrvatskih slikara u kojima se javljaju prikazi umjetničkih djela bilo da je riječ o portretima, žanr-prizorima ili prikazima interijera u najužem smislu. Na izložbi su zastupljeni klasici hrvatske moderne umjetnosti poput Vlaha Bukovca, Emanuela Vidovića, Milivoja Uzelca, Ljube Babića i drugih. Središnje mjesto na izložbi zauzimaju radovi Iva Dulčića od 1946. do 1953. godine, kada se Dulčić okreće intimističkim temama s čestim prikazima dubrovačkih interijera, radovi Antuna Masle šezdesetih i Đura Pulitike sedamdesetih godina kada tvz. «slika u slici» postaje gotovo lajtmotiv njihovih djela, te radovi Iva Vojvodića i Branka Kovačevića.

Antun Masle, Polica i slike, 1967., ulje na platnu

Milivoj Uzelac, Autoportret, 1913., ulje na platnu

Ivo Dulčić, Interijer, 1953., ulje na platnu

Prikaz umjetničkih djela u samim umjetničkom djelima nikad nije slučajan; kod portreta je riječ o istraživanju veze ambijenta i prikazane osobe, kod prikaza atelijera riječ je o pozicioniranju samog umjetnika naspram svog slikarskog identiteta, a odabir interijera u kojima figuriraju slike i umjetnička djela intimistički je intoniran i u najužoj je vezi sa osobnim afinitetima slikara - često predstavlja hommage određenim umjetnicima, razdobljima ili pak intimnu posvetu atmosferama različitih gradova.

Đuro Pulitika, Kapetan Pasko Pulitika, 1989., ulje na platnu

Vlaho Bukovac, Kćerka Jelica slika, 1921., ulje na platnu

Autorica izložbe je dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, a djela su vlasništvo privatnih dubrovačkih, zagrebačkih i splitskih zbirki, te nacionalnih muzejskih institucija – Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina iz Splita, Moderne galerije iz Zagreba i Gradskog muzeja iz Karlovca.

PRAZNINA - izbor iz hrvatske fotografije XXI. stoljeća
12.10. - 5.11.2017.
Kustosica izložbe: Petra Golušić

Izložba predstavlja fotografije koje zastupaju tek naznaku hrvatske vizualne scene XXI. stoljeća. Eksponati/radovi nastali su u odmaku od tjelesnog prisustva čovjeka i izdvojeni su iz serija od kojih ga neke sadrže. Predstavljeno je stvaralaštvo Jelene Blagović, Borisa Cvjetanovića, Petra Dapca, Sandra Đukića, Marka Ercegovića, Davora Konjikušića, Igora Kuduza, Antuna Maračića, Ane Opalić, Marine Paulenka, Jasenka Rasola, Davora Sanvincentija, Sofije Silvije, Sandre Vitaljić i Borka Vukosava.

Jelena Blagović: O njoj, 2013.-2014., digitalna fotografija u boji, 15x35 cm

Boris Cvjetanović: Grad II, 2004.-2015. digitalna fotografija u boji, 40x50 cm

Radovi svjetskog nivoa jasno i odrješito progovaraju o ključnim i nužnim teritorijima kako pojedinca tako i svih njegovih struktura, mreža, područja koje stvara i tvori. Polazišta su antropološka, društvena, politička, osobna, i tako u ne – dogled. Ima ih jako puno i jezgrovita su u otvorenosti – slojevita u mišljenju i jasna u stavu od kojeg se odustaje u smislu – praznine.

Sandro Đukić: The Outworn Structure, Željezara Sisak, 2015., digitalna fotografija u boji, 76x101 cm

Naglašava se mentalna energija, obilježavaju se opći procesi, objektivno - apsolutni razumljiv duh u problematici zbiljskog, itd. Kazuje se motivima detalja i onima koji to nisu. Ogoljava se mikrokozmos interijera i eksterijera svijeta; prostiru se u jednostavnosti predjeli urbanog, prirodnog, osobnog i drugog prostora. Minimalistička percepcija pojedinačnog tvori univerzalni vizualni govor odmaknut od složene gramatike. Kodovi označavaju kretanje prema praznini, postojanje u njoj i njezinim proredima, na rubovima i dr. Svjedoče je. Oni su praznina. U zapisima se očituje poniznost prema bez – značajnom / sve - značajnom. Ne - bitnost se vidi i spoznaje kao sve – bitnost i obratno.

Marko Ercegović: Golub na grani, 2011., digitalna fotografija 70x100 cm

Izložba ima za popratni materijal tekstove dr.sc. Gorana Kardaša, Antuna Nodila, Stipe Božića, Janke Vukmir, Srđana Nogića, doc.art.dr.sc. Krunoslava Ivanišina, anonimnih autora i autorica (dio dokumentarnog terenskog istraživanja) i autorice koncepcije Petre Golušić.

Pitanje „Što je praznina ?“ postavljeno je ljudima - suradnicima izložbe. Odgovori na pitanje podcrtavaju fotografije hrvatske vizualne scene ovog stoljeća zastupljene u izložbi, a zaprimljeni anonimni odgovori autorica i autora otvaraju široka područja raznih vrsta i razina diskursa, a ovo su samo neki od njih sakupljenih na terenu: Odsutnost svjetlosti. / Prazan prostor. / Crna rupa. / Rupa bez dna. / Tableta. / Kad ništa postoji. / Izgubiti volju za učenjem. / Rupa. / Kad nema nikog oko mene. / Tišina. / Praznina ti je u glavi.

DAVOR SANVINCENTI
CON UNA CIERTA CALMA / S JEDNIM ODREĐENIM MIROM
Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika
6.10.2017. - 26.11.2017.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica

Oaxaca (2012)_ed1

Izloženi radovi - fotografije, vidoeradovi, foto-dokumentacija i prostorna instalacija tematiziraju prirodno okruženje i osvještavaju perceptivne procese. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika bit će predstavljena serija fotografija Prije prvog svjetla, započeta 2011. godine u kojoj autor istražuje najmirniji dio dana, neposredno prije svitanja snimajući u drugačijim zemljama uvijek samo jednu crno-bijelu polaroid fotografiju. Snimanje ima i svoj ritualni aspekt jer podrazumijeva ustajanje prije svjetla, hodanje nepoznatim ambijentom u potrazi za pravim mjestom i samo jedno okidanje. Uz spomenutu seriju polaroida, Sanvincenti izlaže i srodni 16mm film „Le lever du jour sur l'ocean“ (Buđenje dana na oceanu) koji u statičnom kadru snimljenom na obali Atlantskog oceana hvata prijelaz između noći i dana. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže i seriju polaroida u boji Con una cierta calma / S jednim određenim mirom započetu 2012. godine za vrijeme boravka u Mexicu i posvećenu stablima koja su najčešće na osami, bilo da su iznikla na neobičnim mjestima u nekom suodnosu s artificijelnim tvorevinama ili su jednostavno udaljena od šume.

El bano de la Reina (2013)_ed1

U Atelijeru Pulitika umjetnik predstavlja prostorno-zvučnu instalaciju Svemir iz serije Nevidljivi pejzaži, rad iz 2011. godine posebno prilagođen dubrovačkom prostoru, te foto-dokumentaciju projekta Drugi mjesec iz 2014. godine. Vizualna intervencija u pejzažu Drugi mjesec napravljena je tako da su u njenoj izvedbi sudjelovali radnici iz brodogradilišta na Malom Lošinju tijekom festivala Škver Art Projekt i tijekom cijele noći, uz mjesec na nebu, različite mjesečeve pozicije su se projicirale na veliko platno stvarajući „drugi mjesec“. Odabranim radovima Davor Sanvincenti izoštrava osjetila promatrača putem boje, oblika ili zvuka, te u ubrzanom vremenu i obilju informacija inzistira na miru i kontemplaciji bez kojih, uz sva tehnička postignuća, nema pravog razumijevanja prirode stvari. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 26. studenoga 2017. godine.

Svemir, autor fotografije: Miho Skvrce

BIOGRAFIJA

http://www.messmatik.net/

Davor Sanvincenti rođen je u Kopru 1979. godine. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek za psihologiju; Europskom Institutu za dizajn u Milanu - smjer interakcije na odsjeku vizualnih medija, Umjetničkoj akademiji Brera u Milanu - odsjek za multimediju i Elektro akustičnom informatičkom centru "Agon" u Milanu - oblikovanje zvuka i medijalno programiranje umjetničkih akcija.

Intenzivno se bavi područjem fenomenologije audiovizualnoga i antropologijom vizualne kulture, fokusirajući se na propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija. Njegovo se umjetničko djelovanje grana u razne medije: film i video, fotografija, fizičke svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualne performanse. U radovima se bavi konceptom iluzije, istražujući moguće granice percepcije te konstrukcije iskustva. Dobitnik je mnogih nagrada među kojima se ističu Radoslav Putar (2010.) za najboljeg umjetnika do 35 godina i T-HT nagrade pri Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2008. i 2017. godine).

Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima, poput Rencontres Internationales Paris/Berlin/Madrid; Device Art Triennale, Montreal; 28.Muzički Bienale Zagreb; LOOP, Barcelona; 25FPS, Zagreb; World Film Festival, Bangkok, te na lokacijama poput Centre Georges Pompidou, Pariz; ZKM, Karlsruhe; Lincoln Center, New York; UniversalMuseum Joanneum, Graz; Museo de Arte Contemporanea, Oaxaca; Camera Austria, Graz; FRAC Pays de la Loire, Carquefou; NIU, Barcelona; La Triennale, Milano; Filmoteca Española, Madrid; Glassbox, Paris; Haus der Kulturen der Welt, Berlin.

Davor Sanvincenti, autor fotografije: Miho Skvrce

MATKO TREBOTIĆ
SVJETLO I TAMA MEDITERANA
Vrijeme trajanja: 7.9. -1.10.2017.

Kustos: Marin Ivanović

Matko Trebotić, umjetnik visoke intelektualne svijesti i duboke duhovne povezanosti s kulturno-ambijentalnom zadatošću Mediterana kroz radove skupljene u priču „Svjetlo i tama Mediterana“ pronalazi bit svega onoga što je osjećao okružen tim istim ambijentom. Trebotić likovnim djelima govori o potrebi očuvanja Mediterana, njegove kulturne i graditeljske baštine. Kao glavnu boju, uzima bijelu, po konceptu da je Mediteran skup svih svjetlosti sunčevog spektra pa je time-bijel, baš kao i poznati kamen s otoka Brača na kojem je i rođen. U radovima ove izložbe mogu se raspoznati geometrijski likovi, brojke, iscrtani rasteri, ali i minijaturna glagoljična slova i križevi uz sićušne crteže tlocrta ranokršćanskih crkvica koji su svakako odrednice prostornog i kulturnog identiteta ovog likovnog umjetnika, a arhitekta po vokaciji.

Kustos izložbe Marin Ivanović, u katalogu je za Trebotićev rad između ostalog zapisao: „Trebotić je, iskoraknuvši iz duhovnog, pošao i korak dalje te stvorio materijalnu opreku svojim bijelim slikama triptihom u čijem je središtu križ. Iako u površini jednako tretiran kao prethodne slike, zagasita crvena boja koja na njemu prevladava, evocira prolivenu krv u sukobima na Levantu, ali na i izvjestan način i kraj bilo koje epohe, države, poretka, naroda, ljudi, građevina.“ Nostalgična nota za Mediteranom kakav je prije bio, osjetna je i kada Trebotić govori o svom prvom realiziranom arhitektonskom projektu, modernističkom restoranu u Milni na Braču , koji je danas, nažalost, jedan od brojnih betonskih spavača kakve nalazimo po jadranskoj obali.

Mediteran, kombinirana tehnika na papiru, 2017.

Izložba je posvećena Trebotićevom profesoru, proslavljenom hrvatskom arhitektu Nikoli Dobroviću koji je u Dubrovniku realizirao nekoliko svojih kapitalnih djela i intervencija u baštinske prostore (palača Sponza, Karmen, Ferijalni dom itd.).

Izložba Svjetlo i tama Mediterana prethodno je postavljena u Oris – kući arhitekture u Zagrebu i u Galeriji Kula u Splitu, ali dubrovački postav obuhvaća najveći broj radova u dva prostora (Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika) što izložbu čini najopsežnijom do sada i daje najdublji uvid u recentno Trebotićevo stvaralaštvo.

Mediteran, kombinirana tehnika na papiru, 2017.

Biografija:

Matko Trebotić rođen je u Milni na Braču. Završio je splitsku Klasičnu gimnaziju, a 1961. diplomirao na beogradskom arhitektonskom fakultetu. Tijekom 1971. i 1972. pohađao je Folkwangschule u Essenu, kao “meisterschüler”, kod profesora Hermana Schardta. Od 1970. počinje intenzivno izlagati diljem Europe i svijeta, gdje ostvaruje više od stotinu samostalnih i više od tri stotine skupnih izložaba. O njegovom je djelu tiskano pet monografija, a djela mu se nalaze u mnogim domaćim i stranim zbirkama i muzejima. Za svoj umjetnički rad dobio je dvadesetak nagrada, od kojih treba istaknuti Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.); Nagradu bijenala u Seoulu (2000.); Nagradu Splitsko- dalmatinske županije za sveukupni umjetnički rad (2006.); Nagradu Rotary international-a “Paul-Harrisa-fellow” te Nagradu Grada Splita za životno djelo 2009. godine. Izradio je svečane zastore za kazališta u Splitu, Dubrovniku, Rijeci i Šibeniku. Živi i radi u Splitu.

STANKO HERCEG
STRATEGIJE FOTOGRAFA
Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika
Vrijeme trajanja: 8.8. - 3.9.2017.

Kustosi: Vesna Delić Gozze, Stanko Herceg

Izložbom se predstavlja pedeset crno-bijelih analognih fotografija i film, tj. serija „Pogled s prozora“, te trinest fotografija iz serije „Prirodno i neprirodno“ (2015.-2017.). Serija „Pogled s prozora“ je svojevrstan hommage Josephu Nicéphoru Niépceu. Za nastanak videofilma predstavljenog na izložbi Stanko Herceg je bio inspiriran prvom nastalom fotografijom koju je u mjestu Le Gras blizu Vosagea, u pokrajini Lorraine, Camerom obscurom snimio upravo spomenuti francuski kemičar 1826. godine.

Stanko Herceg je s prozora svog stana namjestio svoj fotoaparat, skinuo mu objektiv i montirao crnu aluminijsku foliju kao „tamnu komoru“ ispred njega, video opcijom snimao buđenje dana, te zahvaljujući zrnatoj slici postigao sličnu vizualnost i atmosferu kao Niépce. U seriji fotografiji koja prati film, a kojom simbolički radi posvetu i samom mediju fotografije, fotografira također iz ptičje perspektive, a potom na samoj ulici bilježi najraznovrsnije žanr prizore.

Životopis

•Rođen sam 22.veljače 1964. u Zagrebu.
•Maturirao sam 1983. godine u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, fotografski odjel.
•Diplomirao sam na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, filmsko i TV snimanje u klasi profesora Nikole Tanhofera,te stekao zvanje diplomiranog filmskog i TV snimatelja.
• Od 1989.do 1993. predajem u Školi primijenjenih umjetnosti na fotografskom odjelu, predmet Fotografske tehnike.
•Od 1992.radim kao stalni vanjski predavač na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, predmet Fotografija i film, od 2000. godine kao docent, od 2010. kao izvanredni profesor.
• 2007.predajem kolegij Fotografija na Akademiji likovnih umjetnosti.
• Od 2008.vanjski predavač na Akademiji dramskih umjetnosti, predmet Umijeće snimanja I.
•lzlažem na skupnim i samostalnim izložbama,te sudjelujem na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima
•Član sam društva Hrvatskih filmskih snimatelja i Hrvatskog društva likovnih umjetnika

SRĐAN VUKČEVIĆ
LES GRANDES PLAGES
Umjetnička galerija Dubrovnik
3.8.-27.8.2017.

Kustos: Marin Ivanović

Barokna vitrina (paravan), 1994., ulje na drvu, 170 x 136 cm

Izložbom “Les Grandes Plages”, umjetnik crnogorskog porijekla s francuskom adresom, Srđan Vukčević, nastojao je približiti publici koncept kuće kao umjetničkog djela, kuće u kojoj nastoji ostvariti svoju ideju o trodimenzionalnoj slici idealnog prostora u kojemu jednim konceptom total-dizajna utjelovljuje svu svoju kolekcionarsku strast. Među mnogobrojnim predmetima, takozvanim objets trouvés, tkaninama i namještajem u njegovoj kući na Dvoru u Herceg Novom, dominiraju francuski stilovi iz Drugog carstva i predrevolucionarnog 18. stoljeća. Imaginarij Srđana Vukčevića obilježava bujanje tema i motiva uz dosljednost razvijenom stilu čiji su pomaci tijekom posljednjih tridesetak godina rafinirani i autentični. Riječ je prvenstveno o figurativnim motivima – portretima povijesnih ličnosti, koketnim damama i preozbiljnim muškarcima, vazama s cvijećem, anđelima i puttima, šalicama, čajnicima, bocama za parfeme i kutijicama, sve u rokoko i empire slogu, korpama za voće, poslužavnicima, nakitu i vrpcama, šeširima, suncobranima i haljinama fin de siècle, kupaćim kostimima, stolicama od pruća i tendama za plažu u stilu 1920-ih godina, psima, mačkama i pticama, marottima i igračkama, stolićima, stolicama i počivaljkama, maskama i drugim neobičnim predmetima. Naziv izložbe predstavlja nit vodilju novog ciklusa u kojem proučava odnos prostora koji nas okružuje i njegov utjecaj na naše poimanje života. “Moje su teme u umjetnosti dekadentna drama raspada-negdje između života i smrti, dok plaže predstavljaju prividan svijet koji je lijep, labirint u koji mogu ući s melankolijom. Onaj osjećaj kad živiš na moru, ona takozvana fjaka koju sjevernjaci ne mogu osjetiti. Atmosfera gdje sjedimo i normalno pričamo, ali taj mokri zrak je oko nas. Ne mogu direktno govoriti o velikim plažama, to je ideja s kojom sam se vezao čulima, kao luksemburški park. (…) (S.V.)

Bijeli labud, 1997., kombinirana tehnika na platnu, 150 x 154 cm

„Bivanje traži svoj prostor. I umjetnost Srđana Vukčevića tražila je i dobila svoj dom. Kuća koju je kupio u Herceg Novom i uredio u stilovima 18. i 19. stoljeća više nije samo njegova, a istovremeno ne može biti više njegova nego što jest. Ona je u potpunosti odraz njegovih htijenja – nostalgije, intelektualizma i hedonizma, ali je istovremeno namijenjena i drugima. Pogled drugih na njeno (njegovo) bivanje životna je sila koja stvara pobudu, koja donosi svježinu i bez kojega taj prostor ne može postojati; pogled je energija života i bez prisutnosti drugih, svrha prostora bila bi izgubljena. Zato ta kuća nije samo dom, ona je još više teatar u kojemu se odigrava intelektualna igra – umjetnik postavlja scenu i uprizoruje dramu pa lovi reakcije na licima promatrača. Samo on određuje što će biti pokazano, a što neće, koliko će predstava trajati i tko će biti protagonisti.“
Marin Ivanović

Kutija za šećer, 1986., keramika, 58 x 16 x 16 cm

BIOGRAFIJA
Srđan Vukčević rođen je u Podgorici 1959. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a daljnje obrazovanje stekao je na Fakultetu za likovne umjetnosti u Beogradu, gdje je 1983. godine diplomirao slikarstvo u klasi profesora Stojana Ćelića. Na istom je fakultetu upisao poslijediplomski studij i magistrirao 1986. godine u klasi profesorice Mirjane Koke Mihać. Tijekom i nakon studija putovao je i studijski boravio u više europskih gradova, a kao dobitnik jugoslavenske nagrade iz fonda Moša Pijade više mjeseci boravio je u Londonu. Na poziv Rijksakademie van Beeldende Kunsten koristio je stipendiju vlade Nizozemske u Amsterdamu 1986.-1987. godine (gdje je surađivao s profesorima Gerom Latasterom i Marlene Dumas), a dvije godine kasnije mu je francuska vlada dodijelila jednogodišnju stipendiju za slikarstvo, uputivši ga na Ècole des Beaux Arts u Parizu (gdje je surađivao s profesorom Vladimirom Veličkovićem). Do sada je samostalno izlagao više od pedeset puta, a na skupnim se izložbama predstavljao više od dvjesto puta, osvajajući mnoge profesionalne nagrade za svoj rad: Nagrada CANU za slikarstvo, Nagrada „Petar Lubarda“ na izložbi ULUCG, Prva nagrada likovnih salona u Cetinju i u Herceg Novom, Prva nagrada za crtež na Trijenalu crnogorskog crteža, Nagrada Oslobođenja Podgorice, Oktobarska nagrada Beograda, Nagrada Centra suvremene umjetnosti Crne Gore za doprinos crnogorskoj likovnoj umjetnosti i druge. Godine 2002. utemeljio je Kuću stila H&G kroz koju afirmira likovno -estetske standarde u različitim područjima, gdje se posebno izdvaja multidisciplinarna višeslojna realizacija umjetnikove kuće i ateljea u Herceg Novome. Od 1981. godine samostalni je umjetnik u Crnoj Gori i član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, a od 1990. djeluje kao samostalni umjetnik i u Francuskoj gdje je član La Maison des Artistes.

Portret sa šeširom i rukavicama, 2017., ulje na platnu, 110 x 83 cm

ZENAIDA BANDUR (1885.-1946.)
Galerija Dulčić Masle Pulitika
16.6. – 30.7. 2017.
Autorice izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica, doc. dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, Odjel za umjetnost i restauraciju, Sveučilište u Dubrovniku

Paprike, oko 1930., ulje na platnu

Izložba Zenaide Bandur (1885.-1946.), nedovoljno poznate slikarice rodom iz Stona otvorena je u petak, 16. lipnja Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Na izložbi su predstavljeni portreti, žanr scene, sakralni prizori i mrtve prirode u tehnici ulja i akvarela, a cilj je valorizirati stvaranje Zenaide Bandur u širem društveno-kulturnom kontekstu, te ponuditi specifično stilsko određenje njenih djela.

Dijete i papiga, oko 1941., ulje na platnu

Djela su posuđena iz dubrovačkih, (malo)stonskih, zagrebačkih i splitskih privatnih zbirki i muzejskih kolekcija. Autorice izložbe su dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, docentica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.

Minčeta, oko 1920., ulje na platnu na ljepenci

Cjelokupni opus Zenaide Bandur pripada jednoj vrsti intimizma, ne samo u odabiru tema, već i u suzdržanom koloritu koji se može povezati s njenim učiteljem Emanuelom Vidovićem, ali je svakako imanentan i prirodi umjetnice. Makar je primila samo sporadične likovne poduke, slikarski poziv osjećala je do kraja života i intenzivno je stvarala u rasponu od četiri desetljeća. Svoje najveće dosege ostvarila je u mrtvim prirodama i portretima bliskih ljudi u kojima se postupno oslobađa njena slikarska faktura. Riječ je o samozatajnom, tihom radu, slikarstvu bez velikih pretenzija koje je ipak u kontekstu dubrovačke umjetnosti nepravedno zanemareno. Ovom izložbom Umjetnička galerija Dubrovnik nastavlja s jednom od svojih programskih smjernica - istraživanjem manje poznatih opusa dubrovačke / hrvatske likovne scene.

Djevojka iz Stona, 1906, ulje na platnu na ljepenci

Zenaida Bandur – biografija:

(Ston, 12. 4. 1885. - Zagreb, 19. 7. 1946.)

Zenaida Bandur (rođena Ercegović) svoje prve slikarske poduke dobiva kod Domenike Suhor, dubrovačke amaterske slikarice, te povremeno od Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića. Dana 22. 2. 1905. g. udala se za Antuna Bandura, veleposjednika i načelnika iz Malog Stona, a potom 1910./11. nastavila svoje školovanje na Državnoj ženskoj zanatskoj školi u Splitu, gdje poduke u crtanju i slikanju dobiva od Emanuela Vidovića. Oko 1928. g. seli se u Zagreb, živi u Heinzlovoj ulici br. 19, a 1928. g. postala je članicom i blagajnicom novoosnovanog Kluba likovnih umjetnica. Odlazi na studijska putovanja u Rim, Firencu, Veneciju, Beč i Pariz. Tijekom četiri desetljeća ostvarila je veći broj djela u tehnikama ulja na platnu, akvarela, crteža pastelom, ugljenom i olovkom, a tematski se orijentira na portrete, mrtve prirode, figuralne kompozicije pretežno folklorne tematike, pejzaže i sakralne kompozicije. Njena djela nalaze se u fundusima Moderne galerije u Zagrebu, Umjetničke galerije u Dubrovniku, Etnografskog i Arheološkog muzeja u Splitu te brojnim privatnim i crkvenim zbirkama u Dubrovniku, Stonu i Zagrebu. Tijekom života izlagala je na tridesetak skupnih izložbi, ali nije organizirala niti jednu samostalnu izložbu.

Cvijeće, 1937., ulje na platnu

Dubrovački bazar, 1936., ulje na platnu

LJUBO IVANČIĆ: POHVALA SLIKARSTVU
9.6. - 30.7.2017.
Umjetnička galerija Dubrovnik u suradnji s Gliptotekom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Kustos izložbe: prof. dr. sc. Zvonko Maković

Izložba LJUBO IVANČIĆ: POHVALA SLIKARSTVU bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u petak, 9. lipnja u 21 sat. Izložba je organizirana u suradnji s Gliptotekom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Autor izložbe je prof. dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, a radi se o tematskoj samostalnoj izložbi Ljuba Ivančića u kojoj će biti predstavljeni autoportreti pored slikarskoga stalka.

Autoportret s kistom i paletom, 1992. foto D.Fabijanic

Crveni atelier, 1990. foto D.Fabijanic

U slikarstvu Ljube Ivančića lako je uočiti kako određeni motivi, bolje reći žanrovi, traju tijekom čitava stvaralaštva. Među najzastupljenijima su aktovi i autoportreti. Štoviše, vrlo često ta se dva tematska plana sjedinjuju, pa na slikama susrećemo prikaze akta i samoga slikara. Idemo li još dalje u pojašnjena i pokušamo li locirati prikazane ljudske figure, odrediti im mjesto u kojemu se nalaze, otkrivamo da su smještene u slikarovu ateljeu. Prostor, međutim, nije shvaćen kao pozornica, kao scena unutar koje su bili likovi, bilo različiti predmeti porazmještani na konvencionalan način. Točnije rečeno, da su im jasnije odeđene međusobne udaljenosti, čime bi se postigao dojam prostorne šupljine, odnosno trodimenzionalnosti. Upravo suprotno od toga. Slikar raspoređuje prikazani inventar tako da se kruto pridržava plošnoga karaktera slike. On ne konsturira prostor načinom kojim su to činili slikari koji su usvojili pravila perspektive ili nekih drugih srodnih konvencija predočavanja prostor. Ivančić poštuje temeljni rakon slike kao predmeta, shvaća je prevenstveno kao plohu, a nizanjem plošnih slojeva na diskretan način želi odrediti stanovite pomake koji promatraču pomažu da pojedine elemente shvati kao bliže, a druge kao udaljenije.

Zvonko Maković

Izduzena figura u crnom, 1966. foto D.Fabijanic

Slikar sa zenskom figurom, 1977. foto D.Fabijanic

Kratka biografija umjetnika:
Ljubo Ivančić (Split, 1925.-Zagreb, 2003.) diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj ALU 1949. Od 1961. bio je asistent, a od 1969. redovni profesor na ALU u Zagrebu. Od 1977. bio je izvanredni, a od 1991. redovni član Razreda za likovne umjetnosti HAZU. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo i četiri za životno djelo.

Slikar u atelieru, 1959. foto D.Fabijanic

Izložba dječjih radova s likovnih radionica i Male škole arhitekture

6. i 7. lipnja 2017.

Izložba dječjih radova s likovnih radionica i Male škole arhitekture otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u utorak, 6. lipnja.

Naime, Umjetnička galerija Dubrovnik u periodu od 16. veljače do 27. svibnja organizirala je besplatne likovne radionice za djecu od prvog do osmog razreda osnovne škole. Radionice su se održavale svakoga tjedna od ponedjeljka do subote, a vodili su ih profesionalni likovni pedagozi s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom, umjetnici Ivan Perak i Jasmina Runje. Kao rezultat višemjesečnih radionica i velikog broja malih umjetničkih djela velikih kreativaca, polaznika radionica, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik pripredit će se velika izložba na kojoj će biti izloženi njihovi radovi. Osim izložbe dječjih radova proizašlih iz ovih likovnih radionica, bit će izloženi i radovi proizašli iz radionice Male škole arhitekture koju je početkom svibnja organizirala sekcija mladih Društva arhitekata Dubrovnik. Voditelji ovih radionica bili su Anja Madunović, Ivana Lukenda Trtoman, Ivan Vojnić, Valentina Štivčić, Nikolina Obradović i Tea Krmek koji su u suradnji sa Jasminom Runje i Ivanom Perakom, voditeljima likovnih radionica u Umjetničkoj galeriji s polaznicima obišli tada aktualnu Izložbu ostvarenja dubrovačkih arhitekata 2012.-2016. te između 39 radova izabrali sebi najdraže i izradili njihove modele od glinamola.

Crtanje i slikanje potiču razvoj motorike i inteligencije kod djece, potiču kreativnost, pomažu djeci da se lakše nose s problemima odrastanja i razvijaju vizualnu pismenost.

TOMISLAV BUNTAK

LJUDSKI VRT MILOSTI

11.5. - 4.6.2017.

Kustosica: Vesna Delić Gozze

Izložba Tomislava Buntaka, renomiranog hrvatskog umjetnika mlađe generacije naziva „Ljudski vrt milosti“ otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 11. svibnja u 20:00 sati. Premijerno predstavljanje Tomislava Buntaka u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik uključuje fluorescentni slikarski ambijent odnosno izravnu slikarsku intervenciju na dio galerijskog prostora (site-specific ostvarenje), te seriju slika (ulja na platnu) i radove koji ispituju samu strukturu crteža. Buntak je suvremeni umjetnik koji kontinuirano njeguje figurativni izraz na vrlo inovativan način propitujući same granice medija i proširujući polja percepcije klasičnih medija crteža i slikarstva. Njegov je rad interpretiran raznoraznim stilskim odrednicama poput «retro-suvremene figuracije» ili «postmodernog postimpresionizma» ili npr. pojmovima «čudesno» u umjetnosti, a on sam nazivan «postmodernim nomadom» ili «postmodernim eklektikom». Riječ je o izuzetno kvalitetnom i plodnom autoru mlađe generacije koji je od ranih devedesetih godina u doba prevlasti angažirane umjetnosti i multimedije sustavno njegovao figurativni izraz, uključivao netipične biblijske i mistične teme, te pozitivno djelovao na novu valorizaciju tradicionalnih medija.

Višeperspektivnost i suvremenost Buntakova crteža počiva na multimedijalnosti. Linije na papiru, u mnoštvu povezanih obličja i kompozicijskih kombinatorika te kaleidoskopskoga hibrida stilova koje krase njegove izvedbe, preobražavaju se ujedno naizgled istim, a raznolikim, prožetim osjećajem čudesnosti u umjetnosti, transformacijama u računalni ili site-specific flourescentni crtež, potom u urezani inverzni, bijelu svjetlost žareći monokromni crtež, iscrtane listove bilježnica, kao i crteže na velikom formatu papira te crteže in situ na zidu određenoga prostora ili primijenjene izvedbe u keramici.

Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe, za Buntaka je u katalogu zapisala: „Slikarsko stvaranje Tomislava Buntaka svojom ikonografijom i načinom obrade od svojih početaka, u devedesetim godinama XX. stoljeća, smirujućeg je djelovanja i nosi vrstu terapeutskog učinka na promatrača. Figuracija je to usredotočena u oazama mira, relaksirajućeg lebdenja u bestežinskom stanju, neka slikovna inačica Hegelove fenomenologije duhovnog kao prostora koje nastanjuju slobodna i samosvijesna bića, po sebi čista, kao nositelja unutarnjeg moraliteta, sposobnih obuhvatiti mudru jednostavnost.“

Biografija:
Tomislav Buntak rođen je 24. travnja 1971. godine u Zagrebu. Godine 1997. diplomirao je slikarstvo, nastavnički odjel, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Od 1998. – 2010. radi kao ravnatelj Centra za kulturu i informaciju u Zagrebu. Od 2010. godine radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2009. godine je dopredsjednik HDLU-a. Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu i dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Živi i radi u Zagrebu.

IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ
DESET SUSRETA
Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelje Pulitika
4.5. – 11.6. 2017.
Kustos izložbe: Marin Ivanović

Bijeg u Egipat

Izložba mlade dubrovačke umjetnice, Iris Lobaš Kukavičić naziva „Deset susreta“ bit će otvorena u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u četvrtak, 4. svibnja u 20:00 sati. Također, ova će sakralna izložba kojoj su tema Isus i Marija, osim u Galeriji Dulčić Masle Pulitika biti postavljena i u Ateljeu Pulitika.

Krunjenje Bogorodice

Marija drži dijete Isusa

„U ovim slikama moguće je percipirati sljedeće bitne odlike: perforacije i aplikacije na slikarskoj površini, virtualizaciju slikarske površine, autorski lirski kolorit, iracionaliziranje ikonološkog sloja slike te autorsku ikonografsku arhetipnost. Sve upućuje na nedvojbenu slikarsku studioznost, vrijednu najstudioznije percepcije. Koliko je poznato, u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti nitko dosada nije birano i planski obrađivao sve prizore susreta Isusa i njegove majke, pa su i time djela ove slikarice zavrijedila pristup posebne pozornosti. Riječ je o slikama Blagovijest, Betlehem, Madona, Bijeg u Egipat, Prikazanje u hramu, Kana Galilejska, Isusov susret s majkom na Križnom putu, Golgota, Skidanje s križa i Gospino krunjenje.“

Anto Kajinić

Navještenje

Biografija:
IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ, rođena u Dubrovniku, 19. 6. 1976. Godine 1995. upisuje ALU (nastavnički odjel, smjer kiparstvo) u Zagrebu gdje je 2001. diplomirala u klasi prof. M. Vuca. Član je HDLU-a od 2003. Od 2005. radi kao asistent na Sveučilištu u Dubrovniku, na Odjelu za umjetnost i restauraciju. Godine 2008. magistrirala je na poslijediplomskom studiju ARS SACRA na ALU Široki Brijeg u klasi prof. A . Kajinića. Doktorirala je 2016. godine na poslijediplomskom studiju „Ars sacra“ na ALU Široki Brijeg. Ostvarila je dvije skulpture u javnom prostoru. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

Pieta

IZLOŽBA OSTVARENJA DUBROVAČKIH ARHITEKATA 2012.-2016.

* i gostujuća izložba Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini

18.4. - 7.5.2017.

Društvo arhitekata Dubrovnik u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik organizira prvu veliku izložbu ostvarenja dubrovačkih arhitekata. Na izložbi će biti predstavljeno 38 radova podijeljenih u tri kategorije - Realizacije, Projekti i Prijedlozi - neovisno o tome je li riječ o obiteljskim kućama, višestambenim zgradama, poslovnim i javnim zgradama, rekonstrukcijama i dogradnjama, interijeru, intervencijama u javnom prostoru, urbanizmu, izložbama ili arhitektonskoj publicistici.

ANA POŽAR PIPLICA
VRIJEME JE
Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika
16.3. – 30.4. 2017.
Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda

Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Izložba dubrovačke umjetnice Ane Požar Piplica, pod nazivom Vrijeme je otvara se u četvrtak 16. ožujka u 19 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika.

Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Umjetnica koja se bavi slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom ovom prilikom u Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže izbor iz svojih starijih radova u rasponu od 2004. do 2012. godine (Šumske ulice, 2004., Leđa, 2008., Kratka priča, 2010., Ima li razloga za slavlje, 2012.). Radovi uključuju dubrovački / konavoski ambijent, te kroz naglašeno estetizirane prizore problematiziraju ugroženost baštine, bilo da je riječ o građevinama ili prirodi. Aktivan rad umjetnice na restauraciji spomenika u njezinu likovnom stvaralaštvu poprima jednu sveobuhvatnu, gotovo filozofsku dimenziju tretiranja prošlosti. Građevine i predmeti, umjetnički ili uporabni, sa sobom nose otisak vremena koje ih je stvorilo i koje umjetnica nastoji povezati s današnjim trenutkom, razumjeti i, u sofisticiranom svijetu umjetničke prakse, oživjeti u nekom novom sklopu. U Atelijeru Pulitika, umjetnica ostvaruje prostornu instalaciju po kojoj izložba nosi ime, a u kojoj reagira na prostorne zadatosti, odnosno na situaciju utvrde, te ostvaruje svojevrsni vremeplov koji ide duboko u prošlost i odmiče se od današnje galerijske funkcije prostora. U instalaciji dominira medij voska, koji je po svojoj prirodi fragilan, podatan i promjenjiv, pogodan za izražavanje početne ideje projekta –neumitnog prolaska i neuhvatljive i zagonetne prirode vremena. Vosak koji koristi u instalaciji, kao i za ploče / skulpture od voska koje radi posljednjih petnaestak godina, umjetnica skuplja po crkvama i samostanima i sama ga topi i filtrira, inzistirajući na procesu, neposrednom i taktilnom odnosu prema materijalu.

Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm

Biografija:

Ana Požar Piplica rođena je 1968. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Bavi se slikarstvom, fotografijom i videoradom. Živi i radi u Močićima i Dubrovniku.

Samostalne izložbe:

2016. Mogu li ostati Galerija Flora, HDLU Dubrovnik

2015. Ti nestaješ Pustjerna, Dubrovnik

2015. Pred skok Studio Let 777, Dubrovnik

2013. Duh i prilika Galerija Kninskog muzeja, Knin

2008. izolinije Galerija Turković, Virje / kuća Bukovac, Cavtat

2007. film (performans) Art radionica Lazareti

2005. alien Galerija Bukovac, Cavtat

2004. šumske ulice Muzej Rupe, Dubrovnik

2002. bez naziva (performans) Umjetnička galerija, Dubrovnik

1995. 12 dobrih stvari Galerija NONA, Zagreb

1993. bez naziva Galerija Nova, Zagreb

Grupne izložbe:

2014. Grad je mrtav. Živio grad! Kulturni centar Beograda, Beograd

2012. Istočno od kraja Art radionica Lazareti /Kuća Bukovac

2010. Domaći rad Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2008. T-HT nagrada@msu.hr, MSU Zagreb

2007. U pejzažu Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik

2006. Visura aperta, Momjan / Momiano

2005. CROssoverUK, Station Gallery, Bristol/Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2000. Galerija Château de Servières, Marseille

1999. Situacija na jugu Art radionica Lazareti

Luxus

DUBROVAČKI LIKOVNI TRENUTAK 3

9.3.-9.4.2017.

Photo by: Miho Skvrce

Treća po redu izložba koja predstavlja slike, skulpture, grafike i crteže dubrovačkih likovnih umjetnika, naziva Dubrovački likovni trenutak 3 koja je posljednji put održana 2008., svečano je otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 9. ožujka u 19:00 sati.
Žiri u sastavu povjesničara umjetnosti Antun Karaman, Sanja Žaja Vrbica i Lucija Aleksić, odabrao je djela koja će predstaviti dubrovačke likovne umjetnike i pregled gradske likovnosti u najšire zastupljenim tradicionalnim medijima slikarstva i kiparstva.

Photo by:Miho Skvrce

Autor teksta u katalogu, povjesničar umjetnosti Antun Karaman za izložbu je između ostaloga zapisao: „Svi su jednako dobrodošli jer tek svi zajedno čine pravo lice dubrovačke likovne realnosti. A ona je, kao što je vidljivo iz izabranog materijala i vrlo bogata i vrlo potentna. Ako je još pred kratko vrijeme živjeti na periferiji značilo kasniti za aktualnostima cijelu vječnost, danas je zbilja potpuno drukčija: tog kašnjenja više nema niti bi ga trebalo biti (ako ga možda i ima, ono je prije svega u svijesti ljudi, tek onda u stvarnim relacijama životne realnosti) – internet je svijet uistinu učinio globalnim selom, a i afiniteti umjetnika se iz dana u dan mijenjaju sve više i više.“
Na izložbu je prvotno prijavljeno 92 umjetnika s ukupno 219 djela, od čega je odabrano 112 radova 71 umjetnika. Na poziv su se mogli prijaviti svi dubrovački likovni stvaratelji bez obzira na prethodno obrazovanje i uspjehe. Namjera izložbe je prikazati presjek različitih pojava na dubrovačkoj sceni jedinstvenih rukopisa i individualnog promišljanja tradicionalnih i suvremenih tema.

Likovni umjetnici koji sudjeluju na izložbi su: Katarina Alamat Kusijanović, Miljenko Anđelić, Amir Avdić, Gordana Bajurin, Marija Barać, Mišo Baričević, Denis Berković, Anamarija Bezek, Pietro Boban, Ivona Bura, Mercedes Bratoš, Luko Capor, Viktor Daldon, Ivana Dražić Selmani, Mirica Dubčić, Nikola Nino Dubčić, Ivana Gjaja Handabaka, Vedran Grabovac, Aida Hebib Raguž, Ana Hrčan Šojat, Rajna Inić, Tomislav Ivanišin, Stanko Ivanković, Josip Ivanović, Ivana Jovanović Trostman, Nikolina Kapović, Vikica Kitić Biličić, Soheil Keynejad, Kristina Kojan Goluža, Katja Kovačić Karamatić, Maja Kovačević, Valter Kožul, Robert Kralj, Lena Kramarić, Maro Kriste, Jagoda Lasić, Loren Ligorio, Iris Lobaš Kukavičić, Dubravka Lošić, Ivana Lujak, Davor Lucianović, Ozana Masnec, Marijana Milko, Romana Milutin Fabris, Ivana Miloglav Ivanković, Berta Miloš, Ivan Mladošić, Ivo Mladošić, Ivan Perak, Lucija Perojević, Miranda Rako Kuzmanić, Elodi Rašica, Dubravka Rathman, Stjepan Ribić, Jasmina Runje, Goran Ružić, Samir Serhatlić, Tonko Smokvina, Miroslav Stamatović, Pero Šantić, Josipa Šare, Viktor Šerbu, Nikolina Šimunović, Josip Škerlj, Mia Marija Škoda / Nikolina Japunčić, Deša Vlahutin, Iris Vuletić, Anabel Zanze, Nada Zec Ivanović, Eva Zvrko.

Photo by: Miho Skvrce

ELIAS AYOUB

LJUBAV U DAMASKU

1.2. - 9.3.2017.

Izložba predstavlja slikarski opus umjetnika nastao u posljednje dvije godine. Riječ je o figurativnom slikarstvu koje se na trenutke odmiče prema apstrahiranju. U njemu se tematizira sadašnja situacija rata koji se odvija na području odakle potječe autor. Likovnom gramatikom umjerenog kolorizma naznačuje se otvaranje prema žudnji i mogućnosti ukidanja / poništenja rata koji se „dokumentira” slikama. Ayoub radi i alegorijske scene kojima ulazi u prostore fantazije – prostore vječnog mira. Tema je recentna i stvarna, a kompozicije svjedoče zbilju i pomiču se od nje u mekoću imaginarnog i liričnog čime se opisuje žudnja za životom u vlastitoj zemlji.

Kustos izložbe, Vinicije Lupis, za Ayoubov rad je u izložbenom katalogu između ostaloga zapisao: “Ljubav u Damasku u dvije inačice, okosnica su ovog likovnog ciklusa. Vanvremenska ljubav, koja ima autobiografski značaj, jer je mladi umjetnik pred par mjeseci zapečatio svoju ljubav – ženidbom u jednoj armenskoj apostolskoj crkvi u Damsku, potvrda su pobjede života nad smrti. Isto onako kako je Picasso bio opsjednut tradicionalnim slikarstvom, možemo reći da slikar Ayoub želi reinterpretacijom remek-djela povijesti slikarstva potvrditi važnost ovog trenutka.”

Za Ayoubovo stvaralaštvo, Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe je zapisala: “Likovno stvaranje Eliasa Ayouba ponajprije je u službi figuracije kao kod njegova izravnoga stilskog prethodnika Marca Chagalla. Ayoubov kolorizam užarenog pigmenta stvara duhovno ozračje i u svjetovnoj motivici. Sirijski slikar sa prebivalištem u Rusiji nosi živo sjećanje svoje prošlosti. Slikarstvo ovoga rođenoga Damaščanina pokazuje množinu nasljeđa protkanog legendama i religijskom ikonografijom, kojom su bajkovitost i snolikost sastavni dijelovi.”

Biografija:
Elias Ayoub rođen je 1986. u Damasku, Sirija. Godine 2009. diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti, Damask. Radio je (2012. – 2013.) kao predavač na Fakultetu likovnih umjetnosti u Damasku, a od 2014. Elias Ayoub radi magisterij u Kursk State University (Rusija). Ayoubove slike su u vlasništvu državnih muzeja u Rusiji, Siriji i privatnim zbirkama u Siriji, Libanonu, Rusiji, Egipatu, Kataru, Bahreinu, Francuskoj i Danskoj.

FRANCIS BACON

GRANICE UMA

22.12.2016. - 26.2.2017.

Francis Bacon, jedan od najistaknutijih umjetnika modernog i suvremenog europskog slikarstva, prvi je put velikom izložbom crteža pastelom, olovkom i kolažima biti predstavljen hrvatskoj javnosti u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a svečano otvorenje ove jedinstvene izložbe iz zbirke Ravarino naziva Granice uma bilo je u četvrtak, 22. prosinca. Na otvaranju su posjetitelji, osim ove iznimne izložbe imali priliku pogledati i izvedbu monodrame Pope Head The Secret Life of Francis Bacon koju je napisao i izvodi engleski glumac Garry Roost.

Rođen u Dublinu 1909., Francis Bacon je istaknuo sve nedosljednosti svoga vremena kroz svoje slike. Francis je imao težak odnos s ocem, ratnim veteranom i trenerom trkaćih konja koji nije mogao podnijeti slabost i homoseksualnost svoga sina. Otuđen od svoje obitelji zbog svoje različitosti, 1926. Bacon se preselio u London, počeo je čitati djela njemačkog filozofa Friedericha Nietzschea i postao dizajner interijera i namještaja. Postao je jedan od najcjenjenijih slikara 20. stoljeća: usmjerio je svoje istraživanje o ljudskom stanju kao metaforu života, iskrivljujući slike stvarnosti u potrazi za istinom koja se krije iza vanjskog izgleda.

Francis Bacon je volio Italiju i njezinu tradiciju, a kada je otišao tamo, stvorio je mnoge radove koji su sada u Zbirci crteža Francisa Bacona doniranu Cristianu Lovatelliju Ravarinu u Bologni. Izložba će predstaviti život i djela Francisa Bacona, naglasivši važnost talijanske zbirke crteža i kolaža u kojem umjetnik izražava svoje ideje s intelektualnim poštenjem. Također, izložba će ponuditi posjetiteljima putovanje kroz umjetnikove misli i druge točke gledišta kako bi bolje razumjeli talijansku zbirku crteža podijeljenu u sekcije koje su povezane s glavnim temama koje je opisao Francis Bacon u Papi, Portretima, Autoportretima i Raspeću.

Edward Lucie Smith, engleski pisac i likovni kritičar za umjetnika je u katalogu zapisao: „Jedna od stvari koja je znatno oblikovala Baconovu slikarsku praksu je činjenica da je bio pod znatnim utjecajem fotografija. Divio se izdanjima viktorijanskih knjiga serija fotografija Edwarda Muybridgea tijela u fazama pokreta.“

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze, za Bacona je između ostaloga zapisala: “Samosvojna slikarska topologija metafizike nastala iz Baconove ideje o brutalnosti činjenice i fantomskom prisustvu bliskom fotografskoj tehnici koju je taj slikar, često kao predložak, koristio u svome radu i pretvorio je u glavnu uzdanicu u kreiranju provokativnog svijeta slika i crteža, daleko je od stereotipa umirujućeg, tradicionalnog kodeksa estetiziranja. Baconova slika je distopijska, a kad u njoj i ne vlada izrazita ontologija nasilja, ona je zastrašujuća iz gubitka iluzije o identitetu njegovih likova. Ipak, i na primjerima niza Baconovih crteža doza ironije je na tragu nadrealističkog automatizma stvaranja i pokazuje utješne proplamsaje ljudske želje za promjenom i mogućnosti pobjede Dobra kroz slikarevu labilnu ravnotežu difuznoga svijeta neprekidne mijene.”

Kustosica izložbe, Giulia Zandonadi u katalogu je zapisala: „Izloženi radovi Francisa Bacona pričaju priču ne samo o velikom umjetniku, nego i o čovjeku: fragmentu privatnog života koje nudi preispitivanje znanstvenih postavki, naglašavajući činjenicu da ne postoji jednoznačan način tumačenja karijere umjetnika. Izlaže se Zbirka crteža Francisa Bacona doniranu Cristianu Lovatelliju Ravarinu nastalih između 1977. i 1992. godine, koji se sastoje od pastela, crteža i kolaža koje je Bacon darovao svom bliskom prijatelju iz Italije, kojega je upoznao u Rimu povodom prijema u Villi Medici održanoj u čast baruna Balthasara Klossowski de Rolea - umjetnika poznatog kao Balthus.“

Andrea Brunello, ravnatelj Kornice: „Svatko se tijekom života mora suočiti s preispitivanjima i poteškoćama, te izgraditi put koji ne mora uvijek odražavati idealnu zamisao koju je predvidio prije. Posebno volim izložbe "Francis Bacona. „Granice uma "samo zbog toga, budući da se bave ljudskim bićem u njegovoj univerzalnosti, u zajedničkom pokušaju pronalaženja smisla u vlastitom postojanju.“