ARHIVA · 2012
|
LUKO PIPLICA |
 |
 |
 |
 |
 |
|
Luko Piplica, suvremeni dubrovački umjetnik, na izložbi Moj posjet Dubrovniku, predstavlja slike, fotografije i videoradove u vremenskom rasponu od 1992. do 2012. godine. Naslov izložbe ne implicira igru riječima ili vezanost za konavoski kraj, životni ambijent autora, već je nesretna konstatacija činjenice da se u vlastitom gradu, koji sve više poprima obrise turističke destinacije, a duhovni integritet postaje gotovo nepoželjna kategorija, sve više osjećamo kao gosti. Problematski aspekt i to ponajviše onaj kojim se preispituju likovne konvencije, ključna je odrednica autorovog stvaralaštva bez obzira o kojem mediju je riječ. U njegovim slikama npr. nalazimo i konceptualni pristup slikarstvu kao kod serije «ratnih slika» nastalih ranih devedesetih godina, ali i klasično zahvaćanje slikarske materije kao što je slučaj u novijim radovima. Kod serije „ratnih“ slika, kojima je podloga najčešće robustna deka prekrivena gustim slojevima boje, gotovo je potpuno dokinut slikarski duktus i umjetnik radi s urezivanjem, šablonama, jednostavnim oblicima, naglašavajući dvodimenzionalnost podloge i stvarajući kompozicije po strogim načelima simetrije. Nasljeđe rata progovara kroz siromaštvo materijala i stanoviti rasap poretka; naime, ljudski i životinjski prikazi, predmeti, pa čak i dekorativni elementi imaju potpuno isti stupanj (ne)fizičnosti, kao da su fragmenti raspršenog svemira koji se u nesposobnosti da napravi nekadašnji poredak zadovoljava prvim nametnutim okvirom - dvodimenzionalnošću slike. U nekim novijim slikama plošne ljudske likove ili hibride poput žene-čempresa zamijenile su lelujave, fluidne ljudske figure, koje su u svojoj netjelesnosti možda najbliže sjenama ili projekcijama, dok u seriji autoportreta ispitivajući vrlo skliske granice kategorija identiteta, slikar vlastiti lik zahvaća upravo naglašavajući tjelesnost i voluminoznost, u vrlo klasičnoj slikarskoj maniri. Ponekad je sam način slikanja poigravanje nekim općim mjestima povijesti umjetnosti, kao što je to slučaj kod rada u kojemu stavlja Marcela Duchampa u dubrovački kontekst aluzijom na njegov čuveni pisoar, ali i parafrazom izričaja dubrovačke kolorističke škole. Preispitivanje smisla vlastitog umjetničkog poslanja najdosljednije je artikulirano u radu Maja Sofija, koji jednakopravno uključuje tekst, eksperimentalne slike rađene na dasci i fotografije čempresa konavoskog kraja oboljelih od jedne vrste biljnih tumora, a preispitivanje identiteta, značenjske i energetske odrednice mjesta i naših obzora očekivanja prisutno je u seriji fotografija Brda ukazanja u Međugorju.U svojim videoradovima najčešće upotrebljava jedan jedini kadar stvarajući radove iznimne profinjenosti i vizualne dojmljivosti (Murga, Čempresi), a ponekad u postmodernističkoj maniri miješa konvencije filma, video uratka i performansa, kao što je to slučaj s radom Što je u valovima?, koji posjeduje izrazitu filmsku strukturu, vrlo blisku postulatima Dogme 95. Naslovi djela, kao i popratni tekstovi bitna su potpora u doživljaju djela kojima je stvarna tema uvijek ispitivanje određenih kategorija, ali koja na sreću promatrača ide ruku pod ruku s dojmljivom vizualnošću. Bez obzira koji medij bira, Luko Piplica okreće se svom svakodnevnom okruženju, a zemlja, čempresi, more, masline opipljivi su signali stvarnosti, prepoznatljiva prva razina pri uranjanju u slojevitost Lukovih djela i potrage u kojoj ga sa zadovoljstvom pratimo.
Luko Piplica rođen je u Dubrovniku 16. 1. 1969. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1994. godine. Živi i radi u Dubrovniku.
|
BOŽENA KONČIĆ BADURINA 9. listopada do 4. studenoga 2012. |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Božena Končić Badurina suvremena je hrvatska umjetnica koja umjesto konvencionalnih postava gotovih eksponata najčešće organizira žive izvedbe u galerijskim i drugim prostorima. Riječ je o situacijama koje uključuju interakciju autorice kao izvođačice (performerice) i publike, odnosno publike i od umjetnice angažiranih statista. Jednostavni scenariji tih često statičnih situacija stvaraju neku vrstu intenzivnog polja koje posjetitelja postavlja u središte pažnje, pri čemu popušta kontrola nad vlastitim prostorom a uobičajena lagodna uloga promatrača i konzumenta mijenja se u poziciju stanovite nesigurnosti. U tim trenucima blizine i izloženosti, granice prema drugima na trenutak prestaju biti čvrste i definirane, sudionici događaja postaju svjesniji samih sebe kao i prisutnosti drugih te svojih reakcija na njih. Ono što autoricu najviše zanima upravo je istraživanje granica vlastitog i tuđeg mentalnog i fizičkog prostora, a posebno onih rubnih zona u kojima se ti prostori otvaraju, dodiruju ili miješaju čineći nas osjetljivijima prema sebi i drugima. Decentnost i finoća suodnosa te bogata sadržajnost koje Božena Končić Badurina uključuje u svojim izvedbama čine je jednom od najvrijednijih autorica na suvremenoj hrvatskoj umjetničkoj sceni.
Na izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik umjetnica, uz prezentaciju foto i videodokumentacije svojih dosadašnjih performansa, organizira nove interakcijske radove, usko vezane za konkretan prostor i osoblje Galerije koje ona promovira u predmet izložbenog interesa. Primjerice, u radu Čuvarica, umjesto eksponata u fokusu su zaposlenice kuće koje u uobičajenim okolnostima čine tek 'pozadinski', nenaglašeni dio muzejsko-galerijskog pogona, dok u Gledalištu autorica suprotstavlja 'publiku-izložak' galerijskim posjetiteljima, pretvarajući istodobno i njih same u predmet promatranja. Jednostavnim zahvatom-pomakom, stvorena je jedna bizarna, 'tordirana' zrcalna slika koja stavlja u pitanje konvencije i običaje, pokrećući stvari iz pozicije njihove rutinske učmalosti.
Božena Končić Badurina je rođena 1967. god. u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je njemački i ruski jezik i književnost 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je također i na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996. god. u klasi prof. M. Šuteja. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je triju nagrada: Nagrade Zagrebačke banke za diplomski rad (1996.), Nagrade publike 24. salona mladih (1996.) te Nagrade HDLU-a za najbolju izložbu u 2007. godini. Godine 2010. boravila je na dvomjesečnom rezidencijalnom boravku u Art in General u New Yorku. Značajnije izložbe, projekti i performansi u posljednjih nekoliko godina:2012. Simplon express/povratak, Zagreb, Milano, Lion, Pariz ; 2011. The event, 29. Grafički bijenale, Moderna galerija, Ljubljana; 2011. Out Of Left Field, MMSU, Rijeka; 2011. Stage TheSpace, Betahaus, Berlin, 2011. Slika od zvuka, Galerija NO, MSU, Zagreb; 2010. 1001 noć i druge priče, Galerija Prozori, Zagreb; 2010. More passive than every passivity, Art in General, New York; 2010. Sintart, Zbirka Richter, MSU, Zagreb; 2010. T-HTnagrada@msu.hr, MSU, Zagreb; 2009. 9. Performance Art Festival, Barutana, Osijek; 2009. Narančasti pas i druge priče (još bolje od stvarnosti), Studentski centar, Zagreb; 2009. Gledati druge, Umjetnički paviljon, Zagreb; 2007. Privremena rekonstrukcija, Galerija Moria, Stari Grad; 2007. Connected, Galerija PM/Galerija Bačva, Zagreb; 2007. T-HTnagrada@msu.hr, MSU, 19. paviljon zagrebačkog velesajma, Zagreb; 2007. Labsus osebno/osobno, Gradska galerija, Labin; 2007. 47. porečki annale, Istarska sabornica, Poreč
http://bozenakoncicbadurina.blogspot.com
|
MODERNA I SUVREMENA UMJETNOST kolovoz - listopad 2012 |
 |
 |
 |
 |
 |
Izložba predstavlja izbor iz galerijske zbirke, koja se uz stanovit broj djela međunarodnih autora, zasniva na radovima domaćih, tj. dubrovačkih i hrvatskih umjetnika te umjetnika s područja bivše Jugoslavije. Među izloženim umjetninama su djela gotovo svih najpoznatijih dubrovačkih i nacionalnih slikara, grafičara i kipara, a posebno se ističu imena začetnika hrvatske moderne umjetnosti, Vlaha Bukovca, Mate Celestina Medovića, Ivana Meštrovića, Emanuela Vidovića. Nižu se nadalje gotovo sva relevantna imena domaćih autora 20. stoljeća: Menci Clement Crnčić, Robert Frangeš-Mihanović, Frano Kršinić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Ljubo Babić, Marino Tartaglia, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Krsto Hegedušić, Ivan Lozica, Ivo Dulčić, Antun Masle, Đuro Pulitika, Dušan Džamonja, Vojin Bakić, Kosta Angeli-Radovani, Edo Murtić, Oton Gliha, Branko Ružić, Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Julije Knifer... Zahvaljujući razumljivoj činjenici da je najviše i najcjelovitije zastupljena dubrovačka odnosno nacionalna produkcija, na izložbi je moguće pratiti gotovo sva ona obilježja i mijene koje je moderna i suvremena hrvatska umjetnost, u većem ili manjem dosluhu s aktualnim europskim događanjima, proživljavala u razdoblju od kraja 19. stoljeća do danas. Od umjetnosti s obilježjima i odbljescima impresionizma i secesije, različitih ekspresionističkih i kolorističkih inačica autentičnog lokalnog prizvuka, začetnika socijalno intoniranog slikarstva grupe Zemlja iz tridesetih godina 20. st., naivne umjetnosti ruralnog i urbanog predznaka, apstraktnog izraza organskog i geometrijskog tipa pedesetih i šezdesetih godina... do predstavnika konceptualne umjetnosti sedamdesetih te postmodernih slikarskih tendencija osamdesetih, odnosno posve suvremenih inačica umjetnosti proširenih medija koje uključuju fotografiju, video, izvedbene umjetnosti, instalacije... Na izložbi je moguć i uvid i u umjetnost bivše Jugoslavije, preko djela značajnijih autora s područja tadašnjih republika. Među njima su Zora Petrović, Petar Dobrović, Milan Konjović, Peđa Milosavljević, Sava Šumanović, Milo Milunović, Petar Lubarda, Marij Pregelj i Janez Bernik. U posljednjih dvanaest godina, tj. od 2000. naovamo, fundus Galerije obogaćen je sa oko 780 umjetnina, tj. trećinom cjelokupnog popisa koji danas broji oko 2500 radova.Tom nizu prinova u fundusu pripadaju i djela stranaca, konkretno ona belgijskog umjetnika svjetske reputacije Jana Fabrea koji je tri svoja rada donirao Galeriji nakon samostalne izložbe 2006. godine, te najnovija donacija rada američkog fotografa Stevea McCurrya koji je neposredno prije ove izložbe samostalno nastupio u Galeriji.Stoga je ova izložba prilika da brojni domaći i, naročito, inozemni gosti, koji ljeti u velikom broju posjećuju Dubrovnik, upoznaju ono najbolje od moderne i suvremene umjetnosti iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik. Prvenstveno se to odnosi na dubrovačku i hrvatsku umjetnost, ali i na umjetnost regije te na djela svjetskih autora koja naznačuju protežnost interesa i izlagačke aktivnosti Galerije.
|
STEVE McCURRY 5. svibnja – 22. srpnja, 2012. (otvorenje izložbe: subota, 5. svibnja 2012. u 20 sati) |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Izložba Trenutak nezaštićenosti predstavlja rad jednog od najznačajnijih suvremenih svjetskih fotografa, Amerikanca Stevea McCurryja. Riječ je o velikoj izložbi od blizu 160 fotografija, među kojima je i jedna od najpoznatijih ikad snimljenih fotografija, portret anonimne afganistanske djevojčice iz 1984. godine. Na izložbi je također moguće vidjeti film Potraga za «afganistanskom djevojčicom» iz 2002. godine, koji dokumentira traženje i pronalazak njegovog proslavljenog modela 18 godina kasnije. Steve McCurry je rođen 1950. g. u Philadelphiji, a diplomirao je na Koledžu za umjetnost i arhitekturu pensilvanijskog Sveučilišta. Nakon završetka studija dvije godine radio je u novinama, a potom kao slobodnjak odlazi u Indiju. Početak njegove karijere obilježava trenutak kada je odjeven u lokalnu narodnunošnju prešao pakistansko-afganistansku granicu i netom prije ruske invazije ušaou Afganistan pod vlašću pobunjeničkih skupina. Odande se vratio s rolama filmaušivenim u odjeću i prvim fotografijama sukoba koje su obišle svijet. Njegova je reportaža nagrađena sa zlatnom medaljom Robert Capa za najbolju inozemnu fotoreportažu (1980.), nagradom koja se dodjeljuje fotografima za posebna postignućai iznimnu hrabrost. Steve McCurry je član agencije Magnum Photo od 1986. godine. Bio je na poprištu mnogih međunarodnih i građanskih sukoba, među ostalima fotografirao je događanja u Burmi, Šri Lanki, Bejrutu, Kambodži, na Filipinima, u Zaljevskome ratu te ratu na području bivše Jugoslavije, a više se puta vraćao u Afganistan i Tibet. McCurry je svoje radove objavio u svim važnijim svjetskim časopisima, a stalni je suradnik časopisa National Geographic. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i one za novinskog fotografa godine (1984.) koju dodjeljuje Američko udruženje novinskih fotografa (NPPA). Iste je godine osvojio i četiri prve nagrade Svjetskog udruženja za novinsku fotografiju (World Press Photo) te je jedini fotograf u povijesti kojemu je to pošlo za rukom. Također, dvostruki je dobitnik Nagrade Olivier Rebbot.Svoje radove izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u uglednim galerijama i muzejima diljem globusa, a objavio je i više knjiga među kojima svakako valja istaknuti The Imperial Way (Imperijalnim putovima), 1985., Monsoon (Monsun),1988., South Southeast (Jug, jugoistok), 2000., Sanctuary (Svetište), 2002., The Path to Buddha: A Tibetan Pilgrimage (Put do Buddhe: tibetansko hodočašće), 2003., Looking East (Pogled na istok), 2006., In the Shadow of Mountains (U sjeni planina), 2007., The Unguarded Moment (Trenutak nezaštićenosti), 2009. i The Iconic Photographs(Fotografske ikone), 2011.
|
MATO CELESTIN MEDOVIĆ (1857.-1920.) Autor izložbe: Igor Zidić |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Izložba Mato Celestin Medović, retrospektiva, čiji je autor odličan poznavatelj Medovićeva opusa, povjesničar umjetnosti Igor Zidić, je do sada najveća (posljednja opsežnija retrospektiva organizirana je prije 22 godine, 1990.) izložba ovog, uz Vlaha Bukovca najznačajnijeg dubrovačkog slikara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pionira moderne hrvatske umjetnosti. Izložba je prenesena iz Galerije Klovićevi dvori u Zagrebu gdje je nedavno zatvorena. Iako je iz objektivnih razloga broj izložaka ponešto reduciran, dubrovačka publika ima priliku na tri kata Umjetničke galerije razgledati dosad najobimniji postav ovog slikarskog klasika. Izloženo je više od 170 Medovićevih radova iz svih faza i u čitavom tematskom rasponu. Tako je uz rane crteže, portrete iz različitih razdoblja, slike religiozne tematike, moguće vidjeti i njegove mrtve prirode te brojne, za slikara amblematske, pejzaže pelješkog i dubrovačkog kraja.
Od njegovih povijesnih djela izložen je i glasoviti, višestruko u inozemstvu izlagan i nagrađivan (medalje iz Münchena i Pariza) Bakanal iz 1893., slika velikog formata, vlasništvo Moderne galerije u Zagrebu. Uz djela posuđena iz brojnih privatnih i muzejsko-galerijskih zbirki iz Hrvatske i inozemstva pridruženi su i vrijedni eksponati iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik.
Izložbu prati bogato ilustriran katalog/knjiga s opsežnim tekstom autora izložbe Igora Zidića
Biografija
Mato Celestin Medović, zajedno s dvije godine starijim Vlahom Bukovcem, utemeljitelj je hrvatskog modernog slikarstva i jedan od najvrijednijih njegovih predstavnika.
Rođen je 17. studenog 1857. u mjestu Kuni, na poluotoku Pelješcu.
Nakon godine dana školovanja u franjevačkom samostanu Gospe od Loreta (Delorita) na Pelješcu, 1868. odlazi u samostan Male Braće u Dubrovniku, gdje se priprema za redovnički poziv. Tamo počinje raditi crteže i slikati u ulju, a 1880. godine odlazi na studij slikarstva u Italiju. Prima privatne poduke u Rimu od 1880. do 1882. (Lodovik Seitz, Francesco Grandi), a zatim u periodu od 1883. do 1884. u Firenci (Antonio Ciseri). 1886. godine vraća se u Dubrovnik. Uviđajući nedostatke svog nepotpunog školovanja, 1886. godine odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u München (profesori: Gabriel Hackl, Ludwig Löfftz, Aleksandar Wagner). Tri posljednje godine provedene u klasi prof. Wagnera ostavile su najdublji trag u njegovu münchenskom školovanju, u duhu dekorativnih historijskih kompozicija Karla Pilotyja. Od 1893. do 1894. godine boravi u Dubrovniku i Kuni na Pelješcu i napušta franjevački red. Nakon Münchena umjetnikova koncepcija izvedbe sakralnih slika bitno se izmijenila; odbačeni su detalji ambijenta, a slikama dominiraju monumentalni likovi svetaca. U periodu od 1895. do 1907. boravi u Zagrebu, gdje pod utjecajem plenerizma i bogatog kolorita Vlaha Bukovca mijenja duktus i intenzivira boje.
Prvi je od modernih hrvatskih slikara emancipirao mrtvu prirodu kao samostalni motiv, jednako kao i pejzaž koji slika uglavnom na Pelješcu, u pleneru, sve svjetlijom skalom čistih boja. Taj novi likovni izraz prenosi se i na historijske kompozicije, slike s religioznom tematikom i na portrete.
Godine 1908., po povratku u rodnu Kunu, počinje novo razdoblje u slikarstvu Celestina Medovića, koje - s kraćim prekidom od 1912. do 1914. godine, kada umjetnik boravi u Beču- čini "pelješku fazu". U tom razdoblju slika gotovo isključivo pejzaže koji obiluju jarkim južnjačkim svjetlom i intenzivnim bojama. Upravo tim djelima dao je najveći doprinos hrvatskom slikarstvu.
Mato Celestin Medović umro je 20. siječnja 1920. godine u Sarajevu.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
ISPOD KORAĆA
dječje likovne radionice / uz izložbu MATO CELESTIN MEDOVIĆ – retrospektiva /
Otvorenje izložbe: 13. travnja 2012. u 17 sati
Sudjeluju: Osnovna škola Marin Držić, Dubrovnik; Osnovna škola Lapad, Dubrovnik; Osnovna škola Cavtat, Cavtat: Dječji vrtić Izviđač, DubrovnikVoditeljica i autorica koncepcije: Katarina Ivanišin Kardum (Prirodoslovni muzej Dubrovnik) Suradnice: Katija Dolina (Sveučilište u Dubrovniku, Botanički vrtu na Lokrumu), Petra Golušić, Rozana Vojvoda (Umjetnička galerija Dubrovnik)Foto i video dokumentacija: Umjetnička galerija DubrovnikTehnička pomoć: Željko Sušić (Umjetnička galerija Dubrovnik)
Izložba se može pogledati na drugom katu Umjetničke galerije Dubrovnik do 15. travnja 2012.
 |
 |
 |
 |
U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik tijekom mjeseca ožujka 2012. godine održavale su se dječje likovne radionice koje su bile realizirane uz izložbu Mato Celestin Medović - retrospektiva (1.III. - 15.IV.2012.). Voditeljica i autorica koncepcije je Katarina Ivanišin Kardum, muzejska pedagoginja Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, a sudjelovalo je oko 160 učenica i učenika osnovnih škola Dubrovačko - neretvanske županije i tridesetoro djece predškolskog uzrasta. Izložba Ispod koraća - dječje likovne radionice predstavit će radove nastale tijekom radionica, a uz njih će se biti izložena foto i video dokumentacija samog procesa rada. Radionice su zamišljene kao refleksija posjeta izložbi Mato Celestin Medović – retrospektiva.Djeca su pogledala izložbu uz pratnju svojih učiteljica i učitelja, te uz stručno galerijsko vodstvo. Posebno su upućeni na Medovićevo pejzažno slikarstvo što je bilo bitno za temu radionica. Potom je na velikoj galerijskoj terasi Katarina Ivanišin Kardum demonstrirala tehniku slikanja otiskom biljaka na papiru, nakon čega su djeca 'brutalnom metodom' samostalno proizvodila poetične likovne zapise. Sve korištene biljke u dječjem slikanjusu dio Mediteranske flore i donošene su svježe ubrane za svaku radionicu zasebno. Djeca su ih prethodno pronalazila i razaznavala u djelima krajobraza Mata Celestina Medovića. U radionicama je sudjelovala i mr. sc. Katija Dolina, stručna suradnica u Botaničkom vrtu na Lokrumu Sveučilišta u Dubrovniku, održavši predavanja o flori koju je Medović slikao, kao i o svim ostalim biljkama našeg podneblja s kojima su mladi kreatori stvarali svoja djela.
|
IZ FUNDUSA UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK kustosi izložbe: Petra Golušić, Rozana Vojvoda, Antun Maračić 02.02. - 19.02. 2012. |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Izložbom Iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik - djela od kraja 19. do početka 21. stoljeća Umjetnička galerija Dubrovnik predstavlja izbor iz svoje bogate zbirke koja broji više od dvije tisuće i četiri stotine slika, skulptura, grafika, crteža, fotografija, instalacija i video-radova.
U zbirci se čuvaju djela gotovo svih najpoznatijih dubrovačkih i nacionalnih slikara, grafičara i kipara, a posebno se ističu imena začetnika hrvatske moderne umjetnosti, Vlaha Bukovca, Mate Celestina Medovića, Ivana Meštrovića, Emanuela Vidovića. Nižu se nadalje gotovo sva relevantna imena domaćih autora 20. stoljeća: Menci Clement Crnčić, Robert Frangeš-Mihanović, Frano Kršinić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Ljubo Babić, Marino Tartaglia, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Krsto Hegedušić, Ivan Lozica, Ivo Dulčić, Antun Masle, Đuro Pulitika, Dušan Džamonja, Vojin Bakić, Kosta Angeli-Radovani, Edo Murtić, Oton Gliha, Branko Ružić, Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Julije Knifer... Prisutni su i suvremeni autori poput Brace Dimitrijevića, Gorana Trbuljaka, Željka Jermana, Igora Rončevića, Duje Jurića, Vlaste Žanić, Siniše Labrovića, Slavena Tolja, Mare Bratoš, Viktora Daldona, Ivana Skvrce...
Kroz fundus Galerije dakle, pa tako i na ovoj izložbi, moguće je pratiti gotovo sva ona obilježja i mijene koje je moderna i suvremena hrvatska umjetnost, u većem ili manjem dosluhu s aktualnim europskim događanjima, proživljavala u razdoblju od kraja 19. stoljeća do danas.
Od umjetnosti s obilježjima i odbljescima impresionizma i secesije, različitih ekspresionističkih i kolorističkih inačica autentičnog lokalnog prizvuka, začetnika socijalno intoniranog slikarstva grupe Zemlja iz tridesetih godina 20. st., apstraktnog izraza organskog i geometrijskog tipa pedesetih i šeszdesetih godina do predstavnika konceptualne umjetnosti sedamdesetih i postmodernih slikarskih tendencija osamdesetih do posve suvremenih inačica umjetnosti proširenih medija koje uključuju fotografiju, video, izvedbene umjetnosti, instalacije...