ARHIVA · 2022 - Umjetnička galerija Dubrovnik

ARHIVA · 2022

ĐURO PULITIKA (1922. – 2006.)
RETROSPEKTIVA

Koautori i kustosi izložbe: Zdenko Tonković, dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD
Autorica i kustosica cjeline o crtežima Đura Pulitike: Jelena Tamindžija Donnart, kustosica UGD
Stručna suradnica: Maja Nodari

15.12.2022. - 5.3.2023.

Proljetni pejzaž, 1974.

Povodom stogodišnjice rođenja velikog dubrovačkog slikara Đura Pulitike, Umjetnička galerija Dubrovnik organizira retrospektivnu izložbu njegovih radova koja će biti otvorena u četvrtak, 15. prosinca u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Izložba na kojoj je predstavljeno više od dvije stotine sedamdeset umjetnina (193 slike i 85 crteža) prikazuje stvaralački put Đura Pulitike od kraja tridesetih godina prošlog do početka ovog stoljeća - od ranih gvaševa i akvarela do stilski prepoznatljivih autorovih pejzaža prepunih boja, ženskih aktova jarkih boja inkarnata, dubrovačkih interijera s likovima kapetana, do religijskih tema. Đuro Pulitika jedan od najznačajnijih dubrovačkih kolorista, u cjelokupnom stvaralaštvu ostaje vjeran svojoj viziji dubrovačkog krajolika, kojeg predstavlja stiliziranim oblicima i intenzivnim bojama smatrajući da je „priroda riznica iz koje se crpi cijeloga života“.
Koautori i kustosi izložbe su poznati hrvatski povjesničar umjetnosti Zdenko Tonković, vrstan poznavatelj dubrovačkog slikarstva i Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik. Autorica i kustosica cjeline o crtežima Đura Pulitike je Jelena Tamindžija Donnart, kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Stručna suradnica na izložbi je velika poznavateljica opusa Đura Pulitike, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica, Maja Nodari.
Zdenko Tonković je u uvodnom tekstu kataloga istaknuo: „Dubrovština slikarstva Đura Pulitike bila je njegova sudbina i izbor. Rođen i rastao na Bosanki, selu povrh Dubrovnika, njegovu je osobnost odredio srđevski zaravanak i morski horizont, mijene u prirodi i seoski poslovi i dani, prostori Grada u podnožju: unutar zidina i onaj iza škura. Težačka i gosparska komponenta u Pulitikinu su genomu, u njegovoj svijesti i duši, proživljavani u svjetlima i bojama dana i doba, u vjetrovima.“
Na izložbi će po prvi puta biti predstavljen izbor crteža iz privatnog vlasništva koji, kako je zapisala Jelena Tamindžija Donnart, „otkrivaju jednog drukčijeg Pulitiku, umjetnika sa svojim dvojbama i sumnjama. U snažnim gestama otkriva se vrstan i precizan crtač koji promatra i promišlja gradnju svojih motiva. Njemu nije nužno svojstven dug period refleksivnosti, već se njegova bit ostvaruje u neposrednosti, direktnom prijenosu misli na papir bez predugog zadržavanja.“
Umjetnine koje će se izlagati na izložbi posuđene su od privatnih vlasnika i nacionalnih muzeja i galerija primjerice Galerije umjetnina u Splitu, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, Muzeja suvremene umjetnosti iz Zagreba s naglaskom na zbirku Umjetničke galerije Dubrovnik u kojoj se nalazi veliki autorovih djela.

Mreže, 1966.

Đuro Pulitika - biografija:

Rođen je 26. siječnja 1922. godine u selu Bosanka pored Dubrovnika. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Dubrovniku. Učitelj Mato Lalić dovodi ga 1938. godine u dom Koste Strajnića, gdje se već ranije okupljaju renomirani slikari, a mladi likovnjaci stječu prva znanja o slikarstvu. Nakon dvije godine priprema, 1941. se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ostao je do 1943. godine, da bi se ponovo vratio 1945. do 1947. godine, kada će je zauvijek napustiti. Po povratku u Dubrovnik u domu Koste Strajnića upoznao je Petra Lubardu i na njegov poziv odlazi na Umjetničku školu u Cetinje koju završava 1950. godine. Prvi put samostalno izlaže u izložbenom salonu LIKUM-a 1953. godine, a izložbu je otvorio Ivo Dulčić. Sudjelovao je na više od 250 izložbi u zemlji i inozemstvu od kojih su 42 bile samostalne izložbe. Posljednje velike retrospektivne izložbe bile su u Splitu (Palača Milesi, 1996.) i Zagrebu (Umjetnički paviljon, 1996.) Sudjelovao je na velikim međunarodnim likovnim manifestacijama u Rimu, Parizu, Veneciji, Torinu, Milanu, Napulju, Londonu, Ghentu, New Yorku, Philadelphiji. Slike mu se nalaze u mnogim svjetskim i nacionalnim muzejima i galerijama, primjerice u Vatikanskom muzeju - zbirci moderne sakralne umjetnosti, te privatnim kolekcijama diljem zemlje i svijeta. Dobitnik je niza nagrada, diploma, odličja; 1983. dobitnik je godišnje nagrade "Vladimir Nazor", 1993. nagrade grada Dubrovnika za životno djelo, a 1997. godine primio je i nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo. Umro je u Dubrovniku 14. prosinca 2006. godine.

Ležeći akt u interijeru, 1978.

NIJE ON KRIV, ON JE SLIKAR!
dokumentarna izložba

Vrijeme trajanja: 8.12.2022.-5.3.2023.
Kustosica: Marijeta Radić, muzejska dokumentaristica UGD

U Atelijeru Pulitika u četvrtak, 8. prosinca otvorena je dokumentarna izložba „Nije on kriv, on je slikar!“ povodom obilježavanja 100. obljetnice od rođenja slikara Đura Pulitike, čija je kustosica muzejska dokumentaristica Umjetničke galerije Dubrovnik, Marijeta Radić. Ova izložba, na kojoj je po prvi put prikazan izbor iz bogate i vrijedno sakupljane dokumentarne građe o životu i radu slikara Đura Pulitike (1922. - 2006.), uvod je u veliku, retrospektivnu izložbu Đura Pulitike koja je u povodu stote obljetnice njegova rođenja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnikpostavljena od 15. prosinca 2022. do 5. ožujka 2023.

Kako Radić naglašava, „osoba kojoj dugujemo najveću zahvalnost što do najsitnijih detalja možemo rekonstruirati život i djelo samozatajnog slikara s Bosanke njegova je supruga Mira (rođ. Simunić) Pulitika koja je svoje tajničke poslovne vještine znalački prenijela i u privatni život bilježeći Pulitikin slikarski razvojni put.“

Bogatu i raznovrsnu dokumentarnu građu koja je u vlasništvu obitelji Nodari - Jelača, koja je velikim dijelom prikazana upravo na ovoj izložbi čine brojni katalozi izložaba od onih najranijih faza kao i oni teže dostupni s inozemnih izložaba, potom pozivnice, plakati, brojna pisma, novinske kritike i osvrti koje su pisali istaknuti likovni kritičari i povjesničari umjetnosti. Velik dio izložbe čini i pomno strukturirana fotodokumentacija od 1957. do 1983. godine s brojnih izložbi i inozemnih putovanja. Osim toga, posjetitelji imaju priliku zaviriti i u njegov privatni život jer su izložene i tople obiteljske fotografije.

Osim dokumentarne građe, na otvorenju izložbe premijerno je prikazan i dugometražni dokumentarni film „Nije on kriv, on je slikar!“ koji se može pogledati tijekom trajanja cijele izložbe, čija je autorica kustosica izložbe, Marijeta Radić, a snimatelj Toni Miletić (LMT studio). Film je posvećen umjetniku, a u njemu su Frano Cetinić, Karmen Gagro, Ivana i Petra Jelača, Antun Karaman i Maja Nodari, poznavatelji samog autora i njegova djela, dijeleći svoja sjećanja, oživjeli njihova zajednička druženja.

ATELIJER PULITIKA
Naziv: ĐURO PULITIKA
Vrijeme trajanja: 11. lipnja 2019. – nadalje
Autorica stručne koncepcije: Rozana Vojvoda
Autorica likovnog postava: Rozana Vojvoda

Kraći opis:
Dubrovački slikar Đuro Pulitika, preminuo u prosincu 2006., oporučno je Umjetničkoj galeriji Dubrovnik ostavio jedno, a Galeriji Dulčić Masle Pulitika 64 svoja djela. Kako se i ta ustanova nalazi u sastavu Umjetničke galerije Dubrovnik, svi radovi čuvaju se u njezinim prostorima. U prostoru u kojem je autor slikao postavljene su in situ slike (17) i memorabilije Đura Pulitike, te fotografija lika slikara u prirodnoj veličini ispred štafelaja u činu slikanja. Ogradom od pleksiglasa ovaj prostor je odijeljen od glavnog izložbenog prostora namijenjenog tekućim izložbama i predstavljanju izbora iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik. Donirana djela su povremeno izložena kao dio stalnog postava Atelijera Pulitika te se predstavljaju publici u izlagačkom dijelu prostora kada nema tekućih izložbi. Riječ je o radovima različitih motiva, tehnika, formata pa i stupnja dovršenosti, nastalima u razdoblju od kraja tridesetih godina prošlog do početka ovog stoljeća. Zastupljene su tako sve faze slikareva stvaranja, moguće je pratiti njegov razvoj od ranih crteža i akvarela, preko radova koji upućuju na mentorske uzore (Lubarda, Dulčić...), sve do onih jasno ustanovljene, stilski prepoznatljive autorove inačice pripitomljenog fovizma.

MARO MITROVIĆ
NEUTRALNA PLOVNOST
retrospektivna izložba

Kustosica i autorica izložbe: Jelena Tamindžija Donnart

27.10.-9.12.2022.

Astrid, akril na platnu, 100x200 cm, 2007.

Zanimljivo je kako je Mitrović prvi put, iako na grupnoj izložbi, izlagao upravo u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i to davne 1971. godine. Ova, retrospektivna izložba objedinjuje radove iz njegovih različitih ranijih opusa pružajući gledateljima jedan detaljni, retrospektivni uvid u stvaralaštvo autora koji već duže vremena nije izlagao u svom rodnom gradu.

Četiri jahača apokalipse, kombinirana tehnika na platnu, 100 x 200 cm, 2007.

Piru Bole je tek u zvjezdanoj prašini, 120 x 140 cm, 2001.

Na sreću ljudi raspada se, akril na platnu, 123x152 cm, 2017.

Uz prijašnje radove koje karakterizira prodor u područje ekspresivnog, nadrealnog i mitskog, Mitrović pridodaje novi opus iz 2020. i 2021. godine u kojemu se ponovno miješaju elementi svakodnevnog i fantastičnog svijeta.

Zeleni duh, kombinirana tehnika na platnu, 120x150 cm, 2022.

Kustosica i autorica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart u izložbenom kataloga za umjetnika između ostaloga kaže: "Eklekticizam kojemu je Mitrović sklon pokazuje jednog intelektualca umjetnika koji promišlja svoje postupke, koji se ne libi otići u zemlju eksperimenata i ponovno se vraćati u svoj matični kraj. Neprestana putovanja u nove likovne sfere rezultirat će eklekticizmom u njegovu stvaralaštvu koje je često odlazilo i u proučavanje različitih medija izražavanja, poput fotografije, digitalne grafike, videoradova, zvučnih snimki, performansa, poezije pa i televizijskih emisija. I u samom slikarstvu Mitrović odabire uobičajene, ali i nekonvencionalne tehnike slikanja pa autor poseže za najčešće korištenim akrilom i akrilnim markerima, ali i kolažem, transparentnom bojom za staklo te Oikos multifund bojom za ličenje zidova."

Biografija:
Maro (Marojica) Mitrović rodio se u Dubrovniku 1950. godine gdje je završio gimnaziju pedagoškog smjera. Diplomirao je slikarstvo 1972. godine na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu. Prvi put grupno izlaže kao student 1971. godine na 8. Oktobarskoj izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, dok prvi put samostalno izlaže u Galeriji Sebastian u Dubrovniku 1975. godine. Iako ga slikarstvo prati cijelog života, Mitrović se okušao i u drugim stvaralačkim medijima. Sudjeluje u osnivanju Art radionice Lazareti, obnaša funkciju predsjednika krajem 80-ih te izlaže u suradničkim umjetničkim projektima. 1984. godine slijedi stanka u njegovu slikarstvu koja će potrajati dugih 12 godina. Od 1985. do 1988. godine boravi u SAD-u gdje proučava nove fotografske tehnike, uporabu elektronike u službi umjetnosti i elektronsku glazbu. Jedan je od prvih hrvatskih umjetnika koji je uveo segment kompjuterizacije i diskusiju o društvenim mrežama u umjetnost predstavivši izložbu „Facebook“ 2009. godine u Galeriji Sebastian u Dubrovniku. Glazba je također oduvijek bila dio njegova stvaralaštva te je bio članom osnivačem brojnih glazbenih lokalnih grupa: Tomazopani od 1964. do 1966. u kojoj je Mitrović svirao bas gitaru, Libertas od 1967. do 1970., Dubrovački poklisari od 1972. do 1975. te Tikwoony od 1991. do 1993. godine gdje je Maro Mitrović bio zadužen za perkusionistički segment. Mitrović često ističe kako se on ne drži aktivnim autorom svojih djela, već nekom vrstom oruđa, medijem koji usmjerava stvaralačku energiju. Živi i radi u Dubrovniku. Maro Mitrović izlagao je samostalno i na brojnim grupnim izložbama.

Niski albedo u Šumi Striborovoj, akril na platnu, 150x200 cm, 2017.

VLAHO BUKOVAC (1855. – 1922.)
Rekapitulacija
-iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

Autorica: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD

7.9.-23.10.2022.

Alegorija umjetnosti IV. (kiparstvo), 1897., ulje na platnu

Izložba je svojevrsna rekapitulacija radova Vlaha Bukovca unutar zbirke moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Tekstom popratnog kataloga i postavom podcrtana je uvriježena kronološka razdioba stvaralaštva Vlaha Bukovca na pariški (1877. – 1893.), zagrebački (1893. – 1898.), cavtatski (1898. -1902.) i praški period (1903. – 1922.), a bit će izloženi svi, pa i oni do sada manje izlagani radovi iz zbirke, odnosno sedamdeset i četiri umjetnine. Posjetitelji će imati prilike pratiti evoluciju portretnog slikarstva Vlaha Bukovca - u kojem je bio jedan od najvećih majstora u povijesti hrvatskog slikarstva, od ranih pariških portreta s tamnim pozadinama, preko zagrebačkih i cavtatskih portreta rađenih ispred izrazito svijetle pozadine do portreta praške faze prigušene game boja u kojoj su osobito brojni intimni portreti obitelji. Izložba obuhvaća i presjek njegovog pejzažnog slikarstva od skica i slika manjeg formata nastalih u pariškom periodu koje karakteriziraju sažetost, brzina izvedbe i smjelo kadriranje do cavtatskih veduta i pejzaža koje svjedoče koliko je Bukovac bio senzibilan u prenošenju prolaznih i krhkih svjetlosnih efekata na platno. Osim različitih skica za alegorijske i sakralne kompozicije i slika neobičnih sižea poput „klanjanja suncu“, u zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik čuvaju se i dvije alegorijske slike monumentalnih dimenzija – Alegorija umjetnosti III (ratna kompozicija) i Alegorija umjetnosti IV (skulptura) koje antičkim motivima i izrazito svijetlom paletom svjedoče o značajkama zagrebačkog razdoblja. Alegorije umjetnosti predstavljaju polovicu veće cjeline od četiriju kompozicija koje Bukovac radi namjenski za svoj zagrebački atelijer za položaj iznad vrata u tzv. egipatskom salonu. Heterogeni sastav radova veliki je kapital za komunikaciju s novim generacijama jer upoznavanje s likom i djelom Vlaha Bukovca znači, ne samo susret s jednim izvanserijski talentiranim slikarom i njegovom uzbudljivom životnom pričom, već i uvod u niz stilskih pojmova iz povijesti umjetnosti, te u specifični povijesni kontekst osvita hrvatske moderne umjetnosti u kojem je Bukovac odigrao presudnu ulogu.

Mlada umjetnica, 1941., ulje na platnu

Portret Katarine Bibica, 1891., ulje na platnu

BIOGRAFIJA:

Vlaho Bukovac je utemeljitelj hrvatskog modernog slikarstva u koje je uveo impresionistička načela i ideje plenerizma. Rođen je u Cavtatu, gradiću nedaleko od Dubrovnika, 1855. godine, ali je veći dio života proveo izvan Hrvatske. Studirao je u Parizu na École des Beaux Arts kod profesora Alexandrea Cabanela od 1877. – 1880. Već 1878. uspješno izlaže na pariškom Salonu kao prvi hrvatski slikar uopće. Godine 1882. doživio je izniman uspjeh slikom La Grande Iza, čije su reprodukcije na Salonu rasprodane u tisućama primjeraka. Nakon završenog školovanja, u Parizu boravi do 1893. godine, upoznaje se s umjetnošću impresionista, prelazi na življu skalu boja i radi u prirodi. Često je boravio u Engleskoj (1882.-1892.), a od 1903. pa do kraja života je u Pragu, gdje radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti.
Njegovim kratkim boravkom u Zagrebu od 1893. do 1898. počinje uzlet hrvatskog modernog slikarstva. Utjecao je na cijelu jednu generaciju hrvatskih slikara koji su mahom počeli raditi u pleneru i rasvjetljavati svoju paletu, te se krug slikara okupljenih oko Bukovca nazivao "zagrebačkom šarenom školom". Bukovac djeluje i kao inicijator likovnih zbivanja u zemlji i kao promotor afirmacije hrvatskih umjetnika u inozemstvu. Godine 1896. uređuje hrvatski paviljon na Milenijskoj izložbi u Pešti, a montažna željezna nosiva konstrukcija prenijet će se u Zagreb i postati osnova zagrebačkog Umjetničkog paviljona, prvog adekvatnog hrvatskog izložbenog prostora. U Zagrebu intenzivno slika portrete (jedan je od najvećih portretista svog doba) i stvara neke od antologijskih povijesnih kompozicija (zastor Hrvatskog narodnog kazališta).
Vlaho Bukovac je bio izuzetno plodan autor, s ogromnim opusom od otprilike 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža.
Od 1878. godine (kada se Bukovac prvi put javio u pariškom Salonu) pa do 1921. godine (kada je posljednji put izlagao sa kćerima u Pragu) umjetnik je 72 puta nastupio na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izlagao je na drugom i petom Venecijanskom bijenalu, 1897. i 1903.
Vlaho Bukovac umro je u Pragu 1922. godine.

Stromovka I., 1921., ulje na platnu

Ulica u Cavtatu, oko 1900., ulje na platnu

NIKO ANČIĆ
DOGAĐANJE BOJE
Kustos: Stanko Špoljarić
1.9.-16.10.2022.
Lokacija: Galerija Dulčić Masle Pulitika

Autor izložbe, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Stanko Špoljarić za Ančićev rad u izložbenom katalogu između ostaloga napominje: „Niko Ančić nikada se nije rastajao od svoje vjernosti boji videći u njoj i sadržaj, energiju, blistavost, strujanje u dodiru svijeta, a sam krajolik shvaća i kao savršenstvo stvorenog kojem se nema niti što dodati niti oduzeti, ali i kao potku koja umjetničkim viđenjem biva utkana u nemjerljivost duhovnog, a ljepota je nositelj smisla, upisana u ideje o krajoliku. Niko Ančić nije opterećen stilskim klasificiranjem, ali možemo spomenuti da u suptilnoj varijanti „pitomijeg“ kolorizma participira i opća načela impresionističke stilistike, a u žestini slikarskog čina s adekvatnom „potporom“ boje naboj ekspresionističke energije. Ančić je svojim opusom, kvalitetnim ostvarenjima osvojio vidno mjesto u hrvatskom modernom i suvremenom slikarstvu, rehabilitiravši stvaranjem krajolik i teme iz njega proizašle, istinskom umjetničkom uvjerljivošću.“

BIOGRAFIJA:
Rođen je 1948. godine u Trpnju na Pelješcu. Školovao se u Splitu i Zagrebu. Svoje likovno obrazovanje upotpunjuje na studijskim boravcima u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj. Preko 60 samostalnih izložbi u Zagrebu, Berlinu, Pragu, Milanu, Heidelbergu, Bruhlu, Frankfurtu, Hamburgu, Vechti (Bremenu) i brojnim hrvatskim gradovima. Sudjelovao na oko 150 grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu; New Yorku, Munchenu, Pragu, Heidelbergu, Zagrebu, Dubrovniku, Ljubljani, Palma de Mallorci itd. Surađuje s aukcijskom kućom “HENRY” u Mutterstadtu (Njemačka), “BWU - Burener Wirtschafts und Unternehmensberatungsgesellschaft m.b.h.” u Bremenu (Njemačka). Radovi Nika Ančića mogu se pronaći u brojnim galerijama, muzejima i privatnim kolekcijama diljem svijeta. Živi u Zaprešiću i Santa Maria na Mallorci. Član je HDLU-a i ULSZ.

MARA BRATOŠ
ISTINA

20.7.- 23.10.2022.

Koncepcija: Mara Bratoš | Petra Golušić
Kustosica: Petra Golušić

Iz ciklusa autoaktovi u šumi, 1995 _ crno bijela fotografija na negativu, C print _ 15 x 20.5 cm

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik se predstavlja suvremena fotografkinja Mara Bratoš izložbom 'Istina'. Ona obuhvaća izbor portretistike vlastitih aktova nastalih u ciklusima: 'Autoaktovi u šumi' (1995.), 'Autoaktovi' (2005.), 'Autoaktovi 2015' (2015.), 'Ljubav i život žene' (2017.), 'Autoportret s kćeri' (2021.) i 'Pavla i Mara' (2022.).

Tehnike se izmjenjuju od analognih do digitalnih zapisa. Fotografirano tijelo prikazuje se u cjelini ili u dijelovima, pozira se. Moguće je polako i duboko pratiti transformaciju impostacije ženskog lika bilježenog istančanom estetikom kakvoćom i oštrinom uvida u režiranim scenama. Tjelesnost viđena kroz nasuprot postavljen objektiv ulazak je u univerzum bića koje se predstavlja. Navode se razna bivstvovanja. Percipirajući je subjekt u samoreprezentaciji, on se opisuje unutar majstorski bilježenog svjetla. Induktivnom metodom umjetnica razmatra i zapisuje tijelo koje na više razina preispituje. Obznanjuje se unutrašnjost tako da se pojedinačno ontološki uprizoruje.
'Tijelo se spoznaje i apsolutizira.'(C. Cahun) Postiže se objektivni teritorij čime se ruše sve granice privatnog u razotkrivenosti do kraja.
Profinjeno se režira odnos tijela prema vanjskim koordinatama. Simbolička prostornost je šuma, kreirana scena s florealnim uzorkom ili je opisna pozadina svedena na čisti zid.
Estetski fenomeni tijelo i njegovi fragmenti metafizički su krajobraz.
Iskrenost prema sebi kod Mare Bratoš postaje iskrenost prema drugome. Ona fotografira sve ono sakriveno i tajnovito. Razodijeva život sviješću o istini. Moguće je sagledavati iskonsku nužnost samopreispitivanja, proživljavanja života bez obzira na to koliko je težine ili lakoće pohranjeno u njemu. Od mlade djevojke do žene, majke; prikazuju se razna kretanja bez maske.
Tijelo je izreka oslobođenog duha - apsolutne slobode u njezinoj beskrajnoj, neograničenoj oslobođenosti.
Utjelovljuje se ‘ne-skrivenost’. Tijelo je u radu Mare Bratoš - istina. Ono je refleksija iskonske boli, patnje, opasnosti, egzistencijalne nesigurnosti, odsutnosti, praznine, nagona za samoodržavanjem, iskustva krize, nemira, traume, drame, psihoze, rane svijeta. Metafora je proživljenog sociokulturnog okruženja i civilizacije u kojoj egzistira.

Iz ciklusa autoaktovi, 2015., digitalna fotografija, C print_ 50 x 70 cm

Istodobno, akt uprizoruje istinsku slobodu, svjedočanstvo tajanstvenosti, sigurnost, sakralnu prazninu, mir, harmoniju, senzualnost, senzibilnost, platonski Eros, tajno pismo, mistiku, bezgraničnost duha.
Egzistencijalna i ontološka iskustva neprestano su prisutna u radu autorice. Specifični subjektivitet dospijeva u univerzalnu zonu. Tvori se opća portretistika.
Esencijalni rad svjedoči - istinu - bez obzira kakva ona bila.
Istina nije nikakva nadvremenska bitnost, ‘već ono što usudno pogađa čovjekovu egzistenciju i čini ju odgovornom’. Dolazi se do Heideggerovog razumijevanja umjetnosti kao stavljanja istine u djelo, čime se umjetničkom stvaralaštvu pridaje ontologijska funkcija s obzirom na to da je ono za njega jedan od temeljnih načina na koji se otkriva smisao bitka bivstvujućeg u cjelini.

Iz ciklusa ljubav i život žene, 2017., crno bijela fotografija na negativu, C print _ 50 x 70 cm

BIOGRAFIJA

Mara Bratoš rođena je 1974. u Dubrovniku. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, a Cherry Hill High School West u Philadelphiji 1992. godine. Iste godine upisuje Odsjek za filmsko i TV snimanje na Akademiji za dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, te diplomira 1998. godine. Surađivala je s više časopisa (Cosmopolitan, Globus, Elle, Klik itd.), a od 1999. do 2015. godine urednica je fotografije u financijsko poslovnom mjesečniku Banka. Banka. Od 2006. do 2014. surađuje sa Zagrebačkim kazalištem mladih kao fotografkinja dokumentarist, a od 2014. s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Dobitnica je Nagrade za najboljeg mladog autora (Hrvatska fotografija 1995., Umjetnički paviljon, Zagreb) i 1999. godine Nagrade ocjenjivačkog suda hrvatske sekcije AICA-e (Zagrebački salon mladih za dizajn i primijenjene umjetnosti, Dom hrvatskih umjetnika Zagreb). Članica je ULUPUH-a, HZSU-a, HDFD-a i HDLU-a Dubrovnik. O radu Mare Bratoš pisali su Leonida Kovač, Sandra Križić Roban, Antun Maračić, Marija Tonković, Slaven Tolj, Goran Trbuljak, Višnja Slavica Gabaut i drugi. Mara Bratoš izlaže kontinuirano od 1995. godine na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Iz ciklusa Pavla i Mara, 2022., digitalna fotografija, C print _ 50 x 70 cm

JOSIP IVANOVIĆ
AUTIĆI, 2012. – 2022.
Kustosica: Andrea Batinić Ivanković
Trajanje izožbe: 18.5.2022. – 3.7.2022.

AUTIĆI, 2022.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Upravo je u društvima u kojima prevladavaju moderni uvjeti proizvodnje, život predstavljen kao golema akumulacija prizora. S tim u vezi, Ivanovićeva akumulacija prizora autića koji u sebi objedinjuju i vrijeme i prostor postaje i već jest simbol suvremene civilizacije i aktualna tema modernog života. Središnji motiv slikarstva dubrovačkog umjetnika Josipa Ivanovića jest auto kao polazište za određivanje modula suvremenog svijeta.

AUTIĆI, 2014.
kombinirana tehnika na papiru
36 x 92 cm

Jedna od prvih značajki njegova rukopisa prepoznaje se po kultiviranoj grafičkoj matrici, otkrivajući iznimnog znalca grafičkog postupka u lucidnom prožimanju metjerskoga umijeća i stvaralačke invencije. Sintezom materije i spiritualnog, Ivanović stvara svoj postupak na čvrstoj grafičkoj podlozi u inventivnim mutacijama „kadrira“ tematsku problematiku ne apostrofirajući ekološku komponentu, već stvara vlastiti diskurs osebujne likovne izražajnosti.
(Milan Bešlić)

AUTIĆI, 2014.
kombinirana tehnika na papiru
32 x 68 cm

Realni, vizualni predložak autića u slikarevim djelima gubi realističku komponentu i postaje jedna od nedefiniranih, apstraktnih formi koje sačinjavaju sliku. Apstrahirajući predmetnost u korist autonomije crte, oblika, mrlje i kromatskog akcenta, Ivanović se nije sasvim odrekao stanovite referencijalnosti jer pogledom na njegove slike ne možemo se oteti dojmu da je riječ o svojevrsnim varijacijama na temu umjetnikova poimanja slikarstva.

AUTIĆI, 2022.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

L'ÉTOILE, 2020.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Nefiguralni i figuralni motivi stopljeni su u cjelinu, kao i sekcije ravnomjerno nanesene boje i čiste linije. On smješta jednake motive autića koje oblikuje u različitim bojama na mnogobrojne načine. Njihove pozicije dislocirane su unutar zadanoga okvira i stječe se jaka impresija gibanja, pokrenutosti, ali i nemogućnosti kulminacije. Cilj kod Ivanovića nije samo stvaranje čistih apstraktnih formi, već oblika koji motiviraju.

AUTIĆI, 2018.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

AUTIĆI, 2017.
akrilik na platnu
155 x 200 cm

Po vokaciji kipar, za njega je skulptura oznaka za sintaktičko, unutarlikovno i apstraktno organiziranje čvrstih statičnih objekata. On jasnom vizijom razvija svoju olikovljenu misao – drvenim skulpturama autića, kao i njihovim 3-D modelima, umjetnik progovara kulturološki kodiranim jezikom. On ih izmješta iz perspektivnog prostora dvodimenzionalnosti i uvodi ih u treću dimenziju.

AUTIĆI, 2016. – 2022.
drvo, boja min 17,5 x 39,5 x 10 cm – max 22 x 53,5 x 10 cm (7x)

Kombinirajući materijale, stvorio je kiparska djela u kojima sretno koegzistiraju i drvo i plastika, svatko svojim morfološkim i umjetničkim sklonostima – to su radovi čije forme jasno ukazuju na željeni sadržaj i motivsku asocijaciju, ponajprije usmjerenu na svijet svakodnevnice modernog načina života.

AUTIĆI, 2022.drvo, boja
min 17,5 x 39,5 x 10 cm - 22 x 40 x 13,3 cm (x6)

BIOGRAFIJA
Josip Ivanović rođen je 1961. u Sarajevu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1988., nakon čega se preselio u Dubrovnik. Kroz karijeru koja traje više od tri desetljeća, radio je na različitim poljima i medijima, uključujući skulpturu u staklu i metalu, crteže, kolaže i grafike, slike i reljefe, kazališne scenografije i javne skulpture i spomenike. Sudionik je Domovinskog rata, a nakon toga radio je zajedno s francuskim restauratorima i klesarima na više projekata obnove spomeničke baštine u dubrovačkoj povijesnoj jezgri. Imao je preko pedeset samostalnih i skupnih izložbi u četrdesetak gradova širom svijeta, a o njegovu životu i radu objavljeno je mnogo novinskih članaka, snimljeno je nekoliko radijskih i televizijskih emisija. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1988. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1993. godine. Živi i radi u Dubrovniku.

IZMEĐU REALNOG I NADREALNOG

- DJELA IZ ZBIRKE UGD

Kustosica: Andrea Batinić Ivanković

Trajanje izložbe: 8.3. – 12.5.2022.

Zlatan Vrkljan, Ruke, 1991., ulje na platnu, 65 x 90,3 cm

Zaokupljenost ljudskom figurom i nagim ljudskim tijelom poznata je još od najstarijega doba; tijekom antike i srednjega vijeka, preko renesanse i baroka do danas, ikonografija je često uključivala golo ili polugolo tijelo, ljudsku figuru u stvarnom ili pak imaginarnom prostoru.

Josip Škerlj, Začarana šuma, 1987., ulje na platnu, 150 x 200 cm

Čovjek je sam sebi civilizacijsko nadahnuće; muškarac ili žena, sa svim svojim tjelesnim savršenostima ili slabostima, zrcalima duše na vanjštini; od najranijeg doba pa do starosti, od savršenih ženskih oblina do svih njezinih nesavršenosti, od pogleda dvaju ljubavnika okrenutih jedno prema drugome do osamljenog muškog lika čije tijelo pokazuje bol i patnju.

Lukša Peko, Razdoblje čekanja III., 1981., ulje na platnu, 180 x 140 cm

Izložbu sačinjavaju slike i skulpture s motivom ljudskoga lika koje na osoban način predstavljaju shvaćanje tijela koje nije samo puka manifestacija tjelesnosti, nego je odraz duhovnosti, uvodeći nas tiho u najdublje sfere vlastitih bogatih, unutarnjih svjetova.

Milovan Stanić, Ženski akt, 1954. Petar Jakelić, Usnula školjkarica, 1968. ulje na lesonitu, 87 x 66,5 cm kombinirana tehnika na papiru
71 x 51 cm

Različita stilska i diskurzivna pripadnost izloženih radova, kao i individualni pristupi temi, koji se u nekim segmentima preklapaju, a zajedno objedinjen u jedinstven izložbeni postav, isti čine zanimljivim i dinamičnim. Uglavnom su to slike izrazito velikih ili manjih formata, uključujući i Šantićevu minijaturu, gotovo uvijek realizirane u široku spektru različitih kombiniranih tehnika. Na svojim platnima umjetnici istražuju odnos tijela i ljudskih figura u prostoru.

Pero Šantić, Minijatura, 1975., ulje na drvu, 24 x 19 cm

Škerljeve, Jakelićeve, Kavurićine i Vrkljanove ljudske figure kao da su u potrazi za nečim što su nekada davno posjedovale, a u međuvremenu nepovratno izgubile, postajući na tom putu svjesne vlastite egzistencije. To su uglavnom likovi s tek naznačenim crtama lica, na kojima je ipak moguće jasno razaznati njihove izraze, nerijetko u grču, pa čak i boli, koja kao da dopire izravno iz njihovih uznemirenih duša.

Nives Kavurić Kurtović, Prostirka uzaludnosti, 1991., kombinirana tehnika na platnu, 200 x 140 cm

Dok Stanić i Velikonja tijelo tretiraju plošno i čistom, živom bojom, Peko svoje aktove gradi čvrstim, snažnim formama gotovo skulpturalnoga karaktera dok voluminoznost tijela postiže gustim i ekspresivnim potezima kista. Šantić i Džamonja istražuju motiv ljudske figure, pokušavajući pronaći nove načine za prikaz te dobro poznate teme. To su živi ljudi sa svojim tjelesnim i duševnim osobinama dok paletom toplih, suptilnih boja izazivaju granice plošnoga medija slikarstva i omogućavaju taktilni doživljaj slike.

Lipovčevi savršeni odnosi grupa figura u skulpturi Iščekivanje tvore svijet snažne ekspresije i poruke; svijet za kojim žudimo, ispunjen toplinom, uzajamnošću, brigom i vrednovanjem za malog čovjeka.

Vasko Lipovac, Iščekivanje, 1985., drvo, pozlata, posrebra, 350 x 80 cm, dub – 60 cm

S druge strane, Ivanovićev dobroćudni Kiklop, na neki način groteskan čovječuljak najbolje se snalazi u kombinaciji s putenom ženskom figurom koja svjesna svoje privlačnosti gotovo impostira plodnost i erotičnost.

Izložbom se sugerira postupnost zamaha, istančani pomaci u kojima kroz ljudske figure i aktove pratimo život oblika. Lakoća stvaranja upletena je tako u kontinuitet, logični i ustrajni sistem stvaranja, u kojem elementarna jednostavnost oblika odgovara izražavanju elementarnih životnih principa.

Vasko Lipovac, Prijatelji, 1964., ulje na drvu, 33 x 48,5 cm

BIOGRAFIJE

Dušan Džamonja rođen je 1928. Strumici u Makedoniji. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. Bio je suradnik Majstorske radionice F. Kršinića 1951–53. Sklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima; primjenjivao je novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe. „Park skulptura Dušana Džamonje“ otvoren je za javnost u Vrsaru 1981. Bio je redoviti član HAZU od 2004. Dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2007). Umro je u Zagrebu 2009. godine.

Josip Ivanović rođen je u Sarajevu 1961. god., gdje je 1988. diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Tijekom više od dvadeset godina aktivnog likovnog stvaralaštva, izradio je nekoliko skulpturalnih ciklusa koje je izložio na preko pedeset samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Također je ostvario značajan broj javne skulpture i nekoliko projekata za spomenike. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Dubrovniku.

Petar Jakelić rođen je 1938. u Prugovu kraj Splita. U Splitu je završio Školu primijenjene umjetnosti. Akademiju za primijenjene umjetnosti u Beogradu upisuje 1959. Za vrijeme studija uzdržava se radeći ilustracije za brojne novine i časopise. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1964. godine u Prištini. Od osnivanja Umjetničke akademije u Splitu 1997. godine predaje kolegij grafike. Umirovljen je 2008. kao redoviti profesor u trajnom zvanju, a 2009. godine zbog nastavničke i znanstvene izvrsnosti dobiva počasno zvanje profesora emeritusa na Sveučilištu u Splitu.

Nives Kavurić Kurtović rođena je 1938. u Zagrebu, gdje nakon gimnazije upisuje Akademiju likovnih umjetnosti 1957. god. Diplomirala je grafiku i slikarstvo 1962. u klasi Frane Baće. Od 1962. do 1967. bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića. 1983. počinje raditi kao profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1997. postala je redovna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao prva žena akademik u Hrvatskoj. Osobito je bila plodna kao crtač i grafičar. Umrla je u Zagrebu 2016. god.

Vasko Lipovac rođen je 1931. u Škaljarima kraj Kotora. Završio Akademiju primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1955., te bio suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića (1955–59). Od kovine, kamena, drva, olova, srebra, pleksiglasa i lima, isprva u duhu geometrijske apstrakcije, potom reducirana figurativna izraza, oblikuje kipove i reljefe, često obojene živim bojama, koji imaju oslonac u bogatoj dalmatinskoj i svjetskoj likovnoj i književnoj tradiciji te športu. Preminuo je 2006. god. i ostavio svoj bogat opus kao „Ostavštinu za budućnost“.

Lukša Peko rođen je 1941. u Dubrovniku. Prve poduke dobio je od slikara Antuna Masle te od Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarski odjel. Za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. kod Otona Postružnika i Đura Tiljka. Godine 1968. završio je specijalni odjel za grafiku (Marijan Detoni). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.

Milovan Stanić rođen je u Omišu 1929., te se doseljava s obitelji u Dubrovnik. Osnovne smjernice iz slikarstva dobiva u školi crtanja Iva Dulčića. Upoznaje konzervatora i likovnog kritičara Kostu Strajnića te unutar njegovog kruga susreće umjetnike i literaturu o slikarstvu. Upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu koju napušta radi konflikta s profesorima i vraća se u Dubrovnik. Osim slikanja izrađuje scenografije i kostimografije, bavi se grafičkim oblikovanjem i izradom zidnih slika te dizajnom interijera. Umro je u Santa Barbari 1989. god.

Pero Šantić rođen je 1938. u vojvođanskom Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, u Srbiji. Osnovnu školu i četiri godine srednje škole završio je u Dubrovniku. Školu za primijenjene umjetnosti u Herceg Novom upisuje 1954. u trajanju od pet godina, do 1959. Studirao je na Akademiji za primijenjene umjetnosti u Beogradu od 1962. i napušta je, nezadovoljan, 1965. Od 1970. član je HDLU-a Dubrovnik. Opredjeljuje se za status slobodnog umjetnika. Živi u Dubrovniku i Austriji.

Josip Škerlj rođen je u Dubrovniku 1941. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu i dobio od Koste Strajnića prve poduke o slikarstvu. Na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao se 1961. godine. Diplomirao je u klasi Otona Postružnika 1965. godine. Po završetku studija vratio se u Dubrovnik i zaposlio kao nastavnik likovnog odgoja. Uz slikanje bavi se i pisanjem. Živi i radi u Dubrovniku.

Agnez (Neža) Velikonja rođena je 1935. u Sarajevu. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1960. Redovno je pohađala III. stupanj nastave na postdiplomskom studiju u klasi prof. Režeka također na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1966. Izlagala je u Zagrebu 1957. u povodu Proslave Oktobarske revolucije: na izložbama dubrovačkih slikara u Dubrovniku 1963., 1964., 1966. i 1968. te sa istom grupom 1967. u Ravenni i Bariu. Radila je kao likovni pedagog u Dubrovniku. Umrla je u Dubrovniku 1999. god.

Zlatan Vrkljan rođen je 1955. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1979. u klasi prof. Šime Perića. Bio je suradnik Majstorske radionice Akademije znanosti i umjetnosti, pod vodstvom Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Od 1987.-1994. bio je asistent i docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor je nekoliko grafičkih mapa. Od 2006. godine docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i član suradnik HAZU. Živi i radi u Zagrebu.

DUBROVAČKI KOLORISTI 1918. – 1945.

- IZBOR IZ ZBIRKE UGD

Kustosica: Andrea Batinić Ivanković

Trajanje izožbe: 21.12.2021. – 30.1.2022.

Ignjat Job, Masline, 1935., ulje na kartonu, 49,4 x 65,4 cm

Dubrovnik, grad na periferiji zapadne kulture, „izabrani“ grad koji je stoljećima svojevrsni centar i žarište kulture, grad počašćen bojama i južnjačkim notama kolorizma, oduvijek je bio i ostao nadahnuće brojnim slikarima, pjesnicima, glazbenicima, kiparima i mnogim drugim umjetnicima. Društvene prilike u dubrovačkoj sredini u razdoblju između dvaju ratova obilježene su djelovanjem umjetnika okupljenih oko konzervatora i likovnjaka Koste Strajnića. Strajnić je kao estetičar, povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i konzervator nesebično podučavao mlade slikare, i to u vrlo teškoj likovnoj klimi, vremenu ratnih kataklizmi i raslojavanja svih već uvriježenih ljudskih, humanih normi. Stoga je generacija dubrovačkih slikara s početka dvadesetih godina XX. st. pošla svojim vlastitim umjetničkim putem - prema ekspresivnom kolorizmu

Božidar Rašica, Ispod Babina kuka, 1933., ulje na platnu, 39 x 43 cm

Nove generacije slikara odgojene u Strajnićevu okružju svoja likovna iskustva stečena u ratnom razdoblju prenijela su i u razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, poput Nika Miljana. Ipak, mjesto prvog trolista dubrovačkog kolorističkog kruga zaslužili su Gabro Rajčević, Ivan Ettore i Marko Rašica.

Gabro Rajčević (1912. – 1943.) bio je prvi među mladim umjetnicima koji se susreo sa Strajnićem. Rajčevićevo slikarstvo duboka je metafora ljudske zbilje dok su kolorizam i gestualnost, asocijativni pejzažizam i dinamičnost elementa prepoznatljivi lajtmotiv svih njegovih faza i ciklusa. Široka paleta boja u njegovim djelima postaje istodobno simbolična i strukturalna, jarka, vesela ili melankolična.

Ivan Ettore, Ulica sa četiri stabla, 1936., ulje na platnu, 48,5 x 66,3 cm

Ivan Ettore (1911. – 1938.) u svom kratkom slikarskom djelovanju ostavio je dubrovačkom i hrvatskom slikarstvu mnoga značajna djela. Promatrajući njegove pejzaže, stječe se dojam kolorističkog gibanja na njegovu platnu. Dinamika kolorita vezana je uz česte kolorističke kontraste, a način na koji tretira plohu gotovo je neoekspresionistički, vlaminckovski. Ettore u svojim slikama izražava duboku vlastitu impresiju, gotovo opipljivu u svojim pejzažima.

Marko Rašica, Pejzaž s Lokruma, 1932., ulje na platnu, 55,5 x 68,5 cm

Marko Rašica (1883. – 1963.) u svom je dugom životu ostvario golem opus, ponajviše nadahnut rodnim krajolikom, a u cjelini potaknut mediteranskim ambijentima. More i nebo nad morem, grebeni, čempresi i priobalni pejzaž prepoznatljivi su signum Rašičina slikarstva. Njegov primorski kolorit, guste i žarke boje slikarski su oslonci u lokalnoj dubrovačkoj tradiciji, stoga Rašicu doživljavamo ponajprije kao mediteranskog epikurejca koji se prepustio unutarnjem raspojasanom uživanju u radosti življenja.

Božidar Rašica, Portret Koste Strajnića, 1935., ulje na platnu, 78 x 57 cm

Uz djelovanje ovih „triju kolorista“ zanimljivo je zapaziti pojavu dubrovačkog arhitekta, urbanista i scenografa sa specifičnim slikarskim rukopisom Božidara Rašicu (1912. – 1992.). Njegov Portret Koste Strajnića naprosto pršti širokom skalom boja. On ih miješa, mijenja im tonalitet i intenzitet i uobličuje ih u plošne nepravilne forme. Zanimljiva estetska dvojnost nastala u dodiru autora i slike ipak uspijeva govoriti o egzistencijalnim emocionalnim napetostima otkrivajući strah, tjeskobu i usplahirenost unutarnjeg stanja duše.

Niko Miljan, Ulica između vrta, oko 1948., ulje na platnu, 63,7 x 73 cm

Jedinstvena figura koja se javlja u ovom razdoblju, struci nezanemariva i intrigantna, jest pojava dubrovačkog slikara Nika Miljana (1891. – 1962.) koji se iskazuje koloristički izražajnim namazom zamućena obrisa u blagim kromatskim određenjima kojima intonira atmosferu slike. Miljanov divizionizam ne zadire u dubinu slike. On ga gradi samo na površini ispod koje se krije onaj isti mozaik koji tvori čarobni svijet vlastitih slikarskih istraživanja, toliko topao da mi promatrači poželimo na trenutak biti dio njegova ozračja.

Od velike važnosti bila je pojava jednog majstora dubrovačkog podrijetla kod kojeg dubrovački motivi nisu projekcije Strajnićevih „uputa“, nego nastaju posve nezavisno od tog likovnog kružoka. Bio je to Ignjat Job kojeg smatramo rodonačelnikom dubrovačkog međuratnog kolorizma. Boja na njegovim slikama ima svoje glavno svojstvo - ona je „katalizator i prijenosnik svih mentalnih i vizualnih energija, nositelj svih likovnih preobrazbi“ jer boja tvori uznemireni rukopis, nemirne površine i doživljaj jake ekspresivnosti. Njegove figure žive u čudno nedefiniranu prostoru unutarnjeg duhovnog stanja. To su slike mentalnog stanja, slojevi duše preneseni na plohu slike, odnosno materijalizirani u superponiranju obojenih slikarskih struktura.

Ignjat Job, Vino, 1933. – 1935., ulje na drvu, 56,2 x 40,5 cm

Dubrovački koloristi ostavili su trag svojim slikarskim ostvarenjima koji nas vraća u prošlost, u osjećaj pripadnosti Gradu i njegovu umjetničkom krugu dok istovremeno izlazimo u prostore budućnosti gdje se trag dubrovačkog slikarskog kruga osjeti u suvremenoj umjetnosti našega podneblja.

Gabro Rajčević, Mrtva priroda, 1934., ulje na platnu, 50 x 48,1 cm

BIOGRAFIJE

IVAN ETTORE

Rodio se u Dubrovniku 16. 3. 1910. Pokazujući vrlo rano sklonost i darovitost za slikarstvo, nakon gimnazije u Dubrovniku, odlazi u Zagreb i upisuje se na Višu umjetničku školu. Ubrzo prekida školovanje i odlazi u Trst i Firencu. Slabo zdravlje prisililo ga je na prekid školovanja i prerani povratak u rodni Dubrovnik. Umro je u Ljubljani 1938.

IGNJAT JOB

Rodio se u Dubrovniku 28. 3. 1885. U rodnom gradu polazi gimnaziju, ali je školu uskoro zanemario i napustio. Početkom rata (1914.) uhitili su ga Austrijanci i zatočili kao taoca u Šibeniku. Pušten iz azila, Job se upisuje u Višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu i neredovito je pohađa. Sljedećih nekoliko godina živi u Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, Lopudu, u Vodicama, Supetru, da bi se na kraju pokušao skrasiti u Splitu (1933. – 1934.), Beogradu, Zagrebu, i opet, Supetru; sve do konačnog smirenja (smrti) u Zagrebu 28. 4. 1936.

NIKO MILJAN

Niko Miljan rođen je u Cavtatu 1891. Srednju školu polazi i završava u Dubrovniku, a prve poduke iz slikarstva dobiva kod akvarelista Josipa Lalića, te se 1909. upisuje na Akademiju u Pragu. U periodu od 1919. do 1931. radio je kao profesor na gimnazijama: u Tetovu, Kruševcu, Zemunu i Dubrovniku. Tijekom Drugog svjetskog rata boravi u Pragu do 1949. kada odlazi u Zagreb te se potom vraća u Dubrovnik 1956. godine gdje umire 1962.

GABRO RAJČEVIĆ

Rođen je 1912. godine u Dobroti. Godine 1925. dolazi s obitelji u Dubrovnik, gdje se definitivno nastanjuje. Sklonost slikanju dovodi ga 1928. godine u kontakt s likovnim kritičarom Kostom Strajnićem, što uz rad na Strajnićevim seminarima rezultira upisom Rajčevića na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1930. godine. U Dubrovnik se vraća 1934. godine. Teško bolestan od tuberkuloze, umire u Dubrovniku 1943. godine.

BOŽIDAR RAŠICA

Rodio se u Ljubljani 1912. godine. Već 1920. s obitelji se vraća u zavičajni Dubrovnik, gdje polazi gimnaziju. Ujesen 1932. Rašica upisuje studij arhitekture u rimskoj Valle Giulia, putuje Italijom i posjećuje izložbe. Nastavlja studirati u Beogradu, Warszawi i, konačno u Zagrebu, gdje je diplomirao na arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta. Od 1954. nastupa kao scenograf na našim i svjetskim pozornicama. Umro je u Zagrebu 13. 9. 1992.

MARKO RAŠICA

Rodio se u Dubrovniku 13. 11. 1883. Isprva samouk, izradio je 1902. scenografske nacrte za dubrovačku praizvedbu „Ekvinocija“ Iva Vojnovića. Uspjeh mu je osigurao materijalnu potporu za studij na bečkoj Akademiji. Bio je profesor crtanja na Obrtnoj školi u Zagrebu, a umirovljen je prije vremena (1932.) i reaktiviran 1936., te je iskoristio „slobodne godine“ na najbolji način: slikajući u Dubrovniku i okolici. Umro je na Koločepu 27. 1. 1963.

IVANA PEGAN _ NEGDJE
4.12.2021. – 30.1.2022.

Kustosica: Petra Golušić

Multimedijalna umjetnica Ivana Pegan predstavlja se u izložbi knjigama, videoradovima, fotografijama, fotografijama s tekstom ili riječju pisanim pisaćim strojem, slikama u kojima su zapisi ili nisu. Izričaj se gradi od svijeta života i svijeta jezika kojima se estetika temelji na razmeđu ključnih pitanja temeljnih područja, životopisa, fikcije i žive metaforike. Pegan se bavi analizom uvjeta prostorne i predmetne percepcije i njezinih konceptualnih i jezičnih međuovisnosti. Istražuju se spoznajni i estetski učinci koji su različiti zbog materijalnih i metafizički strukturalnih uvjeta. Teorijskim, filozofskim i lingvističkim raspravama ona otvara specifična područja umjetničkog rada, izražavanja i prikazivanja. Razmatra samospoznaju subjekta i spoznaju. Interpretira život, kako zbiljski tako i imaginarni, mekoćom izričaja oštroumne percepcije i predstavlja ga u njegovim lomovima, ali i svjetlu.

Knjige, posebno u vizualnom kodu, imaju obilježja zena - spontanost, jednostavnost, smirenost i osamljenost. Fotografije i tekstualni sadržaji teorijski problematiziraju zadano ili izmišljeno okruženje, jezik i mentalno predočivanje. Tvori se svjedočanstvo o zamišljenim događajima i onima koji to nisu. Autentični navodi individualnih života povezani su s kodeksima javne i privatne komunikacije te s magijom imaginacije. Izriče se dostojanstvo postojanja. Kreiran je prostor koji je ontološki čitak.

KNJIGA # 2, 2018
21 x 15 x 1 cm
detalj

U seriji fotografskih diptiha, koje režira tek pokojom riječju, autorica rastvara ključna pitanja vezana za čovjeka.

NEVER IS THE PLACE, 2019
fine art print, slova pisana pisaćom mašinom
21 x 15 cm (2 x)

SOUND ORIENTED WHO, 2019
fine art print, slova pisana pisaćom mašinom
21 x 15 cm (2x)

Umjetnica tijekom izolacije u doba pošasti COVID-19 u ovim krajevima svijeta stvara djela u akvarelu i gvašu. Događa se povezivanje pisanja|slikanja riječi i pikturalnog polja. Istražuje se interslikovno i intertekstualno. Tekst je narativni okvir razumijevanja slike i općenito se u radu umjetnice uspostavlja filozofski odnos njega i vizualnog zapisa.
Negdje je jedan od radova sačinjen od osam slika od kojih pojedine sadrže i riječi. Navodi se if there is u prvom dijelu, no u drugom. Otvara se mogućnost postojanja stvarnog svijeta dok se sljedećim dijelom umjetnine direktno progovara o nepostojanju navedenog. Iza slijede tri apstraktne slike koje označavaju bezgraničnost u čovjeku i dva zapisa: we will i meet. Nagovješćuje se egzistiranje teritorija susreta koji je poništen kao pojavni svijet i nije materijalne naravi. Pripovijest je ovo o ljudskom biću i njegovoj nužnosti za sudbonosnim drugim. Riječ je o kreiranju područja koje isključuje realitet i zastupa zone u kojima su duhovna prostranstva jedina moguća mjesta susreta koja su nam zadana od apsolutnog bitka|apsolutnog duha i nužna su za opstanak. /… / Ciklus zastupa jedan ogoljeni, oslobođeni i prazni krajolik koji se navodi u više razina kao istina i vječna egzistencija. On se ne može ukinuti i poništiti ni u najtežim|najtamnijim periodima pojedinca i svijeta u kojima jednostavno treba preživjeti.

WHERE ARE YOU NOW, 2020
čaj, papir
65 x 50 cm (4 x)
detalj

NIGDJE, 2020
akvarel, gvaš, papir
65 x 50 cm

Što se događa u radu Ivane Pegan? Prisutno je neprestano suptilno htijenje dolaženja do istine o biti svijeta i života, do srži čovjeka. Jasno je iskazana težnja ljudskog bića za spoznajom prekosvjetnosti, nepromjenjivog i istinitog bitka svega opstojećega. Navode se tama i svjetlost bivstvovanja. Analizira se prisutnost. Ukida se vrijeme. Simplificirano se mapira percepcija života u običnosti i tihoj veličanstvenosti. Povezuju se filozofskom dubinom unutarnje zone s izvanjskim koje sami kreiramo i koje nam je zadano. Rastvara se imaginarno. Označuje se bit slobode duha. Kodira se čisto mjesto.

BIOGRAFIJA
Ivana Pegan rođena je 1971. godine u Doboju. Diplomirala je 1996. na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi Šime Vulasa. Autorica u stvaralaštvu istražuje i otvara razne diskurse posredstvom audio djela, video radova, knjiga umjetnika, dnevnika / knjiga – radova, fotografija, instalacija i dr. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik, Art radionice Lazareti Dubrovnik, umjetničke organizacije Tkivo i Dubrovnik Art Forum. Voditeljica je Galerije Flora Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik te se bavi i restauracijom. Pegan je izlagala na mnogim samostalnim i skupnim izložbama i drugim manifestacijama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.