HR  |  EN

ARHIVA · 2020

KATARINA ALAMAT KUSIJANOVIĆ 
MENSURA
Kustosica: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik
Trajanje izložbe: 17.12.2020.-28.2.2021.

Katarina Alamat Kusijanović u izložbi “Mensura” (Mjera) predstavlja se recentnim djelima te s nekolicinom ranijih radova. Riječ je o umjetninama rađenim kredom na drvu i akrilikom na pleksiglasu, te o prostorno – zvučnoj instalaciji. Autorica koristi elegijski distih iz Sponze: “Fallere nostra vetant et falli pondera meqve Pondero cvm merces, ponderat ipse Devs” (“Utezi ne daju naši da se vara nit’ prevaren bude, Robu dok mjerim ja, mene tad’ mjeri sam Bog”) koji “ispisuje” izrezanog tj. fragmentiranog i tek ga doslovno razotkriva u dva rada.


FALLERE NOSTRA # 2, 2020
kreda, drvo / chalk, wood
43 x 43 x 5.5 cm

Uspostavljaju se uvjeti perceptivnog neprepoznavanja tekstualne “poruke” koja postaje polazni i centralni motiv radovima kojima se razmatraju razne opće problematike čovjeka, suvremenog društva, gradova i mjesta svijeta, morala, slobode, istine itd. Moduli se pravilno i simplificirano uspostavljaju kao kadrovi rastavljeno interpretirane višeznačenjske “izreke”. Ona se istodobno afirmira i naznačuje se zbilja u kojoj se odvija poništavanje njezinog značenja, srži i egzistencije.


FALLERE NOSTRA VETANT ET FALLI PONDERA MEQVE
PONDERO CVM MERCES, PONDERAT IPSE DEVS # 3, 2020
kreda, drvo / chalk, wood
78 x 78 x 5 cm (4 x)

Mnogostrukost istoga je povik u tišini o biti motiva. Isposnički je to rad koji sadrži u sebi unutrašnje tajno i univerzalno. Bitak djela, njegova ontološka suština jest mudro oživljavanje problema nestajanja i lomova ispravnih vrijednosti, mjere koja se ne poštiva u čovjeku i društvu što dovodi do tame i boli na mnogo razina.
Nema u radu Alamat Kusijanović patetike niti buke, ona je profinjeno jasno kritična bez osude. Predstavlja se etičko-kozmološka vizija koja se preuzima iz naslijeđene kulturne baštine okruženja. Temetizira se Dubrovnik kao opće mjesto svijeta koji trpi suvremene pogreške i koji treba biti usmjeren na ispravnosti kako bi opravdao sve kvalitete stvorene u prošlosti i one koje su potisnute u sadašnjosti. On je polazna točka da bi se označilo i razumjelo stanje mraka i raspadanja duha u koje je doveden kao i ostali gradovi svijeta. Trgovina je danas dominantno uprljan prostor gdje se događa grozota, a čovjek je žrtva. Naravno da egzistiraju vage koje ne varaju i ostali koji su u svom pozivu vođeni uzrokom i smislom svega što postoji. Univerzalnost rada ljudskog bića počiva i zasniva se na odricanju od sebe samoga u smislu prepuštanja vječnom; što je jedino istinito. Unutarnja prisutnost zahtjevan je i temeljni “zadatak” čovjeka; to je mogućnost bivanja u istini, slobodi, miru, čistoći… Mjere su poremećene na svim razinama; jednostavno i oštroumno se zaključuje radovima Alamat Kusijanović.
Izložba upozorava na urušavanje svijeta i optimistički kodira besmrtni “teritorij”.


MENSURA # 1, 2016
kreda, zlato, drvo, pleksiglas / chalk, gold, wood, plexiglass
53 x 53 x 11 cm

BIOGRAFIJA
Katarina Alamat Kusijanović rođena je 1965. u Dubrovniku. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu 1989. na odsjeku konzervacije i restauracije štafelajnog slikarstva, a potom i na Likovnoj akademiji u Splitu 2004. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1992. godine. Od 1993. do 2019. godine radi kao konzervator-restaurator savjetnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu, 2008. - 2013. kao voditeljica Restauratorskog odjela Dubrovnik. Kao djelatnik Hrvatskog restauratorskog zavoda održala je niz predavanja na stručnim i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavila je dva znanstvena i više stručnih radova. Autor je izložbene instalacije “Skriveni trečento” (pred Kneževim dvorom, Dubrovnik, 2018.) i izložbe “Oltarna slika Jacopa Tintoretta iz Korčulanske katedrale” (Knežev dvor, Dubrovnik, 2008.). Od 2008. radi kao dizajnerica za Jadranske Luksuzne Hotele. Izlagala je na jedanaest samostalnih i mnogim skupnim izložbama. Živi i radi u Dubrovniku.

REFLEXIO CAERULEA # 2, 2020
akrilik, pleksiglas / acrylic, plexiglass
30 x 30 x 4 cm (48 x)

 

 

LOVRO ARTUKOVIĆ – USPORAVANJE

Vrijeme trajanja: 10.12.2020.-28.2.2021.
ORGANIZATORI: Umjetnički paviljon u Zagrebu i Umjetnička galerija Dubrovnik
U SURADNJI S: Moderna galerija, Zagreb
STRUČNA KONCEPCIJA, IZBOR DJELA, TEKST U KATALOGU IZLOŽBE: Leonida Kovač
Kustosica izložbe u Dubrovniku: Jelena Tamindžija


Biće iz bajke – kubističko, 2018. Foto Gunter Lepkowski


Brandenburška palma, 2020. Foto Gunter Lepkowski

Umjetnički paviljon u Zagrebu i Umjetnička galerija Dubrovnik organizatori su izložbe Usporavanje kojom se, nakon dugo vremena, Lovro Artuković predstavlja u Zagrebu i Dubrovniku.


Haljina na cvjetove, 2019. Foto Gunter Lepkowski


Jednog ljetnog dana u Heidelberškoj šumi

Lovro Artuković već godinama živi u Berlinu, a posljednju izložbu u Zagrebu održao je 2014. godine u Laubi. Od tada u Zagrebu, njegovom rodnom gradu, nismo imali prilike vidjeti umjetnikove radove.
Artukovićev primarni medij rada jest figurativno slikarstvo. Pri stvaranju svojih radova koristi tradicionalnu tehniku ulja na platnima velikog formata. I ova izložba donosi slike velikog formata, no ima i nekih novih elementa vezanih uz umjetnikova likovna istraživanja. Potonje je rezultiralo bogatstvom detalja u recentnim radovima. Izložba koju ćemo imati prilike vidjeti u Zagrebu, potom i u Dubrovniku, predstavlja 43 rada nastala u razdoblju od 2015. do 2020. godine i podijeljena je u četiri sekcije: Zlatne folije i odrazi, Melankolija noćnih svjetla, Posjet ateljeu i Izlet.
Iz popisa Artukovićevih samostalnih izložbi vidljivo je kako slikar rijetko izlaže te kako kod njega kreativni proces dugo traje i, stoga, u konačnici, radovi nastaju kroz duže vremensko razdoblje. Umjetniku se svakako ne može pripisati hiperproduktivnost, naprotiv kako sam kaže: „Velika produkcija je nešto što mi je potpuno nepoznato, ne mogu tako stvarati”.


Jesenjski izlet, 2019-2020. Foto Gunter Lepkowski

O samom nazivu izložbe Usporavanje kao i o svojem recentnom stvaralaštvu Lovro Artuković kaže:
„Posljednjih godina živim u neprestanoj unutarnjoj borbi. Naime, moje slike, ili ono što njima pokušavam dosegnuti, zahtijevaju sve više vremena. Mislim da razlog ne treba tražiti u tome što starim i postajem općenito sporiji već što se u slikama množe detalji, a način na koji slikam - to bezbrojno premazivanje jednog te istog mjesta na slici lazurom da bih dobio željenu prisutnost i gustoću naslikanog - uzima sate i sate koji nekako neprimjetno prolaze. Sjedeći danima pred istom slikom, zarobljen jednim jedinim detaljem, često pomišljam kako bih trebao ubrzati svoj slikarski postupak, biti produktivniji, raditi primjerenije dobu u kojemu se sve odvija sumanutom brzinom i u kojemu – avaj –i onako nitko neće imati ni strpljenja ni koncentracije da se upusti u promatranje moje slike sa staromodnim, sporim užitkom.
Zapravo sam se sâm doveo u tu – klopku - kako mi se ponekad čini. Dopuštao sam da me pri odabiru motiva vode životne okolnosti, umjesto kakva plana ili sistema. Kad međutim pogledam to što sam naslikao, vidim da je baš tako i trebalo biti naslikano. Radi energije, radi atmosfere, radi svega što sam svjesno i nesvjesno htio postići svakom od tih slika. Budući da (do sada) nisam iznašao patent koji bi mi omogućio da slikam brzo i jednostavno, a da pritom budem i zadovoljan naslikanim, nakraju uvijek ponizno prihvatim da je taj spori i tegobni način, koji me katkad frustrira, upravo moj osobni, prepoznatljivi način. Zato sam odlučio da slike nastale posljednjih godina izložim pod nazivom Usporavanje.”


Ukazanje u Neuköllnu (crveno,žuto, zeleno), 2020. Foto Gunter Lepkowski

BIOGRAFIJA
Lovro Artuković rođen je 1959. godine u Zagrebu, Hrvatska. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Slikarski izraz temelji na figuraciji i intimizmu, razvijajući ga prije svega na ikonografiji urbane civilizacije. Nekoliko godina radio je kao nastavnik na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, te, potom, devet godina kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2003. godine seli u Berlin gdje i danas živi i djeluje kao slobodni umjetnik. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama. Prvu samostalnu izložbu održao je 1985. u Galeriji Vladimir Nazor. 2008. godine realizirana je retrospektivna izložba njegovih radova u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, pod nazivom “Najbolje slike”, koja je obuhvatila radove nastale između 1984. i 2008. godine. Tom prilikom objavljen je opsežni katalog njegovih radova pod nazivom Najbolje slike autorice Blaženke Perice (Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb, 2008.). Artuković je primio Godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najbolju izložbu u 2001. godini, a 2013. Nagradu publike na izložbi »Macht Kunst«, Deutsche Bank KunstHalle
O Artukovićevu opusu pisala je nekolicina povjesničara umjetnosti, među ostalima Krešimir Purgar, Feđa Vukić, Leonida Kovač, Blaženka Perica. O njemu su snimljena dva filma: eksperimentalni film Krađa u režiji Lukasa Nole iz 2004. godine i dokumentarni film L.A. Nedovršeno Igora Mirkovića iz 2008. godine. Djela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu.


Ženski lik u prostoru (Teschi), 2018. Foto Gunter Lepkowski

 

 

 

DRUGI GRAD – izbor radova splitskih i dubrovačkih suvremenih umjetnika/ca

Vrijeme trajanja: 7.11.2020. - 6.12.2020.
Zajednički projekt Umjetničke galerije Dubrovnik i Galerije umjetnina iz Splita
Kustosice: Jasminka Babić iz Galerije umjetnina iz Splita i dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica UGD

Marko Ercegović, Dubrovnik 2010., iz serije Sve ili Ništa

Izložba otvara dijalog suvremenih dubrovačkih i splitskih umjetnika u odnosu na zajedničke teme, prvenstveno problematiku življenja u gradovima koje galopirajući razvoj turizma pretvara u destinacije, mjesta za jednokratnu upotrebu, suvenirnice i kulise skupih produkcija poput planetarno popularne serije Game of Thrones. Predstavlja umjetnike koji na manje ili više transparentan, ali uvijek antipamfletistički i kompleksan način progovaraju o ugroženosti javnog prostora, apartmanizaciji, betonizaciji i utrci za novcem, izokrenutim vrijednostima, kao i novim pojavama, kao što su sve češća povlačenja građana u zadnje oaze humaniteta pred stampedom turista.

Ivona Vlašić, iz serije Negdje između, 2010.-2017.

Umjetnici/ce koji/e izlažu su Gildo Bavčević, Valentino Bilić Prcić, Duška Boban, Pasko Burđelez, Viktor Daldon, Tanja Deman, Ivana Dražić Selmani, Rino Efendić, Marko Ercegović, Tina Gverović, Ivana Jelavić, Ana Kuzmanić, Toni Meštrović, Ana Opalić, Ivana Pegan Baće, Vedran Perkov, Luko Piplica, Boris Poljak, Viktor Popović, Ana Požar Piplica, Kristina Restović, Neli Ružić, Lana Stojićević, Slaven Tolj i Ivona Vlašić.


Kristina Restović, Male milosti i kateteri, 2020., bakropis, suha igla i sitotisak

Splitski odabir umjetnika generacijski obaseže umjetnice i umjetnike koji su svojim radom još od kasnih 1980-ih počeli promišljati svoje okruženje, preko onih koji su povratkom u Split ranih 2000-ih kroz umjetnički, ali i pedagoški rad počeli nepovratno mijenjati splitsku scenu korelirajući s relevantnim hrvatskim i internacionalnim pojavama u suvremenoj umjetnosti. Naposljetku, tu su i pripadnici najmlađe generacije – diplomanti splitske umjetničke akademije koji svojim radom ostaju vezani uz Split, jamčeći pritom održavanje ove ponekad zahtjevne, no uistinu žive umjetničke zajednice. Medijska, formalna i konceptualna raznovrsnost svjedoči o nepostojanju dominantne struje te uistinu daje mogućnost iščitavanja slojevitosti, kako u životu grada tako i u praksi njegovih umjetnika. Bez obzira na to radi li se o diskursima blisko vezanim uz društveni aktivizam ili o prigušenijim primjerima suvremenog flâneurizma, zajednički pristup svim odabranim umjetnicima je da svojim promišljenim istraživanjima i radovima prkose površnim, banaliziranim i stereotipnim predodžbama suvremenog Splita.

Viktor Popović, Bez naziva (Arhiv ST3 sADRŽAJ), 2018.

Umjetnici odabrani za predstavljanje dubrovačke suvremene scene mahom pripadaju srednjoj generaciji koja je u svojim formativnim godinama bila vezana za Art radionicu Lazareti osnovanu 1988. godine i koja je inovativnim umjetničkim praksama, izlaganjem u javnim prostorima i gostovanjem iznimno velikog broja različitih međunarodnih i nacionalnih vizualnih umjetnika, režisera, glazbenika, teoretičara uvelike utjecala na razvoj suvremene umjetnosti u Dubrovniku. Iako velikim dijelom više i ne žive u Dubrovniku, svojom su umjetničkom praksom i dalje vezani uz Grad i njegove probleme, ostvaruju živu i aktivnu komunikaciju s okruženjem, najčešće u mediju fotografije, videoradova i instalacija. Svim ovim umjetnicima zajednički je sustavan rad na preispitivanju stvarnosti u društvenom i metafizičkom smislu, problematiziranje konvencija medija kojima se koriste, ali i aktivna i kreativna komunikacija s dubrovačkim i, šire gledano, mediteranskim ambijentom.

Izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik ostaje otvorena do 6. prosinca, a u Splitu se u Galeriji umjetnina otvara 15. prosinca 2020.

 

 

MATO CELESTIN MEDOVIĆ (1857-1920) – izložba povodom stogodišnjice smrti slikara
Vrijeme održavanja: 22. listopada 2020. – 28. veljače 2021.
Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik


Lebić, oko 1906., ulje na kartonu

Izložba kojom se obilježava stogodišnjica smrti Mata Celestina Medovića, jednog od najvažnijih predstavnika hrvatskog modernog slikarstva, obuhvatit će djela iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik – portrete, djela sakralne motivike, mrtve prirode i pejzaže, te različite studije. Žanrovska raznolikost koja karakterizira kolekciju Medovićevih djela iz Umjetničke galerije Dubrovnik zapravo odražava nikad dovoljno naglašavanu činjenicu – da je Medović bio umjetnik koji je visoke dosege ostvario u različitim poljima djelovanja – povijesnom, religijskom, portretnom i pejzažnom slikarstvu. Odabrani portreti od onih nastalih u doba Medovićeva školovanja u Italiji (1880. -1886.) pa do onih nastalih u doba školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Munchenu (1888. – 1893.)  i kasnije svjedoče da je Mato Celestin Medović, uz dvije godine starijeg Vlaha Bukovca, bio jedan od naših najkvalitetnijih portretista i u bravuroznosti slikarske tehnike i u dubini psihološke karakterizacije koju provodi.


Pelješki motiv, 1906. – 1908., ulje na kartonu

Među djelima sakralne tematike koja većinom uključuju studije i skice, predstavit će se i rijetko izlagana slika monumentalnih dimenzija „Isus pada pod križem“ iz 1888. godine koja je originalno rađena za kapelicu dubrovačke bolnice, te nedavno restaurirana slika „Sv. Franjo Asiški“ (oko 1896.). Posebno mjesto na izložbi zauzimanju Medovićevi pelješki pejzaži čiju genezu treba tražiti i u vezanosti slikara za rodni kraj i u samoj njegovoj predestinaciji za intimnije motive. Pelješkim pejzažima prepunim svjetla, impresionističkog duktusa koji se naročito očituje u mrljastom potezu kasne pelješke faze (1914 – 1918) dao je najveći doprinos hrvatskom slikarstvu.


Sv. Trojstvo (skica za fresku), 1899., ulje na platnu

Mato Celestin Medović - biografija
Rođen je 17. studenoga 1857. u mjestu Kuni, na poluotoku Pelješcu. Nakon godine dana školovanja u franjevačkom samostanu Gospe od Loreta (Delorita) na Pelješcu, 1868. odlazi u samostan Male braće u Dubrovniku, gdje se priprema za redovnički poziv. Ondje počinje raditi crteže i slikati u ulju, a 1880. odlazi na studij slikarstva u Italiju. Prima privatne poduke u Rimu od 1880. do 1882. (Ludwig Seitz, Francesco Grandi), a zatim od 1883. do 1884. u Firenci (Antonio Ciseri). Godine 1886. vraća se u Dubrovnik, ali uviđajući nedostatke svojeg nepotpunog školovanja, 1888. godine odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u München (profesori Gabriel Hackl, Ludwig Löfftz, Aleksandar Wagner). Tri posljednje godine provedene u klasi profesora Wagnera ostavile su najdublji trag u njegovu minhenskom školovanju, u duhu dekorativnih historijskih kompozicija Karla Pilotyja. Od 1893. do 1894. boravi u Dubrovniku i u Kuni na Pelješcu te napušta franjevački red. Nakon Münchena, umjetnikova koncepcija izvedbe sakralnih slika bitno se izmijenila; odbačeni su detalji ambijenta, a slikama dominiraju monumentalni likovi svetaca. Od 1895. do 1907. boravi u Zagrebu, gdje pod utjecajem plenerizma i bogatog kolorita Vlaha Bukovca mijenja duktus i intenzivira boje. Godine 1908., kada se slikar vraća u rodnu Kunu, počinje novo razdoblje u slikarstvu Celestina Medovića, koje s kraćim prekidom od 1912. do 1914. godine, kada umjetnik boravi u Beču, čini "pelješku fazu". Mato Celestin Medović umro je 20. siječnja 1920. godine u Sarajevu.

 

 

IVONA ŠIMUNOVIĆ
RASCJEPI STVARNOSTI

Vrijeme trajanja: 13.8.2020.-30.9.2020.
Kustosica: Jelena Tamindžija

Zvijezde iznad, 2020., akrilik na platnu, 130 x 230 cm

Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija o izložbi i radu umjetnice, u izložbenom katalogu između ostaloga zapisuje: „Strah od rascjepa stvarnosti i promatranja vanjskog prostora kroz otvor Platonove špilje pojedinca paralizira od prihvaćanja polivalentnosti čovjekove prirode i vlastitih rascjepa kao dijela narativa. Zatomljivanje misli, govora i osjećaja rezultira ponovnim stvaranjem nekontroliranog kaosa i težnjom za povezivanjem fragmenata. Šimunović svjesno prihvaća ovaj prividni kaos kao inherentan čovjekovoj prirodi i kao pokretač za struju misli koja će utjeloviti ovaj misaoni proces velikim platnima. Radovi koji prkose prihvaćanju jedne odrednice postavljaju se na otvor špilje pokazujući na više svjetova i njihovih čitanja. Ulogu prijevoda preuzimaju apstraktni oblici koji kao Roschachova mrlja upravo propituju status quo stvarnosti, parajući je buntovno i nepredvidljivo poput naleta bure, stvarajući rascjepe unutar kojih pronalazimo sebe, nikad do kraja definirane i nikad do kraja shvaćene. Prostor rascjepa predstavlja se kao prostor slobode unutar naizgled definirane stvarnosti gdje pojedini izvučeni fragmenti iznose priču, dublju od naizgled kompaktne cjeline čovjekove psihe. Cjeline koja svoju fragilnost pronalazi upravo u našim vlastitim rascjepima.“

Kidanje naoblake, triptih, 2018., akrilik na platnu

Biografija:
Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Osim slikarskim bavi se i pedagoškim radom. Radila je kao nastavnica Likovne kulture u osnovnoj školi, voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle te trenutno radi kao muzejska pedagoginja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Dubrovniku, Pagu, Lopudu, na projektu Vizura Aperta na Pelješcu 2018. godine. Živi i radi u Dubrovniku.


Geometrija nemogućega, 2020., akrilik na platnu, 200 x 120 cm

 

 

ANA OPALIĆ
PORTRETI 1997-2020

Vrijeme trajanja: 2.7.2020.-9.8.2020.
Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD


Luko, Ana, Jakov, Konavle, proljeće 1998.

Ana, Luko, Jakov, Andrija, Konavle, ljeto, 2016.

Ana Opalić je renomirana dubrovačka fotografkinja sa zagrebačkom adresom koja se predstavlja serijom portreta (mahom Dubrovkinja i Dubrovčana), fotografijama nastalim u vremenskom razdoblju od  1997. godine do danas. Riječ je o autorici bliskim ljudima,  članovima obitelji i prijateljima koje snima u dužim vremenskim intervalima osvješćujući kod promatrača „uhvaćenost“ čovjeka u vremenu koje nas oblikuje, modelira i mijenja. Prikazane osobe uvijek su snimljene u njima bliskom ambijentu koji atmosferski i na vizualno-intuitivnom nivou funkcionira kao dodatni putokaz u otkrivanju (ali i preispitivanju) njihova identiteta. Kao i velika većina fotografskih serija Ane Opalić, „Portreti“ su work in progress, kontinuirani proces autoričinog stalnog pozicioniranja i komunikacije sa svijetom i ljudima koji je okružuju. Bez obzira na režirani i osmišljeni prizor u seriji „Portreti“ uvijek je prisutan neizostavni prilog same osobe koja se snima - bilo da je riječ o nekom nesvjesnom pokretu, nagibu glave, jedva primjetnom smješku, fotografije svjedoče  nijemu komunikaciju, visok stupanj interakcije i povezanosti autorice i ljudi koje snima. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, a izložba ostaje otvorena do 9. kolovoza 2020.

Slaven u Gradskoj kavani Dubrovnik, proljeće, 1998.


Slaven, Rijeka, ljeto, 2016.

Biografija:

Ana Opalić je rođena 1972. godine u Dubrovniku. Diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Izlaže od 1991. godine, ostvarila je niz samostalnih izložbi, te sudjelovala u brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Predstavljala je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu (zajedno sa Borisom Cvjetanovićem) 2003. godine. Osnivačica je web portala Suvremena hrvatska fotografija (www.croatian-photography.com). Redateljica je i snimateljica dokumentarnih filmova  Još jednom (Ana Opalić i Noah Pintarić, 2014.) i Lijek (2017.).
Njeni radovi su u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galeriji umjetnina u Splitu, Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku i u različitim privatnim zbirkama. Nagrađena je kao najbolja mlada fotografkinja pri izložbi "Hrvatska fotografija '97, a 1997. i 1998. godine gostovala je kao stipendistica UNESCO-Aschberg stipendije u Centre d'art i natura – Farrera de Pallars, Katalonija. Krajem 1998. godine gostovala je u Tyrone Guthrie Centru, Annaghmakerrig, Irska (stipendija Tyrone Guthrie centra). Dobila je drugu nagradu na natječaju T-HTaward@msu.hr 2008. godine. Od 2000. ima status samostalne umjetnice pri HZSU. Živi i radi u Zagrebu.

 

 

DIJALOZI: MODERNA I SUVREMENA UMJETNOST IZ ZBIRKE UGD

Vrijeme trajanja: 5.6.2020. - kraj rujna 2020.
Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD

Izložba „Dijalozi - moderna i suvremena umjetnost iz zbirke UGD“ se od petka, 5. lipnja može pogledati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a svakog četvrtka, izložba će po cjelinama biti predstavljena i virtualno, na Facebook stranici Umjetničke galerije Dubrovnik. Kustosica izložbe je viša kustosica UGD, dr. sc. Rozana Vojvoda, a ova izložba, kao i sve dosadašnje izložbe vezane za predstavljanja bogatog  fundusa Galerije odabir je unutar mnogobrojnih mogućnosti uspostavljanja paralelizama, stilske srodnosti i dijaloga među izloženim djelima.

Postavljena na tri kata modernističke  vile Banac, izložba teži kronološki obuhvatiti  bogatstvo i pluralizam hrvatske umjetnosti od pojave utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva Vlaha Bukovca do danas kroz ispreplitanje kronoloških, stilskih i tematskih poveznica. Naglasak je stavljen na razvoj dubrovačke likovne misli od pejzaža, veduta i portreta Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića preko radova umjetnika koji pripadaju dubrovačkom kolorističkom krugu (Ignjat Job, Gabro Rajčević, Ivan Ettore, Božidar Rašica, Ivo Dulčić, Antun Masle, Đuro Pulitika, Josip Trostmann, Josip Škerlj, Lukša Peko i drugi) do suvremene dubrovačke umjetnosti koju karakteriziraju medijska raznovrsnost i često tematiziranje društvene problematike (Slaven Tolj, Božidar Jurjević, Pasko Burđelez, Ivana Pegan Baće, Ana Opalić, Marko Ercegović, Ivona Vlašić, Dubravka Lošić, Katarina Ivanišin Kardum, Viktor Daldon, Anabel Zanze, Mara Bratoš, Tina Gverović).

Na izložbi su predstavljeni klasici modernog hrvatskog slikarstva od mrtvih priroda i interijera Emanuela Vidovića do aktova i figura Milivoja Uzelca, Oskara Hermana i Vladimira Becića. Klasici hrvatske skulpture predstavljeni su radovima Ivana Meštrovića, Roberta Frangeša Mihanovića, Frana Kršinića i drugih. Druga polovina dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj u slikarstvu je predstavljena primjerice arhetipskim pejzažima Otona Glihe i Frana Šimunovića u kojima se odražava gotovo potpuno dokidanje figuracije, genezu apstraktnog ekspresionizma svjedoče ulja na platnu Eda Murtića, tendenciju enformelu slike Ljube Ivančića. Kipari  druge polovine dvadesetog stoljeća zastupljeni na izložbi su Ivan Kožarić, Branko Ružić, Dušan Džamonja, Kosta Angeli Radovani i drugi.

Od članova grupe EXAT 51 koja je pedesetih godina u Hrvatskoj zastupala načela geometrijske apstrakcije izloženi su radovi Ivana Picelja, Vjenceslava Richtera i Aleksandra Srneca, od pripadnika neformalne grupe Gorgona koja je djelovala od 1959. do 1966. godine, a karakterizira je kritika objekta kao završnog produkta, osjećaj za apsurd, crni humor, nihilizam, prikazani su radovi Marijana Jevšovara, Julija Knifera, Josipa Vanište i Ivana Kožarića. Radom Braca Dimitrijevića predstavljena je „nova umjetnička praksa“ u hrvatskoj umjetnosti koja se ne zasniva na završenom likovnom djelu već na ideji umjetničke prakse, „nova geometrija“ radovima Duje Jurića, a „nova slika“ radovima Igora Rončevića.

U svojevrsnoj „izložbi unutar izložbe“ predstavljena je zbirka fotografije Umjetničke galerije Dubrovnik koja sadrži primjerice znamenite "magnumovske" fotografije Mladena Tudora, fotografije koje problematiziraju rat na dubrovačkom području Damira Fabijanića, fotografije u domovinskom ratu prerano stradalog dubrovačkog fotografa Pava Urbana, fotografije renomiranih hrvatskih autora poput Jasenka Rasola, Ane Opalić i Marka Ercegovića, te međunarodnih autora kao što su Steve McCurry i Robert Farber.

 

 

UPISIVANJE GRADA: IZLOŽBA IZ ZBIRKE UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK

Vrijeme trajanja: 18.5.2020. - 28.6.2020.
Kustosica: Jelena Tamindžija


Ivan Ettore U Pilama 1932. g. akvarel i tuš, papir

“Izložba “Upisivanje grada” u posebnim se okolnostima otvara u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, u vremenu kada poznate napučene ulice Dubrovnika bivaju zamijenjene restrikcijama i ograničenim kretanjem koji utječu na lokalni identitet samog grada. S druge strane zrcala, izložba “Upisivanje grada” podsjeća na osnove tog identiteta, sliku grad koji vrvi živosti poput Gusićevog i Šerbuovog Straduna punog šetača ili Pulitikine pijace na kojoj se osjeća mediteranski žamor prodavača u karakterističnim nošnjama. Grad je to koji se preko umjetničkih radova upisuje u mentalne slike stanovnika, grad u čijoj se staroj gradskoj jezgri kao interpolacije javljaju sami umjetnici i njihove ideje. Grad istovremenih polemika na književnoj sceni i ribarskoj placi, glasnih razgovora u studiju Đura Pulitike u tvrđavi sv. Ivana, grad književnih kritika s Krležom u Strajnićevom stanu u ulici Za kapelicom 4, grad koji jutarnje svjetlo dočekuje kroz Dulčićeve vitraje u crkvi sv. Vlaha, a završava jakim pljeskom u večernjem kazališnom programu pod stropom Vlaha Bukovca. Svi ti umjetnici upisali su grad u svoje tkivo i omogućili ispisivanje memoranduma na kojemu nove generacije nastavljaju graditi svoj identitet.”


Đuro Pulitika Kiša 1967. g. ulje, platno


Bosiljka Kovaĉević-Mijatović Dubrovnik 1974. g. ulje, platno


Josip Trostmann Taraca 1979. g. ulje, platno


Eugen Krstulović Gradska luka oko 1950. g.

 

 

ĐURO SEDER
SEDEROTONIN

Vrijeme trajanja: 5.3.2020.-31.5.2020.
Kustos izložbe: Feđa Gavrilović
Autorica likovnog postava: Jelena Tamindžija


Pozdrav Houellebecqu, 2019., ulje na platnu, 90 x 70 cm

Kustos izložbe povjesničar je umjetnosti, Feđa Gavrilović koji je inspiraciju za naziv, ali i poveznicu s umjetnikovim radom pronašao u najnovijem romanu Michela Houellebecqa Serotonin, izdanom 2019. Gavrilović tako u svom tekstu izložbenog kataloga između ostaloga zapisuje: „Glavni lik, depresivac koji ne nalazi nikakav smisao u životu, povlači se na koncu u stan u pariškom neboderu i čeka smrt. Poražavajuća saznanja samo mu se nižu, odnosno, izmjenjuju s fazama snažne duševne boli i kajanja zbog propuštenih životnih prilika. Jedna od tih spoznaja odnosi se na klasike književnosti: i Mann i Proust su, uviđa tužni Houellebecqov protagonist, jedinu uzvišenost u životu pronalazili u erotiziranoj ljepoti mladosti. Njegovo tumaranje po pustinjama vlastite egzistencije dovelo ga je do stanja u kojemu odbacuje bilo kakvu ekstazu, spoznaju ili ljepotu, izuzev seksualne, koja je prolazna poput cvata i njemu nedostupna zbog lijekova za depresiju koje uzima. Jedinu radost pronalazi katkada u degustaciji različitih vrsta humusa, a serotonin, hormon koji potiče osjećaj sreće, može dobiti tek pomoću antidepresiva. Cijela konstrukcija te žalosne osobe na neobičan način korespondira s opusom Đure Sedera.“


Ka čovjeku 3, 2019., ulje na platnu, 120 x 160 cm


O izložbi u Dubrovniku i odabranim radovima, Gavrilović zapisuje: „Naprosto, duh vremena je kroz Sederovo iskustvo procvjetao. Umjetnik nije popustio pred njegovom destrukcijom, nije dozvolio da ga samelje u neaktivnosti u koju, s godinama i rastućim ugledom, zapadaju brojni njegovi kolege svih generacija. Njegova zima prešla je u proljeće. Jednako kao što protagonist Serotonina (prilično neočekivano) na kraju svoje ispovijesti spominje glavnog junaka Novog zavjeta, i u Sederovu se slikarstvu od sredine 1970-ih sve češće javljaju kršćanski motivi. Možda je poslušao intuiciju i počeo gledati svijet oko sebe, diviti mu se i uzimati iz njega samo najbolje i najljepše. Njegovi radovi od tog razdoblja do danas, čiji je izbor ovdje izložen, pokušavaju u gledatelju, članu našeg prilično apatičnog društva u kojemu je sve češća pojava depresije, probuditi malo osjećaja vedrine. Kroz pogled na njihove jednostavne, koloristički intenzivne i snažno prisutne likove, predmete i prostore, možda uspijemo u svome organizmu potaknuti lučenje jednog specifičnoga hormona sreće. Nazovimo ga – sederotonin.“


Kupačice, 1974. – 1975., ulje na platnu, 95 x 120 cm

Biografija:
Đuro Seder rođen je 1927. u Zagrebu, gdje je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 1951. kod Antuna Mejzdića i kasnije specijalizaciju slikarstva kod Marina Tartaglie. Bio je član grupe Gorgona. Radio je kao ilustrator i grafički dizajner do 1981. kada počinje raditi na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gdje ima svoj atelijer i danas u funkciji profesora emeritusa. Objavljivao je pjesme tijekom 1960-ih i 1970-ih, a u nakladi BiblioTeke godine 1978. izlazi mu zbirka pjesama Otac iz lonca. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja strukovnih udruga, kao i počasti državne i lokalne uprave. Član je HAZU. Radovi su mu u svim najvažnijim privatnim, državnim i crkvenim zbirkama Hrvatske.


Velike oči, 1977. ulje na platnu, 150 x 185 cm


 

KROZ SLOJEVE FIGURE 1954.-2014.
iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik
Vrijeme trajanja: 13.2.-8.3.2020.

Kustosice: dr.sc. Rozana Vojvoda & Jelena Tamindžija

Damir Stojnić

Na izložbi koja se bavi figurama, odnosno načinom na koji su različiti umjetnici pristupali figurativnom slikarstvu predstavljeni su odabrani radovi hrvatskih i dubrovačkih umjetnika iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik. Umjetnici čiji su radovi izloženi su  Boris Bućan (1947), Jože Ciuha (1924 – 2015), Viktor Daldon (1972), Mijo Demović (1953), Ferdinand Kulmer (1925 – 1998), Ljubo Ivančić (1925 – 2003), Marojica Mitrović (1950), Lukša Peko (1941), Miljenko Stančić (1926 – 1977), Milovan Stanić (1929 – 1989), Damir Stojnić (1972) i Ivo Šebalj (1912 – 2002).

Ferdinand Kulmer

Ivo Šebalj

 

 

ANTUN MASLE (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja

Vrijeme trajanja: 14.12.2019. - 1.3.2020.
Autor izložbe: Igor Zidić
Kustosica (organizacija): Rozana Vojvoda


Antun Masle 

 


Autoportret s pticom, 1968., ulje/papir, 29 x 23 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Velika izložba ANTUN MASLE (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja otvorena je u prepunoj Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu, 14. prosinca. Na otvorenju su govorili ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokvina, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, Rozana Vojvoda, povjesničar umjetnosti, autor izložbe Igor Zidić, a izložbu je službeno otvorio gradonačelnik Grada Dubrovnika, Mato Franković.


Boce i slike, 1963., ulje / platno

Antun Masle jedan je od najznačajnijih dubrovačkih slikara koji pripada tvz. dubrovačkom kolorističkom krugu, osobitoj varijanti „južnjačkog ekspresionizma“. Antun Masle u svojim portretima, pejzažima i mrtvim prirodama rabi boju srodno fovističkim načelima, a u kasnijim radovima približava se i art brutu. Pojednostavljivanje forme i stilizacija oblika na Maslinim slikama jednako su plod njegova formiranja na dosezima spomenutih likovnih pravaca, kao i senzibilne naravi bliske dječjoj imaginaciji i izrazu. 

Autor izložbe jedan je od najpoznatijih hrvatskih povjesničara, teoretičara i kritičara umjetnosti Igor Zidić koji je ujedno i vrstan poznavatelj opusa dubrovačkog slikara i autor monografije o Masli koja će biti predstavljena početkom 2020. U katalogu Masline izložbe koju je priredio u Galeriji Adris, Igor Zidić je već zacrtao nove mogućnosti proučavanja Maslina djela: „Maslino mjesto i važna uloga u likovnom životu Dubrovnika o polovini XX. st. odavno nisu sporni. Izostali su, međutim, ozbiljniji pokušaji da ga se prema zasluzi impostira u hrvatski likovni kontekst u kojemu kroz trajanje konfesionalne, autobiografske pa i intimističke figuracije, kao i u krugu modernih, ekspresivnih kolorista, shvati kao osobito važna „autsajdera“; onoga koji se ne drži nikakvoga rukohvata, koji ide protiv struje, koji ne komercijalizira svoj status u gradu, koji je turistički izlog zemlje i, zahvaljujući turističkoj plimi, zlatna suvenirnica Hrvatske. Treba njegovo djelo istražiti i naporedo s prodorima neoprimitivističkih težnji u umjetnosti njegova doba, pa – sukladno tome – i afirmacije art-brutovske, grube, antiakademske opcije, koja je polemična i provokativna, ali i kroz tradicionalnije kolorističko-figuralne opcije, koje nisu lišene nekog novog lirizma: nove poetičnosti koja je posve individualna, kojiput i egzotična....“


Aktovi pod maslinama, oko 1941., tempera / papir, 36 x 51 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Umjetnine koje se izlažu na izložbi u vlasništvu su nacionalnih muzeja i galerija, primjerice Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina u Splitu, Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Narodnog muzeja u Zadru, Gradskog muzeja u Rovinju, a posuđene su i umjetnine  iz različitih privatnih zbirki od kojih osobitu važnost ima zbirka nasljednica Antuna Masle. Posljednju retrospektivnu izložbu u prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik, Antun Masle je imao daleke 1984. godine, tako da je izložba osim kompleksnog čitanja autorovog opusa koji nudi selekcija radova i monografija Igora Zidića, dragocjena za upoznavanje mlađe generacije s njegovim djelom. 

                                                                                                                                                 Bog sjedi na tronu, 1960., tempera / karton, 24 x 35 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Antun Masle - kraća biografija:

Antun Masle rođen je 1. 9. 1919. godine u Orašcu, pored Dubrovnika, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1936. dolazi Kosti Strajniću, gdje upoznaje Rajčevića, Ettorea, Dulčića, Pulitiku i druge, gdje zajedno s njima prima slikarske poduke. Već iduće godine izlaže na izložbi "Najmlađi" održanoj u salonu Galić u Splitu. Godine 1938. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarstvo uči kod profesora Marina Tartaglie i Vladimira Becića, a 1942. godine je diplomirao i produžio studij još godinu dana u specijalki Vladimira Becića. Po završetku II. svjetskog rata vraća se u Dubrovnik i počinje raditi kao nastavnik crtanja na dubrovačkoj gimnaziji i u školama. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1952. godine u salonu LIKUM-a u Dubrovniku, a 1955. prvi put izlaže s Đurom Pulitikom. Kontinuirano zajednički izlažu sve do 1964. godine. Umro je 1967. godine. Posthumno mu je iste godine dodijeljena Nagrada grada Dubrovnika.