ARHIVA · 2019 - Umjetnička galerija Dubrovnik

ARHIVA · 2019

ANTUN MASLE (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja

Vrijeme trajanja: 14.12.2019. - 1.3.2020.
Autor izložbe: Igor Zidić
Kustosica (organizacija): Rozana Vojvoda

Antun Masle

Autoportret s pticom, 1968., ulje/papir, 29 x 23 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Velika izložba ANTUN MASLE (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja otvorena je u prepunoj Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu, 14. prosinca. Na otvorenju su govorili ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokvina, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, Rozana Vojvoda, povjesničar umjetnosti, autor izložbe Igor Zidić, a izložbu je službeno otvorio gradonačelnik Grada Dubrovnika, Mato Franković.

Boce i slike, 1963., ulje / platno

Antun Masle jedan je od najznačajnijih dubrovačkih slikara koji pripada tvz. dubrovačkom kolorističkom krugu, osobitoj varijanti „južnjačkog ekspresionizma“. Antun Masle u svojim portretima, pejzažima i mrtvim prirodama rabi boju srodno fovističkim načelima, a u kasnijim radovima približava se i art brutu. Pojednostavljivanje forme i stilizacija oblika na Maslinim slikama jednako su plod njegova formiranja na dosezima spomenutih likovnih pravaca, kao i senzibilne naravi bliske dječjoj imaginaciji i izrazu.

Autor izložbe jedan je od najpoznatijih hrvatskih povjesničara, teoretičara i kritičara umjetnosti Igor Zidić koji je ujedno i vrstan poznavatelj opusa dubrovačkog slikara i autor monografije o Masli koja će biti predstavljena početkom 2020. U katalogu Masline izložbe koju je priredio u Galeriji Adris, Igor Zidić je već zacrtao nove mogućnosti proučavanja Maslina djela: „Maslino mjesto i važna uloga u likovnom životu Dubrovnika o polovini XX. st. odavno nisu sporni. Izostali su, međutim, ozbiljniji pokušaji da ga se prema zasluzi impostira u hrvatski likovni kontekst u kojemu kroz trajanje konfesionalne, autobiografske pa i intimističke figuracije, kao i u krugu modernih, ekspresivnih kolorista, shvati kao osobito važna „autsajdera“; onoga koji se ne drži nikakvoga rukohvata, koji ide protiv struje, koji ne komercijalizira svoj status u gradu, koji je turistički izlog zemlje i, zahvaljujući turističkoj plimi, zlatna suvenirnica Hrvatske. Treba njegovo djelo istražiti i naporedo s prodorima neoprimitivističkih težnji u umjetnosti njegova doba, pa – sukladno tome – i afirmacije art-brutovske, grube, antiakademske opcije, koja je polemična i provokativna, ali i kroz tradicionalnije kolorističko-figuralne opcije, koje nisu lišene nekog novog lirizma: nove poetičnosti koja je posve individualna, kojiput i egzotična....“

Aktovi pod maslinama, oko 1941., tempera / papir, 36 x 51 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Umjetnine koje se izlažu na izložbi u vlasništvu su nacionalnih muzeja i galerija, primjerice Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina u Splitu, Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Narodnog muzeja u Zadru, Gradskog muzeja u Rovinju, a posuđene su i umjetnine iz različitih privatnih zbirki od kojih osobitu važnost ima zbirka nasljednica Antuna Masle. Posljednju retrospektivnu izložbu u prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik, Antun Masle je imao daleke 1984. godine, tako da je izložba osim kompleksnog čitanja autorovog opusa koji nudi selekcija radova i monografija Igora Zidića, dragocjena za upoznavanje mlađe generacije s njegovim djelom.

Bog sjedi na tronu, 1960., tempera / karton, 24 x 35 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Antun Masle - kraća biografija:

Antun Masle rođen je 1. 9. 1919. godine u Orašcu, pored Dubrovnika, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1936. dolazi Kosti Strajniću, gdje upoznaje Rajčevića, Ettorea, Dulčića, Pulitiku i druge, gdje zajedno s njima prima slikarske poduke. Već iduće godine izlaže na izložbi "Najmlađi" održanoj u salonu Galić u Splitu. Godine 1938. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarstvo uči kod profesora Marina Tartaglie i Vladimira Becića, a 1942. godine je diplomirao i produžio studij još godinu dana u specijalki Vladimira Becića. Po završetku II. svjetskog rata vraća se u Dubrovnik i počinje raditi kao nastavnik crtanja na dubrovačkoj gimnaziji i u školama. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1952. godine u salonu LIKUM-a u Dubrovniku, a 1955. prvi put izlaže s Đurom Pulitikom. Kontinuirano zajednički izlažu sve do 1964. godine. Umro je 1967. godine. Posthumno mu je iste godine dodijeljena Nagrada grada Dubrovnika.

JOSIP MIJIĆ
ŽIVOT U KUTIJI
Vrijeme trajanja: 21.11.2019. - 19.1.2020.
Kustosica: dr. sc. Nataša Lah

K 3226, 2016., kombinirana tehnika | mixed media, 32 x 26 cm

Kustosica izložbe, povjesničarka umjetnosti dr. sc. Nataša Lah u izložbenom je katalogu za umjetnikov rad između ostaloga zapisala: „Ove slike kao zemljane ploče s površinama različitih tekstura oslobađaju stvaralački impuls podsvijesti, ali ne kao u ranih modernih apstraktista koji su opjevavali njezinu spontanost, već sasvim suprotno: rekreirajući inhibitorno ograničenje povijesnog jezika, koji umjesto simbolične snage proizvodi palimpsestnu skrovitost nemogućih prodora (do svjetlosti nedužnog jutra, do običnoga ljudskoga sjećanja). Zanimljiv je taj ikonoklastički zahvat nad licem svijeta, koji opet slikovito pokazuje ikonoklastičku prirodu svijeta u kojem je sve slika, toliko luda i opsesivna slika, da se u njoj sva slikovnost ugasila.“

K 48562, 2016., kombinirana tehnika | mixed media, 48,5 x 62 cm

K 507885, 2016., kombinirana tehnika | mixed media, 50,7 x 88,5 cm

Biografija:

Josip Mijić rođen je 11. travnja 1975. u Travniku. Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, sa sjedištem u Širokom Brijegu, u klasi prof. Ante Kajinića, a 2005. završio je poslijediplomski studij Ars sacra pod mentorstvom istog profesora i stekao zvanje magistra Ars sacra. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Tmasto i materijalno u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvu pod mentorstvom prof. Ante Kajinića. Doktorirao je 2017. na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Od 2003. do 2012. bio je asistent/viši asistent na kolegiju Teorija prostora, od 2003. do 2018. asistent/viši asistent na kolegiju Kompjuterska grafika, a od 2018. docent, od 2013. do 2018. viši asistent na kolegiju Mali akt četvrte godine, a od 2018. docent i od 2014. do 2018. viši asistent na kolegiju Mali akt treće godine, a od 2018. docent, na ALU u Širokom Brijegu. Bio je webmaster internet stranice Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu od 2006. do 2015. Od 2006. do 2012. bio je tehnički urednik i član uredništva časopisa Akademija Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i Franjevačke galerije. Godine 2007. bio je član žirija na 28. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska). Sudjelovao je na radionici Preventivna zaštita u muzejima – Njega i zaštita zbirki, koja je održana u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine i u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu 2008. Po pozivu je sudjelovao na međunarodnom likovnom projektu The Same Wind the Same Rain održanom u ChiangMaiu (Tajland) 2012. godine. Boravio je u Cite internationale des arts u Parizu u ime ULUBiH-a 2013. godine. Bio je član organizacijskog tima međunarodnog projekta Bomb Gallery, održanog u Mostaru 2014. Godine 2018. boravio je u rezidenciji Kamov u Rijeci. Autor je dvaju vitraja u crkvi Uznesenja Marijina u Trebižatu pokraj Čapljine, šest vitraja u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Blidinju, pet vitraja u crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini, vitraja u kapeli sv. Franje u Gornjem Vukšiću i triju postaja Križnog puta u crkvi Navještenja Gospodinova u Širokom Brijegu. Diplomski rad Informel u hrvatskom slikarstvu objavljen mu je u prvom broju časopisa za umjetnost, kulturu i znanost Akademija Akademije likovnih umjetnosti Široki Brijeg i Franjevačke galerije. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb i udruge ALUMNI ALU na Širokim Brijegu. Radovi mu se nalaze u brojnim umjetničkim zbirkama: Franjevački muzej i galerija Široki Brijeg (Široki Brijeg, BiH), Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine (Sarajevo, BiH), Nacionalna knjižnica Katalonije (Barcelona, Španjolska), Udruženje anonimnih artista (Banja Luka, BiH), Galerija „Fonticus” (Grožnjan, Hrvatska) i drugi. Dobitnik je: Druge nagrade na natječajnoj izložbi Pasionski motivi koja je održana u Muzeju „Mimara”, Zagreb, 2005.; Prve nagrade na 27. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska), 2007.; Nagrade za slikarstvo na 6. bijenalu umjetnosti minijature BiH u Tuzli 2011.; Druge nagrade na međunarodnoj natječajnoj izložbi minijature Minimum maximum 4 u Banjoj Luci 2013.; Treće nagrade na natječajnoj izložbi Promjena Društva hrvatskih likovnih umjetnika Federacije Bosne i Hercegovine u Mostaru 2016.; Nagrade na Jesenskom likovnom salonu 2016. Društva hrvatskih likovnih umjetnika FBiH u Mostaru 2016.; Prve nagrade u kategoriji kiparstva i Grand Prix na prvom salonu minijaturne umjetnosti u Rijeci – RIJEKA MINI ART 2017; Posebne nagrade na drugom salonu minijaturne umjetnosti u Rijeci – RIJEKA MINI ART 2017. Do sada je imao 29 samostalnih i sudjelovao je na više od 190 skupnih izložaba u zemlji i u inozemstvu.

K 4640, 2018., kombinirana tehnika | mixed media, 46 x 40 cm

EMOCIONALNE REGIJE DUHA
Milan Konjović

Vrijeme trajanja: 31.10. - 8.12.2019.
Kustosica: Vesna Delić Gozze

Žito, 1953., ulje na lesonitu, Vlasnik: Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, MMSU-404

Izložba renomiranog slikara Milana Konjovića pod nazivom Emocionalne regije duha putem reprezentativnih slika prikazuje sve faze Konjovićeva stvaralaštva, počevši od rane faze (1913.- 1928.), potom plave faze (1929. – 1933.), crvene faze (1934. – 1939.), sive faze (1940. - 1952.), kolorističke faze (1953. – 1959.), asocijativne faze (1960. – 1984.) pa sve do posljednje, bizantske faze (1985. – 1990.).

Bunićeva poljana u Dubrovniku, periferija, 1947., ulje na platnu, Vlasnik: Muzej likovnih umjetnosti, Osijek

Pejzaž s Primorja, 1938., ulje na platnu, Vlasnik: Umjetnička galerija, Sarajevo

Autorica izložbe Vesna Delić Gozze, u izložbenom je katalogu za Konjovićev rad između ostaloga zapisala: „Ako je umjetničko izražavanje rezultat stvaranja novoga i prostor je vlastite slobode, slikarski opus Milana Konjovića izražava svu snagu osobite vizije. Konjovićev onirizam uvijek je potaknut i ostaje uz vidljivu stvarnost materijalnog svijeta, ali i nastaje kao osobni, neposredan komentar, u kojemu se percepcija osjetila pretvara u prevladavajuću predodžbu vlastitoga reagiranja na vanjske podražaje. Prošavši stilsku mijenu od pretežitog oblikovanja volumena i sužene game boja do dominirajućeg intenziteta kolorita, stvaralačku putanju koju je na sličan način, u kontekstu likovne umjetnosti širega područja jugoistočnih krajeva Miodrag Protić prepoznao i kao dvije povijesne epohe u umjetničkom stvaranju sa razdjelnicom oko 1950. godine, u kojoj je dotadašnja inačica ekspresionizma bila izražavana ponajprije kroz slikarsko oblikovanje volumena.“

Piroška Präger-Radauš, Ženski portert, 1936., ulje na platnu, Vlasnik: Umjetnička galerija Dubrovnik, UGD-105

Gospar Toni, Muški portret, 1935., ulje na platnu, Galerija Matice srpske, Novi Sad, GMS/U 2254

Milan Konjović (1898.-1993.) rođen u Somboru, studira na akademiji u Pragu kod Vlaha Bukovca, iako nakon drugog semestra napušta Prag; učenje nastavlja u Beču, a od 1924. godine je u Parizu kod André Lhotea. Uz motive iz svoga bližega, rodnog okoliša, vojvođanskih predjela, somborskih ulica i portreta obilježenih neoklasicističkim stilom, a još ranije i utjecajem El Greca i Oscara Kokoschke, kao i avangardnim istraživanjima pod utjecajem Picassa i Cézannea - znatan utjecaj na Konjovićevo slikarsko djelo proizašao je iz mogućnosti upoznavanja primorskih motiva, najprije u Francuskoj 1927. godine, kad se slikar približava ekspresionističkom izričaju i fauvističkom stilu koji je bio uvod u slikarevu “plavu fazu”. Konjović sa obitelji od 1932. godine povremeno boravi u Mlinima, potom u Cavtatu i u Dubrovniku. To je vrijeme, slikajući vedute i portrete lokalnih stanovnika, autorove znatne promjene kolorita jakih kontrasta u kojoj prevladava topla gama žute i crvene boje. U Dubrovniku se Milan Konjović družio sa Kostom Strajnićem, pokretačem lokalnoga kulturnog života, a sačuvan je i slikarev izražajni portret Strajnića. Izlagavši na brojnim izložbama, između ostalih u Pragu i Parizu, Konjović je svojim energičnim potezom kista i postizanjem intenziteta naslikanoga motiva ostavio značajan trag i snažan utjecaj na suvremene slikare, jednako kao i na sljedeće generacije likovnih autora.

Mrtva priroda, 1932., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-1201

Sombor-pogled na žita, 1938., ulje na platnu, Galerija Matice srpske, Novi Sad, GMS/U 0869

PROSTOR IZLAGANJA
Nina Kurtela, Maja Marković, Natalija Škalić

Vrijeme trajanja: 26.9. - 27.10.2019.
Kustosica: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD

Nina Kurtela, Maja Marković i Natalija Škalić su tri hrvatske suvremene umjetnice koje osim generacijske bliskosti i školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, povezuje i sklonost medijskom eksperimentiranju, te izražena osjetljivost za galerijski / muzejski prostor koji je vrlo često integralni dio njihove umjetničke prakse. Posljedično, ideja za zajedničku izložbu autorica utemeljena je na onim njihovim radovima sa snažno izraženim referencama na prostor izlaganja.

Nina Kurtela izlaže fotografije berlinskih galerija koje u postkonceptualnoj maniri i minimalističkom estetikom svodi na fragmente galerijskih zidova, koji odašilju prazninu i odsutnost. Stvaranje digitalnog arhiva fotografija berlinskih izlagačkih prostora autoričino je vlastito pozicioniranje unutar životnog i radnog konteksta, ali i univerzalno seciranje nezavidnog položaja umjetnika, smislenosti i isplativosti konvencionalne izlagačke djelatnosti, funkcionalnosti samog umjetničkog sustava.

Nina Kurtela, Zid umjetnosti / The Wall in Art, 2015.-2017.

Maja Marković se u svojoj izlagačkoj praksi najviše bavi oprostorenjem – pretvaranjem dvodimenzionalnih tvorevina u trodimenzionalne konstrukcije i site-specific intervencijama odnosno referiranjem na stvarni prostor izlaganja. Prevođenje stanja u oblik, dvodimenzionalnog u trodimenzionalno, problematiziranje pojmova omeđenosti, nedovršenosti, labave ravnoteže, fragilnosti, diskontinuiteta i stvaranje karakterističnih otvorenih struktura na razmeđu arhitekture i skulpture karakteristično je za sve autoričine izložbe posljednjih nekoliko godina, pa tako i za prostornu intervenciju kojom se umjetnica predstavlja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i koju naziva Sve su strukture nestabilne.

Maja Marković, Crteži, 2019.

Natalija Škalić radi makete / metafore prostora koje započinju dijalog sa stvarnim izlagačkim prostorom u koji su smještene, inzistira na preciznosti izvedbe i sustavno se poziva na nasljeđe povijesnog konstruktivizma i minimalizma. Svodeći likovni izraz na temeljne elemente – liniju i plohu, umjetnica istodobno istražuje međuodnose crteža i skulpture / reljefa s lakoćom prelazeći iz jednog u drugi medij.

Natalija Škalić, iz ciklusa Okomito na ravninama, 2016.

U procesu reagiranja na dodijeljeni prostor za izložbu koja obuhvaća jedan kat Umjetničke galerije Dubrovnik, odnosno po jednu prostoriju za svaku umjetnicu, Nina Kurtela, Maja Marković i Natalija Škalić stvaraju nove radove ili uklapaju već nastale radove u novi kontekst, te pokazuju specifičnosti i dodirne točke njihove umjetničke prakse kao što su referiranje na prostor i njegova transformacija, prevođenje crteža u trodimenzionalne strukture i uzimanje galerijskog prostora kao konkretnog likovnog motiva.

Biografije:

Nina Kurtela je vizualna umjetnica rođena 1981. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ante Rašića, a potom je diplomirala na UdK Berlin – odjel za suvremeni ples, koreografiju i kontekst. Boravila je na više rezidencijalnih programa, izlagala i prezentirala radove diljem svijeta - u muzejima i galerijama, na kazališnim i plesnim festivalima te u javnim prostorima u Parizu, Maastrichtu, Londonu, New Yorku, Helsinkiju, Pančevu, Tokiju, Taipeu, Dubrovniku, Berlinu, Beču, Zagrebu, Sarajevu, Portlandu, Varšavi… Finalistica je Berlin Art Prize 2018 i dobitnica nekoliko prestižnih nagrada kao što su Japanese Media Arts New Face Award, Tokyo 2017; X-border Art Biennial Award, Švedska 2013; Henkel Art Award CEE, Beč 2011; Essl Art Award CEE, Beč 2007. Osnovala je umjetničku organizaciju Jagoda koja se bavi istraživanjem i otvaranjem novih polja komunikacije i razmjene kroz inovativne umjetničke prakse. Živi i radi u Zagrebu i Berlinu.

Maja Marković je vizualna umjetnica rođena 1979. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ante Rašića. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama, za svoj rad primila nekoliko priznanja i boravila na više rezidencijalnih programa i umjetničkih istraživanja. Samostalno je izlagala 2018. godine u Zbirci Vjenceslav Richter, MSU u Zagrebu, Galeriji Flora u Dubrovniku, 2016. u Francuskom paviljonu u Zagrebu (s E.Engelbert), 2015. na Akademiji Schloss Solitude u Stuttgartu, 2014. u Galeriji Događanja u Zagrebu, 2012. u Galeriji Otok, ARL u Dubrovniku i brojnim drugim izožbama. Živi i radi u Zagrebu.

Natalija Škalić je vizualna umjetnica rođena 1980. godine u Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Peruška Bogdanića. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, multimedijalnim projektima i radionicama. Samostalno je izlagala 2018. u Salonu Galić u Splitu, 2016. u Galeriji VN u Zagrebu, 2014. u Galeriji Flora u Dubrovniku i Kući Bukovac u Cavtatu, 2012. u Galeriji Greta u Zagrebu i na brojnim drugim izložbama. Autorica je skulpture u javnom prostoru “Ronioc” na Vrsaru. Sudjelovala je na scenografijama za kratke filmove „Uskršnje jaje“ i „Dijete“. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba Kineske nacionalne akademije likovnih umjetnosti u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik: Zanesenost slikanja tušem

Vrijeme trajanja: 23.8. - 22.9.2019.
Koordinatori izložbe: Kineska nacionalna likovna akademija: Nan Zhang, Umjetnička galerija Dubrovnik: Jelena Tamindžija, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Iva Hraste Sočo, Iva Mostarčić, Romana Brajša

Liu Jian, Firenca, 2018.

U okviru Godine kulture i turizma između Republike Hrvatske i Narodne Republike Kine putujuća izložba pod nazivom Zanesenost slikanja tušem / Enthusiasm for Ink Wash Painting namijenjena je domaćoj i šarolikoj međunarodnoj publici u Dubrovniku koja će se ovim putem upoznati sa stoljetnom kineskom tradicijom tušem te interpretacijom ove tehnike od strane suvremenih umjetnika. Ovo je također jedinstvena prilika da se predstave umjetnici i istraživači, ujedno i umjetnički tim ove izložbe, s cijenjene Kineske akademije likovnih umjetnosti iz Pekinga čiji će se radovi postaviti u glavnu zgradu Umjetničke galerije Dubrovnik.

Prikazani radovi u tehnici tuša pod izravnim su utjecajem stroge kineske tradicije slikanja tušem, ali ovog puta svedeni u kontekst današnje globalizacije. Izložbom se nastoji prikazati kako slikanje tušem, kao jedinstveni oblik kineske slikarske tradicije, ide u korak s vremenom, predstavljajući teme današnjeg svakodnevnog života, istražujući duhovne kušnje suvremenog društva te pružajući prostor važnoj ulozi umjetnosti u razvoju ljudske civilizacije.

Zhang Jiangzhou, Izblijedjeli cvijet, 2012.

Tijekom stoljetnog razvoja, formirali su se estetski standardi tradicionalnih učenjaka i neovisan jezični sustav koji je integrirao poeziju, kaligrafiju i način pečatiranja. 100 godina ranije, Novi kulturni pokret obilježio je početak modernizacije kineske kulture gdje je slikanje tušem zabilježilo sveobuhvatnu transformaciju pojma, umjetničke forme i jezika. Danas su četrdesetogodišnja reforma i otvaranje iznjedrili kinesko slikarstvo s različitim vrijednostima i umjetničkim oblicima gdje je naglasak stavljen na suvremenu interpretaciju ovog bitnog nositelja kineske kulture i povijesti.

Yao Dawu, Čarobna zemlja (III), 2019.

Iako svi usko povezani s tradicionalnim kineskim slikanjem tušem, ove radove karakteriziraju različiti estetski standardi i jezični oblici koji sugeriraju slobodne misli i osobnosti samih umjetnika. Radovi su to koji prikazuju planine, vodu, cvijeće i ptice izražavajući zabrinutost umjetnika za čovječanstvo, no prisutni su i radovi figurativnog slikarstva koji oslikavaju životnu sredinu i duhovno stanje moderne civilizacije. Slike prenose i neovisan sistem vrijednosti samih umjetnika te njihove jedinstvene ideje o političkim, kulturnim, jezičnim i duhovnim pitanjima kao i problemima globalizacije i lokalizacije prisutnih u današnjoj kulturnoj sferi. Izložba svjedoči revitalizaciji kineskog tradicionalnog slikanja tušem od strane suvremenih umjetnika koji nastavljaju prenositi vrijednosti ovog medija te značenje koje ono ima u kineskoj kulturi. Cilj je predstavljanja ove izložbe u Europi, daleko od Kine, prijestolnice slikanja tušem, upoznati Europljane s ovom tradicijom slikanja koja utjelovljuje stoljetnu kinesku mudrost te uspostaviti kulturne mostove za daljnje uzajamno učenje.

Ji Lianbin, San o moru (III), 2015.

U sklopu međunarodnog projekta između Kine i Hrvatske predviđeno je otvorenje izložbe 23. kolovoza u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik te trodnevni posjet kineskih umjetnika i novinarskih kuća Art News of China i Central Digital TV Chinese Art Channel od 23. do 26. kolovoza 2019. Umjetnička galerija Dubrovnik organizirat će kineskim gostima posjet ostalim muzejima u Dubrovniku te službeni posjet Gradu Dubrovniku i kulturnim znamenitostima.

Cilj ovog posjeta kao i cjelokupnog projekta izložbe povezati je grad Dubrovnik i Republiku Hrvatsku s Narodnom Republikom Kinom, otvoriti prostor novim međunarodnim suradnjama između ove dvije države te predložiti daljnje izložbe hrvatskih umjetnika u Kini. Predstavljanjem kineske stoljetne tradicije u njezinoj suvremenoj inačici u gradu Dubrovniku kojeg također određuje njegova bogata povijest, ali i suvremeno društvo koje teži visokoj razini kulture i kvalitetnom turizmu, promiču se vrijednosti suradnje, razumijevanja, upoznavanja drugih civilizacija i uspostavljanja novih poveznica na međunarodnoj razini.

KRISTINA RESTOVIĆ

TURISTI
Galerija Dulčić Masle Pulitika
16.5. - 30.6.2019.
Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik

Oni dolaze, 2017., digitalni ispis na cinčanoj ploči, bakropis, akvarel, papir, 35 x 50 cm

Izložba Turisti priča je o „turističkom“ Splitu kojeg i sama generacija autorice rođena sedamdesetih godina poznaje tek odnedavno. Predstavljene grafike rađene od 2014. – 2017. godine zapravo su završni produkt jednog, u svojoj biti performativnog čina autorice - istraživanja fenomena gibanja turista, njihovih putanji i njihove prisutnosti unutar istih ruta kojima se i sama kreće.

Snovi 1, 2017., digitalni ispis na cinčanoj ploči, bakropis i suha igla, papir, 70 x 50 cm

Sve grafike naime nastaju na temelju njenih, kompjuterski obrađenih i likovno modificiranih fotografija koje autorica potom zrcalno otiskuje na cinčanu ploču i podvrgava ih svom primarnom grafičkom mediju, odnosno klasičnim tehnikama bakropisa i suhe igle. Bez obzira što autorica s velikim poštovanjem i bez negativnih osjećaja pristupa snimanju turista, u nastalim grafikama likovno deklarira činjenicu da, kako i sama kaže, dijelimo „isti prostor, ali ne i istu stvarnost“.

Palme i lunarni modul, 2017., digitalni ispis na cinčanoj ploči, bakropis i suha igla, papir, 50 x 70 cm

Prikazuje linije pogleda, formacije gibanja, fokusira se na suvremene atribute turista – šešire, prtljagu i foto-aparat, osobito je privlači bilježenje čina snimanja koji inicira i dvostruki odnos gledatelja i gledanog (autorica koja snima turiste koji snimaju), ali u svakoj grafici bjelinom komunicira nepoznati obzor stranaca za koje znamo što gledaju, ali zapravo ne znamo što u stvari vide. Interpretacijom fenomena turizma u rodnom Splitu i okolnim otocima (Hvar), umjetnica dijagnosticira i sve ljeti uzavrele mediteranske gradova i hektičku atmosferu koju prekomjerna turistička posjećenost sa sobom nosi.

Grupa 15, 2017., digitalni ispis na cinčanoj ploči, bakropis i suha igla, papir, 50 x 70 cm

Biografija:

Kristina Restović rođena je u Splitu 1973. Diplomirala je na Akademiji lijepih umjetnosti u Firenci 1997., a magistrirala na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani 2007. Od 1999. radi kao vanjska suradnica Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, a od 2014. predaje u zvanju izvanredne profesorice na kolegiju Suvremene grafike na studiju slikarstva pri Likovnom odjelu.
Do sada je izlagala na tridesetak samostalnih izložbi i više od sedamdeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Za svoje umjetničko djelovanje primila je ove nagrade: Nagradu Muzeja suvremene umjetnosti, 7. Hrvatski trijenale grafike: Aktualne poetike hrvatskih grafičara (2016.); jednu od tri jednakovrijedne nagrade 38. Splitskog salona: Maštanja – Izmještanja (2013.); Nagradu Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice, 5. Hrvatski trijenale grafike, Subverzija kolektivne (ne)svijesti (2009.); Nagradu Dijalog, 2. Međunarodni grafički bijenale Splitgraphic: Dijalog (2005.); pohvalu žirija, 1. Salon grafike (2001.). Dobitnica je jednogodišnje stipendije Škole za specijalizaciju u umjetničkoj grafici Il Bisonte u Firenci 1996. godine.
Njeni radovi nalaze se u fundusima Galerije umjetnina u Splitu, Kabineta grafike HAZU, Nacionalne i sveučilišne knjižnice (zbirka grafike), Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Grafička mapa Kristine Restović Turisti izdana je 2017. godine u ediciji Argola Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Splitu.
kontakt: kristina.restovic1@gmail.com

Ležaljke 2, 2014., sitotisak na cinčanoj ploči, bakropis, suha igla i visoki tisak, papir, 70 x 50 cm

Moderna i suvremena umjetnost
izložba iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

Vrijeme trajanja: 4.7. - 18.8.2019.
Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD

Vlaho Bukovac, Portret Katarine Bibica, 1891., ulje na platnu

Ivo Dulčić, Dubrovačko ljeto, 1956., ulje na platnu

Izložba predstavlja izbor iz galerijske zbirke koja danas broji preko 2700 umjetnina, a obuhvaća vremensko razdoblje od samog kraja 19. stoljeća do danas. Na tri kata vile Banac, jedne od najljepših građevina hrvatske moderne arhitekture, moguće je pratiti razvoj hrvatske, a poglavito dubrovačke likovne misli – stilske inačice koje uključuju odbljeske impresionizma i secesije, ekspresionistička i koloristička nagnuća, apstraktni izraz organskog i geometrijskog tipa pedesetih i šezdesetih godina, postmoderne slikarske tendencije osamdesetih godina i umjetnost proširenih medija koja uključuje fotografiju, video, izvedbene umjetnosti, instalacije...

Julije Knifer, MX3, 1970., akrlik/platno

Ljubo Ivančić, Nebo i zemlja, 1959., ulje/lesonit

Među izloženim umjetninama su djela gotovo svih najpoznatijih dubrovačkih i nacionalnih slikara, grafičara i kipara, a posebno se ističu imena začetnika hrvatske moderne umjetnosti, Vlaha Bukovca, Mata Celestina Medovića, Ivana Meštrovića, Emanuela Vidovića. Nižu se nadalje gotovo sva relevantna imena domaćih autora 20. stoljeća: Robert Frangeš-Mihanović, Frano Kršinić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Marino Tartaglia, Vanja Radauš, Krsto Hegedušić, Ivan Lozica, Ivo Dulčić, Antun Masle, Đuro Pulitika, Dušan Džamonja, Vojin Bakić, Kosta Angeli-Radovani, Edo Murtić, Oton Gliha, Šime Perić, Ferdinand Kulmer, Ivan Šebalj, Ljubo Ivančić, Branko Ružić, Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Julije Knifer i brojni drugi. Od dubrovačkih autora starije, srednje i mlađe generacije, u postavu su zastupljeni radovi Josipa Trostmanna, Josipa Škerlja, Viktora Šerbua, Lukše Peka, Toma Gusića, Pava Urbana, Dubravke Lošić, Slavena Tolja, Božidara Jurjevića, Ane Opalić, Tine Gverović, Viktora Daldona, Katarine Ivanišin Kardum, Anabel Zanze, Ivane Pegan Baće, Paska Burđeleza, Mare Bratoš i Marka Ercegovića. Na izložbi se mogu vidjeti i djela međunarodno priznatih fotografa Stevea McCurrya i Roberta Farbera, te hrvatskih fotografa Mladena Tudora, Damira Fabijanića, Jasenka Rasola i drugih.
Ova izložba je prilika da brojni domaći i, naročito, inozemni gosti, koji ljeti u velikom broju posjećuju Dubrovnik, upoznaju kvalitetu i stilski pluralizam moderne i suvremene umjetnosti zastupljene u fundusu Umjetničke galerije Dubrovnik.

Mladen Tudor, Rogoznica, 1977., crno bijela fotografija

Slaven Tolj, Plan grada, 2006., print na prozirnoj foliji / metalna tabla

ZLATAN VEHABOVIĆ
U OLOVNO NEBO

Vrijeme trajanja: 25.4. - 13.6.2019.
Kustosi: Branko Franceschi i Jelena Tamindžija

Izložbom U olovno nebo, umjetnik Zlatan Vehabović prvi će se put predstaviti dubrovačkoj publici, a ovom izložbom, kojom kuriraju ravnatelj splitske Galerije umjetnina Branko Franceschi i povjesničarka umjetnosti, Jelena Tamindžija predstavit će se specifičan i sugestivan umjetnikov imaginarij, koji nas, kako sam Franceschi zapisuje „sučeljava s egzotičnim lokacijama, emanira osjećaj prirodnog i nepreglednog prostranstva čije su dimenzije i sile daleko superiorne čovjeku i njegovim konstrukcijama.“ Slike na izložbi nastaju kao izravna reakcija na Vehabovićevo jednomjesečno sudjelovanje 2016. godine na umjetničkoj rezidenciji The Artic Circle, istoimene američko-nizozemske nevladine organizacije sa sjedištem u Brooklynu. Mjesto započinjanja rezidencije je otočje Svalbard, smješteno između Norveške i Sjevernog pola. U najvećem naselju na otoku – gradiću Longyearbyen, koji broji tek 2 tisuće stanovnika, ekspedicija se ukrcala na 30-metarski jedrenjak Antigua te je sljedeća tri tjedna krstarila zapadnim arhipelagom otočja, penjući se sjeverno prema polarnoj kapi.

Slike nastale kao izravna reakcija na proživljeno iskustvo boravka na rubnim, sjevernim područjima premijerno su se izlagale na izložbi Tamno bijela zemlja u Umjetničkom paviljonu 2018., a ciklus stvoren nakon rezidencijalnog programa i same refleksije proživljenog jasna je kritička referenca na opasnost koju donose geopolitičke manipulacije, akcije, trampovska negiranja jasnih činjenica, ali i namjerne inercije sustava i nesustavne koordinacije ujedinjene svjetske politike.
Izložba u Dubrovniku bit će nadopunjena fotografskom dokumentacijom snimljenom tijekom rezidencije, kao i kolaži fotografija, svjedočeći o ukradenim refleksivnim trenutcima sudionika rezidencije i njihova odnosa prema okolini. Izložba U olovno nebo, koja prevodi goruća pitanja sadašnjice, postavlja pred publiku teret nasljeđa čovjekova razornog djelovanja na pojedinca, pasivnog individualca zaglušenog od neprestane kakofonije svijeta, naglašavajući važnost postavljanja pitanja o našem djelovanju, ali i potrebe osvještavanja razmjera problema i poduzimanju konkretnih nadnacionalnih koraka.

BIOGRAFIJA

Zlatan Vehabović rođen je 31. ožujka 1982. godine u Banja Luci, Bosna i Hercegovina. U Zagrebu je 2000. godine završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. Školovanje nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2006. godine diplomirao slikarstvo u klasi prof. Zlatka Kesera. Iste godine dodijeljena mu je nagrada za najbolji diplomski rad. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva, a od 2016. godine na istoj instituciji radi kao asistent na Slikarskom odsjeku. Projekti u kojima je sudjelovao uključuju rad u svojstvu ambasadora kulture Europske komisije s ciljem predstavljanja Hrvatske u inozemstvu tijekom procesa pridruženja Hrvatske Europskoj uniji (2013.) te suradnju u dobrotvornoj kampanji 208 Protiv mina (Peugeot Art Car, Peugeot i Ured za razminiranje Vlade RH s ravnateljicom Dijanom Pleštinom, 2012.). U 2016. godini sudjelovao je u prestižnom rezidencijalnom programu The Arctic Circle. Od 2006. godine do danas izlagao je na desetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i sudjelovao u preko četrdeset grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Bosna i Hercegovina,Slovenija, Austrija, Njemačka, Italija, Danska, SAD). Za svoj rad primio je brojne nagrade i priznanja. Djela mu se nalaze u domaćim i stranim privatnim i javnim zbirkama (Zbirka Filip Trade / Lauba – Kuća za ljude i umjetnost, Zagreb; Zbirka Hypo Grupe, Zagreb; Zbirka Erste banke, Zagreb; Muzej Essl, Klosterneuburg, Austrija; Umjetnička zbirka Europskog parlamenta, Bruxelles, Belgija). Živi i radi u Zagrebu.

IVAN PERAK
BRODOVI
Galerija Dulčić Masle Pulitika
21.3. - 12.5.2019.
Kustos: Marin Ivanović

Portret umjetnika (foto: Miho Skvrce)

Ivan Perak ciklusom „Brodovi“ nastavlja svoje istraživanje metijera, slikane teksture i optičkih senzacija koje uzrokuju točkasti nanosi boje. Ostavši u mediju slike i naizgled jasnom sižeu, autor razgrađuje slikanu formu i dokida figuraciju pa se samo leksičkom sugestijom stvara promatrani motiv, a zapravo je riječ o slojevitim nanosima boje visokih intenziteta i pikturalne vrijednosti čije komponiranje u veće cjeline predominantno nosi ideju apstrakcije. Kao takve, njegove su slike poligoni eksperimenata bojom koji i danas, na početku 21. stoljeća, rezultiraju autentičnim likovnim djelima oslobođenima uobičajenih komparativnih pristupa u odnosu prema dubrovačkoj kolorističkoj tradiciji.

Ciklus "Brodovi", kombinirana tehnika na platnu (foto: Miho Skvrce)

Kustos izložbe, Marin Ivanović, u izložbenom je katalogu za Perakov ciklus „Brodovi“ između ostaloga zapisao: „Motivski definirane kao brodski pramci, slike iz ciklusa „Brodovi“ u najljepšem smislu zbrajaju sva obilježja slikarova zadatka, od rješavanja tehnološko-metodskih problema slike kao medija, preko formalno-stilskih borbi s povijesnošću i materijalizacijom ideja do emocionalno-značenjskih odrednica kojima u umjetnosti pripada uloga teorijskih struktura za šire društveno razmatranje.“

Ciklus "Brodovi", kombinirana tehnika na platnu (foto: Miho Skvrce)

BIOGRAFIJA
Ivan Perak rođen je 1983. godine u Dubrovniku. Diplomirao je slikarstvo 2007. godine u klasi profesora Antuna Borisa Švaljeka na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru. Završio je poslijediplomski studij Ars Sacra na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru 2009. godine pod stručnim vodstvom profesora Ante Kajinića. Sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama te je član Hrvatske udruge likovnih umjetnika Dubrovnik. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi Dubrovniku.

TOMISLAV IVANIŠIN
DIVLJE CVIJEĆE
Vrijeme trajanja: 16.3. - 21.4.2019.

Kustosica: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik
Autori teksta u katalogu: Petra Golušić i dr. sc. Antun Karaman

Divlje cvijeće, ulje na lesonitu, 2017. (foto: Miho Skvrce)

Izložba predstavlja izbor od 150 slika serije Divlje cvijeće Tomislava Ivanišina, a zastupljeni radovi su nastali u periodu od 2003. do 2019. godine. Riječ je o modernističkoj konvenciji stvaranja u kojoj autor bilježi krajobraz i zapisuje ga kao kartografiju učinjenu od kadrova precizirane zbilje. Životni bitak opisuje se suptilno snagom simbola koji egzistiraju u prirodi. Slika se predio fokusiran detaljem pronađenim u vrtu, na livadi, obronku brda, stijeni ponad mora itd. Detaljno se čita bogatstvo struktura cvjetova, kaktusa, listova i niti trave, grma itd. Estetika se gradi i izgrađuje oštroumno i senzualno. Riječ je o autoru koji je po zvanju arhitekt, k tome pasionirani ribar, i prirodoznanstveni aspekt u radu je nesvjesno prisutan. U tek naizgled običnoj prisutnosti otvaraju se razni diskursi pustolovine živopisnih radova koji majstorski progovaraju o unutarnjem cvjetanju čovjeka i ostalom. Tiho i mudro reagira se na stvarnost i višeznačenjski se označava istina koja svima isto pripada i čiji smo dio. Život se interpretira u duhu simplificirane i esencijalne percepcije prirode; podcrtava se poštovanje prema njemu...

Ispisuje se i markira dubrovački i pelješki kraj kao globalno mjesto, dio poznatog i nepoznatog svemira. Humanistički je u slici (u)slikano ono kao prostor koji ne trpi laž, osudu, licemjerje, nepravdu i ostali mrak čovjeka. Krajobraz se razmatra kao teritorij u kojoj možemo biti u samoći ispunjeni do kraja. Krajolik je ključ za razumijevanje sebe i drugoga kroz opće, svijeta i nepoznatog, izjavljuje rad autora. On je uvijek nesebično otvoren čovjeku za samospoznaju i spoznaju. U njemu se preispituje stanje ljudskog bića u kojemu se čisti percepcija svijeta koji se ukazuje onakav kakav jest – beskrajan. Priroda mora biti poštovana i s njom bi se trebalo mudro družiti, od nje je potrebno uvijek učiti… Pacifistički se misli objektivna pojavnost i zbilja koje ne traže ništa, koje ne trpe tamu ljudskog uma, već su tu za čovjeka u metafizici svjetlosti, napominje izložba Tomislava Ivanišina.

BIOGRAFIJA

Tomislav Ivanišin rodio se u Dubrovniku 1942. godine. Diplomirao je 1967. godine na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu. Slikarstvo je učio kod profesora Mladena Vukića. Magistrirao je 1971. godine na sveučilištu La Sapienza u Rimu s temom Franjevački samostan na Lopudu – obnova i revitalizacija. Od 1967. godine radi kao arhitekt na međunarodnom projektu Urbanistički plan Južni Jadran i potom u urbanističkim službama u Dubrovniku. Aktivno se bavi slikarstvom i član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj. Živi i radi u Dubrovniku i na Draču.

Arabeska II., 2013., ulje na lesonitu (foto: Miho Skvrce)

ASIM HEBIB: RETROSPEKTIVA
Galerija Dulčić Masle Pulitika
26.1.2019.-17.3.2019.
Kustosi izložbe: Milan Bešlić i dr. sc. Anita Ruso

Umjetnik na ovoj izložbi po prvi put izlaže djela iz brojnih svojih ciklusa nastalih u širokom rasponu od samih kiparskih početaka 1960.-ih do danas.

Konavočica, siklus "Moj Grad", 1977., (foto: Miho Skvrce)

Kustos izložbe, Milan Bešlić za ovu je izložbu u katalogu između ostaloga zapisao: „U ovom retrospektivnom sažimanju kiparskoga opusa, dakle, od ovogodišnjeg datiranja djela kada već bilježimo konac drugog desetljeća 21. stoljeća pa do onih s kojima započinjemo čitanje Hebibova kiparstva datiranih u šestom desetljeću 20. stoljeća nastojali smo prikazati njegova kiparska obilježja u različitosti motiva i materijala. Također, recentnim izborom djela metodom sinteze težili smo precizirati upravo ta kiparska obilježja u kojima bismo razaznali tradicijske premise oblikovanja kao one zasade na kojima Hebib koncipira svoje kiparske forme. Time smo, vjerujemo, zornije predočili da je tradicijska matrica stvaralačko ishodište ovoga kiparstva, odnosno, ona pokretačka energija koja je determinirala sam kiparski postupak u njegovoj primarno ontičkoj utemeljenosti poentirajući i likovne vrijednosti djela.“

Dvoje izdužene forme, ciklus "Ritmovi života", 2007., (foto: Miho Skvrce)

O kiparovom radu, kustosica izložbe, dr. sc. Anita Ruso u izložbenom je katalogu zapisala: "Asim Hebib (Cernica, 1940.) u svojoj 78. godini izlaže u galeriji Dulčić Masle Pulitika u Dubrovniku djela iz brojnih svojih ciklusa nastalih u širokom rasponu od samih kiparskih početaka 1960.-ih do danas. Od sveukupno 36 izloženih djela čak polovica nikada nije izlagana. Iz bogate Asimove produkcije odabrane su skulpture iz jedanaest različitih ciklusa koje je tijekom života neumorno stvarao u Dubrovniku. Pišući o Sredozemlju i umjetničkoj produkciji naših krajeva akademik Tonko Maroević jednom je prilikom zapisao: „Na Sredozemlju je ostvarena jamačno najveća koncentracija kulturnih spomenika, okupljen nenadmašan broj mjesta poticajnih i izazovnih za stvaralačko hodočašće“. Hebib je iskonski upio sredozemnu, dubrovačku svjetlost koja je tako očito imala utjecaja na cjelokupni njegov opus."

Pogledi, ciklus "Tijela, aktovi, portreti", 1963. (foto: Miho Skvrce)

Biografija:
Asim Hebib rođen je 1940. u Cernici. Prve smjernice iz kiparstva daje mu profesor likovnog u osnovnoj školi, akademski kipar Ivan Mitrović (Pajo). U razdoblju od 1957. do 1960. školuje se kod talijanskog akademskog kipara Giovannija Colonne u Dubrovniku gdje je stekao klesarsku i kiparsku naobrazbu. Nakon školovanja Asim Hebib na početku šezdesetih godina 20. stoljeća počinje samostalno stvarati svoje prve kiparske radove te paralelno surađuje dugi niz godina s Giovannijem Colonnom na raznim projektima.

Sudjelovao je i na projektu Spomen–groblja u Mostaru arhitekta Bogdana Bogdanovića gdje je u razdoblju od tri godine bio zadužen za izradu jednog dijela monumentalnih simboličkih reljefa.
Atelijer Hebib osnovao je 1963. godine u Dubrovniku u kojemu stvara sve do danas. Ostvario je značajan i prepoznatljiv kiparski opus kroz mnoge tematske cikluse.
Radovi mu se nalaze na javnim površinama i u brojnim privatnim i javnim zbirkama umjetnina. Osim kiparstvom Asim Hebib bavi se i dekorativnim klesarstvom i crtežom, a piše i poeziju. Aktivan je sudionik niza umjetničkih kolonija u Hrvatskoj. Član je HDLU-a Dubrovnik. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj.

SAMOSTALNE IZLOŽBE:

1995. Kipovi, Crkva Rozario, Dubrovnik
2000. Skulpture, Palača Ranjina, Dubrovnik
2001. Igra žala, Palača Ranjina, Dubrovnik
2011. Ritmovi života, Palača Sponza, Dubrovnik
2019. Retrospektiva Asim Hebib, Galerija Dulčić Masle Pulitika, Dubrovnik
2019. Retrospektiva Asim Hebib, Muzej Mimara, Zagreb

IZDVOJENE SKUPNE IZLOŽBE:

1994. Dubrovčani – nepoznati umjetnici, Predvorje kazališta Marina Držića, Dubrovnik
2008. Dubrovački likovni trenutak, Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik
2010. Humanitarna poruka iz Dubrovnika, projekt u organizaciji Lions cluba “Libertas” Dubrovnik i umjetničke galerije Sebastian u ozračju održavanja XVI konvencije Lionsa, Galerija Sebastian, Dubrovnik
2010. II Međunarodni bijenale slikara i kipara, Mediteran 2010, Palača Milesi, Split
2016. Godišnja izložba članova HDLU Dubrovnik, Galerija Flora, Dubrovnik

Portret Asima Hebiba u ateljeu (foto: Miho Skvrce)

JASENKO RASOL
POLITIČKA ŠKOLA | DISTOPIJA | BLIJEDA SLIKA

Vrijeme trajanja: 22.11.2018.-20.1.2019.
Kustosica izložbe: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik
Autor koncepcije: Jasenko Rasol

Jasenko Rasol nakon 22 godine samostalno izlaže u Dubrovniku u kojem se predstavlja trima serijama fotografija: Politička škola (2017.), Distopija (2016.) i Blijeda slika (2018.) s 21 kadrom koji su dio cjelina i zasebna erotika hladne, senzibilne, snažne i mudre estetike. Fotografiraju se urezotine koje su mrtve točke iz perioda Jugoslavije: Politička škola Josip Broz Tito u Kumrovcu, Haludovo na Krku i brod Galeb koji se nalazi u riječkoj luci Porto Baroš.

Politička škola, 2017., digitalna fotografija u boji

Suvremeni hrvatski autor dokumentira ostavljeno i napušteno jednostavnim rukopisom, pri tom ne osuđujući propadanje objekata koji bi trebali biti u rukama poštenog i ispravnog vlasništva i u funkciji univerzalnog dobra radi mogućnosti života čovjeka danas. Isposnički zapisuje arheologiju 21. stoljeća čime označava surovu zbilju okruženja i napominje devastacije koje bole. Istodobno upisuje i stvara neutralno ništa. Rasol bilježi srž čovjeka koji se udaljava od dobroga jer se izgubio u tami lošega. U njegovim fotografijama iščitavaju se pogreške ljudskog bića i istodobno se naglašava sloboda od tame u kojoj su zarobljeni bili i ostali kvalitetni rukopisi arhitekture i brodogradnje. Oni su potencijal kojima se ne smije pisati mračna budućnost što se jasno vidi u dubini njegovoga rada koji je utisnut u proces vječne prisutnosti istine i slobode iskaza. Konceptualna simbolika ničega je prisutna u ogoljenosti kadrova; Škola se vidi u rasutim papirima, u zelenilu koje raste u interijeru, derutni turistički objekt Haludovo se razmatra u elementarnom razgovoru vanjskih fasada s florom i nebom, a Brod se promatra u nutrini u kojoj se pronalazi ‘izložba ničega’ koju tvore tragovi uklonjenih slika i dr. sa zidova.

Blijeda slika, 2018., digitalna fotografija u boji

BIOGRAFIJA
Jasenko Rasol rođen je 1969. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu - Odjel Filmsko i Televizijsko snimanje. Studirao je 1991. godine na Glasgow University – Department of Photography. Od 1992. do 1996. godine je kamerman Rauters TV-a; radi kasnije za BBC, NBC, FUJI, CCN, HTV te je angažiran u dokumentarnim filmovima strane i domaće produkcije. Danas surađuje s poznatim i cijenjenim imenima dokumentarnog filma u Hrvatskoj. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj izvanredan rad. Ostvario je više od 40 samostalnih izložbi, a sudjelovao je i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. O njegovom radu izdano je 5 fotomonografija. Živi u Zagrebu gdje radi kao samostalni fotograf i snimatelj.

Distopija, 2016., digitalna fotografija u boji

TOMO GUSIĆ
DVA POGLEDA UNATRAG
Vrijeme trajanja: 14.12.2018. – 10.3.2019.

Procesija, 2002., ulje na platnu, 80 x 60 cm

Ovom velikom retrospektivnom izložbom koju čine dvije cjeline, Tomo Gusić se osim slikarskim umijećem, po prvi put predstavlja svojim grafičkim dizajnom. Plakati s njegovim grafičkim rješenjima, za potrebe ove izložbe, posuđeni su iz Muzeja za umjetnost i obrt, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzejskog dokumentacijskog centra, Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, Nacionalne i sveučilišne knjižnice te Dubrovačkih ljetnih igara. Grafičkom komponentom Gusićeva umjetničkog izražavanja kurira povjesničarka umjetnosti, dr. sc. Marija Tonković, koja je o Gusiću zapisala sljedeće: „U oblikovanju plakata, logotipa, opreme kataloga Gusić je u tradiciji internacionalnoga grafičkog stila. U sintezi je vitalnih silnica umjetnosti geometrijske estetike koje su 1970-ih postale opći leksik duha vremena. Gusićevi plakati i logotipi za Dubrovačke ljetne igre, Galeriju Sebastian, Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i turističku agenciju Atlas nastavljaju i razvijaju oblikovnu ortogonalnu tendenciju hrvatskoga grafičkog dizajna.“

Plakat za Karneval fest u Cavtatu, 1977.

Plakat za disco klub Exodus, 1999.

Bogati slikarski opus Toma Gusića, dr. sc. Antun Karaman je podijelio u sedam cjelina: mrtva priroda, Grad, Stradun, procesija, vrt, portret i akt. U plodnoj produkciji slika na temu mrtve prirode izdvojila se jedna sadržajno zaokružena cjelina - prikazi raznih vrsta školjaka i morskih plodova (ribe iglice, kamenice, mušule, morski ježinci). Slikajući motiv Grada, Gusić itekako dobro osjeća sve vrline, mane i zavodljivosti gradske privlačnosti, ali dovoljno je mentalno i kreativno snažan i sposoban da se pozlatarskim izazovima zna oduprijeti i s Gradom se u njegovu začaranome zrcalu bez straha odmjeravati. Gusić se s Gradom odmjerava na pravi način – štuje ga, ali ga gleda na svoj način, dok je Stradun, kao „žila kucavica Grada“, slikaru mnogo više od toga; on u u svakom „portretu“ Straduna zapravo „portretira“ sebe i svoj vlastiti umjetnički svemir. Slikanje slika s motivom procesije, a nije ih mali broj, Gusiću daje prigodu da sebe još više približi (poznatome) samome sebi. U sadržajnom pogledu i u opisnosti detalja u slikama s motivom vrta Gusić je nešto skloniji mimetici i čvršćim formama, negoli kada slika mrtve prirode ili Stradun.

Mrtva priroda, 2004., ulje na platnu

Svaki od naslikanih portreta ima neku posebnost i samosvojnu specifičnost bilo u izboru kolorita bilo u (ne)miru duktusa ili u strukturalnom formiranju kompozicije. Gusićevi aktovi emaniraju primjetnu tjeskobu, nezatomljenu melankoliju, potištenost, samozatajnost i nesigurnost mladosti, time i sustegnutost, pa i zatvorenost prema izazovima vanjskoga svijeta.

Taraca, 2005., ulje na platnu

Biografija:

Tomo Gusić je rođen 25. studenog 1931. godine u Prnjavoru. Maturirao je 1949. u Dubrovniku, a u međuvremenu je pohađao školu crtanja Iva Dulčića, te upisao studij arhitekture na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je 1957. godine, a 1959. je završio specijalku. Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, Tomo Gusić po prvi put osmišljava cjelokupni vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara u svim varijantama potrebnim za marketing: od znaka, plakata, dnevnih plakata, tjednih plakata, programa, tjednih programa, ulaznica, bannera, oglasa, plakata za prodaju itd. Sredinom 60-ih u Zagrebu je radio kao grafički urednik tjednika Telegrama, te sve do 1981. kao likovni urednik u „Školskoj knjizi“ kada se i vraća u Dubrovnik. Grafički i likovno oblikovao je i izdanja Koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“ (1967.–85.), ali i turističke agencije „Atlas“ i brojnih drugih.

Grad / Stradun, 2000., ulje na platnu, 91 x 140,5 cm