HR  |  EN

IZLOŽBE · Umjetnička galerija Dubrovnik

POGLED U KRETANJA - DJELA IZ ZBIRKE UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK
Kustosice: Rozana Vojvoda, Petra Golušić, Jelena Tamindžija
Trajanje: 11.3.2021. - 30.5.2021.

Novi postav Umjetničke galerije Dubrovnik pod nazivom Pogled u kretanja – djela  iz zbirke UGD obuhvaća vremensko razdoblje od početka moderne umjetnosti u Hrvatskoj gdje se kao začetnici novog smjera u umjetnosti posebice ističu Vlaho Bukovac i Mato Celestin Medović do suvremenih tendencija u umjetnosti na dubrovačkoj i hrvatskoj sceni. Ovoga puta izbor iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik krenuo je retrospektivnom putanjom, od predstavljanja suvremenih smjerova umjetnosti na prvom katu Vile Banac preko pregleda različitih pokreta razvoja suvremenih tendencija od avangardnih pokreta poput Exata 51, Gorgone, Novih tendencija, različitih individualnih izraza na tragu apstraktne i figurativne umjetnosti do samih početaka razvoja moderne umjetnosti s istaknutim lokalnim značajkama poput dubrovačkih pejzažista i kolorista do hrvatskih klasika moderne koji su brojne umjetničke stilove unijeli u hrvatsku sredinu iz svojih studentskih središta poput Münchena i Praga.

Na prvom katu, u metafizičkim kretanjima izložbe zastupljen je izbor radova hrvatske i inozemne scene (Robert Farber, Jan Fabre, Steve McCurry) unazad par desetljeća. Naglasak je stavljen na stvaralaštvo dubrovačke suvremene likovne scene, te su između ostalih autora/ica izloženi Tolj, Jurjević, Burđelez, Lošić, Ivanišin Kardum, Pegan Baće, Opalić, Ercegović, Bratoš, Vlašić, Dražić Selmani, Gverović, Skvrce, Šimunović. Problematizira se odnos institucija i političkih tijela naspram umjetnosti, rat, prostor 'negdje između', vertikalna os čovjeka, ontologija slike u kontekstu univerzalnog.

Drugi kat započinje avangardnim pokretima 50-ih i 60-ih godina koji su primarno bili okrenuti ka valorizaciji konceptualne umjetnosti, istraživanju kinetičkih kretanja, programatskoj i kompjuterskoj umjetnosti te duhovnom okupljanju umjetnika u grupama Exat 51, Gorgona ili djelovanja tijekom manifestacija 60-ih i 70-ih godina pod nazivom „Nove tendencije“. Nit kontinuiteta u razvoju apstraktne umjetnosti manifestira se kroz duh enformela kakav je prisutan u radovima Otona Glihe, Frana Šimunovića i Alberta Kinerta. Postupno dokidanje figuracije s tek shematskim naznakama prikazanih likova prisutno je u djelima Iva Šebalja i Zlatka Price, dok su pak utjecaji američkog apstraktnog ekspresionizma vidljivi u radu Eda Murtića te kasnije i Vatroslava Kuliša. Slikarska su djela nadopunjena kiparskim ostvarenjima Vojina Bakića i Dušana Džamonje koji nastavljaju niz kinetičkih, oblikovnih i svjetlosnih istraživanja.

Iz apstrakcije predstavljene u središnjoj prostoriji posjetitelj naglo doživljava skok u izrazitu figurativnu umjetnost koja je zastupljena pregledom domaćih autora poput Lukše Peka, Marojice Mitrovića, Josipa Škerlja, Milovana Stanića. Posebita naglašenost tjelesnosti figura javlja se kod Hegedušića i Kulmera, dok se hiperrealistični smjer u figurativnoj umjetnosti predstavlja pak djelima dvoje autora Jadranke Fatur i Vlada Jakelića.

Na posljednjem katu vile Banac zastupljeni su dubrovački koloristi (Job, Ettore, Rajčević, Dulčić, Masle, Pulitika, Vojvodić, Trostmann, Šerbu, Gusić)  i pleneristi prve polovine dvadesetog stoljeća (Miljan, Rašica, Murat i drugi), klasici hrvatskog modernog slikarstva poput Vidovića, Tartaglie, Crnčića, Kraljevića, Becića, Gecana, Uzelca i Babića, a pogled unatrag zaključuje se izloženim djelima utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva – Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića.  Predstavljanje različitih kretanja unutar dubrovačkog pejzažnog slikarstva dvadesetog stoljeća teče od  kolorističkih pejzaža  mediteranske motivike, jarke palete i ekspresionističkog duktusa do  istraživanja svjetlosnih fenomena u djelima Josipa Colonne, preko radova Marka Murata, Nika Miljana i Marka Rašice, slikara koji su usvojili pleneristička načela i inkorporirali ih u svoj južnjački imaginarij, a zaključuje se pejzažima Bukovca i Medovića. Izloženi Bukovčevi pejzaži iz pariškog i cavtatskog perioda intimistički su radovi malog formata  koji sažimaju lekcije koje je Bukovac usvojio tijekom svog pariškog školovanja, a pelješki pejzaži Mata Celestina Medovića prepuni južnjačkog svjetla plod su kontinuiranog slikareva promatranja, bilježenja, fasciniranosti rodnim krajem koju pretače u djela bez predradnji u kojima boja ima primat.

 


 

KATARINA ALAMAT KUSIJANOVIĆ 
MENSURA
Kustosica: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik
Trajanje izložbe: 17.12.2020.-28.2.2021.

Katarina Alamat Kusijanović u izložbi “Mensura” (Mjera) predstavlja se recentnim djelima te s nekolicinom ranijih radova. Riječ je o umjetninama rađenim kredom na drvu i akrilikom na pleksiglasu, te o prostorno – zvučnoj instalaciji. Autorica koristi elegijski distih iz Sponze: “Fallere nostra vetant et falli pondera meqve Pondero cvm merces, ponderat ipse Devs” (“Utezi ne daju naši da se vara nit’ prevaren bude, Robu dok mjerim ja, mene tad’ mjeri sam Bog”) koji “ispisuje” izrezanog tj. fragmentiranog i tek ga doslovno razotkriva u dva rada.


FALLERE NOSTRA # 2, 2020
kreda, drvo / chalk, wood

43 x 43 x 5.5 cm

Uspostavljaju se uvjeti perceptivnog neprepoznavanja tekstualne “poruke” koja postaje polazni i centralni motiv radovima kojima se razmatraju razne opće problematike čovjeka, suvremenog društva, gradova i mjesta svijeta, morala, slobode, istine itd. Moduli se pravilno i simplificirano uspostavljaju kao kadrovi rastavljeno interpretirane višeznačenjske “izreke”. Ona se istodobno afirmira i naznačuje se zbilja u kojoj se odvija poništavanje njezinog značenja, srži i egzistencije.


FALLERE NOSTRA VETANT ET FALLI PONDERA MEQVE
PONDERO CVM MERCES, PONDERAT IPSE DEVS # 3, 2020

kreda, drvo / chalk, wood
78 x 78 x 5 cm (4 x)

Mnogostrukost istoga je povik u tišini o biti motiva. Isposnički je to rad koji sadrži u sebi unutrašnje tajno i univerzalno. Bitak djela, njegova ontološka suština jest mudro oživljavanje problema nestajanja i lomova ispravnih vrijednosti, mjere koja se ne poštiva u čovjeku i društvu što dovodi do tame i boli na mnogo razina.
Nema u radu Alamat Kusijanović patetike niti buke, ona je profinjeno jasno kritična bez osude. Predstavlja se etičko-kozmološka vizija koja se preuzima iz naslijeđene kulturne baštine okruženja. Temetizira se Dubrovnik kao opće mjesto svijeta koji trpi suvremene pogreške i koji treba biti usmjeren na ispravnosti kako bi opravdao sve kvalitete stvorene u prošlosti i one koje su potisnute u sadašnjosti. On je polazna točka da bi se označilo i razumjelo stanje mraka i raspadanja duha u koje je doveden kao i ostali gradovi svijeta. Trgovina je danas dominantno uprljan prostor gdje se događa grozota, a čovjek je žrtva. Naravno da egzistiraju vage koje ne varaju i ostali koji su u svom pozivu vođeni uzrokom i smislom svega što postoji. Univerzalnost rada ljudskog bića počiva i zasniva se na odricanju od sebe samoga u smislu prepuštanja vječnom; što je jedino istinito. Unutarnja prisutnost zahtjevan je i temeljni “zadatak” čovjeka; to je mogućnost bivanja u istini, slobodi, miru, čistoći… Mjere su poremećene na svim razinama; jednostavno i oštroumno se zaključuje radovima Alamat Kusijanović.
Izložba upozorava na urušavanje svijeta i optimistički kodira besmrtni “teritorij”.


MENSURA # 1, 2016
kreda, zlato, drvo, pleksiglas / chalk, gold, wood, plexiglass
53 x 53 x 11 cm

BIOGRAFIJA
Katarina Alamat Kusijanović rođena je 1965. u Dubrovniku. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu 1989. na odsjeku konzervacije i restauracije štafelajnog slikarstva, a potom i na Likovnoj akademiji u Splitu 2004. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1992. godine. Od 1993. do 2019. godine radi kao konzervator-restaurator savjetnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu, 2008. - 2013. kao voditeljica Restauratorskog odjela Dubrovnik. Kao djelatnik Hrvatskog restauratorskog zavoda održala je niz predavanja na stručnim i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavila je dva znanstvena i više stručnih radova. Autor je izložbene instalacije “Skriveni trečento” (pred Kneževim dvorom, Dubrovnik, 2018.) i izložbe “Oltarna slika Jacopa Tintoretta iz Korčulanske katedrale” (Knežev dvor, Dubrovnik, 2008.). Od 2008. radi kao dizajnerica za Jadranske Luksuzne Hotele. Izlagala je na jedanaest samostalnih i mnogim skupnim izložbama. Živi i radi u Dubrovniku.

REFLEXIO CAERULEA # 2, 2020
akrilik, pleksiglas / acrylic, plexiglass
30 x 30 x 4 cm (48 x)

 


 

LOVRO ARTUKOVIĆ – USPORAVANJE

Vrijeme trajanja: 10.12.2020.-28.2.2021.
ORGANIZATORI: Umjetnički paviljon u Zagrebu i Umjetnička galerija Dubrovnik
U SURADNJI S: Moderna galerija, Zagreb
STRUČNA KONCEPCIJA, IZBOR DJELA, TEKST U KATALOGU IZLOŽBE: Leonida Kovač


Biće iz bajke – kubističko, 2018. Foto Gunter Lepkowski


Brandenburška palma, 2020. Foto Gunter Lepkowski

Umjetnički paviljon u Zagrebu i Umjetnička galerija Dubrovnik organizatori su izložbe Usporavanje kojom se, nakon dugo vremena, Lovro Artuković predstavlja u Zagrebu i Dubrovniku.


Haljina na cvjetove, 2019. Foto Gunter Lepkowski


Jednog ljetnog dana u Heidelberškoj šumi

Lovro Artuković već godinama živi u Berlinu, a posljednju izložbu u Zagrebu održao je 2014. godine u Laubi. Od tada u Zagrebu, njegovom rodnom gradu, nismo imali prilike vidjeti umjetnikove radove.
Artukovićev primarni medij rada jest figurativno slikarstvo. Pri stvaranju svojih radova koristi tradicionalnu tehniku ulja na platnima velikog formata. I ova izložba donosi slike velikog formata, no ima i nekih novih elementa vezanih uz umjetnikova likovna istraživanja. Potonje je rezultiralo bogatstvom detalja u recentnim radovima. Izložba koju ćemo imati prilike vidjeti u Zagrebu, potom i u Dubrovniku, predstavlja 43 rada nastala u razdoblju od 2015. do 2020. godine i podijeljena je u četiri sekcije: Zlatne folije i odrazi, Melankolija noćnih svjetla, Posjet ateljeu i Izlet.
Iz popisa Artukovićevih samostalnih izložbi vidljivo je kako slikar rijetko izlaže te kako kod njega kreativni proces dugo traje i, stoga, u konačnici, radovi nastaju kroz duže vremensko razdoblje. Umjetniku se svakako ne može pripisati hiperproduktivnost, naprotiv kako sam kaže: „Velika produkcija je nešto što mi je potpuno nepoznato, ne mogu tako stvarati”.


Jesenjski izlet, 2019-2020. Foto Gunter Lepkowski

O samom nazivu izložbe Usporavanje kao i o svojem recentnom stvaralaštvu Lovro Artuković kaže:
„Posljednjih godina živim u neprestanoj unutarnjoj borbi. Naime, moje slike, ili ono što njima pokušavam dosegnuti, zahtijevaju sve više vremena. Mislim da razlog ne treba tražiti u tome što starim i postajem općenito sporiji već što se u slikama množe detalji, a način na koji slikam - to bezbrojno premazivanje jednog te istog mjesta na slici lazurom da bih dobio željenu prisutnost i gustoću naslikanog - uzima sate i sate koji nekako neprimjetno prolaze. Sjedeći danima pred istom slikom, zarobljen jednim jedinim detaljem, često pomišljam kako bih trebao ubrzati svoj slikarski postupak, biti produktivniji, raditi primjerenije dobu u kojemu se sve odvija sumanutom brzinom i u kojemu – avaj –i onako nitko neće imati ni strpljenja ni koncentracije da se upusti u promatranje moje slike sa staromodnim, sporim užitkom.
Zapravo sam se sâm doveo u tu – klopku - kako mi se ponekad čini. Dopuštao sam da me pri odabiru motiva vode životne okolnosti, umjesto kakva plana ili sistema. Kad međutim pogledam to što sam naslikao, vidim da je baš tako i trebalo biti naslikano. Radi energije, radi atmosfere, radi svega što sam svjesno i nesvjesno htio postići svakom od tih slika. Budući da (do sada) nisam iznašao patent koji bi mi omogućio da slikam brzo i jednostavno, a da pritom budem i zadovoljan naslikanim, nakraju uvijek ponizno prihvatim da je taj spori i tegobni način, koji me katkad frustrira, upravo moj osobni, prepoznatljivi način. Zato sam odlučio da slike nastale posljednjih godina izložim pod nazivom Usporavanje.”


Ukazanje u Neuköllnu (crveno,žuto, zeleno), 2020. Foto Gunter Lepkowski

BIOGRAFIJA
Lovro Artuković rođen je 1959. godine u Zagrebu, Hrvatska. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Slikarski izraz temelji na figuraciji i intimizmu, razvijajući ga prije svega na ikonografiji urbane civilizacije. Nekoliko godina radio je kao nastavnik na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, te, potom, devet godina kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2003. godine seli u Berlin gdje i danas živi i djeluje kao slobodni umjetnik. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama. Prvu samostalnu izložbu održao je 1985. u Galeriji Vladimir Nazor. 2008. godine realizirana je retrospektivna izložba njegovih radova u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, pod nazivom “Najbolje slike”, koja je obuhvatila radove nastale između 1984. i 2008. godine. Tom prilikom objavljen je opsežni katalog njegovih radova pod nazivom Najbolje slike autorice Blaženke Perice (Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb, 2008.). Artuković je primio Godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najbolju izložbu u 2001. godini, a 2013. Nagradu publike na izložbi »Macht Kunst«, Deutsche Bank KunstHalle
O Artukovićevu opusu pisala je nekolicina povjesničara umjetnosti, među ostalima Krešimir Purgar, Feđa Vukić, Leonida Kovač, Blaženka Perica. O njemu su snimljena dva filma: eksperimentalni film Krađa u režiji Lukasa Nole iz 2004. godine i dokumentarni film L.A. Nedovršeno Igora Mirkovića iz 2008. godine. Djela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu.


Ženski lik u prostoru (Teschi), 2018. Foto Gunter Lepkowski