BRANKO KOVAČEVIĆ (1911.-1988.) Iz dubrovačkih zbirki
14.12.2023. - 24.3.2024.
Autorica i kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik
Suradnica na izložbi: dr.sc. Vesna Čučić
Žene iz Dalmatinske zagore, 1962., ulje na platnu
Izložba se bavi interpretacijom opusa Branka Kovačevića i ističe njegove najvažnije preokupacije u određenim periodima - dijalog s nasljeđem moderniteta, shvaćanje forme i prostora te poglavito odnos prema dubrovačkom ambijentu. Mediteranski i dubrovački kontekst neizostavan je u proučavanju i valoriziranju djela Branka Kovačevića, bilo da je riječ o prikazima kamene školjke Dubrovnika koju umjetnik interpretira konstruktivističkim leksikom, slikama gradskih i otočkih kuća i đardina ili melankoličnim interijerima s bezbrojnim referencijama na neka prošla razdoblja.
Dubrovačke konstrukcije, 1958., tempera na papiru, 56,5 x 79,3 cm
Na više od sto šezdeset djela predstavlja se presjek umjetnikovih slikarskih istraživanja od prvih crteža s Akademije likovnih umjetnosti iz 1934. godine do posljednjih radova iz 1988. godine. Obuhvaćeni su Kovačevićevi rani interijeri i dubrovačke vedute koje radi kasnih četrdesetih i ranih pedesetih godina, ciklus „Žene iz Dalmatinske zagore“ i „Arizona“ iz sredine šezdesetih godina, slike iz sedamdesetih godina u kojima umjetnik ostvaruje svoju inačicu postkubizma, te melankolični, atmosferski interijeri koje radi osobito intenzivno od kasnih sedamdesetih godina do kraja svog života i koji predstavljaju veliki doprinos tom slikarskom žanru u hrvatskom slikarstvu. Predstavljeni su i rijetko izlagani putopisni radovi - tempere i akvareli koji nastaju tijekom čestih putovanja u Pariz, Veneciju ili Firencu, u kojima potpuno neopterećeno pristupa motivu, stvarajući poetične vizualne zabilješke trenutka i atmosfere.
Firenca. 1986., akvarel na papiru
Izložena su djela iz javnog i privatnog vlasništva u Dubrovniku, a najveći broj umjetnina posuđen je od dr.sc. Vesne Čučić, pastorke Branka Kovačevića, ujedno i stručne suradnice na izložbi. Autorica i kustosica izložbe je dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik.
Crvena planina, Arizona, ulje na platnu, 60 x 121 cm
Biografija:
Branko (Branimir) Kovačević rodio se 30. studenog 1911. u Zadvarju u Dalmatinskoj zagori. Već u ranom djetinjstvu seli se s roditeljima u Trst, a potom u Rijeku, Vis i Split. U Splitu pohađa gimnaziju i paralelno slikarsku školu Emanuela Vidovića. Od 1934. do 1938. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Ljube Ivanovića preko kojeg upoznaje slikarstvo minhenskog kruga i profesora Ivana Radovića koji ga upoznaje s modernim pariškim slikarstvom. Po završetku školovanja vraća se u Split, iznajmljuje atelijer i intenzivno radi. Sudjelovanjem na izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti“ 1938./39. počinje njegovo prisustvo u suvremenom hrvatskom slikarstvu. Od 1940. do 1943. profesor je u gimnaziji u Novoj Gradiški. Sudjelovao je u antifašističkom pokretu te se 1943. prebacuje u Split, 1944. na Vis, a potom u Šibenik. Nakon oslobođenja, u Splitu i drugim gradovima, zaključno sa Zagrebom, Kovačević organizira izložbu umjetnika partizana na kojoj i sam sudjeluje. U Dubrovnik, u kojemu će živjeti i stvarati do kraja života, dolazi 1945. i s Kostom Strajnićem radi na osnivanju Umjetničke galerije Dubrovnik čiji je prvi kustos, a od 1947. do 1952. ravnatelj. Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika iz Dubrovnika. Bavio se scenografijom, izradom plakata, objavljivao je članke, eseje i likovne kritike. Njegova su djela postala dio fundusa svih hrvatskih muzeja koji se bave modernom umjetnošću, izlagao je po cijelom svijetu, osobito intenzivno u Italiji, gdje doživljava pozornost kritike. Monografija slikara u autorstvu likovnog kritičara Josipa Depola, izdana je 1986. godine. Branko Kovačević umro je u Krapinskim Toplicama 4. listopada 1988.
Umjetnikova obitelj (Doručak Dunje i Jasenke), 1948., ulje na platnu, 106 x 94 cm
JASLICE U GALERIJI
instalacija u prostoru
atrij Umjetničke galerije Dubrovnik
3.12.2023. - 6.1.2024.
zajednički projekt Umjetničke galerije Dubrovnik i Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, a koji je organiziran u sklopu programa ovogodišnjeg Dubrovačkog zimskog festivala
Autorice: akademske slikarice Ivona Šimunović, kustos pedagog Umjetničke galerije Dubrovnik i Dubravka Tullio, viši kustos pedagog Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik
Jedna od najljepših božićnih tradicija je postavljanje jaslica, prikaza rođenja Isusova, koje u božićno vrijeme krasi mnoge domove, crkve, trgove, a upravo ta scena, kroz dugi niz stoljeća, služi nam kao neiscrpan izvor nadahnuća u svakom smislu. Značaj simbolike tog prikaza, rođenja Krista, opisana u evanđeljima po Luki i Mateju, pomaže nam da doživimo ono što se dogodilo u Betlehemu kroz maštovitost i kreativnost na djelu.
Smatra se da je prvi scenski prikaz Isusova rođenja u jaslicama uprizorio Franjo Asiški 1223. u talijanskom gradiću Greccio s volom, magarcem i malim Isusom u betlehemskoj štalici. Taj je običaj postao općeprihvaćen u 16. st., s vrhuncem u baroku. Tek u 19. st. postaje dijelom obiteljskog rituala, koje svoje mjesto najčešće pronalaze pokraj božićnog drvca.
Svaka sastavnica tog prikaza ima svoje dublje značenje. Pozadina, kao zvjezdano nebo obavijeno tamom i tišinom, krajolici koji često uključuju ruševine drvenih kuća i špilju, planine i potoci kao znak kako se sav stvoreni svijet raduje rođenju. Anđeli i zvijezda repatica, kao putokaz, pastiri i ovčice, tri mudraca i na kraju, odnosno na početku, Marija, Josip i djetešce Isus. Jaslice, bilo da su to žive jaslice, velike jaslice na trgovima, svečane jaslice u crkvama ili pak one nešto skromnije u obiteljskim domovima, svake su za sebe malo remek djelo koje nas uvodi u radost Božića, obavijene toplinom i nadom u bolje sutra.
Jaslice u atriju Umjetničke galerije Dubrovnik, nastale kao plod suradnje dvaju muzeja, Umjetničke galerije Dubrovnik i Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, pričaju nam istu priču, ali na jedan malo drugačiji način. Reducirani prikaz koji stavlja u prvi plan tri glavna lika, Mariju, Josipa i Isusa ostavlja nam prostor za daljnje, osobno kreiranje doživljaja kroz pozadinsku igru svjetlosti i sjene, koju omogućuju prozirna, transparentna tijela Svete obitelji. Upravo ta prozirnost i transparentnost ukazuju namjeru, autorica skulptura, na ono otvoreno, jasno i vidljivo, na konačno ali i nedovršeno u oblikovanju ovako zahtjevne teme u javnom prostoru. Scena prožeta raznobojnom svjetlošću tjera nas da zastanemo, da osjetimo zahvalnost i budnost, dok se život odvija oko nas.
Sva tri lika Svete obitelji sastoje se od tri nepravilna blago zakrivljena oblika, različitih nijansi tri iste boje, čineći potpune skulpture pronađene u en face pogledu. Skulpture, dozvolivši volumenu i prostoru da se međusobno dodiruju, stvaraju novi međuprostor koji čitavu kompoziciju čini dinamičnijom.
Marija oblikovana u nijansama plave boje predstavlja transcendentalnost, misterij i božansku prirodu. To je boja neba i zato se smatra uzvišenom. Plava je boja od velike važnosti u umjetničkim tradicijama kršćanstva i ima duboko duhovno značenje koje otkriva različite atribute Blažene Djevice. Ona je također boja budućnosti.
Zelena boja koja se smatra simbolom mira, odredila je Svetog Josipa u ovom postavu. Najveća skulptura, kao prikaz očinstva, oblikovana je u tri nijanse zelene boje, koja u kršćanskoj liturgiji predstavlja nadu, te susret između prošlosti i budućnosti. I naposljetku, malom su djetešcu, centralnoj figuri postava, određene tri različite boje. Magenta, narančasta i žuta. Magenta i narančasta sjedinjavaju vječno sa zemaljskim. Kao simboli nebeskog i zemaljskog kad se spoje, kao da izgube svoju suprotnost. Postaju jedno. Nad tim jedinstvom stoji aureola koja nosi boju svjetlosti, zlata i meda. Boju koja simbolizira sunce te predstavlja radost. Žutu.
Ambijent u kojem je prikaz smješten, atrij Umjetničke galerije Dubrovnik, na jedan svojstven način scenografski oživljava poluzatvoreni prostor špilje u kojoj se i prvotno sve odigrava, i tako doprinosi autentičnosti same scene i onoga što je tradicionalno bitno u koncepciji jaslica, a opet oslobođeno okova tradicije i tradicionalnog poimanja izrade skulptura jaslica. Redefinirajući scenu došašća u jednu transcendentalnu pojavu, promatraču se nudi mogućnost prelaska granice iznad materijalnog svijeta, svijeta današnjice u kojem se nerijetko gubi božićni duh skromnosti i mira. Ovogodišnje jaslice u Galeriji nude jedno novo iskustvo jednostavnosti i transparentnosti Božića, jednu novu lakoću vjerovanja u bolje sutra.
Ivona Šimunović
Biografije autorica:
Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Osim slikarskim, bavi se i pedagoškim radom. Nastavnica je likovne kulture te organizatorica i voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2022. članica je Kulturnog vijeća Grada Dubrovnika. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim i javnim muzejskim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.
Dubravka Tullio rođena je u Dubrovniku 1985. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2008. godine u klasi profesorice Nine Ivančić. Od 2015. godine zaposlena je u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik na radnom mjestu muzejskog pedagoga. Autorica je i koordinatorica muzejskih i pedagoških programa, festivala i akcija te je autorica i koautorica publikacija Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Autorica je i koautorica brojnih likovnih postava izložbi Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Bavi se klasičnom ilustracijom. Njezini radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu. Majka je dvoje djece i članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik i Hrvatskog muzejskog društva. Dobitnica je godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za realizirani pedagoško-edukacijski program za 2022. godinu te posebnog priznanja Hrvatskog muzejskog društva za likovni postav izložbe Pod pritiskom 2015. godine. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj.