FACEBOOK            HR  |  EN

Izložbe · Umjetnička galerija Dubrovnik

FRANCIS BACON

GRANICE UMA

22.12.2016. - 26.2.2017.

Francis Bacon, jedan od najistaknutijih umjetnika modernog i suvremenog europskog slikarstva, prvi je put velikom izložbom crteža pastelom, olovkom i kolažima biti predstavljen hrvatskoj javnosti u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a svečano otvorenje ove jedinstvene izložbe iz zbirke Ravarino naziva Granice uma bilo je u četvrtak, 22. prosinca. Na otvaranju su posjetitelji, osim ove iznimne izložbe imali priliku pogledati i izvedbu monodrame Pope Head The Secret Life of Francis Bacon koju je napisao i izvodi engleski glumac Garry Roost. 

Rođen u Dublinu 1909., Francis Bacon je istaknuo sve nedosljednosti svoga vremena kroz svoje slike. Francis je imao težak odnos s ocem, ratnim veteranom i trenerom trkaćih konja koji nije mogao podnijeti slabost i homoseksualnost svoga sina. Otuđen od svoje obitelji zbog svoje različitosti, 1926. Bacon se preselio u London, počeo je čitati djela njemačkog filozofa Friedericha Nietzschea i postao dizajner interijera i namještaja. Postao je jedan od najcjenjenijih slikara 20. stoljeća: usmjerio je  svoje istraživanje o ljudskom stanju kao metaforu života, iskrivljujući slike stvarnosti u potrazi za istinom koja se krije iza vanjskog izgleda.

Francis Bacon je volio Italiju i njezinu tradiciju, a kada je otišao tamo, stvorio je mnoge radove koji su sada u Zbirci crteža Francisa Bacona doniranu Cristianu Lovatelliju Ravarinu u Bologni. Izložba će predstaviti život i djela Francisa Bacona, naglasivši važnost talijanske zbirke crteža i kolaža u kojem umjetnik izražava svoje ideje s intelektualnim poštenjem. Također, izložba će ponuditi posjetiteljima putovanje kroz umjetnikove misli i druge točke gledišta kako bi bolje razumjeli talijansku zbirku crteža podijeljenu u sekcije koje su povezane s  glavnim temama koje je opisao Francis Bacon u Papi, Portretima, Autoportretima i Raspeću.

Edward Lucie Smith, engleski pisac i likovni kritičar za umjetnika je u katalogu zapisao: „Jedna od stvari koja je znatno oblikovala  Baconovu slikarsku praksu je činjenica da je bio pod znatnim utjecajem fotografija. Divio se izdanjima viktorijanskih knjiga serija fotografija Edwarda Muybridgea tijela u fazama pokreta.“

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze, za Bacona je između ostaloga zapisala: “Samosvojna slikarska topologija metafizike nastala iz Baconove ideje o brutalnosti činjenice i fantomskom prisustvu bliskom fotografskoj tehnici koju je taj slikar, često kao predložak, koristio u svome radu i pretvorio je u glavnu uzdanicu u kreiranju provokativnog svijeta slika i crteža, daleko je od stereotipa umirujućeg, tradicionalnog kodeksa estetiziranja.  Baconova slika je distopijska, a kad u njoj i ne vlada izrazita ontologija nasilja, ona je zastrašujuća iz gubitka iluzije o identitetu njegovih likova. Ipak, i na primjerima niza Baconovih crteža doza ironije je na tragu nadrealističkog automatizma stvaranja i pokazuje utješne proplamsaje ljudske želje za promjenom i mogućnosti pobjede Dobra kroz slikarevu labilnu ravnotežu difuznoga svijeta neprekidne mijene.”   

Kustosica izložbe, Giulia Zandonadi u katalogu je zapisala: „Izloženi radovi Francisa Bacona pričaju priču ne samo o velikom umjetniku, nego i o čovjeku: fragmentu privatnog života koje nudi preispitivanje znanstvenih postavki, naglašavajući činjenicu da ne postoji jednoznačan način tumačenja karijere umjetnika. Izlaže se Zbirka crteža Francisa Bacona doniranu Cristianu Lovatelliju Ravarinu nastalih između 1977. i 1992. godine, koji se sastoje od pastela, crteža i kolaža koje je Bacon darovao svom bliskom prijatelju iz Italije, kojega je upoznao u Rimu povodom prijema u Villi Medici održanoj u čast baruna Balthasara Klossowski de Rolea - umjetnika poznatog kao Balthus.“

Andrea Brunello, ravnatelj Kornice: „Svatko se tijekom života mora suočiti s preispitivanjima i poteškoćama, te izgraditi put koji ne mora uvijek odražavati idealnu zamisao koju je predvidio prije. Posebno volim izložbe "Francis Bacona. „Granice uma "samo zbog toga, budući da se bave ljudskim bićem u njegovoj univerzalnosti, u zajedničkom pokušaju pronalaženja smisla u vlastitom postojanju.“


 


 

GRGUR AKRAP

FEDOR FISCHER

17.11.-18.12.2016.

Kustos: Feđa Gavrilović
Kustos organizator: Vesna Delić Gozze



Grgur Akrap, Neželjeni gost, 2016., ulje i enkaustika na platnu, 86 x 70 cm

Izložba dvojice slikara zagrebačkog kruga Fedora Fischera i Grgura Akrapa bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 17. studenoga u 19 sati, a predstavit će njihove radove iz posljednjih godina. Ono što spaja ova dva umjetnika mlađe i srednje generacije je materičan odnos prema slikarstvu, naglasak na impastu boje, stvaranje slika zasićenih pigmentom i gustim nanosima. 


Fedor Fischer, Kolaps I, 2016., kombinirana tehnika, platno, 200 x 250 cm

Kustos izložbe, povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović za umjetnike je u katalogu zapisao: „Oba autora opće slikom i sa slikom. Oni je tretiraju kao živ medij: s njome su u fizičkoj i intenzivnoj interakciji, uronjeni u njezino tijelo u potrazi za ostvarenjem svoga izraza, svoje vizije savršenstva, ali i otpora svim drugim vizijama. Također, ona je i sredstvo kojim pokušavaju uputiti gledatelja u svoju stvaralačku intimu, odnosno pozvati ga da sudjeluje u njoj, da je upije fizički, estetski ili intelektualno –  kako god mu je drago.”


Grgur Akrap, Relikvija, 2016., ulje i enkaustika na platnu, 150 x 160 cm

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze za Fischera je u katalogu zapisala: „  Ako prihvatimo tezu da apstraktno stvaralaštvo u doslovnom smislu ne postoji jer je svako slikarstvo prikazivanje nečega, radovi Fedora Fischera na ovoj izložbi svjedoče da izvanjski svijet  prepoznatljivih koordinata “neapstraktnoga” još ne legitimiraju likovno stvaranje kao figuraciju, jer bi se i detalj iz izvanjskog svijeta uvećan do neprepoznatljivosti svojeg izvorišta i predloška svrstao po klasičnoj nomenklaturi u apstrakciju.”, dok je za Akrapov rad između ostaloga zapisala: „Ljudska figura u Akrapa je dominantan motiv, a kao kod niza suvremenih likovnih autora, ovaj slikar na posredan način izražava svu nesigurnost ontološkog statusa čovjeka.”


Fedor Fischer, Kolaps II, 2016., kombinirana tehnika, platno, 200 x 250 cm

Biografija – Grgur Akrap
Grgur Akrap rođen je 1988. u Zagrebu. Diplomirao je 2013. godine na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Damira Sokića. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2012. godine. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama. Dobitnik je: priznanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za uspjeh u cjelogodišnjem studiranju i najbolji diplomski rad (2013.); nagrade ULS Zaprešić za minijature iz ciklusa Ukradeni portreti na izložbi 16. Minijature i nagrade natječaja ENERGIJA 2012. (2012.) u organizaciji INA-e, Zagreb. Umjetnikov rad Ecce homo odabran 2011. godine kao jedan od najboljih radova nastavničkog smjera ALU akademske godine 2010./2011.


Grgur Akrap, Ritual, 2016., ulje i enkaustika na platnu 94 x 50 cm

Biografija – Fedor Fischer
Fedor Fischer rođen je 1975. godine u Zemunu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu 2007. godine u klasi prof. Zlatka Kesera. Radovi mu su nalaze u zbirci Erste& Steiermarkische banke u Hrvatskoj i u Okolje Consulting Art Collection u Sloveniji. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu.


Fedor Fischer, Potisak, 2016., kombinirana tehnika, platno, 180 x 225 cm

 



IVANA DRAŽIĆ SELMANI

BELLA VISTA

6. listopada - 13. studenoga 2016.

Kustosica: dr. sc. Rozana Vojvoda


Bella vista, 130 x 190 cm, ulje na platnu

Izložba suvremene dubrovačke umjetnice, akademske slikarice Ivane Dražić Selmani pod nazivom Bella Vista otvorit će se u četvrtak, 6. listopada u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Umjetnica se predstavlja ambijentalnom instalacijom, slikama, crtežima i videom, a svi radovi problematiziraju dubrovački ambijent sa svom njegovom ljepotom, melankolijom i problematikom. Reagirajući na prostor izlaganja, umjetnica središnju i najveću izložbenu dvoranu Umjetničke galerije Dubrovnik ispunja solju (koju je ljubazno omogućila stonska solana) u sloju od nekoliko centimetara stvarajući i vizualnu senzuaciju i rad nabijen gustom simbolikom. Istraživanje osobne povijesti, cikličkog mediteranskog vremena i memorije mjesta, umjetnica provodi u radu „Na Dančama“ (2013), seriji od šesnaest minucioznih, minijaturnih crteža (3 x 4 cm), rađenih po predlošku starih fotografija, koji prikazuje prizore kupanja na Dančama, jednom od najstarijih dubrovačkih kupališta. Ovaj rad nagrađen je drugom nagradom na izložbi T-HTnagrada@msu.hr, u stalnom je postavu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i ovom prilikom se premijerno predstavlja dubrovačkoj publici.

                                                               Maslinik, 160 x 160 cm, ulje na platnu

U novonastalom ciklusu slika većih formata pod nazivom Bella Vista umjetnica također prikazuje prizore s kupanja rađene prema predlošcima sa starih obiteljskih crno-bijelih fotografija u periodu od tridesetih do pedesetih godina prošlog stoljeća. Slike hvataju trenutke dokolice, opuštenosti, harmonični suživot čovjeka s morem, a u odmaku od hiperrealističkog preciznog prenošenja s fotografije pojačava se njihova arkadijska komponenta.
Kroz sveobuhvatno vrednovanje izložbenog prostornog punkta autorica nam uz miris soli i najrazličitije medije, kroz prizore osobne povijesti nudi uvid u svoje problematsko bavljenje dubrovačkim/mediteranskim ambijentom, njegovim cikličkim i fluidnim vremenskim kategorijama, a ponajprije njegovim intenzivnim životnim pulsom.

                                                                    Portoč, 1934., 120 x 180 cm, ulje na platnu

BIOGRAFIJA
Ivana Dražić Selmani rođena je 1972. rođena u Zagrebu, a osnovnu i srednju školu završila je u Dubrovniku. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Bavi se pedagoškim radom i član je HDLU-a Dubrovnik, Art radionice Lazareti i Kinookusa. Izlagala je samostalno, te na više od trideset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.


SAMOSTALNE IZLOŽBE

2014. Ljetnikovac Bunić Kaboga, Zaklada Batahovina, Dubrovnik
2014. Galerija Greta, Zagreb
2007. Galerija Otok – ARL, Dubrovnik
2006. Kuća Bukovac, Cavtat
2005. Galerija Matice Hrvatske, Zagreb
1999. Galerija Gradska, Zagreb
1998. Veleučilište u Dubrovniku, Dubrovnik
1996. Galerija KOVAČKA 3, Klub Otok, Dubrovnik
Foyer kazališta Marin Držić, Dubrovnik
Galerija Cekao, Zagreb

SKUPNE IZLOŽBE – izbor

2015. Godišnja izložba članova HDLU Dubrovnih, Galerija mladih UŠLS, Dubrovnik
2015. Dubrovačke slikarke na Cetinju, Nacionalna biblioteka Crne Gore, „Đurđe Crnojević“
2015. Gradska galerija Kotor, Kotor
2014. Grad je mrtav. Živio grad!, Galerija Podroom, Beograd
2014. Otvorenje, Galerija Otok, ARL Dubronik
2014. T-HT nagrada@msu.hr (žirirana izložba), Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
2011. festival Kenova?, Kotor
2010. Domaći rad-Upoznajmo suvremenu umjetnost u Dubrovniku, Art radionica Lazareti,
Dubrovnik
2005. Pustjerna, projekt Art radionice Lazareti, Dubrovnik
2004. Dubrovački likovni trenutak, Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik
2001. Flip Croatia Los Angeles exchange, Los Angeles, Dubrovnik
1998. Otok II, međunarodna izložba, Dubrovnik

PUBLIKACIJE
2014. ILUSTRARIJ – grafička mapa za djecu (izdavač Batahovina Foundation)
2014. NA DANČAMA – umjetnička knjiga (izdavač: Art radionica Lazareti)

NAGRADE
2014. 2. nagrada na natječaju T-HT nagrada@msu.hr za ciklus crteža Na Dančama.
1995. Dubrovnik, 2. Nagrada za idejno rješenje grba i zastave Dubrovačko-neretvanske županije (sa Orsatom Frankovićem)


Portoč, 1936. 130 x 190 cm, ulje na platnu



 

DUBROVNIK

29. srpnja - 2. listopada 2016

Autorica izložbe: mr. sc. Vesna Delić Gozze

Autori teksta u katalogu: Vesna Delić Gozze, Tonko Maroević, Irina Subotić, Ivana Udovičić

                                                                       Edo Murtić

Izložba naziva Dubrovnik kojoj je temat sam Grad bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u petak, 29. srpnja u 21 sat, a bit će izloženi radovi velikih umjetnika kao što su Petar Dobrović, Oton Postružnik, Đuro Pulitika, Antun Masle, Ivo Dulčić, Juraj Dobrović, Ivo Šeremet, Ivo Vojvodić, Milan Konjović, Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Mirko Rački, Edo Murtić, Peđa Milosavljević, Petar Lubarda, Gabro Rajčević, Lukša Peko, Tomislav Gusić i drugi.

                                                                         Đuro Pulitika

Vesna Delić Gozze, autorica izložbe, ovako je opisala značenje izložbe: „Kanon kao mjesto udivljenja svakoga nasljeđa kulture i mjera kao standard ovoga grada parametri su kojima su se kretali autori ove izložbe. Ovaj grad kao mitsko mjesto značenja, mjesto rezervirano i za kontempliranje i suočavanje sa vlastitim mislima i osjećanjima, područje je posebnoga ophođenja namjernika i stalnih posjetitelja, punkt sa sposobnošću privlačenja starih/novih namjernika, ponajviše iz svojih naslaga urbanističkih tragova u suglasju sa okolišem prilagođenim taman toliko da sinergija bude kakva treba biti. Grad s ulicama kao porama usječenim u kamene kubuse arhitekture nude znakove različitih vremena i trgovima kao pozornicama za razabiranja vlastitih promišljanja, svjedoči kulturnom krajoliku koji stoljećima resi ovaj grad. Kroz vrijeme, grad- polis, kao društveno središte političke zajednice postao je građevinskim marom «isklesani» stup, nositelj za manifestacije duha i kreacije.“

                                                                        Ivo Vojvodić

Autor izložbe, akademik Tonko Maroević, u izložbenom katalogu između ostaloga zapisao je: „Mogli bi se pomisliti kako je izumom fotografije smanjena potreba za likovnim prikazima izvedenima manualnim postupkom, kako je aparat uspio zadovoljiti želje svih onih koji nisu mogli proći pokraj slikovitih prizora i uzbudljivih ansambla a da ih ne nastoje zaustaviti, fiksirati, ponijeti sa sobom. Doista, više nego fotogenični Grad, sa svojim brojnim lokalitetima i vizurama, strpljivo je pozirao i još danas (pogotovo!) dolazi u prvome planu ili kao pozadina čitavim gomilama lovaca na sretne trenutke pristalica brzog okidanja u svrhu tobože dugog pamćenja. Ali fotografija, unatoč svoj lakoći, prihvatljivosti i masovnosti uporabe, nipošto nije dokinula potrebu neposrednog crtačkog ili slikarskog bilježenja vizualnih dojmova.“

                                                                         Atanasije Popović

Povjesničarka umjetnosti Irina Subotić, autorica teksta u katalogu, u istome je o slikanju Grada zapisala: „Ako na primjeru samo dvojice slikara – Petra Dobrovića i Predraga Peđe Milosavljevića – bacimo pogled na njihovo viđenje Dubrovnika, osjetit ćemo golemo bogatstvo, ali i razlike u pristupu. To isto tako svjedoči o velikoj, iznimnoj snazi Dubrovnika kao vizualnog i duhovnog poticaja za stvaralaštvo u svim disciplinama, a po svoj prilici u slikarstvu ponajviše.“ 

Autorica teksta u katalogu, Ivana Udovičić u katalogu je o Gradu kao umjetničkoj inspiraciji između ostaloga zapisala: „Najveći interes za Dubrovnik umjetnici su počeli pokazivati prvih desetljeća dvadesetoga stoljeća razvojem moderne u ovim krajevima. Postao je on neka vrsta neformalne slikarske kolonije koja je zauzimala važno mjesto u pojedinačnim slikarskim životopisima, ali je istodobno stvarala plodno tlo za nastanak autohtone umjetničke scene. Na velika će vrata Dubrovnik na scenu europskoga modernog slikarstva uvesti Vlaho Bukovac, koji sintetizira plenerističku lakoću s mediteranskim svjetlom.“

                                                                     Petar Dobrović, Kneževa Palata u Dubrovniku (Trg u Dubrovniku), 1934.



 

OD KRKA DO GALAKSIJA

MILA KUMBATOVIĆ

retrospektiva

2. lipnja - 24. srpnja 2016.

Autorica izložbe: Ivanka Reberski


ŠKOLJ SV. MARKA U NEVERI – REKVIJEM ZA ŠKOLJ, 1965. -1976., ulje, kolaž na platnu, 116 x 181 cm, privatno vlasništvo 

Retrospektivna izložba Mile Kumbatović Od Krka do galaksija otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 2. lipnja.



VRŠIDBA NA KRKU, do 1948., ulje na platnu, 100 x 73 cm, Umjetnička galerija Dubrovnik 

Na izložbi će biti predstavljeno raznorodno pedesetogodišnje stvaralaštvo ove zanimljive umjetnice u odabiru povjesničarke umjetnosti, Ivanke Reberski, jedne od najboljih poznavateljica njenog opusa. Prema riječima autorice izložbe, slikarstvo Mile Kumbatović obilježeno je velikim mijenama, a njezin interes i slikarski svijet kreću se od neposrednog doživljajnog zavičajnog krajolika otoka Krka preko mikrostruktura kamena do makrokozmosa, od krčkog kamenjara do svemirskih galaksija. 


KRUŽENJE, RASPADANJE I SPAJANJE SATELITA I, 1997., ulje na platnu, 73 x 100 cm, privatno vlasništvo 

Za razliku od svog supruga, poznatog slikara Otona Glihe u čijoj je sjeni živjela i stvarala, a koji je umjetničku karijeru gradio na prepoznatljivim motivima, Mila Kumbatović je često eksperimentirala s novim tehnikama i medijima. Rane radove (krajolici, mrtve prirode i portreti dinamičnih kromatskih ritmova i odnosa) izvodi u duhu postimpresionizma i cézannizma. U kasnijim se radovima približila apstrakciji biomorfnih asocijacija, oporih i jednobojnih površina (Svijetli krug, 1970), a potom se vratila trajnoj tematskoj zaokupljenosti, krčkim krajolicima, koje gradi jakom ekspresivnošću (Škoj sv. Marka, 1974). U zrelim 70-im godinama Mila Kumbatović počinje raditi skulpturu prema riječima Ivanke Reberski, hrabro se upuštajući u pravu avanturu invencija, dodajući kako je i u skulpturi umjetnica nastojala spojiti realne i alternativne svjetove u poznatom ciklusu "Industrijska skulptura", koji je nastao od 1975. do 1980. U tome ciklusu Kumbatović za skulpture rabi elemente strojeva i gotove tvorničke proizvode kao dijelove slobodnih trodimenzijskih konstrukcija. Važan dio njezina opusa su izrada mozaika i staklenih skulptura. 


MRTVA PRIRODA S PJETLIĆIMA, 1953., ulje na platnu, 68 x 56 cm, Umjetnička galerija Dubrovnik

ŽIVOTOPIS

1915. 17. lipnja rođena je Mila Kumbatović u Omišlju na otoku Krku u pomorskoj obitelji. 1927. preselila se s obitelji u Zagreb, koji pored Omišlja postaje njezina stalna životna i stvaralačka destinacija. 1934. upisala je Pravni fakultet u Zagrebu, no već iduće 1935. godine prelazi na studij slikarstva. Na ALU u Zagrebu studira kod prof. Lj. Babića, O. Mujadžića, J. Kljakovića, T. Krizmana, K.Hegedušića i M. Tartaglie . 1940. studirala je slikarstvo na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (prof. 1940–1952. nakon diplome, radi kao srednjoškolska likovna pedagoginja u

Glini, Sisku i Zagrebu. 1952. napustila je pedagošku službu i postala samostalna umjetnica. 1945. udala se za slikara Otona Glihu, kojega je upoznala na studiju.
1946. prvi put je izlagala na Izložbi ULUH-a. 1953 /1954. studijski je boravila u Parizu i Londonu; započinje geometrijska stilizacija krčkih urbanih aglomeracija (Omišlja, Maslinske, Jurandvora, Vrbnika, Bakra). 1956. rodio joj se sin Milen.
1960/1961. nastao je ciklus Svijet kamena. 1975. u Željezari Sisak nastaju prva djela "industrijske skulpture". 1980-1985. u samoborskoj Tvornici stakla "Kristal" stvara skulpture u staklu. 1990/1991. nastaje novi ciklus krčkih pejzaža. 1993. nesretnim slučajem tragično je poginuo sin Milen. 1996. nižu se prve retrospektivne izložbe u Zagrebu, Rijeci i Splitu. 1997. započinje ciklus Svemirski krajolici. 1999. umire joj suprug, slikar Oton Gliha. 2002. na otoku Visu nastaje ciklus viških krajolika; u Zagrebu priređuje izložbu stakla. 2003. održana joj je velika retrospektivna izložba u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu i izdana monografija. 2004. Mila Kumbatović umrla je u Zagrebu, a sahranjena je na omišljskim groblju, uz sina Milena i supruga Otona Glihu.

Javna skulptura Mile Kumbatović postavljena je: 
ispred Zagrebačkog velesajma i u velesajamskom parku; na ulazu u JANAF u Omišlju; u Centru za kulturu "Pešćenica" u Zagrebu, gdje je i veliki mozaik; 
ispred hotela Haludovo u Malinskoj; u TVZ "Janko Gredelj"; u Tvornici tekstilnih strojeva u Zagrebu; u parku Gliptoteke HAZU u Zagrebu.


KOZMIČKA FIGURA, 1978., čelik, željezo, 30 x 16 x 16 cm, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci




RAZOTKRIVANJE TIJELA - DJELA IZ GALERIJSKE ZBIRKE

22.4. - 29.5.2016.

Autorica izložbe: Petra Golušić, više kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik


Gabro Rajčević, Pod tušem, 1940.-1943.


Andrija Maurović, Studije plesačica, 1923.


Vlaho Bukovac, Studija satira

Izložba Razotkrivanje tijela - djela iz galerijske Zbirke bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u petak, 22. travnja u 19 sati i sadrži odabrana djela iz bogate muzejske Zbirke. 


Ivan Kožarić, Dječak koji sjedi, 1955.

Autorica izložbe Petra Golušić ovako je opisala izložbu: „djela pokazana izložbom Razotkrivanje tijela - djela iz galerijske Zbirke svjedoče čovjekovu potrebu za predstavljanjem nagog ljudskog tijela; pripadaju kraju XIX. stoljeća i protežu se tijekom drama XX., te zalaze u najnovije izreke. Objedinjen je izbor od 153 eksponata inozemnih i dominantno tuzemnih umjetnika Zbirke moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik; a on uključuje slikarstvo, crtež, grafiku, kiparstvo i fotografiju. Isključen je motiv ogoljena tijela koji se primjenjuje unutar kršćanske ikonografije, te je predstavljeno 45 autora. Izložba zastupa i pojedine radove unutar stalnog postava Galerije - u prizemlju, na prvom katu i njegovoj terasi.“


Krsto Hegedušić, Finale 1945., 1975.


Milo Milunović, Ženski akt, 1950.-1955.

                                                                          Roman Petrović, Ženski akt, 1929.-1932.

Golušić je u katalogu zapisala: „Izložba omogućava uvid u djela čiji rukopisi bilježe senzibilni karakter duha koji tumači sebe samoga kroz oblike koji bivaju nerijetko postavljeni kao centralni / totemski. Pripovijeda se o temi koja se nameće čovjeku od početka njegovog likovnog stvaralaštva. Razotkriveno tijelo ili tek naznačeno predočava se kao onaj predio čovjekove percepcije koji je temeljan jer je osnovni element njegove egzistencije. Nagost tijela predstavlja metaforu koja po Heideggeru postoji samo unutar metafizike. Samim tim zastupaju se skrivena kodificirana značenja bez obzira je li riječ npr. o slici moderne ili nekom suvremenom izričaju. /…/ Uvijek je riječ o neprekidnosti tumačenja fragmenata opće misli pri čemu se ostvaruju predodžbe, vizije i oznake tijela koje pripadaju raznim praksama stvaralaštva. /…/ Umjetnici koji su imali hrabrosti u razotkrivanja tijela tvore zasebnu snagu otvorenih prostranstava. Događaju se razni prikazi značenjskih, ideoloških i vrijednosnih osnova; a proces oslobođenja tijela kreira intrigantno područje višeznačnog iščitavanja. /…/ Stvara se jedan teritorij u kojemu se jasno iskazuje kontinuiranost bilježenja, označavanja, interpretiranja i ogoljavanja – prisutnosti.“ 


Robert Farber, Bez dozvole za objavljivanje - Milano - Italija, 1989.

 Autori zastupljeni na izložbi: 

BORKA AVRAMOVA (1924 – 1993), BELIZAR BAHORIĆ (1920 – 2002), VLADIMIR BECIĆ (1886 – 1954), VLAHO BUKOVAC (1855 – 1922), JOSIP COLONNA (1911 – 2001), ZLATAN DUMANIĆ (1951), ROBERT FARBER (1944), HANS GASSEBNER (1902 – 1966), KRSTO HEGEDUŠIĆ (1901 – 1975), ŽELJKO HEGEDUŠIĆ (1906 – 2004), OSKAR HERMAN (1886 – 1974), BOGOSLAV KALAŠ (1942), NIVES KAVURIĆ KURTOVIĆ (1938), IVAN KOŽARIĆ (1921), FRANO KRŠINIĆ (1897 – 1982), FERDINAND KULMER (1925 – 1998), MILENA LAH (1920 – 2003), JOSIP LALIĆ (1867 – 1953), IVAN LOZICA (1910 – 1943), NIKOLA MARTINOVSKI (1903 – 1973), ANDRIJA MAUROVIĆ (1901 – 1981), MATO CELESTIN MEDOVIĆ (1857 – 1920), IVAN MEŠTROVIĆ (1883 – 1962), VALERIJE MICHIELI (1922 – 1981), MILO MILUNOVIĆ (1897 – 1967), NIKOLA NJIRIĆ (1921 – 2002), NENAD OPAČIĆ (1949), ĐORĐE ORAOVAC (1891 – 1955), PETAR PALLAVICINI (1887-1958), LUKŠA PEKO (1941), ROMAN PETROVIĆ (1896 – 1947), MIODRAG MIŠA POPOVIĆ (1925 – 2005), ZLATKO PRICA (1916 – 2003), KOSTA ANGELI RADOVANI (1916 – 2002), GABRO RAJČEVIĆ (1912 – 1943), MILOVAN STANIĆ (1929 – 1989), JOSIP ŠKERLJ (1941), DRAGO TRŠAR (1927), DRAGO TRUMBETAŠ (1938), PAVO URBAN (1968 – 1991), MILIVOJ UZELAC (1897 – 1977), FEDOR VAIĆ (1932 – 1987), JOSIP VANIŠTA (1924), ELSA WIELAND SCHMIDT VUČETIĆ (1880 – 1969)


Pavo Urban, Izazov, 1990.

 



IVO DULČIĆ

MEDITERAN IVA DULČIĆA (1916.-1975.)  – IZLOŽBA POVODOM STOTE OBLJETNICE ROĐENJA

11.2. - 17.4.2016.

Organizatori izložbe: Umjetnička galerija Dubrovnik i Umjetnički paviljon u Zagrebu

Autor izložbe: akademik Tonko Maroević

Kustosica izložbe: mr. sc. Vesna Delić Gozze


Autoportret, 1944., ugljen

Zajednički projekt Umjetničke galerije Dubrovnik i Umjetničkog paviljona u Zagrebu, velika, retrospektivna izložba Mediteran Iva Dulčića otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 11. veljače u 19 sati, nakon čega će izložba biti predstavljena u Zagrebu.

                                                                                   Dubrovačko ljeto, 1956., ulje na platnu

                                                                                        Stradun, 1950., ulje na platnu

                                                                                             Požar na otoku, 1970., ulje na platnu

Retrospektivna je to izložba povodom stote obljetnice rođenja Iva Dulčića (1916.-1975.), jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara. Bit će predstavljen veliki broj umjetnikovih radova iz zbirki različitih kulturnih  institucija kao i privatnih zbirki. Posjetitelji će imati priliku vidjeti niz portreta, žanr-scena, urbanih prikaza i pejzaža. Dulčić je vrsni portretista podjednako uspješan u briljantnom crtežu i boji, kao i u psihološkom poniranju u karakter slikane osobe. U urbanim prikazima i pejzažima moguće je pratiti razvoj od klasičnog načina slikanja do vibrirajuće, koloristički zasićene plohe, gdje se motiv gotovo gubi, iako Dulčić nikada u potpunosti ne napušta figuraciju.

                                                                                             Crkva uz more, oko 1970., ulje na platnu

                                                                                                 Ježinci, oko 1965., tempera

Autor izložbe, Tonko Maroević ovako je između ostaloga u katalogu opisao umjetnikov rad: „Veličinu opusa Iva Dulčića teško je otprve sagledati, ali je sasvim lako - i na temelju nevelikog broja uzoraka - osjetiti njegovu specifičnu težinu, individualnu određenost i likovnu vrijednost. To je umjetnik što je kroz tri desetljeća iznimno intenzivnog stvaranja uporno gradio i uspješno izgradio prepoznatljiv osobni univerzum širokoga raspona, u kojemu je izrazio ljepotu svojih vizualnih doživljaja, žestinu svojih spoznaja, te uvjerenja i snagu svojega nezatomljiva i nesalomljiva etičkog impetusa. Pripalo mu je djelovati u nelakim vremenima estetičkih i ideoloških pritisaka, ali utoliko je značajnije njegovo sustavno provođenje stvaralačke slobode, pa razmicanje granica stilskoga ili trendovskog predznaka, te gotovo neobuzdano kretanje raznim disciplinarnim, tehničkim, motivskim i žanrovskim područjima.“


Na rijeci, oko 1955., gvaš


Portret Antuna Masle, 1965., ulje na platnu

Biografija:

Ivo Dulčić rodio se 14. kolovoza 1916. u Dubrovniku. 1934. završio je Klasičnu gimnaziju. 1935. upisuje Pravni fakultet u Beogradu, no većinu vremena provodi u Dubrovniku. 1937. prelazi studirati na Zagrebačko sveučilište, gdje apsolvira pravo, a 1941., nakon prethodnoga bezuspješnog pokušaja, upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1943. mobiliziran je u tzv. prosvjetnu bojnu, u kojoj također slika i druži se s kolegama i prijateljima, posebno s Kožarićem, Jevšovarom, Švertasekom i Kinertom. Neposredno prije diplomiranja, 1946. godine dolazi u sukob s profesorom Tiljkom, a konfrontira se i sa zagovornicima “socrealizma”, te napušta Akademiju i vraća se u Dubrovnik. Neko vrijeme vodi malu slikarsku školu, a intenzivno prijateljuje s kolegama iz “dubrovačkog kruga”, slikarima Antunom Maslom i Đurom Pulitikom. 1948. prvi put izlaže na kolektivnoj izložbi ULUH-ove podružnice za Dalmaciju. Prvom samostalnom izložbom uspješno se predstavlja u Zagrebu 1950. 1951. posjećuje Veneciju, Firencu i Rim u društvu likovnjaka. Značajnu afirmaciju predstavlja poziv Ljube Babića da 1954. izlaže u grupi njegovih odabranih učenika. 1955. kupuje mali stan u Zagrebu, gdje će boraviti veći dio godine, ali ne napušta definitivno ni Dubrovnik. Nakon druge samostalne izložbe 1956. u Zagrebu po prvi put je uvrštavan i u selekcije nacionalnog slikarstva namijenjene prezentaciji u inozemstvu. 1959.  odvažuje se izvesti monumentalnu fresku Krista kralja u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja. Novo ostvarenje u tom kontekstu su vitraji za franjevačku crkvu na zagrebačkom Kaptolu (1960. – 1964.). Afirmiran kao kolorist pretežno enformelističke fakture, asocijativne motivike na samom rubu apstrakcije, jedanaestom samostalnom izložbom 1965. čini stanovit zaokret prema “novoj figuraciji”, izlažući brojne nadahnute portrete. Iste je godine zaslužio Nagradu Grada Zagreba, a 1968. u vlastitoj režiji objavljuje novu malu monografiju. U posljednjem desetljeću života iznimno je intenzivno Dulčićevo djelovanje na brojnim zadatcima zidno-ambijentalnog karaktera, češće u crkvenim, ali i u raznim društvenim prostorima, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Retrospektivna izložba u Modernoj galeriji održana je na prelazu iz 1969. u 1970. godinu. Ivo Dulčić je preminuo, nakon kratke i teške bolesti, 2. ožujka 1975. u Zagrebu.

                                                                                           Interijer, 1953., ulje na platnu




TINA GVEROVIĆ

MORE LJUDI

15.1.2016. - 7.2.2016.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda


Inventar, 2016.
instalacija s indigo bojanom odjećom i platnom 

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, u petak 15. siječnja u 19 sati, otvorila se samostalna izložba Tine Gverović, međunarodno priznate dubrovačke i hrvatske suvremene umjetnice. Izložba pod nazivom «More ljudi» uključuje radove koji na specifičan način, u aktivnom suodnosu s prostorom Umjetničke galerije Dubrovnik promišljaju mediteranski ambijent. Ideja Mediterana koja dopire iz njenih radova isprepliće se s kompleksnim idejama obale, kretanja / migracija, prožimanja koje umjetnica problematizira kroz različite medije: grafike, slike, instalacije, video i audio radove, te forme kratkih priča. Čitanje pojedinih radova ovisno je o složenom odnosu s cjelinom izložbe koja samim svojim tijekom predstavlja putovanje, otkrivanje, stvaranje niza asocijacija. 

                                                                     Iz serije slika Izaberi svoje vrijeme, 2007., akrilik na platnu

                                                                      Iz serije slika Na prvi pogled, 2006., akrilik na platnu

Biografija:
Tina Gverović je diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, završila poslijediplomski studij na Jan van Eyck Akademiji u Maastrichtu u Nizozemskoj, te doktorirala na Middlesex Sveučilištu u Londonu.
Radovi Tine Gverović bave se pitanjima vezanim uz prostor, teritorij i identitet, te načinom na koji su ti koncepti vezani za izmišljeno i imaginarno.
Nedavne izložbe uključuju izlaganje u Raum mit Licht galeriji (Beč, 2015), Tate Britain (London, 2015), Tate Modern (London, 2014), Muzeju suvremene umjetnosti Beograd (Beograd, 2014), SE8 galeriji (London, 2013), i Garden of Learning - Busan Biennial (Busan, 2012).

                                                                     Tesirajući valove I-II, 2016., video, HD loop




VANJA RADAUŠ (1906. – 1975.): OD LJUBAVI DO SMRTI

Retrospektivna izložba povodom 40. godišnjice smrti i 110. obljetnice rođenja umjetnika
20.11.2015. - 10.1.2016.
Autor izložbe: mr.sc. Davorin Vujčić, muzejski savjetnik Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu
Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda


Riba (iz ciklusa Zatvori i logori), 1969., bronca

Umjetnik temperamenta i vještine, Vanja Radauš je bio stvaralac neiscrpna interesa, erudit i žestoki polemičar, jedan od naših najplodnijih umjetnika XX. stoljeća. Ovom retrospektivom, Umjetnička galerija Dubrovnik sabire presjek njegova stvaralaštva; otvorenjem u 2015. godini obilježava 40. godišnjicu smrti, a završetkom u 2016. – 110. obljetnicu njegova rođenja.


Robijaš/Matija Gubec, oko 1940., terakota

Oko stotinu pedeset umjetnina (skulpture, medalje, crteži) je posuđeno od niza javnih kulturnih institucija (Gradski muzej Vinkovci, Gliptoteka HAZU, Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski restauratorski zavod, Moderna galerija u Zagrebu, Galerija Klovićevi dvori) i od privatnih vlasnika, a jedna od zanimljivosti izložbe je da se neke skulpture po prvi puta predstavljaju publici.


Žena u raskoraku sa ribom, 1966., (odljev 1995.), bronca

Skulpture uključuju sve faze njegovog stvaralaštva, od skulptura nastalih tridesetih i četrdesetih godina, pa do poslijeratnih ciklusa kao što su Tifusari (1958.), Panopticum croaticum (Od 1959-1961.), Čovjek i kras (1961.-1964.), Krvavi fašnik (1965.-1966.), apstraktne oblike koji se polovinom 1960-ih godina pojavljuju u Radauševom opusu, ciklus Zatvori i logori (1969.) izrastao iz organičkih, apstraktnih oblika, te radove iz posljednjih godina kada oživljava sjećanja na djetinjstvo i Slavoniju. 


Šokica (Slavonka), 1953., kamen

Vanja Radauš je u kiparstvu ostavio snažan pečat u rasponu od medalje, komornih skulptura u terakoti, gipsu i kamenu, vosku i bronci, do spomeničke plastike. Svojim je kiparskim ciklusima otvorio dotad nepoznate vizure te se s pravom smatra jednim od najznačajnijih protagonista hrvatskog kiparstva XX. stoljeća. 


Tužilac (iz ciklusa Panopticum croaticum), 1959.-61., sintetska masa

Biografija:

Ivan (Vanja) Radauš rodio se 29. travnja 1906. u Vinkovcima, gdje je proveo djetinjstvo. Studirao je kiparstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu od 1924. do 1930. godine (Rudolf Valdec, R. Frangeš Mihanović od 1924.-1928., od 1928.-1930. Ivan Meštrović). U lipnju 1930. Radauš diplomira kiparstvo i ujesen putuje u Pariz. Socijalno osjetljiv i angažiran, Radauš se 1932. aktivno uključuje u rad Udruženja umjetnika Zemlja, što će se dalekosežno odraziti na njegov daljnji umjetnički razvoj. Od 1940. do 1943. radi kao nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu. Po završetku Drugog svjetskog rata u kojem je aktivno sudjelovao, Radauš postaje dio vladajuće nomenklature s pripadajućim ulogama i dužnostima: 1945. je imenovan profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (od 1954. do 1956. te od 1960. do 1962. bio je njen rektor, a 1963. dekan). Godine 1947. postaje redovni član JAZU; iste godine dodijeljen mu je naslov majstora – kipara te rukovodi novosagrađenom Majstorskom radionicom za kiparstvo na Zmajevcu u Zagrebu. 24. travnja 1975. u svom kabinetu na Zmajevcu počinio je samoubojstvo pucavši si pištoljem u srce. Sve okolnosti suicida nisu u potpunosti razjašnjene, što je uzrokovalo raznolike interpretacije i sumnje oko Radauševa samoubojstva koje traju i danas.