HR  |  EN

IZLOŽBE · Umjetnička galerija Dubrovnik

ĐURO SEDER
SEDEROTONIN

Vrijeme trajanja: 5.3.2020. - 31.5.2020.
Kustos izložbe: Feđa Gavrilović
Autorica likovnog postava: Jelena Tamindžija


Pozdrav Houellebecqu, 2019., ulje na platnu, 90 x 70 cm

Kustos izložbe povjesničar je umjetnosti, Feđa Gavrilović koji je inspiraciju za naziv, ali i poveznicu s umjetnikovim radom pronašao u najnovijem romanu Michela Houellebecqa Serotonin, izdanom 2019. Gavrilović tako u svom tekstu izložbenog kataloga između ostaloga zapisuje: „Glavni lik, depresivac koji ne nalazi nikakav smisao u životu, povlači se na koncu u stan u pariškom neboderu i čeka smrt. Poražavajuća saznanja samo mu se nižu, odnosno, izmjenjuju s fazama snažne duševne boli i kajanja zbog propuštenih životnih prilika. Jedna od tih spoznaja odnosi se na klasike književnosti: i Mann i Proust su, uviđa tužni Houellebecqov protagonist, jedinu uzvišenost u životu pronalazili u erotiziranoj ljepoti mladosti. Njegovo tumaranje po pustinjama vlastite egzistencije dovelo ga je do stanja u kojemu odbacuje bilo kakvu ekstazu, spoznaju ili ljepotu, izuzev seksualne, koja je prolazna poput cvata i njemu nedostupna zbog lijekova za depresiju koje uzima. Jedinu radost pronalazi katkada u degustaciji različitih vrsta humusa, a serotonin, hormon koji potiče osjećaj sreće, može dobiti tek pomoću antidepresiva. Cijela konstrukcija te žalosne osobe na neobičan način korespondira s opusom Đure Sedera.“


Ka čovjeku 3, 2019., ulje na platnu, 120 x 160 cm


O izložbi u Dubrovniku i odabranim radovima, Gavrilović zapisuje: „Naprosto, duh vremena je kroz Sederovo iskustvo procvjetao. Umjetnik nije popustio pred njegovom destrukcijom, nije dozvolio da ga samelje u neaktivnosti u koju, s godinama i rastućim ugledom, zapadaju brojni njegovi kolege svih generacija. Njegova zima prešla je u proljeće. Jednako kao što protagonist Serotonina (prilično neočekivano) na kraju svoje ispovijesti spominje glavnog junaka Novog zavjeta, i u Sederovu se slikarstvu od sredine 1970-ih sve češće javljaju kršćanski motivi. Možda je poslušao intuiciju i počeo gledati svijet oko sebe, diviti mu se i uzimati iz njega samo najbolje i najljepše. Njegovi radovi od tog razdoblja do danas, čiji je izbor ovdje izložen, pokušavaju u gledatelju, članu našeg prilično apatičnog društva u kojemu je sve češća pojava depresije, probuditi malo osjećaja vedrine. Kroz pogled na njihove jednostavne, koloristički intenzivne i snažno prisutne likove, predmete i prostore, možda uspijemo u svome organizmu potaknuti lučenje jednog specifičnoga hormona sreće. Nazovimo ga – sederotonin.“


Kupačice, 1974. – 1975., ulje na platnu, 95 x 120 cm

Biografija:
Đuro Seder rođen je 1927. u Zagrebu, gdje je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 1951. kod Antuna Mejzdića i kasnije specijalizaciju slikarstva kod Marina Tartaglie. Bio je član grupe Gorgona. Radio je kao ilustrator i grafički dizajner do 1981. kada počinje raditi na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gdje ima svoj atelijer i danas u funkciji profesora emeritusa. Objavljivao je pjesme tijekom 1960-ih i 1970-ih, a u nakladi BiblioTeke godine 1978. izlazi mu zbirka pjesama Otac iz lonca. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja strukovnih udruga, kao i počasti državne i lokalne uprave. Član je HAZU. Radovi su mu u svim najvažnijim privatnim, državnim i crkvenim zbirkama Hrvatske.


Velike oči, 1977. ulje na platnu, 150 x 185 cm



 

ANTUN MASLE (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja

Vrijeme trajanja: 14.12.2019. - 1.3.2020.
Autor izložbe: Igor Zidić
Kustosica (organizacija): Rozana Vojvoda


Antun Masle 

 


Autoportret s pticom, 1968., ulje/papir, 29 x 23 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Velika izložba ANTUN MASLE (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja otvorena je u prepunoj Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu, 14. prosinca. Na otvorenju su govorili ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokvina, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, Rozana Vojvoda, povjesničar umjetnosti, autor izložbe Igor Zidić, a izložbu je službeno otvorio gradonačelnik Grada Dubrovnika, Mato Franković.


Boce i slike, 1963., ulje / platno


Iz Orašca, oko 1944., ulje / platno

Antun Masle jedan je od najznačajnijih dubrovačkih slikara koji pripada tvz. dubrovačkom kolorističkom krugu, osobitoj varijanti „južnjačkog ekspresionizma“. Antun Masle u svojim portretima, pejzažima i mrtvim prirodama rabi boju srodno fovističkim načelima, a u kasnijim radovima približava se i art brutu. Pojednostavljivanje forme i stilizacija oblika na Maslinim slikama jednako su plod njegova formiranja na dosezima spomenutih likovnih pravaca, kao i senzibilne naravi bliske dječjoj imaginaciji i izrazu. 


Modre kuće, 1954.-1955., ulje / platno

Autor izložbe jedan je od najpoznatijih hrvatskih povjesničara, teoretičara i kritičara umjetnosti Igor Zidić koji je ujedno i vrstan poznavatelj opusa dubrovačkog slikara i autor monografije o Masli koja će biti predstavljena početkom 2020. U katalogu Masline izložbe koju je priredio u Galeriji Adris, Igor Zidić je već zacrtao nove mogućnosti proučavanja Maslina djela: „Maslino mjesto i važna uloga u likovnom životu Dubrovnika o polovini XX. st. odavno nisu sporni. Izostali su, međutim, ozbiljniji pokušaji da ga se prema zasluzi impostira u hrvatski likovni kontekst u kojemu kroz trajanje konfesionalne, autobiografske pa i intimističke figuracije, kao i u krugu modernih, ekspresivnih kolorista, shvati kao osobito važna „autsajdera“; onoga koji se ne drži nikakvoga rukohvata, koji ide protiv struje, koji ne komercijalizira svoj status u gradu, koji je turistički izlog zemlje i, zahvaljujući turističkoj plimi, zlatna suvenirnica Hrvatske. Treba njegovo djelo istražiti i naporedo s prodorima neoprimitivističkih težnji u umjetnosti njegova doba, pa – sukladno tome – i afirmacije art-brutovske, grube, antiakademske opcije, koja je polemična i provokativna, ali i kroz tradicionalnije kolorističko-figuralne opcije, koje nisu lišene nekog novog lirizma: nove poetičnosti koja je posve individualna, kojiput i egzotična....“


Aktovi pod maslinama, oko 1941., tempera / papir, 36 x 51 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Umjetnine koje se izlažu na izložbi u vlasništvu su nacionalnih muzeja i galerija, primjerice Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina u Splitu, Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Narodnog muzeja u Zadru, Gradskog muzeja u Rovinju, a posuđene su i umjetnine  iz različitih privatnih zbirki od kojih osobitu važnost ima zbirka nasljednica Antuna Masle. Posljednju retrospektivnu izložbu u prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik, Antun Masle je imao daleke 1984. godine, tako da je izložba osim kompleksnog čitanja autorovog opusa koji nudi selekcija radova i monografija Igora Zidića, dragocjena za upoznavanje mlađe generacije s njegovim djelom. 

                                                                                                                                                 Bog sjedi na tronu, 1960., tempera / karton, 24 x 35 cm, slikarovi nasljednici, Dubrovnik

Antun Masle - kraća biografija:

Antun Masle rođen je 1. 9. 1919. godine u Orašcu, pored Dubrovnika, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1936. dolazi Kosti Strajniću, gdje upoznaje Rajčevića, Ettorea, Dulčića, Pulitiku i druge, gdje zajedno s njima prima slikarske poduke. Već iduće godine izlaže na izložbi "Najmlađi" održanoj u salonu Galić u Splitu. Godine 1938. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarstvo uči kod profesora Marina Tartaglie i Vladimira Becića, a 1942. godine je diplomirao i produžio studij još godinu dana u specijalki Vladimira Becića. Po završetku II. svjetskog rata vraća se u Dubrovnik i počinje raditi kao nastavnik crtanja na dubrovačkoj gimnaziji i u školama. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1952. godine u salonu LIKUM-a u Dubrovniku, a 1955. prvi put izlaže s Đurom Pulitikom. Kontinuirano zajednički izlažu sve do 1964. godine. Umro je 1967. godine. Posthumno mu je iste godine dodijeljena Nagrada grada Dubrovnika.

 


 

EMOCIONALNE REGIJE DUHA
Milan Konjović

Vrijeme trajanja: 31.10. - 8.12.2019.
Kustosica: Vesna Delić Gozze


Žito, 1953., ulje na lesonitu, Vlasnik: Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, MMSU-404

Izložba renomiranog slikara Milana Konjovića pod nazivom Emocionalne regije duha putem reprezentativnih slika prikazuje sve faze Konjovićeva stvaralaštva, počevši od rane faze (1913.- 1928.), potom plave faze (1929. – 1933.), crvene faze (1934. – 1939.), sive faze (1940. - 1952.), kolorističke faze (1953. – 1959.), asocijativne faze (1960. – 1984.) pa sve do posljednje, bizantske faze (1985. – 1990.).


Bunićeva poljana u Dubrovniku, periferija, 1947., ulje na platnu, Vlasnik: Muzej likovnih umjetnosti, Osijek


Pejzaž s Primorja, 1938., ulje na platnu, Vlasnik: Umjetnička galerija, Sarajevo

Autorica izložbe Vesna Delić Gozze, u izložbenom je katalogu za Konjovićev rad između ostaloga zapisala: „Ako je umjetničko izražavanje rezultat stvaranja novoga i prostor je vlastite slobode, slikarski opus Milana Konjovića izražava svu snagu osobite vizije. Konjovićev onirizam uvijek je potaknut i ostaje uz vidljivu stvarnost materijalnog svijeta, ali i nastaje kao osobni, neposredan komentar, u kojemu se percepcija osjetila pretvara u prevladavajuću predodžbu vlastitoga reagiranja na vanjske podražaje. Prošavši stilsku mijenu od pretežitog oblikovanja volumena i sužene game boja do dominirajućeg intenziteta kolorita, stvaralačku putanju koju je na sličan način, u kontekstu likovne umjetnosti širega područja jugoistočnih krajeva Miodrag Protić prepoznao i kao dvije povijesne epohe u umjetničkom stvaranju sa razdjelnicom oko 1950. godine, u kojoj je dotadašnja inačica ekspresionizma bila izražavana ponajprije kroz slikarsko oblikovanje volumena.“


Piroška Präger-Radauš, Ženski portert, 1936., ulje na platnu, Vlasnik: Umjetnička galerija Dubrovnik, UGD-105


Gospar Toni, Muški portret, 1935., ulje na platnu, Galerija Matice srpske, Novi Sad, GMS/U 2254

Milan Konjović (1898.-1993.) rođen u Somboru, studira na akademiji u Pragu kod Vlaha Bukovca, iako nakon drugog semestra napušta Prag; učenje nastavlja u Beču, a od 1924. godine je u Parizu kod André Lhotea. Uz motive iz svoga bližega, rodnog okoliša, vojvođanskih predjela, somborskih ulica i portreta obilježenih neoklasicističkim stilom, a još ranije i utjecajem El Greca i Oscara Kokoschke, kao i avangardnim istraživanjima pod utjecajem Picassa i Cézannea - znatan utjecaj na Konjovićevo slikarsko djelo proizašao je iz mogućnosti upoznavanja primorskih motiva, najprije u Francuskoj 1927. godine, kad se slikar približava ekspresionističkom izričaju i fauvističkom stilu koji je bio uvod u slikarevu “plavu fazu”.  Konjović sa obitelji od 1932. godine povremeno boravi u Mlinima, potom u Cavtatu i u Dubrovniku. To je vrijeme, slikajući vedute i portrete lokalnih stanovnika, autorove znatne promjene kolorita jakih kontrasta u kojoj prevladava topla gama žute i crvene boje. U Dubrovniku se Milan Konjović družio sa Kostom Strajnićem, pokretačem lokalnoga kulturnog života, a sačuvan je i slikarev izražajni portret Strajnića. Izlagavši na brojnim izložbama, između ostalih u Pragu i Parizu, Konjović je svojim energičnim potezom kista i postizanjem intenziteta naslikanoga motiva ostavio značajan trag i snažan utjecaj na suvremene slikare, jednako kao i na sljedeće generacije likovnih autora.


Mrtva priroda, 1932., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb, inv. br. MG-1201


Sombor-pogled na žita, 1938., ulje na platnu, Galerija Matice srpske, Novi Sad, GMS/U 0869

 


 

PROSTOR IZLAGANJA
Nina Kurtela, Maja Marković, Natalija Škalić

Vrijeme trajanja: 26.9. - 27.10.2019.
Kustosica: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD

Nina Kurtela, Maja Marković i Natalija Škalić su tri hrvatske suvremene umjetnice koje osim generacijske bliskosti i školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, povezuje i sklonost medijskom eksperimentiranju, te izražena osjetljivost za galerijski / muzejski prostor  koji je vrlo često integralni dio njihove umjetničke prakse. Posljedično, ideja za zajedničku izložbu autorica utemeljena je na onim njihovim radovima sa snažno izraženim referencama na prostor izlaganja.

Nina Kurtela izlaže fotografije berlinskih galerija koje u postkonceptualnoj maniri i minimalističkom estetikom svodi na fragmente galerijskih zidova, koji odašilju prazninu i odsutnost. Stvaranje digitalnog arhiva fotografija berlinskih izlagačkih prostora autoričino je vlastito pozicioniranje unutar životnog i radnog konteksta, ali i univerzalno seciranje nezavidnog položaja umjetnika, smislenosti i isplativosti konvencionalne izlagačke djelatnosti, funkcionalnosti samog umjetničkog sustava.

                                                                                                                                                                   Nina Kurtela, Zid umjetnosti / The Wall in Art, 2015.-2017.

Maja Marković  se u svojoj izlagačkoj praksi najviše bavi oprostorenjem – pretvaranjem dvodimenzionalnih tvorevina u trodimenzionalne konstrukcije i site-specific intervencijama odnosno  referiranjem na stvarni prostor izlaganja. Prevođenje stanja u oblik, dvodimenzionalnog u trodimenzionalno, problematiziranje pojmova omeđenosti, nedovršenosti, labave ravnoteže, fragilnosti, diskontinuiteta i stvaranje karakterističnih otvorenih struktura na razmeđu arhitekture i skulpture karakteristično je za sve autoričine izložbe posljednjih nekoliko godina, pa tako i za prostornu intervenciju kojom se umjetnica predstavlja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i koju naziva Sve su strukture nestabilne. 


Maja Marković, Crteži, 2019.

Natalija Škalić radi makete / metafore prostora koje započinju dijalog sa stvarnim izlagačkim prostorom u koji su smještene, inzistira na preciznosti izvedbe i sustavno se poziva na nasljeđe povijesnog konstruktivizma i minimalizma. Svodeći likovni izraz na temeljne elemente – liniju i plohu, umjetnica istodobno istražuje međuodnose crteža i skulpture / reljefa s lakoćom prelazeći iz jednog u drugi medij.


Natalija Škalić, iz ciklusa Okomito na ravninama, 2016.

U procesu reagiranja na dodijeljeni prostor za izložbu koja obuhvaća jedan kat Umjetničke galerije Dubrovnik, odnosno po jednu prostoriju za svaku umjetnicu, Nina Kurtela, Maja Marković i Natalija Škalić stvaraju nove radove ili uklapaju već nastale radove u novi kontekst, te pokazuju specifičnosti i dodirne točke njihove umjetničke prakse kao što su referiranje na prostor i njegova transformacija, prevođenje crteža u trodimenzionalne strukture i uzimanje galerijskog prostora kao konkretnog likovnog motiva.
 

Biografije:

Nina Kurtela je vizualna umjetnica rođena 1981. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ante Rašića, a potom je diplomirala na UdK Berlin – odjel za suvremeni ples, koreografiju i kontekst. Boravila je na više rezidencijalnih programa, izlagala i prezentirala radove diljem svijeta - u muzejima i galerijama, na kazališnim i plesnim festivalima te u javnim prostorima u Parizu, Maastrichtu, Londonu, New Yorku, Helsinkiju, Pančevu, Tokiju, Taipeu, Dubrovniku, Berlinu, Beču, Zagrebu, Sarajevu, Portlandu, Varšavi… Finalistica je Berlin Art Prize 2018 i dobitnica nekoliko prestižnih nagrada kao što su Japanese Media Arts New Face Award, Tokyo 2017; X-border Art Biennial Award, Švedska 2013; Henkel Art Award CEE, Beč 2011; Essl Art Award CEE, Beč 2007. Osnovala je umjetničku organizaciju Jagoda koja se bavi istraživanjem i otvaranjem novih polja komunikacije i razmjene kroz inovativne umjetničke prakse. Živi i radi u Zagrebu i Berlinu.

Maja Marković je vizualna umjetnica rođena 1979. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ante Rašića. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama, za svoj rad primila nekoliko priznanja i boravila na više rezidencijalnih programa i umjetničkih istraživanja. Samostalno je izlagala 2018. godine u Zbirci Vjenceslav Richter, MSU u Zagrebu, Galeriji Flora u Dubrovniku, 2016. u Francuskom paviljonu u Zagrebu (s E.Engelbert), 2015. na Akademiji Schloss Solitude u Stuttgartu, 2014. u Galeriji Događanja u  Zagrebu, 2012. u Galeriji Otok, ARL u Dubrovniku i brojnim drugim izožbama. Živi i radi u Zagrebu.

Natalija Škalić je vizualna umjetnica rođena 1980. godine u Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo na  Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Peruška Bogdanića. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, multimedijalnim projektima i radionicama. Samostalno je izlagala 2018. u Salonu Galić u Splitu, 2016. u Galeriji VN u Zagrebu, 2014. u Galeriji Flora u Dubrovniku i Kući Bukovac u Cavtatu, 2012. u Galeriji Greta u Zagrebu i na brojnim drugim izložbama. Autorica je skulpture u javnom prostoru “Ronioc” na Vrsaru. Sudjelovala je na scenografijama za kratke filmove „Uskršnje jaje“ i „Dijete“. Živi i radi u Zagrebu.

 


 

Izložba Kineske nacionalne akademije likovnih umjetnosti u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik: Zanesenost slikanja tušem

Vrijeme trajanja: 23.8. - 22.9.2019.
Koordinatori izložbe: Kineska nacionalna likovna akademija: Nan Zhang, Umjetnička galerija Dubrovnik: Jelena Tamindžija, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Iva Hraste Sočo, Iva Mostarčić, Romana Brajša


Liu Jian, Firenca, 2018.

U okviru Godine kulture i turizma između Republike Hrvatske i Narodne Republike Kine putujuća izložba pod nazivom Zanesenost slikanja tušem / Enthusiasm for Ink Wash Painting namijenjena je domaćoj i šarolikoj međunarodnoj publici u Dubrovniku koja će se ovim putem upoznati sa stoljetnom kineskom tradicijom tušem te interpretacijom ove tehnike od strane suvremenih umjetnika. Ovo je također jedinstvena prilika da se predstave umjetnici i istraživači, ujedno i umjetnički tim ove izložbe, s cijenjene Kineske akademije likovnih umjetnosti iz Pekinga čiji će se radovi postaviti u glavnu zgradu Umjetničke galerije Dubrovnik.

Prikazani radovi u tehnici tuša pod izravnim su utjecajem stroge kineske tradicije slikanja tušem, ali ovog puta svedeni u kontekst današnje globalizacije. Izložbom se nastoji prikazati kako slikanje tušem, kao jedinstveni oblik kineske slikarske tradicije, ide u korak s vremenom, predstavljajući teme današnjeg svakodnevnog života, istražujući duhovne kušnje suvremenog društva te pružajući prostor važnoj ulozi umjetnosti u razvoju ljudske civilizacije.


Zhang Jiangzhou, Izblijedjeli cvijet, 2012.

Tijekom stoljetnog razvoja, formirali su se estetski standardi tradicionalnih učenjaka i neovisan jezični sustav koji je integrirao poeziju, kaligrafiju i način pečatiranja. 100 godina ranije, Novi kulturni pokret obilježio je početak modernizacije kineske kulture gdje je slikanje tušem zabilježilo sveobuhvatnu transformaciju pojma, umjetničke forme i jezika. Danas su četrdesetogodišnja reforma i otvaranje iznjedrili kinesko slikarstvo s različitim vrijednostima i umjetničkim oblicima gdje je naglasak stavljen na suvremenu interpretaciju ovog bitnog nositelja kineske kulture i povijesti.


Yao Dawu, Čarobna zemlja (III), 2019.

Iako svi usko povezani s tradicionalnim kineskim slikanjem tušem, ove radove karakteriziraju različiti estetski standardi i jezični oblici koji sugeriraju slobodne misli i osobnosti samih umjetnika. Radovi su to koji prikazuju planine, vodu, cvijeće i ptice izražavajući zabrinutost umjetnika za čovječanstvo, no prisutni su i radovi figurativnog slikarstva koji oslikavaju životnu sredinu i duhovno stanje moderne civilizacije. Slike prenose i neovisan sistem vrijednosti samih umjetnika te njihove jedinstvene ideje o političkim, kulturnim, jezičnim i duhovnim pitanjima kao i problemima globalizacije i lokalizacije prisutnih u današnjoj kulturnoj sferi. Izložba svjedoči revitalizaciji kineskog tradicionalnog slikanja tušem od strane suvremenih umjetnika koji nastavljaju prenositi vrijednosti ovog medija te značenje koje ono ima u kineskoj kulturi. Cilj je predstavljanja ove izložbe u Europi, daleko od Kine, prijestolnice slikanja tušem, upoznati Europljane s ovom tradicijom slikanja koja utjelovljuje stoljetnu kinesku mudrost te uspostaviti kulturne mostove za daljnje uzajamno učenje.


Ji Lianbin, San o moru (III), 2015.

U sklopu međunarodnog projekta između Kine i Hrvatske predviđeno je otvorenje izložbe 23. kolovoza u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik te trodnevni posjet kineskih umjetnika i novinarskih kuća Art News of China i Central Digital TV Chinese Art Channel od 23. do 26. kolovoza 2019. Umjetnička galerija Dubrovnik organizirat će kineskim gostima posjet ostalim muzejima u Dubrovniku te službeni posjet Gradu Dubrovniku i kulturnim znamenitostima.

Cilj ovog posjeta kao i cjelokupnog projekta izložbe povezati je grad Dubrovnik i Republiku Hrvatsku s Narodnom Republikom Kinom, otvoriti prostor novim međunarodnim suradnjama između ove dvije države te predložiti daljnje izložbe hrvatskih umjetnika u Kini. Predstavljanjem kineske stoljetne tradicije u njezinoj suvremenoj inačici u gradu Dubrovniku kojeg također određuje njegova bogata povijest, ali i suvremeno društvo koje teži visokoj razini kulture i kvalitetnom turizmu, promiču se vrijednosti suradnje, razumijevanja, upoznavanja drugih civilizacija i uspostavljanja novih poveznica na međunarodnoj razini.

 


 

Moderna i suvremena umjetnost

izložba iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

Vrijeme trajanja: 4.7. - 18.8.2019.
Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD


Vlaho Bukovac, Portret Katarine Bibica, 1891., ulje na platnu


Ivo Dulčić, Dubrovačko ljeto, 1956., ulje na platnu

Izložba predstavlja izbor iz galerijske zbirke koja danas broji preko 2700 umjetnina, a obuhvaća vremensko razdoblje od samog kraja 19. stoljeća do danas. Na tri kata vile Banac, jedne od najljepših građevina hrvatske moderne arhitekture, moguće je pratiti razvoj hrvatske, a poglavito dubrovačke likovne misli – stilske inačice koje uključuju odbljeske impresionizma i secesije, ekspresionistička i koloristička nagnuća, apstraktni izraz organskog i geometrijskog tipa pedesetih i šezdesetih godina, postmoderne slikarske tendencije osamdesetih godina i umjetnost proširenih medija koja uključuje fotografiju, video, izvedbene umjetnosti, instalacije...


Julije Knifer, MX3, 1970., akrlik/platno


Ljubo Ivančić, Nebo i zemlja, 1959., ulje/lesonit


Ivan Kožarić, Dječak koji sjedi, 1955., bronca

Među izloženim umjetninama su djela gotovo svih najpoznatijih dubrovačkih i nacionalnih slikara, grafičara i kipara, a posebno se ističu imena začetnika hrvatske moderne umjetnosti, Vlaha Bukovca, Mata Celestina Medovića, Ivana Meštrovića, Emanuela Vidovića. Nižu se nadalje gotovo sva relevantna imena domaćih autora 20. stoljeća: Robert Frangeš-Mihanović, Frano Kršinić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Marino Tartaglia, Vanja Radauš, Krsto Hegedušić, Ivan Lozica, Ivo Dulčić, Antun Masle, Đuro Pulitika, Dušan Džamonja, Vojin Bakić, Kosta Angeli-Radovani, Edo Murtić, Oton Gliha, Šime Perić, Ferdinand Kulmer, Ivan Šebalj, Ljubo Ivančić, Branko Ružić, Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Julije Knifer i brojni drugi. Od dubrovačkih autora starije, srednje i mlađe generacije, u postavu su zastupljeni radovi Josipa Trostmanna, Josipa Škerlja, Viktora Šerbua, Lukše Peka, Toma Gusića, Pava Urbana, Dubravke Lošić, Slavena Tolja, Božidara Jurjevića, Ane Opalić, Tine Gverović, Viktora Daldona, Katarine Ivanišin Kardum, Anabel Zanze, Ivane Pegan Baće, Paska Burđeleza, Mare Bratoš i Marka Ercegovića. Na izložbi se mogu vidjeti i djela međunarodno priznatih fotografa Stevea McCurrya i Roberta Farbera, te hrvatskih fotografa Mladena Tudora, Damira Fabijanića, Jasenka Rasola i drugih.
Ova izložba je prilika da brojni domaći i, naročito, inozemni gosti, koji ljeti u velikom broju posjećuju Dubrovnik, upoznaju kvalitetu i stilski pluralizam moderne i suvremene umjetnosti zastupljene u fundusu Umjetničke galerije Dubrovnik.


Mladen Tudor, Rogoznica, 1977., crno bijela fotografija


Slaven Tolj, Plan grada, 2006., print na prozirnoj foliji / metalna tabla



 

ZLATAN VEHABOVIĆ
U OLOVNO NEBO

        Vrijeme trajanja: 25.4. - 13.6.2019.
        Kustosi: Branko Franceschi i Jelena Tamindžija

Izložbom U olovno nebo, umjetnik Zlatan Vehabović prvi će se put predstaviti dubrovačkoj publici, a ovom izložbom, kojom kuriraju ravnatelj splitske Galerije umjetnina Branko Franceschi i povjesničarka umjetnosti, Jelena Tamindžija predstavit će se specifičan i sugestivan umjetnikov imaginarij, koji nas, kako sam Franceschi zapisuje „sučeljava s egzotičnim lokacijama, emanira osjećaj prirodnog i nepreglednog prostranstva čije su dimenzije i sile daleko superiorne čovjeku i njegovim konstrukcijama.“ Slike na izložbi nastaju kao izravna reakcija na Vehabovićevo jednomjesečno sudjelovanje 2016. godine na umjetničkoj rezidenciji The Artic Circle, istoimene američko-nizozemske nevladine organizacije sa sjedištem u Brooklynu. Mjesto započinjanja rezidencije je otočje Svalbard, smješteno između Norveške i Sjevernog pola. U najvećem naselju na otoku – gradiću Longyearbyen, koji broji tek 2 tisuće stanovnika, ekspedicija se ukrcala na 30-metarski jedrenjak Antigua te je sljedeća tri tjedna krstarila zapadnim arhipelagom otočja, penjući se sjeverno prema polarnoj kapi.

Slike nastale kao izravna reakcija na proživljeno iskustvo boravka na rubnim, sjevernim područjima premijerno su se izlagale na izložbi Tamno bijela zemlja u Umjetničkom paviljonu 2018., a ciklus stvoren nakon rezidencijalnog programa i same refleksije proživljenog jasna je kritička referenca na opasnost koju donose geopolitičke manipulacije, akcije, trampovska negiranja jasnih činjenica, ali i namjerne inercije sustava i nesustavne koordinacije ujedinjene svjetske politike.
Izložba u Dubrovniku bit će nadopunjena fotografskom dokumentacijom snimljenom tijekom rezidencije, kao i kolaži fotografija, svjedočeći o ukradenim refleksivnim trenutcima sudionika rezidencije i njihova odnosa prema okolini. Izložba U olovno nebo, koja prevodi goruća pitanja sadašnjice, postavlja pred publiku teret nasljeđa čovjekova razornog djelovanja na pojedinca, pasivnog individualca zaglušenog od neprestane kakofonije svijeta, naglašavajući važnost postavljanja pitanja o našem djelovanju, ali i potrebe osvještavanja razmjera problema i poduzimanju konkretnih nadnacionalnih koraka.

BIOGRAFIJA

Zlatan Vehabović rođen je 31. ožujka 1982. godine u Banja Luci, Bosna i Hercegovina. U Zagrebu je 2000. godine završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. Školovanje nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2006. godine diplomirao slikarstvo u klasi prof. Zlatka Kesera. Iste godine dodijeljena mu je nagrada za najbolji diplomski rad.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva, a od 2016. godine na istoj instituciji radi kao asistent na Slikarskom odsjeku.

Projekti u kojima je sudjelovao uključuju rad u svojstvu ambasadora kulture Europske komisije s ciljem predstavljanja Hrvatske u inozemstvu tijekom procesa pridruženja Hrvatske Europskoj uniji (2013.) te suradnju u dobrotvornoj kampanji 208 Protiv mina (Peugeot Art Car, Peugeot i Ured za razminiranje Vlade RH s ravnateljicom Dijanom Pleštinom, 2012.). U 2016. godini sudjelovao je u prestižnom rezidencijalnom programu The Arctic Circle.

Od 2006. godine do danas izlagao je na desetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i sudjelovao u preko četrdeset grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Bosna i Hercegovina,Slovenija, Austrija, Njemačka, Italija, Danska, SAD). Za svoj rad primio je brojne nagrade i priznanja.

Djela mu se nalaze u domaćim i stranim privatnim i javnim zbirkama (Zbirka Filip Trade / Lauba – Kuća za ljude i umjetnost, Zagreb; Zbirka Hypo Grupe, Zagreb; Zbirka Erste banke, Zagreb; Muzej Essl, Klosterneuburg, Austrija; Umjetnička zbirka Europskog parlamenta, Bruxelles, Belgija).

Živi i radi u Zagrebu.





TOMISLAV IVANIŠIN
DIVLJE CVIJEĆE 
Vrijeme trajanja: 16.3. - 21.4.2019.

Kustosica: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik
Autori teksta u katalogu: Petra Golušić i dr. sc. Antun Karaman             

                                                                                                                                                                                                                                                                              
                                                                                                                     Divlje cvijeće, ulje na lesonitu, 2017. (foto: Miho Skvrce)

Izložba predstavlja izbor od 150 slika serije Divlje cvijeće Tomislava Ivanišina, a zastupljeni radovi su nastali u periodu od 2003. do 2019. godine. Riječ je o modernističkoj konvenciji stvaranja u kojoj autor bilježi krajobraz i zapisuje ga kao kartografiju učinjenu od kadrova precizirane zbilje. Životni bitak opisuje se suptilno snagom simbola koji egzistiraju u prirodi. Slika se predio fokusiran detaljem pronađenim u vrtu, na livadi, obronku brda, stijeni ponad mora itd. Detaljno se čita bogatstvo struktura cvjetova, kaktusa, listova i niti trave, grma itd. Estetika se gradi i izgrađuje oštroumno i senzualno. Riječ je o autoru koji je po zvanju arhitekt, k tome pasionirani ribar, i prirodoznanstveni aspekt u radu je nesvjesno prisutan. U tek naizgled običnoj prisutnosti otvaraju se razni diskursi pustolovine živopisnih radova koji majstorski progovaraju o unutarnjem cvjetanju čovjeka i ostalom. Tiho i mudro reagira se na stvarnost i višeznačenjski se označava istina koja svima isto pripada i čiji smo dio. Život se interpretira u duhu simplificirane i esencijalne percepcije prirode; podcrtava se poštovanje prema njemu...

                                                                                                                                            Divlje cvijeće uz put prema Orsuli II., 2014., ulje na lesonitu (foto: Miho Skvrce)

Ispisuje se i markira dubrovački i pelješki kraj kao globalno mjesto, dio poznatog i nepoznatog svemira. Humanistički je u slici (u)slikano ono kao prostor koji ne trpi laž, osudu, licemjerje, nepravdu i ostali mrak čovjeka. Krajobraz se razmatra kao teritorij  u kojoj možemo biti u samoći ispunjeni do kraja. Krajolik je ključ za razumijevanje sebe i drugoga kroz opće, svijeta i nepoznatog, izjavljuje rad autora. On je uvijek nesebično otvoren čovjeku za samospoznaju i spoznaju. U njemu se preispituje stanje ljudskog bića u kojemu se čisti percepcija svijeta koji se ukazuje onakav kakav jest – beskrajan. Priroda mora biti poštovana i s njom bi se trebalo mudro družiti, od nje je potrebno uvijek učiti… Pacifistički se misli objektivna pojavnost i zbilja koje ne traže ništa, koje ne trpe tamu ljudskog uma, već su tu za čovjeka u metafizici svjetlosti, napominje izložba Tomislava Ivanišina. 

Tepih s divljim cvijećem, 2017., ulje na lesonitu (foto: Miho Skvrce)

 

BIOGRAFIJA

Tomislav Ivanišin rodio se u Dubrovniku 1942. godine. Diplomirao je 1967. godine na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu. Slikarstvo je učio kod profesora Mladena Vukića. Magistrirao je 1971. godine na sveučilištu La Sapienza u Rimu s temom Franjevački samostan na Lopudu – obnova i revitalizacija. Od 1967. godine radi kao arhitekt na međunarodnom projektu Urbanistički plan Južni Jadran i potom u urbanističkim službama u Dubrovniku. Aktivno se bavi slikarstvom i član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj. Živi i radi u Dubrovniku i na Draču. 


Arabeska II., 2013., ulje na lesonitu (foto: Miho Skvrce)

 



TOMO GUSIĆ
DVA POGLEDA UNATRAG
Vrijeme trajanja: 14.12.2018. – 10.3.2019.


Procesija, 2002., ulje na platnu, 80 x 60 cm

Ovom velikom retrospektivnom izložbom koju čine dvije cjeline, Tomo Gusić se osim slikarskim umijećem, po prvi put predstavlja svojim grafičkim dizajnom. Plakati s njegovim grafičkim rješenjima, za potrebe ove izložbe, posuđeni su iz Muzeja za umjetnost i obrt, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzejskog dokumentacijskog centra, Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, Nacionalne i sveučilišne knjižnice te Dubrovačkih ljetnih igara. Grafičkom komponentom Gusićeva umjetničkog izražavanja kurira povjesničarka umjetnosti, dr. sc. Marija Tonković, koja je o Gusiću zapisala sljedeće: „U oblikovanju plakata, logotipa, opreme kataloga Gusić je u tradiciji internacionalnoga grafičkog stila. U sintezi je vitalnih silnica umjetnosti geometrijske estetike koje su 1970-ih postale opći leksik duha vremena. Gusićevi plakati i logotipi za Dubrovačke ljetne igre, Galeriju Sebastian, Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i turističku agenciju Atlas nastavljaju i razvijaju oblikovnu ortogonalnu tendenciju hrvatskoga grafičkog dizajna.“


Plakat za Karneval fest u Cavtatu, 1977.


Plakat za disco klub Exodus, 1999.

Bogati slikarski opus Toma Gusića, dr. sc. Antun Karaman je podijelio u sedam cjelina: mrtva priroda, Grad, Stradun, procesija, vrt, portret i akt. U plodnoj produkciji slika na temu mrtve prirode izdvojila se jedna sadržajno zaokružena cjelina - prikazi raznih vrsta školjaka i morskih plodova (ribe iglice, kamenice, mušule, morski ježinci). Slikajući motiv Grada, Gusić itekako dobro osjeća sve vrline, mane i zavodljivosti gradske privlačnosti, ali dovoljno je mentalno i kreativno snažan i sposoban da se pozlatarskim izazovima zna oduprijeti i s Gradom se u njegovu začaranome zrcalu bez straha odmjeravati. Gusić se s Gradom odmjerava na pravi način – štuje ga, ali ga gleda na svoj način, dok je Stradun, kao „žila kucavica Grada“, slikaru mnogo više od toga; on u u svakom „portretu“ Straduna zapravo „portretira“ sebe i svoj vlastiti umjetnički svemir. Slikanje slika s motivom procesije, a nije ih mali broj, Gusiću daje prigodu da sebe još više približi (poznatome) samome sebi. U sadržajnom pogledu i u opisnosti detalja u slikama s motivom vrta Gusić je nešto skloniji mimetici i čvršćim formama, negoli kada slika mrtve prirode ili Stradun.


Mrtva priroda, 2004., ulje na platnu

Svaki od naslikanih portreta ima neku posebnost i samosvojnu specifičnost bilo u izboru kolorita bilo u (ne)miru duktusa ili u strukturalnom formiranju kompozicije. Gusićevi aktovi emaniraju primjetnu tjeskobu, nezatomljenu melankoliju, potištenost, samozatajnost i nesigurnost mladosti, time i sustegnutost, pa i zatvorenost prema izazovima vanjskoga svijeta.


Taraca, 2005., ulje na platnu

Biografija:

Tomo Gusić je rođen 25. studenog 1931. godine u Prnjavoru. Maturirao je 1949. u Dubrovniku, a u međuvremenu je pohađao školu crtanja Iva Dulčića, te upisao studij arhitekture na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je 1957. godine, a 1959. je završio specijalku. Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, Tomo Gusić po prvi put osmišljava cjelokupni vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara u svim varijantama potrebnim za marketing: od znaka, plakata, dnevnih plakata, tjednih plakata, programa, tjednih programa, ulaznica, bannera, oglasa, plakata za prodaju itd. Sredinom 60-ih u Zagrebu je radio kao grafički urednik tjednika Telegrama, te sve do 1981. kao likovni urednik u „Školskoj knjizi“ kada se i vraća u Dubrovnik. Grafički i likovno oblikovao je i izdanja Koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“ (1967.–85.), ali i turističke agencije „Atlas“ i brojnih drugih.


Grad / Stradun, 2000., ulje na platnu, 91 x 140,5 cm

 



UMJETNINE IZ ZBIRKE TVORNICE ALUMINIJ MOSTAR

Vrijeme trajanja: 13. 11. – 12. 12. 2018.
Kustos izložbe: Željko Marciuš

 


Josip Ivanović, Na valu, 2000., bronca, aluminij, 26 x 25 x 61 cm

Kustos Moderne galerije iz Zagreba, Željko Marciuš. odabrao je pedesetak djela iz zbirke galerije Aluminij iz razdoblja protomoderne, moderne i postmoderne umjetnosti. Zbirka je nastala kao izvrstan primjer društveno-odgovornog poslovanja tvornice Aluminija d. d. Mostar. Ovu izložbu čini posebnom i činjenica da po prvi put od svog osnutka 2000. godine, zbirka napušta svoje mostarske prostore te će biti predstavljena dubrovačkoj publici.


GABRIJEL JURKIĆ Zima, 1944., ulje na platnu, 71 x 71 cm

Otkupljivanjem umjetničkih djela nakon pojedinih izložbi u Galeriji je godinama stvarana zbirka vrhunskih uradaka zvučnih slikarskih, kiparskih, grafičkih i imena s polja fotografske umjetnosti o kojoj marljivo brine kustos Darko Juka.


IVICA ŠIŠKO Drvo III., 2000., ulje, akril na platnu, 94 x 85 cm

Kustos Marciuš u tekstu kataloga izložbe je zapisao kako „zbirka Aluminija izgleda tradicionalno, ali još uvijek ljudski opipljivo. Prikazuje danas već klasične discipline i tehnike, upućujući na procese stvaranja i oblikovanja medija dugoga niza trajanja sazdanih od povezanih i gotovo neprekinutih vlakana i svežnjeva.“


NENAD VORIH Inside My Heart, 2002., akril na platnu, 65 x 80 cm

Fotografijom. slikom i skulpturom predstavljaju se radovi 34 umjetnika, kako domaćih, tako i inozemnih autora, uključujući i dubrovačke autore. Posebno mjesto na izložbi zauzima djelo Gabrijela Jurkića, koji se u svom opusu rasprostire od zakašnjele secesije i simbolizma sve do impresijskoga realizma, te je jedno od najvažnijih imena moderne umjetnosti Bosne i Hercegovine, kao i hrvatske moderne povijesti umjetnosti.


NIKOLA VUČKOVIĆ Ptica, kamen, žica, mramor, plastika, terakota, 30 x 30 x 12 cm

 


 

IDA BLAŽIČKO: "TRAGOVI VREMENA"

Vrijeme trajanja: 17.10.-12.12.2018.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda

Izložba obuhvaća ambijentalni postav autoričinih skulptura  - tekstilnih fragilnih struktura vegetabilnog ishodišta u prostor atrija i drugog kata građevine, čime se ostvaruje dijalog između formi organskog porijekla, modernističke arhitekture Umjetničke galerije Dubrovnik (vile Banac), te sveukupnog mediteranskog okruženja. Ambijentalnu skulpturu umjetnica naziva Tragovi vremena sugerirajući krhkost i privremenost tvorevine, ali i njenu životnost i promjenjivost.

Ida Blažičko: Tragovi vremena; foto: Miho Skvrce

Potpuno nenametljivo, ali u velikim zamasima, prostorna instalacija Ide Blažičko usmjerava na taktilno-vizualno iščitavanje ambijenta; u zatvorenom prostoru vodi promatrača u prepoznavanje silnica unutarnje dinamike i međuigre vanjskog i unutarnjeg prostora, a na otvorenim punktovima kroz poetične verzije „visećih vrtova“ nad atrijem i na terasi Galerije navodi na novu doživljajnost kamena građevine i brončanih skulptura postavljenih na otvorenom.

Ida Blažičko: Tragovi vremena; foto: Miho Skvrce

Ida Blažičko je na hrvatskoj likovnoj sceni prisutna od 2006. godine, a prepoznatljiva je po „biomimetičkim“ skulpturama u kojima se prepoznaju utjecaji estetike i filozofije Dalekog Istoka. 

Ida Blažičko: Tragovi vremena; foto: Miho Skvrce

Biografija:

Ida Blažičko (1985., Zagreb) diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine, u klasi prof. Stjepana Gračana, a tijekom studija boravila je na Indiana University of Pennsylvania, SAD. Na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou, gdje je i predavala na Odsjeku umjetnosti u javnom prostoru i umjetničke instalacije u pejzažu (2010. – 2013.), doktorirala je s disertacijom „Održiva javna umjetnost: ponovno stvaranje urbanog okoliša“ (2012.). Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu doktorirala je u klasi prof. Slavomira Drinkovića i prof. Vere Turković s disertacijom “Biomimetika u službi umjetnosti” (2016.). Docentica je na Akademiji likovnih umjetnosti  u Zagrebu i gostujući profesor na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou.

Izlagala je na više od četrdeset skupnih i petnaest samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Na poziv Muzeja za umjetnost i obrt izlagala je u sklopu ciklusa Suvremeni umjetnici u stalnom postavu MUO (2015.), a jedna ambijentalna instalacija iz serije Topologija beskraja trajno je uvrštena u zbirku i stalni postav muzeja. U javnim prostorima realizirala je skulpture od čelika Vjetar (Šangaj, 2011.), Vjetar II (Nacionalni park močvara Xixi, Hangzhou, 2012.) i Kakva tišina – u pećinu ponire zrika cikada (San Vito al Tagliamento, Italija, 2017.).

Tijekom 2017. boravi na umjetničkoj rezidenciji Cité Internationale des Arts u Parizu, te izlaže ambijentalnu skulpturu Blossoms u javnom prostoru grada. Godine 2018. skulptura Val uvrštena je u zbirku Fondacije Ado Furlan (Pordenone, Italija). U okviru Bijenala suvremene tekstilne umjetnosti Contextile, u srpnju i kolovozu 2018. boravila je u portugalskom gradu Guimarães te realizirala site-specific skulpturu temeljenu na bogatoj kulturno-povijesnoj i etnografskoj baštini, te suvremenom kontekstu tog portugalskog grada.

Dobitnica je više nagrada među kojima se ističu Nagrada Kineske akademije umjetnosti za doktorski likovni rad i disertaciju (2012.), prva nagrada za izvedbu javne skulpture u talijanskom gradu San Vito al Tagliamento (Premio in Sesto 2016.) i prva nagrada na međunarodnom natječaju za idejni koncept i sadržaj paviljona Crne Gore na 16. Venecijanskom bijenalu arhitekture kao članica peteročlanog internacionalnog autorskog tima u čijem su sastavu Krešimir Rogina, Rosa Rogina, Armor Gutiérrez Rivas i François Vahe (2018.).

Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

 



VATROSLAV KULIŠ

PREDJELI DIONIZA

9.10.2018.-4.11.2018.

Kustosi izložbe:  Edward Lucie-Smith, Marin Ivanović, Milan Bešlić, Feđa Gavrilović

 HERBARIUM PICTORIUM, 2006., akril, kreda i uljni pastel na platnu, 124 x 164 cm

Izložbom kurira Edward Lucie-Smith, jedan od najuglednijih britanskih povjesničara umjetnosti i likovni kritičar, autor knjige „Vizualne umjetnosti 20. stoljeća“ uz pomoć Feđe Gavrilovića, direktora zagrebačke galerije Forum te Milana Bešlića, cijenjenog likovnog i književnog kritičara i esejista.

 

MELBOURNE, 2007., akril, kreda i pastel na platnu, 88 x 120 cm

Vrlo dominantan aspekt stvaralaštva Vatroslava Kuliša jest njegova opčinjenost morem i, u širem smislu, nemirnim kretanjem velikih vodenih prostranstava koje savršeno prikazuje svojim apstraktnim ekspresionizmom zbog čega je i Umjetnička galerija Dubrovnik s pogledom na more izniman prostor za postavljanje ovakve izložbe.

VAL, 1991., ulje na platnu, 200 x 300 cm

„Slikajući valove početkom 1990-ih, Kuliš je bio vođen snažnom željom da uhvati i prenese bit mora, tog moćnog elementa kojemu se ponekada prepušta kao kapetan svoje jedrilice. Nadimanje morske površine na monumentalnim platnima priziva njegov zvuk i energiju“, ističe Feđa Gavrilović u svom predgovoru o Kuliševim radovima.

Milan Bešlić piše kako je Kuliš po svojem habitusu cijelim  bićem i stvaralačkim nagnućem usredotočen isključivo na istraživanje vlastitoga likovnog jezika. Stoga postupkom redukcije snažnom i silovitom gestom sublimno izražava emocionalnu sastavnicu kao likovnu supstancu vlastitoga izraza otkrivajući iskonsku ljudskost u svojem biću i nove likovne vrijednosti u svojem slikarstvu.


METAMORFOZE MORA, 2000., ulje na platnu, 120 x 88 cm

BIOGRAFIJA:

Vatroslav Kuliš je rođen 1951. godine. Školu primijenjene umjetnosti završio je 1971. i  diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine.

Jedno vrijeme radio je u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža" kao likovni urednik Opće enciklopedije i Hrvatskoga biografskog leksikona. Nakon toga radi kao samostalni umjetnik. Bio je član glumačke družine "Histrion". Autor je nekoliko scenografskih i dizajnerskih rješenja u Hrvatskom narodnom kazalištu, kazalištu Komedija i Zagrebačkom kazalištu lutaka. Autor je nekoliko grafičkih mapa. Opremio je i ilustrirao brojne knjige. Značajan dio umjetničkog stvaralaštva obuhvaća i sakralni ciklus (mozaici, križni putevi, tematski radovi) u crkvama u Metkoviću, Klobuku, Čitluku, Širokom Brijegu i Melbourneu. Boravio je na studijskim putovanjima u Parizu (Cité des Artes), Münchenu, New Yorku i  Melbourneu.

Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja među kojima su odličje "Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića" 1997., državna nagrada "Vladimir Nazor" za 2000. godinu, godišnja nagrada Galerije "Forum" za 2003. godinu, Nagrada za životno djelo grada Metkovića 2015. godine i Nagrada Grada Zagreba 2018. godine. 

Izlagao je na više od 150 samostalnih i preko 130 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u muzejima i galerijama u Hrvatskoj te u mnogim privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.

VOODOO GUTENBERG, 1996., drvo, knjiga, fotografija, čavli, vosak, 47 x 61 x 19 cm

 


 

Oceani. Pogled na svijet kroz dijalektiku plime i oseke
Izložba na dvije lokacije organizirana od strane TBA21-Academy i Umjetničke galerije Dubrovnik
Umjetnička galerija Dubrovnik
4.7. – 30.9.2018.
Franjevački samostan Lopud
10.7. – 30.9.2018.

Umjetnici:
Doug Aitken
Atif Akin
Darren Almond
Julian Charrière
Rineke Dijkstra
Elmgreen + Dragset
Tue Greenfort
Ariel Guzik
Newell Harry
Alexander Lee
Armin Linke
Eduardo Navarro
Lisa Rave
Sissel Tolaas
Janaina Tschäpe +
David Gruber
Jana Winderen
Susanne M. Winterling

Kustosica: Stefanie Hessler

Doug Atiken, here to go (ice cave), 2002. / Thyssen-Bornemisza Art Contemporary Collection

 

Izložba Oceani eksperiment je formuliranja oceanskog pogleda na svijet, drukčijeg načina interakcije s oceanima i svijetom koji nastanjujemo. Nesputana kopnenim načinima razmišljanja i življenja, izložba odražava fluidnost vode i neprestana podizanja i spuštanja razine mora uslijed morskih mijena. Oceani je rad organizacije Thyssen-Bornemisza Art Contemporary (TBA21)– Academy koju su 2011. utemeljili Francesca von Habsburg i Markus Reymann kao platformu za kulturno stvaralaštvo, bez fiksnog lokaliteta. Otkad se otisnula na ekspedicije istražnim brodom Dardanella, TBA21–Academy privremeno čine umjetnici, znanstvenici i ostali mislioci i stvaratelji. Putovanja su nas odvela na neka od najizoliranijih mjesta na Pacifiku kao što su Papua Nova Gvineja, Francuska Polinezija, Fidži i Tonga, ali i Island, Sjeverna Amerika i Karibi. Upravo su putovanja TBA21–Academy, kao i prijateljstva, znatiželja i kolektivni proces učenja i dijeljenja ideja stvorili Oceane.
Izložbu, odnosno djela TBA21 kolekcije, upotpunjuju nova djela umjetnika čiji je rad istinski povezan s oceanima. Kustosica je izložbe Stefanie Hessler te je izložba prvi put postavljena 2017. u Europi u bečkom muzeju umjetnosti TBA21–Augarten tada naslovljena kao Tidalectics, a u proširenoj je verziji imala naziv Océans. Une vision du monde au rhythme des vagues u Le Fresnoyu u Tourcoingu, u Francuskoj 2018. godine. U Hrvatskoj je izložba postavljena na dvama mjestima povezanima Jadranskim morem, i to u originalnoj verziji koja uključuje dodatne radove iz TBA21 kolekcije. Od njezina začetka, program je TBA21–Academy posvećen njegovanju interaktivnih načina brige za oceane. Ako naše misli i djelovanja ne mogu razumjeti važnost ovih ogromnih vodenih površina koje prekrivaju dvije trećine našeg planeta, a kamoli se brinuti o njima, možda je vrijeme za razmotriti druge, oceanske načine postojanja. Izložba Oceani pokušava upravo to.


Rineke Dijkstra, Dubrovnik, Croatia, July 13, 1996, 1996 / Thyssen-Bornemisza Art Contemporary Collection

Naziv izložbe potječe od igre riječi barbadoskog pjesnika i povjesničara Kamaua Brathwaitea. U svom pojmu tidalectics (dijalektika plime i oseke) Brathwaite kristalizira našu zemaljsku „opsjednutost fiksiranjem, uvjerenjem i aproprijacijom” i, umjesto toga, odražava fluktuirajuće plime, ritam zvuka valova i krugove koje stvaraju razbijajući se o obalu [1]. Ako je dijalektika način na koji je „zapadnjačka filozofija pretpostavila kako trebaju izgledati životi ljudi”[2], onda tidalectics (dijalektika plime i oseke) uključuje niz različitih čitanja i interpretacija - jer, voda je tranzicijski element, a „posvećenost vodi jest postojanje u strujanju”.[3] Brathwaiteova poezija odiše glazbom i ritmom. Izgrađena je na riddimovima, odnosno ritmovima koji su duboko ukorijenjeni u postkolonijalnom bijesu i nadi. Ključni mislilac kreolizacije, Brathwaite nas osvještava o tome da hibridizacija nije ograničena samo na zemlju, već da započinje u morskim prostorima i na obali. Upravo kao pomorci koji pristaju na nove obale donoseći sa sobom svoje živote i svoje priče koje se neprestano mijenjaju, kao i mitove i uvjerenja, koncept tidalectics (dijalektika plime i oseke) može migrirati iz konteksta Brathwaiteova pisanja na druge geografije i svjetove. Izložba oprezno prenosi naziv pazeći kako ne bi zamaglila njegovu specifičnost, već kako bi pojam smatrala ishodištem oceanskog pogleda na svijet.
Oceani spaja usidreno s putujućim; malo pluta, a malo dodiruje kopno. Dopušta nam misliti o hibridnosti, međukulturalnom sinkretizmu, nedovršenosti i fragmentaciji. Utjecaj oceana nije ograničen na vode i vodena bića, već utječe na zemlju i zemaljski život u jednakoj mjeri – kao izvor hrane i kao prijetnja uslijed povisivanja razine mora. Izložba pokušava razumjeti naše povijesti kao putanje nošene valovima, od oceana do sustava razmjene, mitova i mikrobioloških korijena. Naglašava proces kulturalne adaptacije i materijalne promjene, predstavljajući bogati okvir za razumijevanje pomiješanih polova suvremenosti i prošlosti, znanosti i poetike, globalnog i lokalnog, putova i korijena, te nas i oceana i njihovih raznovrsnih stanovnika.



 Tschape Gruber, Fictionary of Corals and Jelliers Tidalectics, 2017

 



IVONA VLAŠIĆ: "LINIJA UKINUTOG HORIZONTA"

Kustosica izložbe: Petra Golušić

Sve je jednostavno u srži cjelokupnog izraza suvremene hrvatske umjetnice Ivone Vlašić. U multimedijalnoj izložbi “Linija ukinutog horizonta” iznesen je dubok i oštar uvid u ono što se uradilo i zabilježilo i stvorilo. Ovom se izložbom tematiziraju uvijek oprečne teme života i smrti, apsolutnog bitka i apsolutnog duha.

Bez naziva, 2018., video


Radi se o uvijek prisutnom kodu koji na više razina egzistira u procesu percepcija radova i dr. Izložba “Linija ukinutog horizonta” nastavlja se na prijašnje serije radova “Negdje između” iz 2010. – 2012., 2017. - 2018. i “Horizonti” 2012. – nadalje, i u radovima “Ispod površine 2017., “Mene sram” 2017. i “Bez naziva” 2018.


 

Mene sram, 2017., video

Na tragu filozofskih, religijskih, antopoloških, socioloških i društveno-političkih pitanja, autorica nastoji pronaći “čisto mjesto” propitujući mogućnost njegovog postojanja.     Raspravlja o pojavi ukidanja čovjeka i grada i za polaznu točku ima rodni grad, Dubrovnik, koji u njezinim radovima predstavlja platformu za propitivanje pojmova: istina, sloboda, moral, pravda i dr. Lomovi koji se pojavljuju u Vlašićevim fotografijama označuju mrak, prijetnju smrti istovremeno upisujući u sebe senzibilnu i snažne podražaje. Fotografije upućuju na poniznost u kojoj, kao i u mraku, nestaju sve oznake i okovi ljudi gdje se postavljaju metafizička pitanja o čovjekovu fizičkom tijelu i njenim odnosom s apsolutnim duhom. U takvom odnosu razmatra se i odnos individualne i univerzalne krivnje koje su međusobno uvjetovane, kao i odnos praznine tame i svjetlosti koji su u radovima prikazane u motivima prazne sobe i prozora. Problematizira se “negdje između” prostor kao potreban teritorij te prostor “ispod površine” koji sadrži odgovore na bitnost bivanja. Nerijetko se stoga polazi od autoportreta koji se uništava u svrhu izrade kartografije čovjeka i svijeta u kojoj se naglasak stavlja na povratku čovjeka, čovjeka koji se jednostavno želi – vratiti. Upravo se u tom povratku skriva problem i pogreška koju izložba otkriva kodirajući mjesto povratka kao jedno istinito mjesto do kojeg i u koje je najteže doći, odnosno vratiti se. Fotografije Ivone Vlašić prate taj spori tijek povratka u kojem se posebice označuje prisutnost sama po sebi, prisutnost koja pripada svima te koja se nameće kao nužnost za opstanak kako čovjeka i svijeta, tako i onog nepoznatog.


Horizonti, 2012.

BIOGRAFIJA:

Ivona Vlašić je rođena u Dubrovniku 1968. godine. Studirala je slikarstvo u klasi profesora Gerharda Lojena na Höhere technische Bundeslehranstalt Graz Ortweinschule - Meisterklasse Malerei. Radi unutar multimedijalnog izraza. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika Zagreb, Art radionice Lazareti, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb. Izlagala je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama i drugim manifestacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.


Ivona Vlašić, 11 IV 2018

 



LUKŠA PEKO: TERRA INCOGNITA

Vrijeme trajanja: 20.3. - 29.4.2018.

Kustos izložbe: Marin Ivanović

 

ZMIJSKA VALA, 2017., 80 x 90 cm, akril na platnu 


Nakon 22 godine, Lukša Peko ponovo izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Ciklus pod nazivom Terra incognita ili Nepoznata zemlja, zbroj je brojnih nataloženih iskustava koja proizlaze iz dugotrajnog bavljenja slikarstvom, ali su i nužno određena mjestom u kojem slikar živi.

 

                                                         TERRA SACRA I., 2010., 100 x 130 cm, akril na drvu 

Pekova Nepoznata zemlja u svom latinskom nazivu nosi arhaičnost antičkih krnjih pretpostavki o svijetu koje zbog toga što su neutemeljene ostavljaju slobodu nagađanjima i maštanjima. Zbog negostoljubivog krajolika prikazanog u šiljatim formama, primjećuje se odsutnost figura, a more koje okružuje otoke na nekim je slikama crno kao katran, gusto i mrtvo.
O strpljivosti u radu ovog slikara govore i točkice na brojnim slikama koje vibriraju i lagano otkrivaju vrijeme kao važan element pri stjecanju doživljaja o naslikanom krajoliku.

 

                                                                PRED OLUJU, 2010. 90 x 100 cm, akril na drvu

Nazivi slika sugeriraju mističnost, udaljenost i negostoljubivost izmaštanog Pekovog krajolika, kao što su Poviše bezdana, Plameni otok II., Ognjene stijene, Krvava zemlja, Zmijska vala; redom se nižu leksičke varijacije solarne simbolike koje bude asocijativne slike vatre, vrućine, žege, ljeta, jare, u jasnom dualizmu Zemlje i Sunca.
O čemu je zapravo riječ u ovome ciklusu? Kustos izložbe Marin Ivanović, ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, otkriva nam pravo značenje u tekstu kataloga pripremljenog za ovu izložbu i kaže: “ Ne treba nam znanje oca svih modernih vračeva, Sigmunda Freuda, da bismo shvatili ulogu podsvjesnoga u djelima koje gledamo. Jedan za drugim nižu se otoci, naizgled neki daleki i nepoznati, a zapravo sasvim dohvatljivi i poznati. Postajemo svjesni da su svi ovi otoci samo jedan jedini, samo jedan koji je važan, a koji ima isto onoliko lica koliko je dana u čovjekovom životu, onaj na kojemu je, u dubokom glibu moralne izopačenosti u kojeg čovjek tako lako zagazi, počinjeno masovno ubojstvo pedeset troje istaknutih pripadnika dubrovačke intelektualne i društvene elite. Među njima je bio i Pekov otac. Ako nam za to dokučiti nije dovoljno pogledati koliko je motiv otoka prisutan u njegovom cjeloživotnom opusu, onda će anagramski naziv triptiha Askad zorno pokazati kako je riječ o otoku Daksa.”
Konačno, u podciklusu Argonauti u kojemu su sve slike naslovljene Arg, odbacuju se varijacije i istim se nazivom sugerira uzaludno traganje i beskrajno trajanje plovidbe između otoka bez broja.

 

POD VRELIM NEBOM, 2010. 90 x 100 cm, akril na drvu 

BIOGRAFIJA:

LUKŠA PEKO rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku. Prve poduke dobio je od slikara Antuna Masle, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića.
Godine 1961. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarski odjel. Za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom.
Diplomirao je 1965. kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka, a iste godine je dobio nagradu Akademije likovnih umjetnosti Zagreb za grafiku. Prvi put zajedno s dvojicom dubrovačkih kolega Josipom Škerljom i Josipom Trostmannom izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. u Splitu imao i prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb je 1968. završio poslijediplomski studij kod prof. Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i 2017. godine grafičku mapu Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. 1996. dobio je Nagradu grada Dubrovnika i dodijeljeno mu je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.

 

MEĐU VALOVIMA II., 2010. 90 x 100 cm, akril na drvu




AHMET ERTUĞ: "TOČKA IŠČEZNUĆA / VANISHING POINT"

Vrijeme trajanja: 14.12. - 11.3.2018.

Kustosi izložbe: Marin Ivanović i Jelena Tamindžija



Miho Skvrce: Ahmet Ertuğ snima u Dubrovniku


Izložba Ahmeta Ertuğa, jednog od najcjenjenijih suvremenih fotografa pod nazivom „Točka iščeznuća“ otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 14. prosinca 2017. i trajala je sve do 11.03.2018. god. Za izložbu, u kojom se po prvi put predstavlja hrvatskoj publici, izabrano je 20 fotografija velikih formata reprezentativnih interijera građevina snimljenih u Italiji i Dubrovniku. Ertuğ je sa svojim timom došao u Dubrovnik krajem rujna na poziv Umjetničke galerije Dubrovnik kako bi šest dana, snimajući u ranim jutarnjim satima uspio izbjeći turističke gužve i uhvatiti prazne i skrivene prostore Grada.


Miho Skvrce: Ahmet Ertuğ snima u Dubrovniku



Miho Skvrce: Ahmet Ertuğ snima u Dubrovniku


U svom dugogodišnjem profesionalnom radu, Ahmet Ertuğ koristi jedinstven pristup koji se dosljedno provlači kroz njegov fotografski rad, a to su arhitektonski elementi kao detalji cjeline, bez obzira na to jesu li konstruktivne ili dekorativne naravi. Izostanak čovjeka na njegovim fotografijama važan je element dimenzije vremena. 

(...) ne samo da nas čovjek na fotografiji podsjeća na to da je prizor koji promatramo 'uhvaćeni' trenutak, da je njegovo trajanje ograničeno na isti način kao što je ograničeno čovjekovo postojanje, nego je prisutnost čovjeka ujedno i odrednica epohe, određenog povijesnog razdoblja na koje nas upućuju odjeća, impostacija, facijalna ekspresija ili kadar. Fotografije Ahmeta Ertuğa odlikuje upravo taj dojam bezvremenosti, odnosno svevremenosti, postojanje prizora izvan vremena i u svim vremenima.

Marin Ivanović



Knjižnica Laurenziana, Firenca, 2017.


Svojim načinom fotografiranja on pomiruje moderan i tradicionalan način fotografiranja, pri tome koristeći ručno rađene moderne verzije starijih kamera koje se izrađuju u Švicarskoj i Austriji, a se radovi se printaju u New Yorku i Düsseldorfu. Gledajući ga kako fotografira s prebačenim crnim plaštem preko glave, snimajući fotografiju kroz tzv. "ground glass", stječe se osjećaj da on uistinu stvara nešto čudesno. Odličan osjećaj za prostor, detalje, simetriju i jednom riječju sklad, proizlazi iz činjenice da je ovaj turski fotograf po obrazovanju, arhitekt.


Ahmet Ertuğ: Kazalište Bibiena, Mantova, 2017.


Za Ahmeta Ertuğa „izvrsnost je jedini put“ što ponajbolje svjedoče fotografije prikazane na ovoj izložbi, a obuhvaćaju interijere svjetski poznatih građevina, poput knjižnice Laurenziana u Firenci, kazališta Bibiena u Mantovi, dvorca Valentino u Torinu, ali i knjižnice dominikanskog i franjevačkog samostana u Dubrovniku. Radovi s ove izložbe, uključujući i pet fotografija snimljenih u Dubrovniku, bit će dio izložbe kojha se tijekom 2018. i 2019. godine prikazuje u Francuskoj pod pokroviteljstvom „Nacionalnog centra za spomenike Republike Francuske“ („Centre des Monuments Nationaux“) čime se ispunjava poslanje Umjetničke galerije Dubrovnik u svrhu promocije dubrovačke kulturne baštine. Realizacija tehnički iznimno složenog projekta ostvarena je uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i sponzorskih partnera Turkish Airlinesa, hotela Rixos Libertas Dubrovnik i Turskog kulturnog centra Yunus Emre iz Zagreba.


Ahmet Ertuğ: Dubrovnik, 2017.

Biografija:

Ahmet Ertuğ je rođen 1949. godine. Nakon studija arhitekture u Londonu, usavršavao se u Engleskoj, Iranu i Turskoj. Fotografijom se počinje baviti tijekom studija snimajući ulični život zapadnog i istočnog Londona. Njegova predanost fotografiji dogodila se nakon što je primio prestižnu stipendiju Japanske zaklade za fotografije tradicionalne japanske arhitekture. Njegovi projekti fotografiranja arhitektonske baštine objavljeni su u više od 30 najvažnijih knjiga o umjetnosti. Najvažnije samostalne izložbe imao je u Parizu, Londonu, New Yorku, Beču i Istanbulu.

Fotografirao je neke on najvažnijih opernih kuća, knjižnica i kazališta, poput operne kuće La Scala u Milanu ili kazališta Morlacchi u Perugi, kao i knjižnice Palatina u Parmi, a te iste fotografije sabrao je i objavio u knjigama: Temples of Knowledge: Historical Libraries of the Western World; Domes: A Journey Through European Architectural History,; Hermitage: A Palace and a Museum i mnoge druge.

Ertuğ trenutno fotografira palače, kazališta i knjižnice u Italiji.



Ahmet Ertuğ: Dubrovnik, 2017.