HR  |  EN

IZLOŽBE · Galerija Dulčić Masle Pulitika

IVONA ŠIMUNOVIĆ
RASCJEPI STVARNOSTI

Vrijeme trajanja: 13.8.2020.-30.9.2020.
Kustosica: Jelena Tamindžija

Zvijezde iznad, 2020., akrilik na platnu, 130 x 230 cm

Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija o izložbi i radu umjetnice, u izložbenom katalogu između ostaloga zapisuje: „Strah od rascjepa stvarnosti i promatranja vanjskog prostora kroz otvor Platonove špilje pojedinca paralizira od prihvaćanja polivalentnosti čovjekove prirode i vlastitih rascjepa kao dijela narativa. Zatomljivanje misli, govora i osjećaja rezultira ponovnim stvaranjem nekontroliranog kaosa i težnjom za povezivanjem fragmenata. Šimunović svjesno prihvaća ovaj prividni kaos kao inherentan čovjekovoj prirodi i kao pokretač za struju misli koja će utjeloviti ovaj misaoni proces velikim platnima. Radovi koji prkose prihvaćanju jedne odrednice postavljaju se na otvor špilje pokazujući na više svjetova i njihovih čitanja. Ulogu prijevoda preuzimaju apstraktni oblici koji kao Roschachova mrlja upravo propituju status quo stvarnosti, parajući je buntovno i nepredvidljivo poput naleta bure, stvarajući rascjepe unutar kojih pronalazimo sebe, nikad do kraja definirane i nikad do kraja shvaćene. Prostor rascjepa predstavlja se kao prostor slobode unutar naizgled definirane stvarnosti gdje pojedini izvučeni fragmenti iznose priču, dublju od naizgled kompaktne cjeline čovjekove psihe. Cjeline koja svoju fragilnost pronalazi upravo u našim vlastitim rascjepima.“

Kidanje naoblake, triptih, 2018., akrilik na platnu

Biografija:
Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Osim slikarskim bavi se i pedagoškim radom. Radila je kao nastavnica Likovne kulture u osnovnoj školi, voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle te trenutno radi kao muzejska pedagoginja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Dubrovniku, Pagu, Lopudu, na projektu Vizura Aperta na Pelješcu 2018. godine. Živi i radi u Dubrovniku.


Geometrija nemogućega, 2020., akrilik na platnu, 200 x 120 cm

 



ANA OPALIĆ
PORTRETI 1997-2020

Vrijeme trajanja: 2.7.2020.-9.8.2020.
Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica UGD


Luko, Ana, Jakov, Konavle, proljeće 1998.

Ana, Luko, Jakov, Andrija, Konavle, ljeto, 2016.

Ana Opalić je renomirana dubrovačka fotografkinja sa zagrebačkom adresom koja se predstavlja serijom portreta (mahom Dubrovkinja i Dubrovčana), fotografijama nastalim u vremenskom razdoblju od  1997. godine do danas. Riječ je o autorici bliskim ljudima,  članovima obitelji i prijateljima koje snima u dužim vremenskim intervalima osvješćujući kod promatrača „uhvaćenost“ čovjeka u vremenu koje nas oblikuje, modelira i mijenja. Prikazane osobe uvijek su snimljene u njima bliskom ambijentu koji atmosferski i na vizualno-intuitivnom nivou funkcionira kao dodatni putokaz u otkrivanju (ali i preispitivanju) njihova identiteta. Kao i velika većina fotografskih serija Ane Opalić, „Portreti“ su work in progress, kontinuirani proces autoričinog stalnog pozicioniranja i komunikacije sa svijetom i ljudima koji je okružuju. Bez obzira na režirani i osmišljeni prizor u seriji „Portreti“ uvijek je prisutan neizostavni prilog same osobe koja se snima - bilo da je riječ o nekom nesvjesnom pokretu, nagibu glave, jedva primjetnom smješku, fotografije svjedoče  nijemu komunikaciju, visok stupanj interakcije i povezanosti autorice i ljudi koje snima. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, a izložba ostaje otvorena do 9. kolovoza 2020.

Slaven u Gradskoj kavani Dubrovnik, proljeće, 1998.


Slaven, Rijeka, ljeto, 2016.

Biografija:

Ana Opalić je rođena 1972. godine u Dubrovniku. Diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Izlaže od 1991. godine, ostvarila je niz samostalnih izložbi, te sudjelovala u brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Predstavljala je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu (zajedno sa Borisom Cvjetanovićem) 2003. godine. Osnivačica je web portala Suvremena hrvatska fotografija (www.croatian-photography.com). Redateljica je i snimateljica dokumentarnih filmova  Još jednom (Ana Opalić i Noah Pintarić, 2014.) i Lijek (2017.).
Njeni radovi su u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galeriji umjetnina u Splitu, Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku i u različitim privatnim zbirkama. Nagrađena je kao najbolja mlada fotografkinja pri izložbi "Hrvatska fotografija '97, a 1997. i 1998. godine gostovala je kao stipendistica UNESCO-Aschberg stipendije u Centre d'art i natura – Farrera de Pallars, Katalonija. Krajem 1998. godine gostovala je u Tyrone Guthrie Centru, Annaghmakerrig, Irska (stipendija Tyrone Guthrie centra). Dobila je drugu nagradu na natječaju T-HTaward@msu.hr 2008. godine. Od 2000. ima status samostalne umjetnice pri HZSU. Živi i radi u Zagrebu.

 



UPISIVANJE GRADA: IZLOŽBA IZ ZBIRKE UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK

Vrijeme trajanja: 18.5.2020. - 28.6.2020.
Kustosica: Jelena Tamindžija


Ivan Ettore U Pilama 1932. g. akvarel i tuš, papir

“Izložba “Upisivanje grada” u posebnim se okolnostima otvara u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, u vremenu kada poznate napučene ulice Dubrovnika bivaju zamijenjene restrikcijama i ograničenim kretanjem koji utječu na lokalni identitet samog grada. S druge strane zrcala, izložba “Upisivanje grada” podsjeća na osnove tog identiteta, sliku grad koji vrvi živosti poput Gusićevog i Šerbuovog Straduna punog šetača ili Pulitikine pijace na kojoj se osjeća mediteranski žamor prodavača u karakterističnim nošnjama. Grad je to koji se preko umjetničkih radova upisuje u mentalne slike stanovnika, grad u čijoj se staroj gradskoj jezgri kao interpolacije javljaju sami umjetnici i njihove ideje. Grad istovremenih polemika na književnoj sceni i ribarskoj placi, glasnih razgovora u studiju Đura Pulitike u tvrđavi sv. Ivana, grad književnih kritika s Krležom u Strajnićevom stanu u ulici Za kapelicom 4, grad koji jutarnje svjetlo dočekuje kroz Dulčićeve vitraje u crkvi sv. Vlaha, a završava jakim pljeskom u večernjem kazališnom programu pod stropom Vlaha Bukovca. Svi ti umjetnici upisali su grad u svoje tkivo i omogućili ispisivanje memoranduma na kojemu nove generacije nastavljaju graditi svoj identitet.”


Đuro Pulitika Kiša 1967. g. ulje, platno


Bosiljka Kovaĉević-Mijatović Dubrovnik 1974. g. ulje, platno


Josip Trostmann Taraca 1979. g. ulje, platno


Eugen Krstulović Gradska luka oko 1950. g.

 



JOSIP MIJIĆ
ŽIVOT U KUTIJI

Vrijeme trajanja: 21.11.2019. - 19.1.2020.
Kustosica: dr. sc. Nataša Lah



K 3226, 2016., kombinirana tehnika | mixed media, 32 x 26 cm

 

Kustosica izložbe, povjesničarka umjetnosti dr. sc. Nataša Lah u izložbenom je katalogu za umjetnikov rad između ostaloga zapisala: „Ove slike kao zemljane ploče s površinama različitih tekstura oslobađaju stvaralački impuls podsvijesti, ali ne kao u ranih modernih apstraktista koji su opjevavali njezinu spontanost, već sasvim suprotno: rekreirajući inhibitorno ograničenje povijesnog jezika, koji umjesto simbolične snage proizvodi palimpsestnu skrovitost nemogućih prodora (do svjetlosti nedužnog jutra, do običnoga ljudskoga sjećanja). Zanimljiv je taj ikonoklastički zahvat nad licem svijeta, koji opet slikovito pokazuje ikonoklastičku prirodu svijeta u kojem je sve slika, toliko luda i opsesivna slika, da se u njoj sva slikovnost ugasila.“


K 48562, 2016., kombinirana tehnika | mixed media, 48,5 x 62 cm


K 507885, 2016., kombinirana tehnika | mixed media, 50,7 x 88,5 cm

Biografija:

Josip Mijić rođen je 11. travnja 1975. u Travniku. Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, sa sjedištem u Širokom Brijegu, u klasi prof. Ante Kajinića, a 2005. završio je poslijediplomski studij Ars sacra pod mentorstvom istog profesora i stekao zvanje magistra Ars sacra. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske 2010./11. započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Tmasto i materijalno u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvu pod mentorstvom prof. Ante Kajinića. Doktorirao je 2017. na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Od 2003. do 2012. bio je asistent/viši asistent na kolegiju Teorija prostora, od 2003. do 2018. asistent/viši asistent na kolegiju Kompjuterska grafika, a od 2018. docent, od 2013. do 2018. viši asistent na kolegiju Mali akt četvrte godine, a od 2018. docent i od 2014. do 2018. viši asistent na kolegiju Mali akt treće godine, a od 2018. docent, na ALU u Širokom Brijegu. Bio je webmaster internet stranice Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu od 2006. do 2015. Od 2006. do 2012. bio je tehnički urednik i član uredništva časopisa Akademija Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i Franjevačke galerije. Godine 2007. bio je član žirija na 28. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska). Sudjelovao je na radionici Preventivna zaštita u muzejima – Njega i zaštita zbirki, koja je održana u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine i u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu 2008. Po pozivu je sudjelovao na međunarodnom likovnom projektu The Same Wind the Same Rain održanom u ChiangMaiu (Tajland) 2012. godine. Boravio je u Cite internationale des arts u Parizu u ime ULUBiH-a 2013. godine. Bio je član organizacijskog tima međunarodnog projekta Bomb Gallery, održanog u Mostaru 2014. Godine 2018. boravio je u rezidenciji Kamov u Rijeci. Autor je dvaju vitraja u crkvi Uznesenja Marijina u Trebižatu pokraj Čapljine, šest vitraja u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Blidinju, pet vitraja u crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini, vitraja u kapeli sv. Franje u Gornjem Vukšiću i triju postaja Križnog puta u crkvi Navještenja Gospodinova u Širokom Brijegu. Diplomski rad Informel u hrvatskom slikarstvu objavljen mu je u prvom broju časopisa za umjetnost, kulturu i znanost Akademija Akademije likovnih umjetnosti Široki Brijeg i Franjevačke galerije. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb i udruge ALUMNI ALU na Širokim Brijegu. Radovi mu se nalaze u brojnim umjetničkim zbirkama: Franjevački muzej i galerija Široki Brijeg (Široki Brijeg, BiH), Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine (Sarajevo, BiH), Nacionalna knjižnica Katalonije (Barcelona, Španjolska), Udruženje anonimnih artista (Banja Luka, BiH), Galerija „Fonticus” (Grožnjan, Hrvatska) i drugi. Dobitnik je: Druge nagrade na natječajnoj izložbi Pasionski motivi koja je održana u Muzeju „Mimara”, Zagreb, 2005.; Prve nagrade na 27. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska), 2007.; Nagrade za slikarstvo na 6. bijenalu umjetnosti minijature BiH u Tuzli 2011.; Druge nagrade na međunarodnoj natječajnoj izložbi minijature Minimum maximum 4 u Banjoj Luci 2013.; Treće nagrade na natječajnoj izložbi Promjena Društva hrvatskih likovnih umjetnika Federacije Bosne i Hercegovine u Mostaru 2016.; Nagrade na Jesenskom likovnom salonu 2016. Društva hrvatskih likovnih umjetnika FBiH u Mostaru 2016.; Prve nagrade u kategoriji kiparstva i Grand Prix na prvom salonu minijaturne umjetnosti u Rijeci – RIJEKA MINI ART 2017; Posebne nagrade na drugom salonu minijaturne umjetnosti u Rijeci – RIJEKA MINI ART 2017. Do sada je imao 29 samostalnih i sudjelovao je na više od 190 skupnih izložaba u zemlji i u inozemstvu.



K 4640, 2018., kombinirana tehnika | mixed media, 46 x 40 cm

 

 



KRISTINA RESTOVIĆ

TURISTI
Galerija Dulčić Masle Pulitika
16.5. - 30.6.2019.
Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik


Oni dolaze, 2017., digitalni ispis na cinčanoj ploči, bakropis, akvarel, papir, 35 x 50 cm

Izložba Turisti priča je o „turističkom“ Splitu kojeg i sama generacija autorice rođena sedamdesetih godina poznaje tek odnedavno. Predstavljene grafike rađene od 2014. – 2017. godine zapravo su završni produkt jednog, u svojoj biti performativnog čina autorice - istraživanja fenomena gibanja turista, njihovih putanji i njihove prisutnosti unutar istih ruta kojima se i sama kreće. 



Snovi 1, 2017., digitalni ispis na cinčanoj ploči, bakropis i suha igla, papir, 70 x 50 cm

Sve grafike naime nastaju na temelju njenih, kompjuterski obrađenih i likovno modificiranih fotografija koje autorica potom zrcalno otiskuje na cinčanu ploču i podvrgava ih svom primarnom grafičkom mediju, odnosno klasičnim tehnikama bakropisa i suhe igle. Bez obzira što autorica s velikim poštovanjem i bez negativnih osjećaja pristupa snimanju turista, u nastalim grafikama likovno deklarira činjenicu da, kako i sama kaže, dijelimo „isti prostor, ali ne i istu stvarnost“. 


Palme i lunarni modul, 2017., digitalni ispis na cinčanoj ploči, bakropis i suha igla, papir, 50 x 70 cm

Prikazuje linije pogleda, formacije gibanja, fokusira se na suvremene atribute turista – šešire, prtljagu i foto-aparat, osobito je privlači bilježenje čina snimanja koji inicira i dvostruki odnos gledatelja i gledanog (autorica koja snima turiste koji snimaju), ali u svakoj grafici bjelinom komunicira nepoznati obzor stranaca za koje znamo što gledaju, ali zapravo ne znamo što u stvari vide. Interpretacijom fenomena turizma u rodnom Splitu i okolnim otocima (Hvar), umjetnica dijagnosticira i sve ljeti uzavrele mediteranske gradova i hektičku atmosferu koju prekomjerna turistička posjećenost sa sobom nosi. 



Grupa 15, 2017., digitalni ispis na cinčanoj ploči, bakropis i suha igla, papir, 50 x 70 cm

Biografija:

Kristina Restović rođena je u Splitu 1973. Diplomirala je na Akademiji lijepih umjetnosti u Firenci 1997., a magistrirala na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani 2007. Od 1999. radi kao vanjska suradnica Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, a od 2014. predaje u zvanju izvanredne profesorice na kolegiju Suvremene grafike na studiju slikarstva pri Likovnom odjelu.
Do sada je izlagala na tridesetak samostalnih izložbi i više od sedamdeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Za svoje umjetničko djelovanje primila je ove nagrade: Nagradu Muzeja suvremene umjetnosti, 7. Hrvatski trijenale grafike: Aktualne poetike hrvatskih grafičara (2016.); jednu od tri jednakovrijedne nagrade 38. Splitskog salona: Maštanja – Izmještanja (2013.); Nagradu Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice, 5. Hrvatski trijenale grafike, Subverzija kolektivne (ne)svijesti (2009.); Nagradu Dijalog, 2. Međunarodni grafički bijenale Splitgraphic: Dijalog (2005.); pohvalu žirija, 1. Salon grafike (2001.). Dobitnica je jednogodišnje stipendije Škole za specijalizaciju u umjetničkoj grafici Il Bisonte u Firenci 1996. godine.
Njeni radovi nalaze se u fundusima Galerije umjetnina u Splitu, Kabineta grafike HAZU, Nacionalne i sveučilišne knjižnice (zbirka grafike), Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Grafička mapa Kristine Restović Turisti izdana je 2017. godine u ediciji Argola Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Splitu.
kontakt: kristina.restovic1@gmail.com


Ležaljke 2, 2014., sitotisak na cinčanoj ploči, bakropis, suha igla i visoki tisak, papir, 70 x 50 cm

 


 

IVAN PERAK
BRODOVI
Galerija Dulčić Masle Pulitika
21.3. - 12.5.2019.
Kustos: Marin Ivanović

                                                                                                    Portret umjetnika (foto: Miho Skvrce)

Ivan Perak ciklusom „Brodovi“ nastavlja svoje istraživanje metijera, slikane teksture i optičkih senzacija koje uzrokuju točkasti nanosi boje. Ostavši u mediju slike i naizgled jasnom sižeu, autor razgrađuje slikanu formu i dokida figuraciju pa se samo leksičkom sugestijom stvara promatrani motiv, a zapravo je riječ o slojevitim nanosima boje visokih intenziteta i pikturalne vrijednosti čije komponiranje u veće cjeline predominantno nosi ideju apstrakcije. Kao takve, njegove su slike poligoni eksperimenata bojom koji i danas, na početku 21. stoljeća, rezultiraju autentičnim likovnim djelima oslobođenima uobičajenih komparativnih pristupa u odnosu prema dubrovačkoj kolorističkoj tradiciji.


Ciklus "Brodovi", kombinirana tehnika na platnu (foto: Miho Skvrce)

Kustos izložbe, Marin Ivanović, u izložbenom je katalogu za Perakov ciklus „Brodovi“ između ostaloga zapisao: „Motivski definirane kao brodski pramci, slike iz ciklusa „Brodovi“ u najljepšem smislu zbrajaju sva obilježja slikarova zadatka, od rješavanja tehnološko-metodskih problema slike kao medija, preko formalno-stilskih borbi s povijesnošću i materijalizacijom ideja do emocionalno-značenjskih odrednica kojima u umjetnosti pripada uloga teorijskih struktura za šire društveno razmatranje.“

                                                                                      Ciklus "Brodovi", kombinirana tehnika na platnu (foto: Miho Skvrce)

BIOGRAFIJA
Ivan Perak rođen je 1983. godine u Dubrovniku. Diplomirao je slikarstvo 2007. godine u klasi profesora Antuna Borisa Švaljeka na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru. Završio je poslijediplomski studij Ars Sacra na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru 2009. godine pod stručnim vodstvom profesora Ante Kajinića. Sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama te je član Hrvatske udruge likovnih umjetnika Dubrovnik. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi Dubrovniku.

 



ASIM HEBIB: RETROSPEKTIVA

Galerija Dulčić Masle Pulitika

26.1.2019.-17.3.2019.

Kustosi izložbe: Milan Bešlić i dr. sc. Anita Ruso

Umjetnik na ovoj izložbi po prvi put izlaže djela iz brojnih svojih ciklusa nastalih u širokom rasponu od samih kiparskih početaka 1960.-ih do danas. 


Konavočica, siklus "Moj Grad", 1977., (foto: Miho Skvrce)

Kustos izložbe, Milan Bešlić za ovu je izložbu u katalogu između ostaloga zapisao: „U ovom retrospektivnom sažimanju kiparskoga opusa, dakle, od ovogodišnjeg datiranja djela kada već bilježimo konac drugog desetljeća 21. stoljeća pa do onih s kojima započinjemo čitanje Hebibova kiparstva datiranih u šestom desetljeću 20. stoljeća nastojali smo prikazati njegova kiparska obilježja u različitosti motiva i materijala. Također, recentnim izborom djela metodom sinteze težili smo precizirati upravo ta kiparska obilježja u kojima bismo razaznali tradicijske premise oblikovanja kao one zasade na kojima Hebib koncipira svoje kiparske forme. Time smo, vjerujemo, zornije predočili da je tradicijska matrica stvaralačko ishodište ovoga kiparstva, odnosno, ona pokretačka energija koja je determinirala sam kiparski postupak u njegovoj primarno ontičkoj utemeljenosti poentirajući i likovne vrijednosti djela.“


Dvoje izdužene forme, ciklus "Ritmovi života", 2007., (foto: Miho Skvrce)

O kiparovom radu, kustosica izložbe, dr. sc. Anita Ruso u izložbenom je katalogu zapisala: "Asim Hebib (Cernica, 1940.) u svojoj 78. godini izlaže u galeriji Dulčić Masle Pulitika u Dubrovniku djela iz brojnih svojih ciklusa nastalih u širokom rasponu od samih kiparskih početaka 1960.-ih do danas. Od sveukupno 36 izloženih djela čak polovica nikada nije izlagana. Iz bogate Asimove produkcije odabrane su skulpture iz jedanaest različitih ciklusa koje je tijekom života neumorno stvarao u Dubrovniku. Pišući o Sredozemlju i umjetničkoj produkciji naših krajeva akademik Tonko Maroević jednom je prilikom zapisao: „Na Sredozemlju je ostvarena jamačno najveća koncentracija kulturnih spomenika, okupljen nenadmašan broj mjesta poticajnih i izazovnih za stvaralačko hodočašće“. Hebib je iskonski upio sredozemnu, dubrovačku svjetlost koja je tako očito imala utjecaja na cjelokupni njegov opus."


Pogledi, ciklus "Tijela, aktovi, portreti", 1963. (foto: Miho Skvrce)

Biografija:
Asim Hebib rođen je 1940. u Cernici. Prve smjernice iz kiparstva daje mu profesor likovnog u osnovnoj školi, akademski kipar Ivan Mitrović (Pajo). U razdoblju od 1957. do 1960. školuje se kod talijanskog akademskog kipara Giovannija Colonne u Dubrovniku gdje je stekao klesarsku i kiparsku naobrazbu. Nakon školovanja Asim Hebib na početku šezdesetih godina 20. stoljeća počinje samostalno stvarati svoje prve kiparske radove te paralelno surađuje dugi niz godina s Giovannijem Colonnom na raznim projektima.

Sudjelovao je i na projektu Spomen–groblja u Mostaru arhitekta Bogdana Bogdanovića gdje je u razdoblju od tri godine bio zadužen za izradu jednog dijela monumentalnih simboličkih reljefa.
Atelijer Hebib osnovao je 1963. godine u Dubrovniku u kojemu stvara sve do danas. Ostvario je značajan i prepoznatljiv kiparski opus kroz mnoge tematske cikluse.
Radovi mu se nalaze na javnim površinama i u brojnim privatnim i javnim zbirkama umjetnina. Osim kiparstvom Asim Hebib bavi se i dekorativnim klesarstvom i crtežom, a piše i poeziju. Aktivan je sudionik niza umjetničkih kolonija u Hrvatskoj. Član je HDLU-a Dubrovnik. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj.

SAMOSTALNE IZLOŽBE:

1995. Kipovi, Crkva Rozario, Dubrovnik
2000. Skulpture, Palača Ranjina, Dubrovnik
2001. Igra žala, Palača Ranjina, Dubrovnik
2011. Ritmovi života, Palača Sponza, Dubrovnik
2019. Retrospektiva Asim Hebib, Galerija Dulčić Masle Pulitika, Dubrovnik
2019. Retrospektiva Asim Hebib, Muzej Mimara, Zagreb

IZDVOJENE SKUPNE IZLOŽBE:

1994. Dubrovčani – nepoznati umjetnici, Predvorje kazališta Marina Držića, Dubrovnik
2008. Dubrovački likovni trenutak, Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik
2010. Humanitarna poruka iz Dubrovnika, projekt u organizaciji Lions cluba “Libertas” Dubrovnik i umjetničke galerije Sebastian u ozračju održavanja XVI konvencije Lionsa, Galerija Sebastian, Dubrovnik
2010. II Međunarodni bijenale slikara i kipara, Mediteran 2010, Palača Milesi, Split
2016. Godišnja izložba članova HDLU Dubrovnik, Galerija Flora, Dubrovnik

                                                                                            Portret Asima Hebiba u ateljeu (foto: Miho Skvrce)



 

JASENKO RASOL
POLITIČKA ŠKOLA | DISTOPIJA | BLIJEDA SLIKA

Vrijeme trajanja: 22.11.2018.-20.1.2019.
Kustosica izložbe: Petra Golušić, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik
Autor koncepcije: Jasenko Rasol

Jasenko Rasol nakon 22 godine samostalno izlaže u Dubrovniku u kojem se predstavlja trima serijama fotografija: Politička škola (2017.), Distopija (2016.) i Blijeda slika (2018.) s 21 kadrom koji su dio cjelina i zasebna erotika hladne, senzibilne, snažne i mudre estetike. Fotografiraju se urezotine koje su mrtve točke iz perioda Jugoslavije: Politička škola Josip Broz Tito u Kumrovcu, Haludovo na Krku i brod Galeb koji se nalazi u riječkoj luci Porto Baroš.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Politička škola, 2017., digitalna fotografija u boji


Politička škola, 2017., digitalna fotografija u boji

Suvremeni hrvatski autor dokumentira ostavljeno i napušteno jednostavnim rukopisom, pri tom ne osuđujući propadanje objekata koji bi trebali biti u rukama poštenog i ispravnog vlasništva i u funkciji univerzalnog dobra radi mogućnosti života čovjeka danas. Isposnički zapisuje arheologiju 21. stoljeća čime označava surovu zbilju okruženja i napominje devastacije koje bole. Istodobno upisuje i stvara neutralno ništa. Rasol bilježi srž čovjeka koji se udaljava od dobroga jer se izgubio u tami lošega. U njegovim fotografijama iščitavaju se pogreške ljudskog bića i istodobno se naglašava sloboda od tame u kojoj su zarobljeni bili i ostali kvalitetni rukopisi arhitekture i brodogradnje. Oni su potencijal kojima se ne smije pisati mračna budućnost što se jasno vidi u dubini njegovoga rada koji je utisnut u proces vječne prisutnosti istine i slobode iskaza. Konceptualna simbolika ničega je prisutna u ogoljenosti kadrova; Škola se vidi u rasutim papirima, u zelenilu koje raste u interijeru, derutni turistički objekt Haludovo se razmatra u elementarnom razgovoru vanjskih fasada s florom i nebom, a Brod se promatra u nutrini u kojoj se pronalazi ‘izložba ničega’ koju tvore tragovi uklonjenih slika i dr. sa zidova.     

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Blijeda slika, 2018., digitalna fotografija u boji

BIOGRAFIJA
Jasenko Rasol rođen je 1969. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu - Odjel Filmsko i Televizijsko snimanje. Studirao je 1991. godine na Glasgow University – Department of Photography. Od 1992. do 1996. godine je kamerman Rauters TV-a; radi kasnije za BBC, NBC, FUJI, CCN, HTV te je angažiran u dokumentarnim filmovima strane i domaće produkcije. Danas surađuje s poznatim i cijenjenim imenima dokumentarnog filma u Hrvatskoj. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj izvanredan rad. Ostvario je više od 40 samostalnih izložbi, a sudjelovao je i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. O njegovom radu izdano je 5 fotomonografija. Živi u Zagrebu gdje radi kao samostalni fotograf i snimatelj.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Distopija, 2016., digitalna fotografija u boji


 

MARIN RADICA – ZABORAVLJENI HISTORICISTIČKI KIPAR

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika
Vrijeme trajanja: 6.10. – 18.11.2018.
Autor izložbe: dr. sc. Vinicije Lupis

Marin Radica, korčulanski kipar porijeklom iz Splita, svoje je prve korake započeo radom na korčulanskim brodogradilištima, nakon što je stekao svoje elementarno obrazovanje u Obrtnoj školi u Korčuli. Nakon studija na Umjetničkoj akademiji u Beču, odlazi prvo u Trst, zatim u Sarajevo, a potom se vraća u Korčulu, gdje živi do svoje prerane smrti 1904. godine. Za priznanje svoga rada trebao je čekati svoju smrt budući da je konačno posmrtno nagrađen zlatnom medaljom na velikoj svjetskoj izložbi u Parizu kao predstavnik Kraljevine Dalmacije.

                                                                           Anđeo podupiratelj s propovjedaonice iz katedrale Gospe Velike, 1897., Dubrovnik

 

Radičin umjetnički opus obogatio je brojne sakralne prostore hrvatskog juga – od Vela Luke, Blata, Korčule, Račišća, Vignja, Lopuda, Dubrovnika i Kliševa do Sarajeva, Trsta i Beča. Stvarao je u duhu historicizma. Školovao se u razdoblju miješanja stilova i u vremenu kulminacije doktrine eklekticizma – gledišta da je svaki stil lijep – što je davalo slobodu umjetnicima da miješaju talijansku renesansu, gotiku i klasične stilove. U njegovim se djelima osjeća verizam detalja akademizma i historicizma.


Nacrt oltara za župnu crkvu na Lopudu, kraj 19. st., Arhiv Dubrovačke biskupije, zbirka crteža, snimio Antun Koncul

 

Sudjelovao je na projektu opreme katedrale u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, jednom od ključnih nacionalnih projekata opremanja hrvatskih prvostolnica. Bilo bi nemoguće danas zamisliti dubrovačku prvostolnicu bez Radičinih kipova i drvene opreme.
Ova izložba poticaj je za revaloriziranje toga osebujnog historicističkog kipara s otoka Korčule i njegova zanemarenog likovnog opusa koji će, nadamo se, naći svoje zasluženo mjesto u nekoj od budućih likovnih sinteza hrvatske skulpture toga razdoblja.


Okvir Gospe Čarskog polja, 1902.


 


 

FOTOGRAFIJE IZ ZBIRKE UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK

Galerija Dulčić Masle Pulitika

3.8.2018. - 9.9.2018.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik

Umjetnička galerija Dubrovnik je do danas, otkupima, donacijama i poklonima, uspjela prikupiti vrijednu zbirku od preko 2700 umjetnina. Najveća je zastupljenost klasičnih medija - skulpture, slikarstva i grafike, ali se posljednjih dvadesetak godina zbirka obogatila i značajnim fotografijama i videoradovima.

Ovom prilikom predstavlja se izbor znamenitih "magnumovskih" fotografija Mladena Tudora, naglašenog humanističkog predznaka ali i jasno ocrtanog socijalnog konteksta, potom izbor iz sugestivnih fotografije Damira Fabijanića koje problematiziraju rat na dubrovačkom području, a predstavljaju se i posljednje fotografije Pava Urbana, u Domovinskom ratu prerano stradalog dubrovačkog fotografa koje su postale simbol ratnog stradanja Dubrovnika.

Mladen Tudor, Pariz, 1971.


Damir Fabijanić, Franjevački samostan, 1990.-1991.


Pavo Urban, Posljednji snimci, 1991.


Zastupljeni su i radovi čuvenih svjetskih fotografa Stevea McCurryja i Roberta Farbera, koji su imali velike izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik 2012. odnosno 2013., te radovi poznatih dubrovačkih fotografa/kinja koji djeluju u Zagrebu poput Ane Opalić, Marka Ercegovića i Mare Bratoš. Ovdje izložene fotografije Ane Opalić su izbor iz serije Autoportreti, koju umjetnica počinje raditi sredinom devedesetih godina i u kojoj se bavi preispitivanjem naizgled čvrstih kategorija - od onog što i kako vidimo do vlastitog identiteta.

Steve McCurry, Jodhpur, Rajasthan, 2005.


Robert Farber, Central Park, New York, 1992.


Marko Ercegović predstavljen je fotografijom iz serije Začarani koja prikazuje arhetipski ambijent kupališta Danče, a Mara Bratoš crno-bijelom fotografijom u kojoj se radikalno kadriranje suprotstavlja fragilnosti modela. 

Ana Opalić, U norinoj Kapi, 1998.


Marko Ercegović, iz serije Začarani

 

 

Mara Bratoš, Andrea, 1998.


 


 

NOGOMET U HRVATSKOM SLIKARSTVU
Galerija Dulčić Masle Pulitika

Vrijeme trajanja: 13.6. – 31.7.2018.
Kustosi izložbe: Milan Bešlić, Marin Ivanović

                                                                                                                                                   Omer Mujadžić, Nogometna utakmica, oko 1929., ulje na šperploči


Antun Boris Švaljek, Bili tić, 2018., akril na platnu

Ususret svjetskom nogometnom prvenstvu koje počinje 14. lipnja u Rusiji, Umjetnička galerija Dubrovnik pripremila je pravu izložbenu poslasticu; izložbu „Nogomet u hrvatskom slikarstvu“. Ovo je prva izložba kojom je pregledno prikazano koliko se slikara bavilo temom nogometa; takozvanom „drugom najvažnijom stvari na svijetu“. Ovom se izložbom problematizira tema nogometa u hrvatskoj umjetnosti kao likovna tema učvršćujući tako značenjsku vrijednost izložbe te se tako podvlači i njezina istraživačka komponenta jer pregledno i cjelovito prikazuje tematski raspon i stvaralačke dosege brojnih slikara.


Grgur Akrap, Veliki i mali igrači, 2014., ulje na platnu


Miljenko Stančić, Dječak s nogometnom loptom, 1974., ulje na platnu

Lopta i njezin jednostavni kružni oblik magijskom snagom privlače milijunsko gledateljstvo svih boja kože: žute, crne, bijele; brišući svaku rasnu, socijalnu i nacionalnu specifičnost, a igranje nogometa svojevrstan je društveni fenomen prožet brojnim emocionalnim i psihološkim sastavnicama. Upravo su te snažne emocionalne reakcije privukle brojne likovne umjetnike, a jedan od najpoznatijih ljubitelja nogometa među slikarima bio je Julije Knifer. Milan Bešlić, kustos ove izložbe koja obuhvaća djela iz 20. i 21. stoljeća, otkriva kako slika „Dječak s nogometnom loptom“ Miljenka Stančića, ponajbolje pokazuje njegov prepoznatljivi rad, a uz sliku „Dječak koji hvata nogometnu loptu“ po prvi će put biti predstavljene široj publici i likovnoj kritici jer do sada nisu izlagane te su tako postale mala-velika otkrića na ovoj izložbi. Motive nogometa i nogometne igre gledat ćemo u djelima klasika poput Iva Dulčića, Ljube Babića i Omera Mujadžića pa sve do suvremenih autora kao što su Tomislav Buntak, Matko Vekić, Boris Švaljek, Boris Bućan, Joško Eterović, Denis Krašković i Grgur Akrap.

                                                                                                                                           Tomislav Buntak, Nogomet pred vratima Novog Jeruzalema, 2008., serigrafija na papiru

 


 

DJELA IZ DONACIJE ANTONA CETINA UMJETNIČKOJ GALERIJI DUBROVNIK
Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika
Vrijeme trajanja: 10.5. – 31.5.2018.
Kustos: Milan Bešlić

                                                                                       Jednost, 1993., akrilik na platnu

Anton Cetín je svestrani likovni umjetnik dobro znan na hrvatskoj likovnoj sceni kojega je itekako obilježilo njegovo zagrebačko školovanje u Školi primijenjene umjetnosti gdje je primio prve poduke o slikarskim tehnikama, naročito od Ive Šebalja, te napose studentsko petogodišnje razdoblje na Akademiji likovnih umjetnosti gdje je usavršio svoje slikarsko znanje
Na Cetína kao grafičara najviše je utjecao Albert Kinert, ponajviše u strogom redukcionizmu i u iznimnom grafičkom umijeću koji se iščitava u njegovim grafičkim ostvarenjima, a ponajbolje u sitotisku. Pokazalo se da mu je upravo to poznavanje grafičkih tehnika omogućilo i sigurniji ulazak u novi medijski prostor novina, časopisa i popularnih magazina gdje je ostvario iznimno veliku stvaralačku dionicu. Ova se pak tvrdnja izlistava u prestižnim francuskim listovima gdje i započinje Cetínova uspješna suradnja kao crtača ilustratora, potom i suradnja s prestižnom enciklopedijom Larousse te s jednim od najvećih ilustratora u atelijeru kod S. M. Rabeca koji je izvršio golemi utjecaj na Cetínovu francusku dionicu u Parizu kroz dvije plodne godine, od 1966. do 1968., kako ističe autor teksta u katalogu, Milan Bešlić, književni kritičar i esejist,a ujedno i kustos izložbe.
Kanada obilježava treću stvaralačku dionicu rada ovog plodnog umjetnika. Počevši od 1968. godine pa sve do danas, Cetínova se stvaralačka crta uspješno razvijala u kontekstu suvremene kanadske likovne scene na kojoj je njegovo djelo apostrofirano od likovne kritike po izvornosti autorskih obilježja uspješno prezentiranih na samostalnim i skupnim izložbama.


Posjetitelji, 2000., akrilik na platnu

Na ovu dionicu slikareva puta podsjećamo u prigodi kada istom donatorskom gestom, u suradnji s ravnateljem Umjetničke galerije Dubrovnik Marinom Ivanovićem, obogaćuje fundus s gotovo 100 svojih djela grafika, crteža, kolaža, slika koje ovom samostalnom izložbom pokazuje gradu Dubrovniku i time cjelokupnoj hrvatskoj kulturnoj javnosti. U ovom recentnom izboru, iz zaista plodnog stvaralačkog opusa, iščitavaju se i bitne sastavnice slikareva izraza kao i njegove tematske preokupacije te je stoga ova njegova samostalna izložba vrijedna pozornosti jer daje relevantan uvid u temeljne slikareve odrednice. Na njih je upućivao i sam autor svojim izjavama na koje se sada pozivamo kako bismo upoznali ishodišne poticaje njegova djela: „Kroz svoje stvaralaštvo“, ističe Cetín, „želim sebi objasniti prošlost, sadašnjost i budućnost, zapravo kontinuitet života.“

                                                                                                                                                             Razmišljanje o onostarnom svijetu I., 1996., akrilik na platnu

BIOGRAFIJA:
Anton Cetín je rođen 1936. u Bojani, Hrvatska. Od 1954. do 1959. polazi Školu primijenjenih umjetnosti, slikarski odjel, u Zagrebu, gdje diplomira u klasi prof. Ivana Šebalja. Od 1959. do 1964. studira grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje diplomira u klasi prof. Marijana Detonija 1964. Za vrijeme Škole i Akademije radi kao ilustrator za razne izdavačke kuće u Zagrebu.
Od 1966. do 1968. živi i radi kao slikar i grafičar i kao ilustrator za J. M. Rabeca i Izdavačku kuću Larousse (Planètes et Satellites: mondes de l'espace), u Parizu, Francuska. Lik Eve rođen je u Parizu 1967.
Od 1968. živi i radi u Torontu, Kanada, kao samostalan umjetnik. Do sada je održao 160 samostalnih i sudjelovao na više od 200 skupnih izložaba diljem svijeta.
1975. objavljuje prvu grafičku mapu Eva i Mjesec te 1987. crteže Zlokobne ptice uz pjesme Bitarion Vinka Grubišića, a 1988. zajedno s hrvatskim književnikom Stjepanom Šešeljem objavio je pjesničko-grafičku mapu Amerika Croatan America.
Godine 1986. priređuje svoju prvu veliku samostalnu izIožbu u domovini, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Za svoj rad primio je više nagrada i počasti. Kanadsko-hrvatska umjetnička udruga izabrala ga je za umjetnika godine za 1986. Godine 1995. primio je od Vlade Republike Hrvatske dva odličja: Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi i Red hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana. 2001. godine u Zagrebu Mare nostrum Croaticum dodjeljuje mu plaketu i priznanje za izuzetan doprinos na polju umjetnosti i kulture.
2001. godine u gradu Čazmi otvorena je Galerija Anton Cetín sa stalnim postavom njegovih djela.
Djela mu se nalaze u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u mnogim zemljama svijeta.

                                                                                    Serija duga 9., 2009., kombinirana tehnika na platnu

 


 

MARKO ERCEGOVIĆ

POKAZUJEM / GDJE MI ŽIVIMO

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika

7.4.2018. - 6.5.2018.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik

Marko Ercegović: Dubrovnik 2006

Izložba pod nazivom “Pokazujem / Gdje mi živimo” obuhvaća izbor iz njegovih ranijih fotografskih serija koje su objedinjene pod nazivom Pokazujem (Začarani, Golub na grani, Male promjene, Ding...), seriju Gdje mi živimo nastalu 2015. godine, te recentnu seriju fotografija Sloboda me plaši.

Marko Ercegović: Dubrovnik 2004

Marko Ercegović jedan je od predstavnika mlađe fotografske generacije. Njegov rad karakterizira specifična poetika svakodnevnice koja se očituje u fragmentarnosti i fragilnosti zahvaćenog prizora, kao i u neobičnom, ambivalentnom pozicioniranju promatrača naspram narativnog diskursa fotografije. Marku Ercegoviću je strana bilo koja vrsta deklarativnosti i direktna angažiranost fotografije, pa čak izbjegava i signale određenog mjesta iako su prizori koje bilježi neodvojivo vezani s ambijentom u kojem boravi i kojemu kontinuirano opipava bilo.

Marko Ercegović: Dubrovnik 2003

Konstantne fotografove preokupacije, kao što su priroda u relaciji prema urbanom okolišu, kolektivni rituali poput kupanja u moru ili igre, a osobito umjetnikova usmjerenost na sitne i fragilne, naizgled nebitne stvari, u konačnici gotovo skrivene u fotografskom kadru (što je ključno npr. za seriju Male promjene), provlače se kroz sve predstavljene serije.

BIOGRAFIJA:

MARKO ERCEGOVIĆ je rođen 1975. godine u Dubrovniku gdje je završio Opću Gimnaziju. Diplomirao je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se eksperimentalnim videom i fotografijom. obitnik je nekoliko istaknutih priznanja, a njegov je umjetnički rad predstavljan na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu. Objavio je i šest fotografskih knjiga.



TADAO ANDO

PUNTA DELLA DOGANA

Vrijeme trajanja: 16.3. – 1.4.2018.

 

 

Izložba je nastala u sklopu programa Vikend s Orisom Dubrovnik: Tadao Ando, a otvorio ju je Veleposlanik Japana u Hrvatskoj Nj. E. Keiji Takiguchi.
Riječ je o nastavku vrijedne suradnje s velikanom japanske i svjetske arhitektonske scene, Tadaom Andom i obilježavanju predanoga rada na monografiji Transcending Oppositions / Tadao Ando's Recent Works (Nadilaženje suprotnosti / Recentni radovi Tadaa Anda) u izdanju Orisa i Oris Kuće arhitekture.
Posjetitelji će imati iznimnu priliku vidjeti originalne skice Tadaa Anda te arhitektonske nacrte i fotografije fascinantnog projekta transformacije stare zgrade venecijanske carinarnice u muzej suvremene umjetnosti Fondacije Pinault.

TADAO ANDO I PUNTA DELLA DOGANA
Obnove Palače Grassi, izložbenog prostora Punta della Dogana i Teatrina Palače Grassi u Veneciji predstavljaju jedno od najznačajnijih arhitektonskih poglavlja u karijeri Tadaa Anda i rezultat su sretnog i plodnog partnerstva s francuskim poduzetnikom i kolekcionarom Françoisom Pinaultom. U kontekstu opće afirmacije koju Ando uživa u međunarodnom arhitektonskom i širem kulturnom kontekstu, ovi projekti posebno ističu sposobnost japanskog arhitekta da uspješno rješava zahtjevne arhitektonske zadatke povezane s  rekonstrukcijom i prenamjenom povijesnih građevina.

Obnova sklopa Punta della Dogana zasigurno je najkvalitetnija i najzanimljivija arhitektonska intervencija u laguni u posljednjih par desetljeća. Ovaj projekt ne samo da je omogućio Veneciji da obogati i, u neku ruku, ažurira svoju muzejsku ponudu, pretvorivši je u jednu od najatraktivnijih svjetskih destinacija za ljubitelje suvremene umjetnosti, već je omogućio gradu i njegovim ne uvijek hrabrim javnim i privatnim institucijama (kao što su konzervatorski zavod, udruge građana…), da prikažu svoj ogromni potencijal. Dokazao je da je njegove samo prividno fosilizirane povijesne prostore moguće osmisliti s potpuno novim i radikalnim idejama i da baš ona vrhunska suvremena arhitektura ima još uvijek – kako je to uvijek i bilo u povijesti ovog jedinstvenog grada – mogućnost da utječe na njegovu rekonfiguraciju.
Projekt  karakteriziraju dvije osnovne ideje. S jedne strane, to je rad na pre-egzistenciji, koju Ando čita prije svega kroz njezine materijalne i konstrukcijske osobine.
S druge strane, intervenira se na šetnici kroz muzejske prostore, koja je u opisanim paralelnim prostorima strukturirana na dva nivoa i kao referentno središte ima jedan potpuno novi ambijent: središnji pravokutni prostor, delimitiran s perfektno poliranim zidovima od armiranog betona i uokviren s dva slobodna stupa, predstavlja jedini prekid originalnog linearnog sustava zidova. Tako se stvara jedan fascinantni materijalni kontrast između starog i novog, to jest između nepravilne teksture izvornih zidova i glatkih površina, pravog obilježja Andova arhitektonskog umijeća, koji odvaja prostore i prohod kroz muzej.

BIOGRAFIJA: 
Tadao Ando rođen je 1941. godine. Jedan je od vodećih suvremenih arhitekata koji je na japanskoj i međunarodnoj sceni prisutan još od kraja 60-tih godina prošlog stoljeća. Ando izvire iz fascinantne japanske tradicije moderne arhitekture no jednako tako gradi i svoj individualni arhitektonski pristup. Njegov je opus prepoznatljiv po formalno vrlo reduciranom arhitektonskom jeziku. Prirodni fenomeni poput sunca, kiše i vjetra aktivni su agensi njegova arhitektonskog izričaja. Projektirao je mnogobrojne znamenite građevine, uključujući Kuću u nizu u Sumiyoshiju u Osaki 1976. godine za koju je dobio Godišnju nagradu Japanskog instituta arhitekture 1979. godine; Crkvu svjetla u Osaki 1989. godine, Pulitzerovu fondaciju za umjetnost u St. Louisu 2001. godine; Muzej moderne umjetnosti Fort Worth 2002. godine, 21_21 DESIGN SIGHT u Tokiju 2007. godine i Punta della Dogana u Veneciji 2009. godine. Među mnogobrojnim nagradama koje je dobio treba istaknuti: Zlatna medalja za arhitekturu Francuske akademije arhitekture 1989. godine; Nagrada za arhitekturu Pritzker 1995. godine; Zlatna medalja Američkog instituta arhitekata 2002. godine; te Zlatna medalja Union Internationale des Architectes 2005. godine. Tadao Ando počasni je član Američkog instituta arhitekata, Američke akademije za umjetnost i književnosti kao i Kraljevske akademije umjetnosti u Londonu. Priređene su mu samostalne izložbe u Museum of Modern Art (MoMA) u New Yorku 1991. i u Centre Pompidou u Parizu 1993. Isto tako bio je gost profesor na sveučilištima Yale, Columbia, Harvard i Berkeley. Trenutno je profesor emeritus na Sveučilištu u Tokiju. Godine 2010. dobio je Japanski red kulture.


 



JELENA BANDO
PRAVI PROSTOR

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika
24.1.2018. - 4.3.2018.

Kustosica izložbe: Lea Vene, kustosica u Galeriji „Miroslav Kraljević” i Foto galeriji KIC u Zagrebu

Jelena Bando, Držač listova

Izložba “Pravi prostor” Jelene Bando treća je, i završna, u ciklusu započetom još 2014. godine kojim se tematski reflektira proces konstruiranja pogleda na Drugoga otvoreno se poigravajući sa subjektivnim interpretacijama preuzetih vizualnih simbola iz kulture i svakodnevice Drugih.

Trodijelni ciklus otvoren je izložbom Drugi 2015. godine u galeriji Galženica u Velikoj Gorici, zatim slijedi 2016. izložba Susreti u nestajanju u galeriji VN u Zagrebu, a zaključno autorica predstavlja seriju Pravi prostor (ranije predstavljena u HDLU-u u Zagrebu 2016. te u Lošinjskom muzeju 2017.).

Jelena Bando, Bijelom tigru

Drugi je serija aktova imigranata s otoka Guadalupe čija se tamnoputa naga tijela rastvaraju u nadrealnom okolišu bez mogućnosti da vidimo prikaz cijelog tijela zbog čega i djela iz te serije ostavljaju snažan dojam nečeg nestvarnog, neuhvatljivog.

Autorica inspiraciju za seriju Susreti u nestajanju nalazi u nezapadnim civilizacijama, poput zajednice Achuar koja živi u Amazoni, na granici Ekvadora i Perua; plemenu Mursi u Etiopiji, ali i u nomadskim stočarima Tsaatan iz Mongolije, čiji je opstanak ugrožen zbog izvanjskih utjecaja.

Jelena Bando, Fauna

Pravi prostor predstavlja prostor autoričinog doma koji dijeli sa svojim partnerom u kojem se palimpsestno isprepliću motivi iz autoričine svakodnevice s motivima koje je u ranijim serijama koristila kao obilježja Drugoga. Tepih, kauč i vaze ključni su domaći elementi kojima se označava prostor doma. U navedeni ambijent prodire divlje i neukrotivo bilje, crna pantera, tigar ali i neke apstraktnije površine koje aludiraju primjerice na leopardove šare. Prostor doma rastvara se u zamućenoj granici između interijera i eksterijera gdje se zatim strani motivi mogu suptilno inkorporirati i udomaćiti.

Lea Vene

Jelena Bando, Vrt

Uz velika platna, umjetnica izlaže i manje formate koji funkcioniraju kao male životopisne cjeline, a ujedno nam daju uvid u njezin pristup razvijanju biljnih i životinjskih motiva, kao svojevrsni zakulisni prostor igre. Raznolike forme listova i uzoraka, vaze, pantere, krevete, tkanine i fragmente ljudske figure autorica pušta da razigrano i slobodno plutaju plohom testirajući alternativne scenarije njihove daljnje međusobne interakcije.

Pravi se prostor stoga ostvaruje kao hibridni ambijent u kojem se ukidaju oštre granice mi - oni, a prostor doma zadobiva novo prošireno značenje.

Jelena Bando, Apstraktno

Kustosica izložbe je Lea Vene, kustosica u Galeriji „Miroslav Kraljević” i Foto galeriji KIC u Zagrebu. Izložba ostaje otvorena do 4. ožujka 2018. godine.

Fotografija: Jelena Bando

BIOGRAFIJA:

Jelena Bando je akademska slikarica, koja je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završila 2012. godine. Studijski i rezidencijalno je boravila u Njemačkoj (Würzburg, Berlin) i Francuskoj (Pariz). Izlagala je na petnaest samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švedskoj, i Francuskoj i na tridesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je dviju nagrada za crtež i grafiku (Galerija SKC, Beograd; 15. bijenale crteža, Beograd). Tijekom 2013. godine pokrenula je 36 Mountains festival, festival posvećen crtežu i ilustraciji. 




IVO MLADOŠIĆ
IMAGINARIJ SVAKODNEVNOGA

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika
7.12.2017. - 14.1.2018.

Kustosica izložbe: mr. sc. Vesna Delić Gozze, muzejska savjetnica

SIVI ZID, 2017., akrilik na papiru, 70 x 60 cm

Ivo Mladošić je slikar boja, glavnog nositelj informacija kojim povezuje motive iz fizičkog život sa simbolizmom boja i njihovim psihološkim utjecajem koristeći slikarske tehnike akrila i pastela. Boja pokretač, boja živosti je crvena, pogotovo intenzivna cinober crvena koja emanira svoju snagu centrifugalnom energijom na motivu crvenoga dvosjeda na slici Žuti šal (2014.). Akcenti crvenoga na Noćnoj stolici iz 2015. godine, motiva smještenog u perspektivnom skraćenju, pokazuju slikara kao majstora modulacije u slikanju kontrastima boja.

NOĆNA STOLICA, 2015., akrilik na papiru, 60 x 70 cm

Plavi raster poteza kista dominira u seriji slika Plava ptica (2000.), kao i na slikama iz 2014. godine Zalazak (Šipan), Plavi plićak i Plava dubina; hladna prozirnost plavila prevladava, 2016. godine, i u Plavome otoku, a u snolikosti Plave kuće dematerijalizirano plavilo „podloga“ je za zelene akcente prvog plana; tirkizno plavo, ali i duboko plavo kao da nakon bijega postaje skrovito utočište. Zelena ima ulogu posredničkog predaha između toplih i hladnih boja u cijelom svom bogatom kolorističkom spektru od prevladavajuće vodenozelene nijanse do maslinastozelene i žućkastozelene boje kao i naizmjeničnim ritmiziranjem zelenih pojasa u otvorenim persijanama, griljama, u desnom dijelu slike Sama II iz 1996. godine kako piše Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe, a ujedno i muzejska savjetnica u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

POSLIJE PREDSTAVE, 2016., akrilik na papiru, 70 x 60 cm

Svjetlosna raskoš Mladošićeva slikarstva pokazana je u slici Poslije večere (2017.) kao i u Žutom početku (2016.) pa i u toplini boje na slici Žuti klavir (2017.) kojom se pokazuju sve kromatike žute. U katalogu izložbe pod nazivom Imaginarij svakodnevnoga, kustosica Delić Gozze objašnjava kako „višegodišnja serija djela s motivom stolaca pokazuje slikara kao portretista stvari iz svakodnevnog života, tek naznačenog okoliša nekih intimnih prostora. Slobodnim potezom kista, Mladošić istražuje mikrosvijet osjeta i osjećaja, krhkih etida mijene svjetla na materijalnoj barijeri, onoj stolca, nerijetko poništavajući tvarnost predmeta, potezima koji rekreiraju duljine svjetlosnih valova.“ Punoća pigmenta i odrješiti potezi kista, koji su postali i zaštitni znak autora, najuočljiviji su u serijalu slika pod nazivom Na taraci Anice Bošković, nastalih 1997. godine pod poticajnom poetikom Josipa Pina Trostmanna.

ŽUTI KLAVIR, 2017., akrilik na papiru, 60 x 70 cm

U tematskom ciklusu akrilika na platnu iz 2005. godine slikareve kompozicije su na tragu evokacijskih istraživanja apstrakcije uz zadržavanje naznaka figuracije. Mladošićev raskošni kolorizam s razvijenim osjećajem za tvarnost materije, ali i njena vibriranja, stvaraju emotivnu učinkovitost slike čime je slikar uspio u uvjerljivoj prezentaciji uzajamnog djelovanja osjetilne činjenice s jedne  i ustrojstva građe s doživljajem s druge strane. Kustosica izložbe je Vesna Delić Gozze, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 14. siječnja 2018. godine.

Ivo Mladošić, foto: Miho Skvrce

Biografija:

Rođen u Dubrovniku, 28. rujna 1948. godine. Likovno ga povremeno podučava, od 1966. do 1969. godine, Kosta Strajnić. Slikarsku poduku dobiva od 1966. do 1968. u ateljeu Josipa Škerlja, a od 1968. do 1970. kod Josipa Trostmanna. Od 1997. godine studira u Splitu na odsjeku Akademije Assenza Mallschule Muenchestein, Basel i diplomira 2001. godine. Član je HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Dubrovniku.



DAVOR SANVINCENTI

CON UNA CIERTA CALMA  / S JEDNIM ODREĐENIM MIROM

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika

6.10.2017. - 26.11.2017.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica


Oaxaca (2012)_ed1


Izloženi radovi - fotografije, vidoeradovi, foto-dokumentacija i prostorna instalacija tematiziraju prirodno okruženje i osvještavaju perceptivne procese. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika bit će predstavljena serija fotografija Prije prvog svjetla, započeta 2011. godine u kojoj autor istražuje najmirniji dio dana, neposredno prije svitanja snimajući u drugačijim zemljama uvijek samo jednu crno-bijelu polaroid fotografiju. Snimanje ima i svoj ritualni aspekt jer podrazumijeva ustajanje prije svjetla, hodanje nepoznatim ambijentom u potrazi za pravim mjestom i samo jedno okidanje. Uz spomenutu seriju polaroida, Sanvincenti izlaže i srodni 16mm film „Le lever du jour sur l'ocean“ (Buđenje dana na oceanu) koji u statičnom kadru snimljenom na obali Atlantskog oceana hvata prijelaz između noći i dana. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže i seriju polaroida u boji Con una cierta calma / S jednim određenim mirom započetu  2012. godine za vrijeme boravka u Mexicu i posvećenu stablima koja su najčešće na osami, bilo da su iznikla na neobičnim mjestima u nekom suodnosu s artificijelnim tvorevinama ili su jednostavno udaljena od šume. 

El bano de la Reina (2013)_ed1

U Atelijeru Pulitika umjetnik predstavlja prostorno-zvučnu instalaciju Svemir iz serije Nevidljivi pejzaži, rad iz 2011. godine posebno prilagođen dubrovačkom prostoru, te foto-dokumentaciju projekta Drugi mjesec iz 2014. godine. Vizualna intervencija u pejzažu Drugi mjesec napravljena je tako da su u njenoj izvedbi sudjelovali radnici iz brodogradilišta na Malom Lošinju tijekom festivala Škver Art Projekt i tijekom cijele noći, uz mjesec na nebu, različite mjesečeve pozicije su se projicirale na veliko platno stvarajući „drugi mjesec“.  Odabranim radovima Davor Sanvincenti izoštrava osjetila promatrača putem boje, oblika ili zvuka, te u ubrzanom vremenu i obilju informacija inzistira na miru i kontemplaciji bez kojih, uz sva tehnička postignuća, nema pravog razumijevanja prirode stvari. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 26. studenoga 2017. godine.

 

 Svemir, autor fotografije: Miho Skvrce


BIOGRAFIJA

http://www.messmatik.net/

Davor Sanvincenti rođen je u Kopru 1979. godine. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek za psihologiju; Europskom Institutu za dizajn u Milanu - smjer interakcije na odsjeku vizualnih medija, Umjetničkoj akademiji Brera u Milanu - odsjek za multimediju i Elektro akustičnom informatičkom centru "Agon" u Milanu - oblikovanje zvuka i medijalno programiranje umjetničkih akcija.

Intenzivno se bavi područjem fenomenologije audiovizualnoga i antropologijom vizualne kulture, fokusirajući se na propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija. Njegovo se umjetničko djelovanje grana u razne medije: film i video, fotografija, fizičke svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualne performanse. U radovima se bavi konceptom iluzije, istražujući moguće granice percepcije te konstrukcije iskustva. Dobitnik je mnogih nagrada među kojima se ističu Radoslav Putar (2010.) za najboljeg umjetnika do 35 godina i T-HT nagrade pri Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2008. i 2017. godine).

Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima, poput Rencontres Internationales Paris/Berlin/Madrid; Device Art Triennale, Montreal; 28.Muzički Bienale Zagreb; LOOP, Barcelona; 25FPS, Zagreb; World Film Festival, Bangkok, te na lokacijama poput Centre Georges Pompidou, Pariz; ZKM, Karlsruhe; Lincoln Center, New York; UniversalMuseum Joanneum, Graz; Museo de Arte Contemporanea, Oaxaca; Camera Austria, Graz; FRAC Pays de la Loire, Carquefou; NIU, Barcelona; La Triennale, Milano; Filmoteca Española, Madrid; Glassbox, Paris; Haus der Kulturen der Welt, Berlin.

Davor Sanvincenti, autor fotografije: Miho Skvrce



 

MATKO TREBOTIĆ
SVJETLO I TAMA MEDITERANA
Vrijeme trajanja: 7.9. -1.10.2017.

Kustos: Marin Ivanović

Matko Trebotić, umjetnik visoke intelektualne svijesti i duboke duhovne povezanosti s kulturno-ambijentalnom zadatošću Mediterana kroz radove skupljene u priču „Svjetlo i tama Mediterana“ pronalazi bit svega onoga što je osjećao okružen tim istim ambijentom. Trebotić likovnim djelima govori o potrebi očuvanja Mediterana, njegove kulturne i graditeljske baštine. Kao glavnu boju, uzima bijelu, po konceptu da je Mediteran skup svih svjetlosti sunčevog spektra pa je time-bijel, baš kao i poznati kamen s otoka Brača na kojem je i rođen. U radovima ove izložbe mogu se raspoznati geometrijski likovi, brojke, iscrtani rasteri, ali i minijaturna glagoljična slova i križevi uz sićušne crteže tlocrta ranokršćanskih crkvica koji su svakako odrednice prostornog i kulturnog identiteta ovog likovnog umjetnika, a arhitekta po vokaciji.

Kustos izložbe Marin Ivanović, u katalogu je za Trebotićev rad između ostalog zapisao: „Trebotić je, iskoraknuvši iz duhovnog, pošao i korak dalje te stvorio materijalnu opreku svojim bijelim slikama triptihom u čijem je središtu križ. Iako u površini jednako tretiran kao prethodne slike, zagasita crvena boja koja na njemu prevladava, evocira prolivenu krv u sukobima na Levantu, ali na i izvjestan način i kraj bilo koje epohe, države, poretka, naroda, ljudi, građevina.“ Nostalgična nota za Mediteranom kakav je prije bio, osjetna je i kada Trebotić govori o svom prvom realiziranom arhitektonskom projektu, modernističkom restoranu u Milni na Braču , koji je danas, nažalost, jedan od brojnih betonskih spavača kakve nalazimo po jadranskoj obali.

                                                                                                                                                                    Mediteran, kombinirana tehnika na papiru, 2017.

Izložba je posvećena Trebotićevom profesoru, proslavljenom hrvatskom arhitektu Nikoli Dobroviću koji je u Dubrovniku realizirao nekoliko svojih kapitalnih djela i intervencija u baštinske prostore (palača Sponza, Karmen, Ferijalni dom itd.).

Izložba Svjetlo i tama Mediterana prethodno je postavljena u Oris – kući arhitekture u Zagrebu i u Galeriji Kula u Splitu, ali dubrovački postav obuhvaća najveći broj radova u dva prostora (Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika) što izložbu čini najopsežnijom do sada i daje najdublji uvid u recentno Trebotićevo stvaralaštvo.

                                                                                                                                                               Mediteran, kombinirana tehnika na papiru, 2017.

Biografija:

Matko Trebotić rođen je u Milni na Braču. Završio je splitsku Klasičnu gimnaziju, a 1961. diplomirao na beogradskom arhitektonskom fakultetu. Tijekom 1971. i 1972. pohađao je Folkwangschule u Essenu, kao “meisterschüler”, kod profesora Hermana Schardta. Od 1970. počinje intenzivno izlagati diljem Europe i svijeta, gdje ostvaruje više od stotinu samostalnih i više od tri stotine skupnih izložaba. O njegovom je djelu tiskano pet monografija, a djela mu se nalaze u mnogim domaćim i stranim zbirkama i muzejima. Za svoj umjetnički rad dobio je dvadesetak nagrada, od kojih treba istaknuti Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.); Nagradu bijenala u Seoulu (2000.);  Nagradu Splitsko- dalmatinske županije za sveukupni umjetnički rad (2006.); Nagradu Rotary international-a “Paul-Harrisa-fellow” te Nagradu Grada Splita za životno djelo 2009. godine. Izradio je svečane zastore za kazališta u Splitu, Dubrovniku, Rijeci i Šibeniku. Živi i radi u Splitu.

 



STANKO HERCEG
STRATEGIJE FOTOGRAFA

Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika

Vrijeme trajanja: 8.8. - 3.9.2017.

Kustosi: Vesna Delić Gozze, Stanko Herceg

Izložbom se predstavlja pedeset crno-bijelih analognih fotografija i film, tj. serija „Pogled s prozora“, te trinest fotografija iz serije „Prirodno i neprirodno“ (2015.-2017.). Serija „Pogled s prozora“ je svojevrstan hommage Josephu Nicéphoru Niépceu. Za nastanak videofilma predstavljenog na izložbi Stanko Herceg je bio inspiriran prvom nastalom fotografijom koju je u mjestu Le Gras blizu Vosagea, u pokrajini Lorraine, Camerom obscurom snimio upravo spomenuti francuski kemičar 1826. godine.

Stanko Herceg je s prozora svog stana namjestio svoj fotoaparat, skinuo mu objektiv i montirao crnu aluminijsku foliju kao „tamnu komoru“ ispred njega, video opcijom snimao buđenje dana, te zahvaljujući zrnatoj slici postigao sličnu vizualnost i atmosferu kao Niépce. U seriji fotografiji koja prati film, a kojom simbolički radi posvetu i samom mediju fotografije, fotografira također iz ptičje perspektive, a potom na samoj ulici bilježi najraznovrsnije žanr prizore.

Životopis

•Rođen sam 22.veljače 1964. u Zagrebu.
•Maturirao sam 1983. godine u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, fotografski odjel.
•Diplomirao sam na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, filmsko i TV snimanje u klasi profesora Nikole Tanhofera,te stekao zvanje diplomiranog filmskog i TV snimatelja.
• Od 1989.do 1993. predajem u Školi primijenjenih umjetnosti na fotografskom odjelu, predmet Fotografske tehnike.
•Od 1992.radim kao stalni vanjski predavač na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, predmet Fotografija i film, od 2000. godine kao docent, od 2010. kao izvanredni profesor.
• 2007.predajem kolegij Fotografija na Akademiji likovnih umjetnosti.
• Od 2008.vanjski predavač na Akademiji dramskih umjetnosti, predmet Umijeće snimanja I.
•lzlažem na skupnim i samostalnim izložbama,te sudjelujem na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima
•Član sam društva Hrvatskih filmskih snimatelja i Hrvatskog društva likovnih umjetnika

 



ZENAIDA BANDUR (1885.-1946.)

Galerija Dulčić Masle Pulitika

16.6. – 30.7. 2017.

Autorice izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica, doc. dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, Odjel za umjetnost i restauraciju, Sveučilište u Dubrovniku


Paprike, oko 1930., 
ulje na platnu

Izložba Zenaide Bandur (1885.-1946.), nedovoljno poznate slikarice rodom iz Stona otvorena je u petak, 16. lipnja Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Na izložbi su predstavljeni portreti, žanr scene, sakralni prizori i mrtve prirode u tehnici ulja akvarela, cilj je valorizirati stvaranje Zenaide Bandur u širem društveno-kulturnom kontekstu, te ponuditi specifično stilsko određenje njenih djela. 


Dijete i papiga, oko 1941., 
ulje na platnu 

Djela su posuđena iz dubrovačkih, (malo)stonskih, zagrebačkih i splitskih privatnih zbirki i muzejskih kolekcija.  Autorice izložbe su dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, docentica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.


Minčeta, oko 1920., 
ulje na platnu na ljepenci

Cjelokupni opus Zenaide Bandur pripada jednoj vrsti intimizma, ne samo u odabiru tema, već i u suzdržanom koloritu koji se može povezati s njenim učiteljem Emanuelom Vidovićem, ali je svakako imanentan i prirodi umjetnice. Makar je primila samo sporadične likovne poduke, slikarski poziv osjećala je do kraja života i intenzivno je stvarala u rasponu od četiri desetljeća. Svoje najveće dosege ostvarila je u mrtvim prirodama i portretima bliskih ljudi u kojima se postupno oslobađa njena slikarska faktura. Riječ je o samozatajnom, tihom radu, slikarstvu bez velikih pretenzija koje je ipak u kontekstu dubrovačke umjetnosti nepravedno zanemareno. Ovom izložbom Umjetnička galerija Dubrovnik nastavlja s jednom od svojih programskih smjernica - istraživanjem manje poznatih opusa dubrovačke / hrvatske likovne scene.


Djevojka iz Stona, 1906, 
ulje na platnu na ljepenci


Zenaida Bandur – biografija:

(Ston, 12. 4. 1885. - Zagreb, 19. 7. 1946.)

Zenaida Bandur (rođena Ercegović) svoje prve slikarske poduke dobiva kod Domenike Suhor, dubrovačke amaterske slikarice, te povremeno od Vlaha Bukovca i Mata Celestina Medovića.  Dana 22. 2. 1905. g. udala se za Antuna Bandura, veleposjednika i načelnika iz Malog Stona, a  potom 1910./11. nastavila svoje školovanje na Državnoj ženskoj zanatskoj školi u Splitu,  gdje poduke u crtanju i slikanju dobiva od Emanuela Vidovića. Oko 1928. g. seli se u Zagreb, živi u Heinzlovoj ulici br. 19, a 1928. g. postala je  članicom i blagajnicom novoosnovanog Kluba likovnih umjetnica. Odlazi na studijska putovanja u Rim, Firencu, Veneciju, Beč i Pariz. Tijekom četiri desetljeća ostvarila je veći broj djela u tehnikama ulja na platnu, akvarela, crteža pastelom, ugljenom i olovkom, a tematski se orijentira na portrete, mrtve prirode, figuralne kompozicije pretežno folklorne tematike, pejzaže i sakralne kompozicije. Njena djela nalaze se u fundusima Moderne galerije u Zagrebu, Umjetničke galerije u Dubrovniku, Etnografskog i Arheološkog muzeja u Splitu te brojnim privatnim i crkvenim zbirkama u Dubrovniku, Stonu i Zagrebu. Tijekom života izlagala je na tridesetak skupnih izložbi, ali nije organizirala niti jednu samostalnu izložbu.


Cvijeće, 1937., ulje na platnu 


Dubrovački bazar, 1936., ulje na platnu

 


IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ

DESET SUSRETA

Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelje Pulitika

 4.5. – 11.6. 2017.

 Kustos izložbe: Marin Ivanović


Bijeg u Egipat

Izložba mlade dubrovačke umjetnice, Iris Lobaš Kukavičić naziva „Deset susreta“ bit će otvorena u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u četvrtak, 4. svibnja u 20:00 sati. Također, ova će sakralna izložba kojoj su tema Isus i Marija, osim u Galeriji Dulčić Masle Pulitika biti postavljena i u Ateljeu Pulitika. 


Krunjenje Bogorodice


    Marija drži dijete Isusa

 „U ovim slikama moguće je percipirati sljedeće bitne odlike: perforacije i aplikacije na slikarskoj površini, virtualizaciju slikarske površine, autorski lirski kolorit, iracionaliziranje ikonološkog sloja slike te autorsku ikonografsku arhetipnost. Sve upućuje na nedvojbenu slikarsku studioznost, vrijednu najstudioznije percepcije. Koliko je poznato, u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti nitko dosada nije birano i planski obrađivao sve prizore susreta Isusa i njegove majke, pa su i time djela ove slikarice zavrijedila pristup posebne pozornosti. Riječ je o slikama Blagovijest, Betlehem, Madona, Bijeg u Egipat, Prikazanje u hramu, Kana Galilejska, Isusov susret s majkom na Križnom putu, Golgota, Skidanje s križa i Gospino krunjenje.

Anto Kajinić


    Navještenje

Biografija:
IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ, rođena u Dubrovniku, 19. 6. 1976. Godine 1995. upisuje ALU (nastavnički odjel, smjer kiparstvo) u Zagrebu gdje je 2001. diplomirala u klasi prof. M. Vuca. Član je HDLU-a od 2003. Od 2005. radi kao asistent na Sveučilištu u Dubrovniku, na Odjelu za umjetnost i restauraciju. Godine 2008. magistrirala je na poslijediplomskom studiju ARS SACRA na ALU Široki Brijeg u klasi prof. A . Kajinića. Doktorirala je 2016. godine na poslijediplomskom studiju „Ars sacra“ na ALU Široki Brijeg. Ostvarila je dvije skulpture u javnom prostoru. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

       

Pieta


ANA POŽAR PIPLICA

VRIJEME JE

Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika

16.3. – 30.4. 2017.

Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda

Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Izložba dubrovačke umjetnice Ane Požar Piplica, pod nazivom Vrijeme je otvara se u četvrtak 16. ožujka  u 19 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika. 

Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Umjetnica koja se bavi slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom ovom prilikom u Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže izbor iz svojih starijih radova u rasponu od 2004. do 2012. godine  (Šumske ulice, 2004., Leđa, 2008., Kratka priča, 2010., Ima li razloga za slavlje, 2012.). Radovi  uključuju dubrovački / konavoski ambijent, te kroz naglašeno estetizirane prizore problematiziraju ugroženost baštine, bilo da je riječ o građevinama ili prirodi. Aktivan rad umjetnice na restauraciji spomenika u njezinu likovnom stvaralaštvu poprima jednu sveobuhvatnu, gotovo filozofsku dimenziju tretiranja prošlosti. Građevine i predmeti, umjetnički ili uporabni, sa sobom nose otisak vremena koje ih je stvorilo i koje umjetnica nastoji povezati s današnjim trenutkom, razumjeti i, u sofisticiranom svijetu umjetničke prakse, oživjeti u nekom novom sklopu. U Atelijeru Pulitika, umjetnica ostvaruje prostornu instalaciju po kojoj izložba nosi ime, a u kojoj reagira na prostorne zadatosti, odnosno na situaciju utvrde, te ostvaruje svojevrsni vremeplov koji ide duboko u prošlost i odmiče se od današnje galerijske funkcije prostora. U instalaciji dominira medij voska, koji je po svojoj prirodi fragilan, podatan i promjenjiv, pogodan za izražavanje početne ideje projekta –neumitnog prolaska i neuhvatljive i zagonetne prirode vremena. Vosak koji koristi u instalaciji, kao i za ploče / skulpture od voska koje radi posljednjih petnaestak godina, umjetnica skuplja po crkvama i samostanima i sama ga topi i filtrira, inzistirajući na procesu, neposrednom i taktilnom odnosu prema materijalu.


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm

 

Biografija:

Ana Požar Piplica rođena je 1968. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Bavi se slikarstvom, fotografijom i videoradom. Živi i radi u Močićima i Dubrovniku.

Samostalne izložbe:

2016.  Mogu li ostati            Galerija Flora, HDLU Dubrovnik

2015.  Ti nestaješ                 Pustjerna,  Dubrovnik

2015.  Pred skok                   Studio  Let 777, Dubrovnik

2013.  Duh i prilika               Galerija Kninskog muzeja, Knin

2008.   izolinije                      Galerija Turković, Virje / kuća Bukovac, Cavtat

2007.   film                            (performans) Art radionica Lazareti

2005.   alien                           Galerija Bukovac, Cavtat

2004.  šumske ulice               Muzej Rupe, Dubrovnik

2002.   bez naziva                  (performans)   Umjetnička galerija, Dubrovnik

1995.   12 dobrih stvari         Galerija NONA, Zagreb

1993.   bez naziva                   Galerija  Nova, Zagreb

 

Grupne izložbe:

2014.  Grad je mrtav. Živio grad!    Kulturni centar Beograda, Beograd

2012.  Istočno od kraja    Art radionica Lazareti /Kuća Bukovac 

2010.  Domaći rad       Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2008.  T-HT nagrada@msu.hr, MSU Zagreb

2007.  U pejzažu          Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik

2006.  Visura aperta,      Momjan / Momiano

2005.  CROssoverUK,     Station Gallery, Bristol/Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2000.  Galerija             Château de Servières, Marseille

1999.  Situacija na jugu    Art radionica Lazareti

 

Luxus

 

Vrijeme je, 2017. prostorna instalacija


ELIAS AYOUB

LJUBAV U DAMASKU

1.2. - 9.3.2017. 

Izložba predstavlja slikarski opus umjetnika nastao u posljednje dvije godine. Riječ je o figurativnom slikarstvu koje se na trenutke odmiče prema apstrahiranju. U njemu se tematizira sadašnja situacija rata koji se odvija na području odakle potječe autor. Likovnom gramatikom umjerenog kolorizma naznačuje se otvaranje prema žudnji i mogućnosti ukidanja / poništenja rata koji se „dokumentira” slikama. Ayoub radi i alegorijske scene kojima ulazi u prostore fantazije – prostore vječnog mira. Tema je recentna i stvarna, a kompozicije svjedoče zbilju i pomiču se od nje u mekoću imaginarnog i liričnog čime se opisuje žudnja za životom u vlastitoj zemlji.  

Kustos izložbe, Vinicije Lupis, za Ayoubov rad je u izložbenom katalogu između ostaloga zapisao: “Ljubav u Damasku u dvije inačice, okosnica su ovog likovnog ciklusa. Vanvremenska ljubav, koja ima autobiografski značaj, jer je mladi umjetnik pred par mjeseci zapečatio svoju ljubav – ženidbom u jednoj armenskoj apostolskoj  crkvi u Damsku, potvrda su pobjede života nad smrti. Isto onako kako je Picasso bio opsjednut tradicionalnim slikarstvom, možemo reći da slikar Ayoub želi reinterpretacijom remek-djela povijesti slikarstva potvrditi važnost ovog trenutka.”

Za Ayoubovo stvaralaštvo, Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe je zapisala: “Likovno stvaranje Eliasa Ayouba ponajprije je u službi figuracije kao kod njegova izravnoga stilskog prethodnika Marca Chagalla. Ayoubov kolorizam užarenog pigmenta stvara duhovno ozračje i u svjetovnoj motivici.  Sirijski slikar sa prebivalištem u Rusiji nosi živo sjećanje svoje prošlosti. Slikarstvo ovoga rođenoga Damaščanina pokazuje množinu nasljeđa protkanog legendama i religijskom ikonografijom, kojom su bajkovitost i snolikost  sastavni dijelovi.”

Biografija:
Elias Ayoub rođen je 1986. u Damasku, Sirija. Godine 2009. diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti, Damask. Radio je (2012. – 2013.) kao predavač na Fakultetu likovnih umjetnosti u Damasku, a od 2014. Elias Ayoub radi magisterij u Kursk State University (Rusija). Ayoubove slike su u vlasništvu državnih muzeja u Rusiji, Siriji i privatnim zbirkama u Siriji, Libanonu, Rusiji, Egipatu, Kataru, Bahreinu, Francuskoj i Danskoj. 


Izložba SLIKARI DOŠLJACI 1938.-1945.

Iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik

16.12.2016. - 29.1.2017.

Kustosica izložba: dr.sc. Rozana Vojvoda



Hans Gassebner, Pejzaž s tri kuće (Zaton), 1942. g., akvarel, papir, 37 x 50 cm, inv. br. UGD-1081


Hans Gassebner, Pejzaž s čempresima, 1941. g., akvarel, papir, 30 x 44,5 cm, inv. br. UGD-1092

Izložba “Slikari došljaci 1938.-1945.” otvorit će se u petak, 16. prosinca u 18 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Izložba predstavlja izbor od od četrdesetak crteža, akvarela, pastela i ulja na platnu datiranih u rasponu od 1938.-1945. godine, koji se čuvaju u fundusu Umjetničke galerije Dubrovnik. 


Willy Hempel, Masline, tempera, papir, 36,5 x 50 cm, inv. br. UGD-1094

Većina djela došla je u Umjetničku galeriju Dubrovnik kao dio zbirke Zaloni, ostavštine Artura Zalonija, koju je djelomično otkupila Umjetnička galerija Dubrovnik 1979. godine. Predstavljeni autori Hans Gassebner (1902.-1966.), Franz Schaffgotsch (1902.-1942.), Carl Johann Rabus (1898.– 1983.), Willy Hempel (1905.-1985.), Walter Hoefner (1903.-1968.) i František Besperato (1900.-1963.) su od ranih tridesetih do sredine četrdesetih godina dvadesetog stoljeća boravili na dubrovačkom području i šire. U većini slučajeva su emigrirali pred nacističkom opasnošću, a od strane njemačkog nacističkog režima svrstani su u kategoriju „degenerativne / izopačene“ umjetnosti koja je zapravo označavala modernu / avangardnu umjetnost sa svim svojim pravcima.


Walter Höfner, Muškarac i žena, 1941. g., pastel, papir, 34,9 x 45,7 cm, inv. br. UGD-1099


Walter Höfner, Za stolom, 1937. g., tempera, papir, 47,6 x 63 cm, inv. br. UGD-1178

Izložba je prvi korak u revalorizaciji ostavštine manje poznatih stranih umjetnika koji su boravili na dubrovačkom području u smislu daljnjeg istraživanja njihovog opusa, istraživanja interakcije s domaćim umjetnicima, te detektiranje boravka onih umjetnika koji se do sada nisu spominjali u stručnoj literaturi.


Franz Schaffgotch, U Aleksandrijskoj luci, 1939. g., tempera, papir, 21 x 34 cm, inv. br. UGD-1220


Franz Schaffgotch, Haifa, 1939. g., tempera, papir, 21 x 34 cm, inv. br. UGD-1221

U zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik čuva se šezdesetak djela međunarodnih autora koji su od ranih tridesetih do sredine četrdesetih godina dvadesetog stoljeća boravili na dubrovačkom području i šire. Riječ je mahom o akademskim slikarima raznih nacionalnosti - Nijemcima, Austrijancima, Česima i Poljacima, čiji su razlozi za boravak na spomenutim prostorima različiti, ali se najčešće može govoriti o emigraciji pred nacističkom opasnošću. Većina djela došla je u Umjetničku galeriju Dubrovnik kao dio zbirke Zaloni, ostavštine Artura Zalonija, koju je djelomično otkupila Umjetnička galerija Dubrovnik 1979. godine.

Ovom prilikom prvi puta se prikazuje izbor od četrdesetak djela manje poznatih stranih autora datiranih u rasponu od 1938.-1945. godine, koji uključuje radove Hansa Gassebnera
Franza Schaffgotscha, Carla Johanna Rabusa, Willyja Hempela, Waltera Hoefnera i Františeka Besperata. Gotovo svi ovi umjetnici svrstani su od strane njemačkog nacističkog režima u kategoriju „degenerativne / izopačene“ umjetnosti koja je zapravo označavala modernu / avangardnu umjetnost sa svim svojim pravcima (ekspresionizam, kubizam, nadrealizam..).

BIOGRAFIJE:

Walter Hoefner (1903.-1968.), student klase Karla Hofera na berlinskoj Akademiji likovnih umjetnosti, oko 1934. je napustio Njemačku da bi utočište našao na Korčuli. Izlagao je 1938. godine na „Izložbi njemačke umjetnosti dvadesetog stoljeća“, čiji je prihod  bio namijenjen slikarima emigrantima, te je u to vrijeme najvjerojatnije posjetio Veliku Britaniju. Ponovno se vraća na Korčulu gdje je preživljavao od slikanja i fizičkog rada i gdje je ostao barem do 1944. godine, sudeći po dataciji crteža. Izgleda da je davao i neformalne poduke, jer je poznat podatak da je od 1938.-1939. godine podučavao češkog slikara Josefa Istlera. (1919. – 2000.). Većina Hoefnerovih radova koji se čuvaju u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik crteži su tušem, pasteli i akvareli rađeni na nekvalitetnom papiru koji signalizira loše materijalne uvjete u kojima je radio. U pejzažima i vedutama rađenim akvarelom ili pastelom pokazuje izuzetnu crtačku finoću i prijemčljivost za svjetlosne efekte, dok skice pojedinih muškaraca u kavanama ili grupne kompozicije (primjerice Za stolom iz 1937. godine) pokazuju njegov ekspresionistički habitus u iskrzanom, valovitom crtežu i uznemirujućem naboju prizora.

Grof Franz Schaffgotsch (1902.-1942.) je austrijski slikar i grafičar, te ilustrator knjiga, koji je zajedno sa suprugom emigrirao 1938. godine prvo na Rab, a potom u Zagreb i čiji je život na dubrovačkom području najbolje dokumentiran zahvaljujući dragocjenim memoarima njegove žene Hedwige Schaffgotsch (Putovima sudbine,Zagreb: Hrvatsko-austrijsko društvo, 2009.)

U Dubrovnik stižu 5.6. 1939. godine, gdje se ubrzo nastanjuju na otoku Šipanu i tamo ostaju sve do 1942. godine i hapšenja od strane tadašnje vlasti. Franz Schaffgotsch umire u  Dubrovniku 21.12. 1942. godine  te je pokopan u grobnici obitelji Wregg na lapadskom groblju Sv. Mihajla.

Na izložbi je predstavljen serijom tempera i tuševa s egzotičnog putovanja na relaciji
Pirej-Atena-Aleksandrija-Haifa-Dubrovnik, koje je radio za brodsku kompaniju u zamjenu za troškove putovanja te koje je dovršavao u Dubrovniku. Dopadljivi radovi s izraženom ilustrativnom komponentom ne pokazuju ni u naznakama ekspresionistički senzibilitet karakterističan za njegove rane radove. Svojom pročišćenom jednostavnošću u kadriranju i lucidnim odabirom boja te gotovo stripovskim senzibilitetom (osobito u crtežima tušem) odmiču se od bilo kakve naznake kiča u koji bi se odabirom teme / zadatka moglo zapasti. Zanimljivost je da je crno-bijele crteže Schaffgotsch radio s crnilom od sipe u peru, a zbog prelaženja vlažnim prstom po još mokroj tinti, supruga je te crteže nazivala radovima “u pljuvačkoj tehnici”.

Hans Gassebner (1902.-1966.) je je oko 1933. godine emigrirao iz Njemačke, a 1936. se preselio u Zaton Mali kraj Dubrovnika gdje ostaje negdje do 1945./1946. godine kada se vraća u Njemačku u blizinu Stuttgarta, te sljedeće godine seli u Ulm. Muzej u Ulmu mu izdaje monografiju te je zapravo njegovo stvaralaštvo najbolje dokumentirano od autora prisutnih na izložbi. Na izložbi je predstavljen pejzažima i prikazima životinja i upravo se u srazu tih, naizgled pastoralnih motiva i ekspresionističkog slikarskog oblikovanja silovitim potezima kistom i gustim nanosima boja u reduciranoj skali stvara dojam neke neobične napetosti. Pejzaži nemaju niti natruhe arkadijske komponente, već je cijeli konstruirani slikarski prostor uzbiban, uznemiren. Ovce na pašnjacima djeluju izgladnjelo i otužno, a prizori sa seljankama umjesto idiličnog suživota s prirodom odašilju neku čudnu agoniju vidljivu u govoru tijela i grimasama lica.

Carl Johann Rabus (1898.-1983.), ekspresionistički slikar i ilustrator knjiga i časopisa, studirao je na minhenskoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Angela Janka. Njegov boravak u Dubrovniku još treba dodatno istražiti, ali s obzirom na motiv broda u gradskom portu kojim se predstavlja na izložbi i činjenicu da su svi autori iz zbirke Zaloni uistinu boravili na dubrovačkom području, postoje dobre pretpostavke za to.

Willy Hempel (1905.-1985.) je studirao od 1927.-1929. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Königsbergu, a potom preselio u Berlin gdje je radio kao slobodni umjetnik, emigrirao je oko 1933. godine, ali ostaje za istražiti kada je točno došao u Dubrovnik i koliko je ostao. Poznato je da je 1949. godine zajedno s umjetnicima Willijem Baumeisterom i Rolfom Cavaelom bio suosnivač grupe «Zen 49», koja je pokrenuta u Münchhenu u Galeriji Otto Stangl. Na izložbi je predstavljen s crtežom i dva pejzaža, a jedan od njih «Masline» u svom razlaganju i umnažanju biljnih formi anticipira Hempelov kasniji postkubistički izraz.

František Besperato (?1896.-1963.) (Francesco Pablo de Besperato i Francesco Paulo de Besperato su varijante imena koje umjetnik koristi) je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti U Pragu (gdje mu je jedno vrijeme profesor bio i Vlaho Bukovac), te na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu.

Napustio je Čehoslovačku 1928. godine, te je došao u Zagreb, potom u Split, na Rab i Hvar i negdje oko 1929. godine u Dubrovnik. U Dubrovniku se bavio restauracijom, a dobijao je i narudžbe. Iz dubrovačkog kulturnog kruga, družio se s Kostom Strajnićem, Markom Muratom, raznim dubrovačkim slikarima, a osobito sa slikarom Gabrom Rajčevićem, koji ga je u dva navrata portretirao.