FACEBOOK            HR  |  EN

Izložbe · Galerija Dulčić Masle Pulitika

ANA POŽAR PIPLICA

Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika

16.3. – 30.4. 2017.

Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda

                                                                       Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Izložba dubrovačke umjetnice Ane Požar Piplica, pod nazivom Vrijeme je otvara se u četvrtak 16. ožujka  u 19 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika. 


Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Umjetnica koja se bavi slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom ovom prilikom u Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže izbor iz svojih starijih radova u rasponu od 2004. do 2012. godine  (Šumske ulice, 2004., Leđa, 2008., Kratka priča, 2010., Ima li razloga za slavlje, 2012.). Radovi  uključuju dubrovački / konavoski ambijent, te kroz naglašeno estetizirane prizore problematiziraju ugroženost baštine, bilo da je riječ o građevinama ili prirodi. Aktivan rad umjetnice na restauraciji spomenika u njezinu likovnom stvaralaštvu poprima jednu sveobuhvatnu, gotovo filozofsku dimenziju tretiranja prošlosti. Građevine i predmeti, umjetnički ili uporabni, sa sobom nose otisak vremena koje ih je stvorilo i koje umjetnica nastoji povezati s današnjim trenutkom, razumjeti i, u sofisticiranom svijetu umjetničke prakse, oživjeti u nekom novom sklopu. U Atelijeru Pulitika, umjetnica ostvaruje prostornu instalaciju po kojoj izložba nosi ime, a u kojoj reagira na prostorne zadatosti, odnosno na situaciju utvrde, te ostvaruje svojevrsni vremeplov koji ide duboko u prošlost i odmiče se od današnje galerijske funkcije prostora. U instalaciji dominira medij voska, koji je po svojoj prirodi fragilan, podatan i promjenjiv, pogodan za izražavanje početne ideje projekta –neumitnog prolaska i neuhvatljive i zagonetne prirode vremena. Vosak koji koristi u instalaciji, kao i za ploče / skulpture od voska koje radi posljednjih petnaestak godina, umjetnica skuplja po crkvama i samostanima i sama ga topi i filtrira, inzistirajući na procesu, neposrednom i taktilnom odnosu prema materijalu.


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm

 

Biografija:

Ana Požar Piplica rođena je 1968. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Bavi se slikarstvom, fotografijom i videoradom. Živi i radi u Močićima i Dubrovniku.

Samostalne izložbe:

2016.  Mogu li ostati            Galerija Flora, HDLU Dubrovnik

2015.  Ti nestaješ                 Pustjerna,  Dubrovnik

2015.  Pred skok                   Studio  Let 777, Dubrovnik

2013.  Duh i prilika               Galerija Kninskog muzeja, Knin

2008.   izolinije                      Galerija Turković, Virje / kuća Bukovac, Cavtat

2007.   film                            (performans) Art radionica Lazareti

2005.   alien                           Galerija Bukovac, Cavtat

2004.  šumske ulice               Muzej Rupe, Dubrovnik

2002.   bez naziva                  (performans)   Umjetnička galerija, Dubrovnik

1995.   12 dobrih stvari         Galerija NONA, Zagreb

1993.   bez naziva                   Galerija  Nova, Zagreb

 

Grupne izložbe:

2014.  Grad je mrtav. Živio grad!    Kulturni centar Beograda, Beograd

2012.  Istočno od kraja    Art radionica Lazareti /Kuća Bukovac 

2010.  Domaći rad       Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2008.  T-HT nagrada@msu.hr, MSU Zagreb

2007.  U pejzažu          Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik

2006.  Visura aperta,      Momjan / Momiano

2005.  CROssoverUK,     Station Gallery, Bristol/Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2000.  Galerija             Château de Servières, Marseille

1999.  Situacija na jugu    Art radionica Lazareti

                                                                               Luxus

                                                                      Vrijeme je, 2017.
prostorna instalacija


 

ELIAS AYOUB

LJUBAV U DAMASKU

1.2. - 9.3.2017. 

Izložba predstavlja slikarski opus umjetnika nastao u posljednje dvije godine. Riječ je o figurativnom slikarstvu koje se na trenutke odmiče prema apstrahiranju. U njemu se tematizira sadašnja situacija rata koji se odvija na području odakle potječe autor. Likovnom gramatikom umjerenog kolorizma naznačuje se otvaranje prema žudnji i mogućnosti ukidanja / poništenja rata koji se „dokumentira” slikama. Ayoub radi i alegorijske scene kojima ulazi u prostore fantazije – prostore vječnog mira. Tema je recentna i stvarna, a kompozicije svjedoče zbilju i pomiču se od nje u mekoću imaginarnog i liričnog čime se opisuje žudnja za životom u vlastitoj zemlji.  

Kustos izložbe, Vinicije Lupis, za Ayoubov rad je u izložbenom katalogu između ostaloga zapisao: “Ljubav u Damasku u dvije inačice, okosnica su ovog likovnog ciklusa. Vanvremenska ljubav, koja ima autobiografski značaj, jer je mladi umjetnik pred par mjeseci zapečatio svoju ljubav – ženidbom u jednoj armenskoj apostolskoj  crkvi u Damsku, potvrda su pobjede života nad smrti. Isto onako kako je Picasso bio opsjednut tradicionalnim slikarstvom, možemo reći da slikar Ayoub želi reinterpretacijom remek-djela povijesti slikarstva potvrditi važnost ovog trenutka.”

Za Ayoubovo stvaralaštvo, Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe je zapisala: “Likovno stvaranje Eliasa Ayouba ponajprije je u službi figuracije kao kod njegova izravnoga stilskog prethodnika Marca Chagalla. Ayoubov kolorizam užarenog pigmenta stvara duhovno ozračje i u svjetovnoj motivici.  Sirijski slikar sa prebivalištem u Rusiji nosi živo sjećanje svoje prošlosti. Slikarstvo ovoga rođenoga Damaščanina pokazuje množinu nasljeđa protkanog legendama i religijskom ikonografijom, kojom su bajkovitost i snolikost  sastavni dijelovi.”

Biografija:
Elias Ayoub rođen je 1986. u Damasku, Sirija. Godine 2009. diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti, Damask. Radio je (2012. – 2013.) kao predavač na Fakultetu likovnih umjetnosti u Damasku, a od 2014. Elias Ayoub radi magisterij u Kursk State University (Rusija). Ayoubove slike su u vlasništvu državnih muzeja u Rusiji, Siriji i privatnim zbirkama u Siriji, Libanonu, Rusiji, Egipatu, Kataru, Bahreinu, Francuskoj i Danskoj. 



 

Izložba SLIKARI DOŠLJACI 1938.-1945.

Iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik

16.12.2016. - 29.1.2017.

Kustosica izložba: dr.sc. Rozana Vojvoda



Hans Gassebner, Pejzaž s tri kuće (Zaton), 1942. g., akvarel, papir, 37 x 50 cm, inv. br. UGD-1081


Hans Gassebner, Pejzaž s čempresima, 1941. g., akvarel, papir, 30 x 44,5 cm, inv. br. UGD-1092

Izložba “Slikari došljaci 1938.-1945.” otvorit će se u petak, 16. prosinca u 18 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Izložba predstavlja izbor od od četrdesetak crteža, akvarela, pastela i ulja na platnu datiranih u rasponu od 1938.-1945. godine, koji se čuvaju u fundusu Umjetničke galerije Dubrovnik. 


Willy Hempel, Masline, tempera, papir, 36,5 x 50 cm, inv. br. UGD-1094

Većina djela došla je u Umjetničku galeriju Dubrovnik kao dio zbirke Zaloni, ostavštine Artura Zalonija, koju je djelomično otkupila Umjetnička galerija Dubrovnik 1979. godine. Predstavljeni autori Hans Gassebner (1902.-1966.), Franz Schaffgotsch (1902.-1942.), Carl Johann Rabus (1898.– 1983.), Willy Hempel (1905.-1985.), Walter Hoefner (1903.-1968.) i František Besperato (1900.-1963.) su od ranih tridesetih do sredine četrdesetih godina dvadesetog stoljeća boravili na dubrovačkom području i šire. U većini slučajeva su emigrirali pred nacističkom opasnošću, a od strane njemačkog nacističkog režima svrstani su u kategoriju „degenerativne / izopačene“ umjetnosti koja je zapravo označavala modernu / avangardnu umjetnost sa svim svojim pravcima.


Walter Höfner, Muškarac i žena, 1941. g., pastel, papir, 34,9 x 45,7 cm, inv. br. UGD-1099


Walter Höfner, Za stolom, 1937. g., tempera, papir, 47,6 x 63 cm, inv. br. UGD-1178

Izložba je prvi korak u revalorizaciji ostavštine manje poznatih stranih umjetnika koji su boravili na dubrovačkom području u smislu daljnjeg istraživanja njihovog opusa, istraživanja interakcije s domaćim umjetnicima, te detektiranje boravka onih umjetnika koji se do sada nisu spominjali u stručnoj literaturi.


Franz Schaffgotch, U Aleksandrijskoj luci, 1939. g., tempera, papir, 21 x 34 cm, inv. br. UGD-1220


Franz Schaffgotch, Haifa, 1939. g., tempera, papir, 21 x 34 cm, inv. br. UGD-1221

U zbirci Umjetničke galerije Dubrovnik čuva se šezdesetak djela međunarodnih autora koji su od ranih tridesetih do sredine četrdesetih godina dvadesetog stoljeća boravili na dubrovačkom području i šire. Riječ je mahom o akademskim slikarima raznih nacionalnosti - Nijemcima, Austrijancima, Česima i Poljacima, čiji su razlozi za boravak na spomenutim prostorima različiti, ali se najčešće može govoriti o emigraciji pred nacističkom opasnošću. Većina djela došla je u Umjetničku galeriju Dubrovnik kao dio zbirke Zaloni, ostavštine Artura Zalonija, koju je djelomično otkupila Umjetnička galerija Dubrovnik 1979. godine.

Ovom prilikom prvi puta se prikazuje izbor od četrdesetak djela manje poznatih stranih autora datiranih u rasponu od 1938.-1945. godine, koji uključuje radove Hansa Gassebnera
Franza Schaffgotscha, Carla Johanna Rabusa, Willyja Hempela, Waltera Hoefnera i Františeka Besperata. Gotovo svi ovi umjetnici svrstani su od strane njemačkog nacističkog režima u kategoriju „degenerativne / izopačene“ umjetnosti koja je zapravo označavala modernu / avangardnu umjetnost sa svim svojim pravcima (ekspresionizam, kubizam, nadrealizam..).


BIOGRAFIJE:

Walter Hoefner (1903.-1968.), student klase Karla Hofera na berlinskoj Akademiji likovnih umjetnosti, oko 1934. je napustio Njemačku da bi utočište našao na Korčuli. Izlagao je 1938. godine na „Izložbi njemačke umjetnosti dvadesetog stoljeća“, čiji je prihod  bio namijenjen slikarima emigrantima, te je u to vrijeme najvjerojatnije posjetio Veliku Britaniju. Ponovno se vraća na Korčulu gdje je preživljavao od slikanja i fizičkog rada i gdje je ostao barem do 1944. godine, sudeći po dataciji crteža. Izgleda da je davao i neformalne poduke, jer je poznat podatak da je od 1938.-1939. godine podučavao češkog slikara Josefa Istlera. (1919. – 2000.). Većina Hoefnerovih radova koji se čuvaju u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik crteži su tušem, pasteli i akvareli rađeni na nekvalitetnom papiru koji signalizira loše materijalne uvjete u kojima je radio. U pejzažima i vedutama rađenim akvarelom ili pastelom pokazuje izuzetnu crtačku finoću i prijemčljivost za svjetlosne efekte, dok skice pojedinih muškaraca u kavanama ili grupne kompozicije (primjerice Za stolom iz 1937. godine) pokazuju njegov ekspresionistički habitus u iskrzanom, valovitom crtežu i uznemirujućem naboju prizora.


Grof Franz Schaffgotsch (1902.-1942.) je austrijski slikar i grafičar, te ilustrator knjiga, koji je zajedno sa suprugom emigrirao 1938. godine prvo na Rab, a potom u Zagreb i čiji je život na dubrovačkom području najbolje dokumentiran zahvaljujući dragocjenim memoarima njegove žene Hedwige Schaffgotsch (Putovima sudbine,Zagreb: Hrvatsko-austrijsko društvo, 2009.)

U Dubrovnik stižu 5.6. 1939. godine, gdje se ubrzo nastanjuju na otoku Šipanu i tamo ostaju sve do 1942. godine i hapšenja od strane tadašnje vlasti. Franz Schaffgotsch umire u  Dubrovniku 21.12. 1942. godine  te je pokopan u grobnici obitelji Wregg na lapadskom groblju Sv. Mihajla.

Na izložbi je predstavljen serijom tempera i tuševa s egzotičnog putovanja na relaciji
Pirej-Atena-Aleksandrija-Haifa-Dubrovnik, koje je radio za brodsku kompaniju u zamjenu za troškove putovanja te koje je dovršavao u Dubrovniku. Dopadljivi radovi s izraženom ilustrativnom komponentom ne pokazuju ni u naznakama ekspresionistički senzibilitet karakterističan za njegove rane radove. Svojom pročišćenom jednostavnošću u kadriranju i lucidnim odabirom boja te gotovo stripovskim senzibilitetom (osobito u crtežima tušem) odmiču se od bilo kakve naznake kiča u koji bi se odabirom teme / zadatka moglo zapasti. Zanimljivost je da je crno-bijele crteže Schaffgotsch radio s crnilom od sipe u peru, a zbog prelaženja vlažnim prstom po još mokroj tinti, supruga je te crteže nazivala radovima “u pljuvačkoj tehnici”.


Hans Gassebner (1902.-1966.) je je oko 1933. godine emigrirao iz Njemačke, a 1936. se preselio u Zaton Mali kraj Dubrovnika gdje ostaje negdje do 1945./1946. godine kada se vraća u Njemačku u blizinu Stuttgarta, te sljedeće godine seli u Ulm. Muzej u Ulmu mu izdaje monografiju te je zapravo njegovo stvaralaštvo najbolje dokumentirano od autora prisutnih na izložbi. Na izložbi je predstavljen pejzažima i prikazima životinja i upravo se u srazu tih, naizgled pastoralnih motiva i ekspresionističkog slikarskog oblikovanja silovitim potezima kistom i gustim nanosima boja u reduciranoj skali stvara dojam neke neobične napetosti. Pejzaži nemaju niti natruhe arkadijske komponente, već je cijeli konstruirani slikarski prostor uzbiban, uznemiren. Ovce na pašnjacima djeluju izgladnjelo i otužno, a prizori sa seljankama umjesto idiličnog suživota s prirodom odašilju neku čudnu agoniju vidljivu u govoru tijela i grimasama lica.

 

Carl Johann Rabus (1898.-1983.), ekspresionistički slikar i ilustrator knjiga i časopisa, studirao je na minhenskoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Angela Janka. Njegov boravak u Dubrovniku još treba dodatno istražiti, ali s obzirom na motiv broda u gradskom portu kojim se predstavlja na izložbi i činjenicu da su svi autori iz zbirke Zaloni uistinu boravili na dubrovačkom području, postoje dobre pretpostavke za to.

 

Willy Hempel (1905.-1985.) je studirao od 1927.-1929. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Königsbergu, a potom preselio u Berlin gdje je radio kao slobodni umjetnik, emigrirao je oko 1933. godine, ali ostaje za istražiti kada je točno došao u Dubrovnik i koliko je ostao. Poznato je da je 1949. godine zajedno s umjetnicima Willijem Baumeisterom i Rolfom Cavaelom bio suosnivač grupe «Zen 49», koja je pokrenuta u Münchhenu u Galeriji Otto Stangl. Na izložbi je predstavljen s crtežom i dva pejzaža, a jedan od njih «Masline» u svom razlaganju i umnažanju biljnih formi anticipira Hempelov kasniji postkubistički izraz.


František Besperato (?1896.-1963.) (Francesco Pablo de Besperato i Francesco Paulo de Besperato su varijante imena koje umjetnik koristi) je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti U Pragu (gdje mu je jedno vrijeme profesor bio i Vlaho Bukovac), te na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu.

Napustio je Čehoslovačku 1928. godine, te je došao u Zagreb, potom u Split, na Rab i Hvar i negdje oko 1929. godine u Dubrovnik. U Dubrovniku se bavio restauracijom, a dobijao je i narudžbe. Iz dubrovačkog kulturnog kruga, družio se s Kostom Strajnićem, Markom Muratom, raznim dubrovačkim slikarima, a osobito sa slikarom Gabrom Rajčevićem, koji ga je u dva navrata portretirao.



VIRTUALNI VODIČ