IZLOŽBE · Galerija Dulčić Masle Pulitika
KATALONIJA IZ ZRAKA
YANN ARTHUS-BERTRAND
8.7.2023. - 20.8.2023.
Kustosica: Jelena Tamindžija Donnart
Organizator: Predstavništvo Vlade Katalonije u jugoistočnoj Europi
Izložba je realizirana uz pomoć: Grad Dubrovnik, Turistička zajednica Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanska županija
Koliko krajolika, toliko i promatrača. Pred nama su iste činjenice, a opet svatko od nas stvara svoju percepciju stvarnosti. Koliko Katalonija postoji? Onoliko koliko ima promatrača. Ova izložba predstavit će pogled na Kataloniju iz zraka fotografa Yanna Arthusa-Bertranda. Nemojte ovdje tražiti Kataloniju koju možda već poznajete – doživite onu koju je on vidio. Ne tražite ni iscrpni kartezijanski sustav – ova izložba donosi fragmente impresionističke slike. Svaka je fotografija zaseban potez kistom.
Yann Arthus-Bertrand predstavlja svoju viziju vrlo specifičnog prostora Katalonije. Pritom je rabio različita mjerila, od prostranih krajolika do malih pojava poput ljudskih tornjeva koje uzdižu skupine castellers. Uvijek viđene s neba. Uvijek iz čovjeku nelagodnog kuta promatranja – neprirodnom jer su nam oči naučile lutati kada smo u razini tla.
Katalonija je mali teritorij koji se prostire na nešto više od 32 000 km2. Ali koliko je malen, toliko je i raznolik: obala, Pireneji i neočekivane ravnice ispresijecane raznolikim reljefom oblikuju raznolike lokalne cjeline, koje se u konačnici stapaju u višebojni mozaik. U istom danu možete skijati, ići na plažu i lutati beskrajnom ravnicom. Katalonija je prožeta poviješću, jednako kao i ostatak Europe. Na svakom koraku izranjaju uspomene na ibersko, rimsko, islamsko ili karolinško doba. Ili primjerci renesansnih, baroknih, neoklasicističkih ili suvremenih genija. Spomenici naglašavaju krajolik, a zračna kamera Yanna Arthusa-Bertranda sve to opaža i snima, hvatajući raznolike fotografije raznovrsnog krajolika.
Na vama je kako ćete nastale fotografije u konačnici doživjeti i shvatiti. Predlažemo da pogledom iz perspektive Yanna Arthusa-Bertranda stvorite svoje jedinstveno poimanje krajolika. Vaša će percepcija Katalonije biti tek jedna u nizu, i nipošto posljednja. Možda je poželite doživjeti i vlastitim očima, a u tom ste slučaju i više nego dobrodošli.
Autor teksta: Ramon Folch
Biografija:
Yann Arthus-Bertrand (Pariz, 1946.) je fotograf zaljubljen u životinje i prirodu. Njegov poziv je uhvatiti ljepotu Svojim pozivom smatra ovijekoviječiti ljepotu Zemlje kao bi ukazao na potrebu njezina očuvanja. Zahvaljujući toj predanosti, 2009. godine imenovan je ambasadorom dobre volje Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP). "Zemlja iz zraka", "365 razmišljanja o našoj Zemlji", "Konji"... primjeri su knjiga i izložbi koje odražavaju njegove interese. Autor je i dokumentarne serije "Pogled iz zraka" emitirane u 40 zemalja i filma "Dom", koji je pogledalo oko 450 milijuna ljudi u više od 100 zemalja.
HOMMAGE TONKU MAROEVIĆU
pjesničko-grafička mapa
18.5.2023. -.4.6.2023.
Autorica postava: Jelena Tamindžija Donnart
Ova je pjesničko-grafička mapa vrijedna donacija Boža Biškupića Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a nastala je kao hommage istaknutom akademiku Tonku Maroeviću. Grafička mapa sadrži sonetni vijenac Luka Paljetka, velikog hrvatskog pjesnika, akademika i dugogodišnjeg prijatelja Tonka Maroevića, te djela renomiranih hrvatskih umjetnika.
Zastupljeni umjetnici/ce:
Nevenka Arbanas; Ena Bajuk; Biserka Baretić; Tomislav Buntak; Maja S. Franković; Kažimir Hraste; Josip Ivanović; Zlatko Keser; Jure Kokeza, Igor Konjušak; Željko Lapuh; Tihomir Lončar; Matko Mijić; Zoltan Novak; Frane Paro; Lukša Peko; Dimitrije Popović; Ivan Posavec; Zdenka Pozaić; Ivo Prančić; Davorin Radić; Siniša Reberski; Tina Samaržija; Miran Šabić; Robert Šimrak; Ivica Šiško; Josip Škerlj; Matko Trebotić; Dino Trtovac; Munir Vejzović; Zlatan Vrkljan; Josip Zanki; Marko Živković
U grafičkoj mapi se nalazi 31 grafički list otisnut u tehnikama Hayter, suhe igle, bakropisa, akvatinte, reservagea, linoreza, te akvarel Dina Trtovca i print fotografije Ivana Posavca. Uz sonetni vijenac Luka Paljetka, u grafičkoj mapi nalazi se i pjesma Tonka Maroevića iz knjige “U koži i iz kože”. Predgovor mapi je napisao Božo Biškupić, a životopise umjetnika Mikica Maštrović. Grafike su otisnute na 300 gr. Hahnemühle Bütten papiru formata 391 x 267 mm. Životopis Luka Paljetka i životopisi likovnih umjetnika tiskani su na 200 gr. Hahnemühle Bütten papiru formata 391 x 267 mm.
NIKO ANČIĆ
DOGAĐANJE BOJE
Kustos: Stanko Špoljarić
1.9.-16.10.2022.
Autor izložbe, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Stanko Špoljarić za Ančićev rad u izložbenom katalogu između ostaloga napominje: „Niko Ančić nikada se nije rastajao od svoje vjernosti boji videći u njoj i sadržaj, energiju, blistavost, strujanje u dodiru svijeta, a sam krajolik shvaća i kao savršenstvo stvorenog kojem se nema niti što dodati niti oduzeti, ali i kao potku koja umjetničkim viđenjem biva utkana u nemjerljivost duhovnog, a ljepota je nositelj smisla, upisana u ideje o krajoliku. Niko Ančić nije opterećen stilskim klasificiranjem, ali možemo spomenuti da u suptilnoj varijanti „pitomijeg“ kolorizma participira i opća načela impresionističke stilistike, a u žestini slikarskog čina s adekvatnom „potporom“ boje naboj ekspresionističke energije. Ančić je svojim opusom, kvalitetnim ostvarenjima osvojio vidno mjesto u hrvatskom modernom i suvremenom slikarstvu, rehabilitiravši stvaranjem krajolik i teme iz njega proizašle, istinskom umjetničkom uvjerljivošću.“
BIOGRAFIJA:
Rođen je 1948. godine u Trpnju na Pelješcu. Školovao se u Splitu i Zagrebu. Svoje likovno obrazovanje upotpunjuje na studijskim boravcima u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj. Preko 60 samostalnih izložbi u Zagrebu, Berlinu, Pragu, Milanu, Heidelbergu, Bruhlu, Frankfurtu, Hamburgu, Vechti (Bremenu) i brojnim hrvatskim gradovima. Sudjelovao na oko 150 grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu; New Yorku, Munchenu, Pragu, Heidelbergu, Zagrebu, Dubrovniku, Ljubljani, Palma de Mallorci itd. Surađuje s aukcijskom kućom “HENRY” u Mutterstadtu (Njemačka), “BWU - Burener Wirtschafts und Unternehmensberatungsgesellschaft m.b.h.” u Bremenu (Njemačka). Radovi Nika Ančića mogu se pronaći u brojnim galerijama, muzejima i privatnim kolekcijama diljem svijeta. Živi u Zaprešiću i Santa Maria na Mallorci. Član je HDLU-a i ULSZ.
IZMEĐU REALNOG I NADREALNOG
- DJELA IZ ZBIRKE UGD
Kustosica: Andrea Batinić Ivanković
Trajanje izložbe: 8.3. – 12.5.2022.
Zlatan Vrkljan, Ruke, 1991.
ulje na platnu
65 x 90,3 cm
Zaokupljenost ljudskom figurom i nagim ljudskim tijelom poznata je još od najstarijega doba; tijekom antike i srednjega vijeka, preko renesanse i baroka do danas, ikonografija je često uključivala golo ili polugolo tijelo, ljudsku figuru u stvarnom ili pak imaginarnom prostoru.
Josip Škerlj, Začarana šuma, 1987.
ulje na platnu
150 x 200 cm
Čovjek je sam sebi civilizacijsko nadahnuće; muškarac ili žena, sa svim svojim tjelesnim savršenostima ili slabostima, zrcalima duše na vanjštini; od najranijeg doba pa do starosti, od savršenih ženskih oblina do svih njezinih nesavršenosti, od pogleda dvaju ljubavnika okrenutih jedno prema drugome do osamljenog muškog lika čije tijelo pokazuje bol i patnju.
Lukša Peko, Razdoblje čekanja III., 1981.
ulje na platnu
180 x 140 cm
Izložbu sačinjavaju slike i skulpture s motivom ljudskoga lika koje na osoban način predstavljaju shvaćanje tijela koje nije samo puka manifestacija tjelesnosti, nego je odraz duhovnosti, uvodeći nas tiho u najdublje sfere vlastitih bogatih, unutarnjih svjetova.
Milovan Stanić, Ženski akt, 1954. Petar Jakelić, Usnula školjkarica, 1968.
ulje na lesonitu kombinirana tehnika na papiru
87 x 66,5 cm 71 x 51 cm
Različita stilska i diskurzivna pripadnost izloženih radova, kao i individualni pristupi temi, koji se u nekim segmentima preklapaju, a zajedno objedinjen u jedinstven izložbeni postav, isti čine zanimljivim i dinamičnim. Uglavnom su to slike izrazito velikih ili manjih formata, uključujući i Šantićevu minijaturu, gotovo uvijek realizirane u široku spektru različitih kombiniranih tehnika. Na svojim platnima umjetnici istražuju odnos tijela i ljudskih figura u prostoru.
Pero Šantić, Minijatura, 1975.
ulje na drvu
24 x 19 cm
Škerljeve, Jakelićeve, Kavurićine i Vrkljanove ljudske figure kao da su u potrazi za nečim što su nekada davno posjedovale, a u međuvremenu nepovratno izgubile, postajući na tom putu svjesne vlastite egzistencije. To su uglavnom likovi s tek naznačenim crtama lica, na kojima je ipak moguće jasno razaznati njihove izraze, nerijetko u grču, pa čak i boli, koja kao da dopire izravno iz njihovih uznemirenih duša.
Nives Kavurić Kurtović, Prostirka uzaludnosti, 1991.
kombinirana tehnika na platnu
200 x 140 cm
Dok Stanić i Velikonja tijelo tretiraju plošno i čistom, živom bojom, Peko svoje aktove gradi čvrstim, snažnim formama gotovo skulpturalnoga karaktera dok voluminoznost tijela postiže gustim i ekspresivnim potezima kista. Šantić i Džamonja istražuju motiv ljudske figure, pokušavajući pronaći nove načine za prikaz te dobro poznate teme. To su živi ljudi sa svojim tjelesnim i duševnim osobinama dok paletom toplih, suptilnih boja izazivaju granice plošnoga medija slikarstva i omogućavaju taktilni doživljaj slike.
Lipovčevi savršeni odnosi grupa figura u skulpturi Iščekivanje tvore svijet snažne ekspresije i poruke; svijet za kojim žudimo, ispunjen toplinom, uzajamnošću, brigom i vrednovanjem za malog čovjeka.
Vasko Lipovac, Iščekivanje, 1985.
drvo, pozlata, posrebra
350 x 80 cm, dub – 60 cm
S druge strane, Ivanovićev dobroćudni Kiklop, na neki način groteskan čovječuljak najbolje se snalazi u kombinaciji s putenom ženskom figurom koja svjesna svoje privlačnosti gotovo impostira plodnost i erotičnost.
Izložbom se sugerira postupnost zamaha, istančani pomaci u kojima kroz ljudske figure i aktove pratimo život oblika. Lakoća stvaranja upletena je tako u kontinuitet, logični i ustrajni sistem stvaranja, u kojem elementarna jednostavnost oblika odgovara izražavanju elementarnih životnih principa.
Vasko Lipovac, Prijatelji, 1964.
ulje na drvu
33 x 48,5 cm
BIOGRAFIJE
Dušan Džamonja rođen je 1928. Strumici u Makedoniji. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. Bio je suradnik Majstorske radionice F. Kršinića 1951–53. Sklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima; primjenjivao je novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe. „Park skulptura Dušana Džamonje“ otvoren je za javnost u Vrsaru 1981. Bio je redoviti član HAZU od 2004. Dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2007). Umro je u Zagrebu 2009. godine.
Josip Ivanović rođen je u Sarajevu 1961. god., gdje je 1988. diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Tijekom više od dvadeset godina aktivnog likovnog stvaralaštva, izradio je nekoliko skulpturalnih ciklusa koje je izložio na preko pedeset samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Također je ostvario značajan broj javne skulpture i nekoliko projekata za spomenike. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Dubrovniku.
Petar Jakelić rođen je 1938. u Prugovu kraj Splita. U Splitu je završio Školu primijenjene umjetnosti. Akademiju za primijenjene umjetnosti u Beogradu upisuje 1959. Za vrijeme studija uzdržava se radeći ilustracije za brojne novine i časopise. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1964. godine u Prištini. Od osnivanja Umjetničke akademije u Splitu 1997. godine predaje kolegij grafike. Umirovljen je 2008. kao redoviti profesor u trajnom zvanju, a 2009. godine zbog nastavničke i znanstvene izvrsnosti dobiva počasno zvanje profesora emeritusa na Sveučilištu u Splitu.
Nives Kavurić Kurtović rođena je 1938. u Zagrebu, gdje nakon gimnazije upisuje Akademiju likovnih umjetnosti 1957. god. Diplomirala je grafiku i slikarstvo 1962. u klasi Frane Baće. Od 1962. do 1967. bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića. 1983. počinje raditi kao profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1997. postala je redovna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao prva žena akademik u Hrvatskoj. Osobito je bila plodna kao crtač i grafičar. Umrla je u Zagrebu 2016. god.
Vasko Lipovac rođen je 1931. u Škaljarima kraj Kotora. Završio Akademiju primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1955., te bio suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića (1955–59). Od kovine, kamena, drva, olova, srebra, pleksiglasa i lima, isprva u duhu geometrijske apstrakcije, potom reducirana figurativna izraza, oblikuje kipove i reljefe, često obojene živim bojama, koji imaju oslonac u bogatoj dalmatinskoj i svjetskoj likovnoj i književnoj tradiciji te športu. Preminuo je 2006. god. i ostavio svoj bogat opus kao „Ostavštinu za budućnost“.
Lukša Peko rođen je 1941. u Dubrovniku. Prve poduke dobio je od slikara Antuna Masle te od Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarski odjel. Za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. kod Otona Postružnika i Đura Tiljka. Godine 1968. završio je specijalni odjel za grafiku (Marijan Detoni). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.
Milovan Stanić rođen je u Omišu 1929., te se doseljava s obitelji u Dubrovnik. Osnovne smjernice iz slikarstva dobiva u školi crtanja Iva Dulčića. Upoznaje konzervatora i likovnog kritičara Kostu Strajnića te unutar njegovog kruga susreće umjetnike i literaturu o slikarstvu. Upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu koju napušta radi konflikta s profesorima i vraća se u Dubrovnik. Osim slikanja izrađuje scenografije i kostimografije, bavi se grafičkim oblikovanjem i izradom zidnih slika te dizajnom interijera. Umro je u Santa Barbari 1989. god.
Pero Šantić rođen je 1938. u vojvođanskom Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, u Srbiji. Osnovnu školu i četiri godine srednje škole završio je u Dubrovniku. Školu za primijenjene umjetnosti u Herceg Novom upisuje 1954. u trajanju od pet godina, do 1959. Studirao je na Akademiji za primijenjene umjetnosti u Beogradu od 1962. i napušta je, nezadovoljan, 1965. Od 1970. član je HDLU-a Dubrovnik. Opredjeljuje se za status slobodnog umjetnika. Živi u Dubrovniku i Austriji.
Josip Škerlj rođen je u Dubrovniku 1941. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu i dobio od Koste Strajnića prve poduke o slikarstvu. Na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao se 1961. godine. Diplomirao je u klasi Otona Postružnika 1965. godine. Po završetku studija vratio se u Dubrovnik i zaposlio kao nastavnik likovnog odgoja. Uz slikanje bavi se i pisanjem. Živi i radi u Dubrovniku.
Agnez (Neža) Velikonja rođena je 1935. u Sarajevu. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1960. Redovno je pohađala III. stupanj nastave na postdiplomskom studiju u klasi prof. Režeka također na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1966. Izlagala je u Zagrebu 1957. u povodu Proslave Oktobarske revolucije: na izložbama dubrovačkih slikara u Dubrovniku 1963., 1964., 1966. i 1968. te sa istom grupom 1967. u Ravenni i Bariu. Radila je kao likovni pedagog u Dubrovniku. Umrla je u Dubrovniku 1999. god.
Zlatan Vrkljan rođen je 1955. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1979. u klasi prof. Šime Perića. Bio je suradnik Majstorske radionice Akademije znanosti i umjetnosti, pod vodstvom Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Od 1987.-1994. bio je asistent i docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor je nekoliko grafičkih mapa. Od 2006. godine docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i član suradnik HAZU. Živi i radi u Zagrebu.
----------------
DUBROVAČKI KOLORISTI 1918. – 1945.
- IZBOR IZ ZBIRKE UGD
Kustosica: Andrea Batinić Ivanković
Trajanje izožbe: 21.12.2021. – 30.1.2022.
Ignjat Job, Masline, 1935.
ulje na kartonu
49,4 x 65,4 cm
Dubrovnik, grad na periferiji zapadne kulture, „izabrani“ grad koji je stoljećima svojevrsni centar i žarište kulture, grad počašćen bojama i južnjačkim notama kolorizma, oduvijek je bio i ostao nadahnuće brojnim slikarima, pjesnicima, glazbenicima, kiparima i mnogim drugim umjetnicima. Društvene prilike u dubrovačkoj sredini u razdoblju između dvaju ratova obilježene su djelovanjem umjetnika okupljenih oko konzervatora i likovnjaka Koste Strajnića. Strajnić je kao estetičar, povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i konzervator nesebično podučavao mlade slikare, i to u vrlo teškoj likovnoj klimi, vremenu ratnih kataklizmi i raslojavanja svih već uvriježenih ljudskih, humanih normi. Stoga je generacija dubrovačkih slikara s početka dvadesetih godina XX. st. pošla svojim vlastitim umjetničkim putem - prema ekspresivnom kolorizmu
Božidar Rašica, Ispod Babina kuka, 1933.
ulje na platnu
39 x 43 cm
Nove generacije slikara odgojene u Strajnićevu okružju svoja likovna iskustva stečena u ratnom razdoblju prenijela su i u razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, poput Nika Miljana. Ipak, mjesto prvog trolista dubrovačkog kolorističkog kruga zaslužili su Gabro Rajčević, Ivan Ettore i Marko Rašica.
Gabro Rajčević (1912. – 1943.) bio je prvi među mladim umjetnicima koji se susreo sa Strajnićem. Rajčevićevo slikarstvo duboka je metafora ljudske zbilje dok su kolorizam i gestualnost, asocijativni pejzažizam i dinamičnost elementa prepoznatljivi lajtmotiv svih njegovih faza i ciklusa. Široka paleta boja u njegovim djelima postaje istodobno simbolična i strukturalna, jarka, vesela ili melankolična.
Ivan Ettore, Ulica sa četiri stabla, 1936.
ulje na platnu
48,5 x 66,3 cm
Ivan Ettore (1911. – 1938.) u svom kratkom slikarskom djelovanju ostavio je dubrovačkom i hrvatskom slikarstvu mnoga značajna djela. Promatrajući njegove pejzaže, stječe se dojam kolorističkog gibanja na njegovu platnu. Dinamika kolorita vezana je uz česte kolorističke kontraste, a način na koji tretira plohu gotovo je neoekspresionistički, vlaminckovski. Ettore u svojim slikama izražava duboku vlastitu impresiju, gotovo opipljivu u svojim pejzažima.
Marko Rašica, Pejzaž s Lokruma, 1932.
ulje na platnu
55,5 x 68,5 cm
Marko Rašica (1883. – 1963.) u svom je dugom životu ostvario golem opus, ponajviše nadahnut rodnim krajolikom, a u cjelini potaknut mediteranskim ambijentima. More i nebo nad morem, grebeni, čempresi i priobalni pejzaž prepoznatljivi su signum Rašičina slikarstva. Njegov primorski kolorit, guste i žarke boje slikarski su oslonci u lokalnoj dubrovačkoj tradiciji, stoga Rašicu doživljavamo ponajprije kao mediteranskog epikurejca koji se prepustio unutarnjem raspojasanom uživanju u radosti življenja.
Božidar Rašica, Portret Koste Strajnića, 1935.
ulje na platnu
78 x 57 cm
Uz djelovanje ovih „triju kolorista“ zanimljivo je zapaziti pojavu dubrovačkog arhitekta, urbanista i scenografa sa specifičnim slikarskim rukopisom Božidara Rašicu (1912. – 1992.). Njegov Portret Koste Strajnića naprosto pršti širokom skalom boja. On ih miješa, mijenja im tonalitet i intenzitet i uobličuje ih u plošne nepravilne forme. Zanimljiva estetska dvojnost nastala u dodiru autora i slike ipak uspijeva govoriti o egzistencijalnim emocionalnim napetostima otkrivajući strah, tjeskobu i usplahirenost unutarnjeg stanja duše.
Niko Miljan, Ulica između vrta, oko 1948.
ulje na platnu
63,7 x 73 cm
Jedinstvena figura koja se javlja u ovom razdoblju, struci nezanemariva i intrigantna, jest pojava dubrovačkog slikara Nika Miljana (1891. – 1962.) koji se iskazuje koloristički izražajnim namazom zamućena obrisa u blagim kromatskim određenjima kojima intonira atmosferu slike. Miljanov divizionizam ne zadire u dubinu slike. On ga gradi samo na površini ispod koje se krije onaj isti mozaik koji tvori čarobni svijet vlastitih slikarskih istraživanja, toliko topao da mi promatrači poželimo na trenutak biti dio njegova ozračja.
Od velike važnosti bila je pojava jednog majstora dubrovačkog podrijetla kod kojeg dubrovački motivi nisu projekcije Strajnićevih „uputa“, nego nastaju posve nezavisno od tog likovnog kružoka. Bio je to Ignjat Job kojeg smatramo rodonačelnikom dubrovačkog međuratnog kolorizma. Boja na njegovim slikama ima svoje glavno svojstvo - ona je „katalizator i prijenosnik svih mentalnih i vizualnih energija, nositelj svih likovnih preobrazbi“ jer boja tvori uznemireni rukopis, nemirne površine i doživljaj jake ekspresivnosti. Njegove figure žive u čudno nedefiniranu prostoru unutarnjeg duhovnog stanja. To su slike mentalnog stanja, slojevi duše preneseni na plohu slike, odnosno materijalizirani u superponiranju obojenih slikarskih struktura.
Ignjat Job, Vino, 1933. – 1935.
ulje na drvu
56,2 x 40,5 cm
Dubrovački koloristi ostavili su trag svojim slikarskim ostvarenjima koji nas vraća u prošlost, u osjećaj pripadnosti Gradu i njegovu umjetničkom krugu dok istovremeno izlazimo u prostore budućnosti gdje se trag dubrovačkog slikarskog kruga osjeti u suvremenoj umjetnosti našega podneblja.
Gabro Rajčević, Mrtva priroda, 1934.
ulje na platnu
50 x 48,1 cm
BIOGRAFIJE
IVAN ETTORE
Rodio se u Dubrovniku 16. 3. 1910. Pokazujući vrlo rano sklonost i darovitost za slikarstvo, nakon gimnazije u Dubrovniku, odlazi u Zagreb i upisuje se na Višu umjetničku školu. Ubrzo prekida školovanje i odlazi u Trst i Firencu. Slabo zdravlje prisililo ga je na prekid školovanja i prerani povratak u rodni Dubrovnik. Umro je u Ljubljani 1938.
IGNJAT JOB
Rodio se u Dubrovniku 28. 3. 1885. U rodnom gradu polazi gimnaziju, ali je školu uskoro zanemario i napustio. Početkom rata (1914.) uhitili su ga Austrijanci i zatočili kao taoca u Šibeniku. Pušten iz azila, Job se upisuje u Višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu i neredovito je pohađa. Sljedećih nekoliko godina živi u Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, Lopudu, u Vodicama, Supetru, da bi se na kraju pokušao skrasiti u Splitu (1933. – 1934.), Beogradu, Zagrebu, i opet, Supetru; sve do konačnog smirenja (smrti) u Zagrebu 28. 4. 1936.
NIKO MILJAN
Niko Miljan rođen je u Cavtatu 1891. Srednju školu polazi i završava u Dubrovniku, a prve poduke iz slikarstva dobiva kod akvarelista Josipa Lalića, te se 1909. upisuje na Akademiju u Pragu. U periodu od 1919. do 1931. radio je kao profesor na gimnazijama: u Tetovu, Kruševcu, Zemunu i Dubrovniku. Tijekom Drugog svjetskog rata boravi u Pragu do 1949. kada odlazi u Zagreb te se potom vraća u Dubrovnik 1956. godine gdje umire 1962.
GABRO RAJČEVIĆ
Rođen je 1912. godine u Dobroti. Godine 1925. dolazi s obitelji u Dubrovnik, gdje se definitivno nastanjuje. Sklonost slikanju dovodi ga 1928. godine u kontakt s likovnim kritičarom Kostom Strajnićem, što uz rad na Strajnićevim seminarima rezultira upisom Rajčevića na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1930. godine. U Dubrovnik se vraća 1934. godine. Teško bolestan od tuberkuloze, umire u Dubrovniku 1943. godine.
BOŽIDAR RAŠICA
Rodio se u Ljubljani 1912. godine. Već 1920. s obitelji se vraća u zavičajni Dubrovnik, gdje polazi gimnaziju. Ujesen 1932. Rašica upisuje studij arhitekture u rimskoj Valle Giulia, putuje Italijom i posjećuje izložbe. Nastavlja studirati u Beogradu, Warszawi i, konačno u Zagrebu, gdje je diplomirao na arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta. Od 1954. nastupa kao scenograf na našim i svjetskim pozornicama. Umro je u Zagrebu 13. 9. 1992.
MARKO RAŠICA
Rodio se u Dubrovniku 13. 11. 1883. Isprva samouk, izradio je 1902. scenografske nacrte za dubrovačku praizvedbu „Ekvinocija“ Iva Vojnovića. Uspjeh mu je osigurao materijalnu potporu za studij na bečkoj Akademiji. Bio je profesor crtanja na Obrtnoj školi u Zagrebu, a umirovljen je prije vremena (1932.) i reaktiviran 1936., te je iskoristio „slobodne godine“ na najbolji način: slikajući u Dubrovniku i okolici. Umro je na Koločepu 27. 1. 1963.