HR  |  EN

IZLOŽBE · Atelijer Pulitika

MARIN RADICA – ZABORAVLJENI HISTORICISTIČKI KIPAR

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika
Vrijeme trajanja: 6.10. – 18.11.2018.
Autor izložbe: dr. sc. Vinicije Lupis

Marin Radica, korčulanski kipar porijeklom iz Splita, svoje je prve korake započeo radom na korčulanskim brodogradilištima, nakon što je stekao svoje elementarno obrazovanje u Obrtnoj školi u Korčuli. Nakon studija na Umjetničkoj akademiji u Beču, odlazi prvo u Trst, zatim u Sarajevo, a potom se vraća u Korčulu, gdje živi do svoje prerane smrti 1904. godine. Za priznanje svoga rada trebao je čekati svoju smrt budući da je konačno posmrtno nagrađen zlatnom medaljom na velikoj svjetskoj izložbi u Parizu kao predstavnik Kraljevine Dalmacije.

                                                                                                                                                             Anđeo podupiratelj s propovjedaonice iz katedrale Gospe Velike, 1897., Dubrovnik

 

Radičin umjetnički opus obogatio je brojne sakralne prostore hrvatskog juga – od Vela Luke, Blata, Korčule, Račišća, Vignja, Lopuda, Dubrovnika i Kliševa do Sarajeva, Trsta i Beča. Stvarao je u duhu historicizma. Školovao se u razdoblju miješanja stilova i u vremenu kulminacije doktrine eklekticizma – gledišta da je svaki stil lijep – što je davalo slobodu umjetnicima da miješaju talijansku renesansu, gotiku i klasične stilove. U njegovim se djelima osjeća verizam detalja akademizma i historicizma.


Nacrt oltara za župnu crkvu na Lopudu, kraj 19. st., Arhiv Dubrovačke biskupije, zbirka crteža, snimio Antun Koncul

 

Sudjelovao je na projektu opreme katedrale u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, jednom od ključnih nacionalnih projekata opremanja hrvatskih prvostolnica. Bilo bi nemoguće danas zamisliti dubrovačku prvostolnicu bez Radičinih kipova i drvene opreme.
Ova izložba poticaj je za revaloriziranje toga osebujnog historicističkog kipara s otoka Korčule i njegova zanemarenog likovnog opusa koji će, nadamo se, naći svoje zasluženo mjesto u nekoj od budućih likovnih sinteza hrvatske skulpture toga razdoblja.


Okvir Gospe Čarskog polja, 1902.


 


 

DJELA IZ DONACIJE ANTONA CETINA UMJETNIČKOJ GALERIJI DUBROVNIK
Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika
Vrijeme trajanja: 10.5. – 31.5.2018.
Kustos: Milan Bešlić

                                                                                Jednost, 1993., akrilik na platnu

Anton Cetín je svestrani likovni umjetnik dobro znan na hrvatskoj likovnoj sceni kojega je itekako obilježilo njegovo zagrebačko školovanje u Školi primijenjene umjetnosti gdje je primio prve poduke o slikarskim tehnikama, naročito od Ive Šebalja, te napose studentsko petogodišnje razdoblje na Akademiji likovnih umjetnosti gdje je usavršio svoje slikarsko znanje
Na Cetína kao grafičara najviše je utjecao Albert Kinert, ponajviše u strogom redukcionizmu i u iznimnom grafičkom umijeću koji se iščitava u njegovim grafičkim ostvarenjima, a ponajbolje u sitotisku. Pokazalo se da mu je upravo to poznavanje grafičkih tehnika omogućilo i sigurniji ulazak u novi medijski prostor novina, časopisa i popularnih magazina gdje je ostvario iznimno veliku stvaralačku dionicu. Ova se pak tvrdnja izlistava u prestižnim francuskim listovima gdje i započinje Cetínova uspješna suradnja kao crtača ilustratora, potom i suradnja s prestižnom enciklopedijom Larousse te s jednim od najvećih ilustratora u atelijeru kod S. M. Rabeca koji je izvršio golemi utjecaj na Cetínovu francusku dionicu u Parizu kroz dvije plodne godine, od 1966. do 1968., kako ističe autor teksta u katalogu, Milan Bešlić, književni kritičar i esejist,a ujedno i kustos izložbe.
Kanada obilježava treću stvaralačku dionicu rada ovog plodnog umjetnika. Počevši od 1968. godine pa sve do danas, Cetínova se stvaralačka crta uspješno razvijala u kontekstu suvremene kanadske likovne scene na kojoj je njegovo djelo apostrofirano od likovne kritike po izvornosti autorskih obilježja uspješno prezentiranih na samostalnim i skupnim izložbama.


Posjetitelji, 2000., akrilik na platnu

Na ovu dionicu slikareva puta podsjećamo u prigodi kada istom donatorskom gestom, u suradnji s ravnateljem Umjetničke galerije Dubrovnik Marinom Ivanovićem, obogaćuje fundus s gotovo 100 svojih djela grafika, crteža, kolaža, slika koje ovom samostalnom izložbom pokazuje gradu Dubrovniku i time cjelokupnoj hrvatskoj kulturnoj javnosti. U ovom recentnom izboru, iz zaista plodnog stvaralačkog opusa, iščitavaju se i bitne sastavnice slikareva izraza kao i njegove tematske preokupacije te je stoga ova njegova samostalna izložba vrijedna pozornosti jer daje relevantan uvid u temeljne slikareve odrednice. Na njih je upućivao i sam autor svojim izjavama na koje se sada pozivamo kako bismo upoznali ishodišne poticaje njegova djela: „Kroz svoje stvaralaštvo“, ističe Cetín, „želim sebi objasniti prošlost, sadašnjost i budućnost, zapravo kontinuitet života.“

                                                                                                                                                             Razmišljanje o onostarnom svijetu I., 1996., akrilik na platnu

BIOGRAFIJA:
Anton Cetín je rođen 1936. u Bojani, Hrvatska. Od 1954. do 1959. polazi Školu primijenjenih umjetnosti, slikarski odjel, u Zagrebu, gdje diplomira u klasi prof. Ivana Šebalja. Od 1959. do 1964. studira grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje diplomira u klasi prof. Marijana Detonija 1964. Za vrijeme Škole i Akademije radi kao ilustrator za razne izdavačke kuće u Zagrebu.
Od 1966. do 1968. živi i radi kao slikar i grafičar i kao ilustrator za J. M. Rabeca i Izdavačku kuću Larousse (Planètes et Satellites: mondes de l'espace), u Parizu, Francuska. Lik Eve rođen je u Parizu 1967.
Od 1968. živi i radi u Torontu, Kanada, kao samostalan umjetnik. Do sada je održao 160 samostalnih i sudjelovao na više od 200 skupnih izložaba diljem svijeta.
1975. objavljuje prvu grafičku mapu Eva i Mjesec te 1987. crteže Zlokobne ptice uz pjesme Bitarion Vinka Grubišića, a 1988. zajedno s hrvatskim književnikom Stjepanom Šešeljem objavio je pjesničko-grafičku mapu Amerika Croatan America.
Godine 1986. priređuje svoju prvu veliku samostalnu izIožbu u domovini, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Za svoj rad primio je više nagrada i počasti. Kanadsko-hrvatska umjetnička udruga izabrala ga je za umjetnika godine za 1986. Godine 1995. primio je od Vlade Republike Hrvatske dva odličja: Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi i Red hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobit njezinih građana. 2001. godine u Zagrebu Mare nostrum Croaticum dodjeljuje mu plaketu i priznanje za izuzetan doprinos na polju umjetnosti i kulture.
2001. godine u gradu Čazmi otvorena je Galerija Anton Cetín sa stalnim postavom njegovih djela.
Djela mu se nalaze u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u mnogim zemljama svijeta.

                                                                                    Serija duga 9., 2009., kombinirana tehnika na platnu

 


 

MARKO ERCEGOVIĆ

POKAZUJEM / GDJE MI ŽIVIMO

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika

7.4.2018. - 6.5.2018.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik

                                   

Marko Ercegović: Dubrovnik 2006

Izložba pod nazivom “Pokazujem / Gdje mi živimo” obuhvaća izbor iz njegovih ranijih fotografskih serija koje su objedinjene pod nazivom Pokazujem (ZačaraniGolub na graniMale promjene, Ding...), seriju Gdje mi živimo nastalu 2015. godine, te recentnu seriju fotografija Sloboda me plaši.

                                 

Marko Ercegović: Dubrovnik 2004

Marko Ercegović jedan je od predstavnika mlađe fotografske generacije. Njegov rad karakterizira specifična poetika svakodnevnice koja se očituje u fragmentarnosti i fragilnosti zahvaćenog prizora, kao i u neobičnom, ambivalentnom pozicioniranju promatrača naspram narativnog diskursa fotografije. Marku Ercegoviću je strana bilo koja vrsta deklarativnosti i direktna angažiranost fotografije, pa čak izbjegava i signale određenog mjesta iako su prizori koje bilježi neodvojivo vezani s ambijentom u kojem boravi i kojemu kontinuirano opipava bilo.

                                       

Marko Ercegović: Dubrovnik 2003

Konstantne fotografove preokupacije, kao što su priroda u relaciji prema urbanom okolišu, kolektivni rituali poput kupanja u moru ili igre, a osobito umjetnikova usmjerenost na sitne i fragilne, naizgled nebitne stvari, u konačnici gotovo skrivene u fotografskom kadru (što je ključno npr. za seriju Male promjene), provlače se kroz sve predstavljene serije.

BIOGRAFIJA:

MARKO ERCEGOVIĆ je rođen 1975. godine u Dubrovniku gdje je završio Opću Gimnaziju. Diplomirao je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se eksperimentalnim videom i fotografijom. obitnik je nekoliko istaknutih priznanja, a njegov je umjetnički rad predstavljan na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu. Objavio je i šest fotografskih knjiga.

 


 

JELENA BANDO
PRAVI PROSTOR

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika
24.1.2018. - 4.3.2018.

Kustosica izložbe: Lea Vene, kustosica u Galeriji „Miroslav Kraljević” i Foto galeriji KIC u Zagrebu

                                                                                                                                                                                                                                                                           

Jelena Bando, Držač listova

Izložba “Pravi prostor” Jelene Bando treća je, i završna, u ciklusu započetom još 2014. godine kojim se tematski reflektira proces konstruiranja pogleda na Drugoga otvoreno se poigravajući sa subjektivnim interpretacijama preuzetih vizualnih simbola iz kulture i svakodnevice Drugih.

Trodijelni ciklus otvoren je izložbom Drugi 2015. godine u galeriji Galženica u Velikoj Gorici, zatim slijedi 2016. izložba Susreti u nestajanju u galeriji VN u Zagrebu, a zaključno autorica predstavlja seriju Pravi prostor (ranije predstavljena u HDLU-u u Zagrebu 2016. te u Lošinjskom muzeju 2017.).

Jelena Bando, Bijelom tigru

Drugi je serija aktova imigranata s otoka Guadalupe čija se tamnoputa naga tijela rastvaraju u nadrealnom okolišu bez mogućnosti da vidimo prikaz cijelog tijela zbog čega i djela iz te serije ostavljaju snažan dojam nečeg nestvarnog, neuhvatljivog.

Autorica inspiraciju za seriju Susreti u nestajanju nalazi u nezapadnim civilizacijama, poput zajednice Achuar koja živi u Amazoni, na granici Ekvadora i Perua; plemenu Mursi u Etiopiji, ali i u nomadskim stočarima Tsaatan iz Mongolije, čiji je opstanak ugrožen zbog izvanjskih utjecaja.

Jelena Bando, Fauna

Pravi prostor predstavlja prostor autoričinog doma koji dijeli sa svojim partnerom u kojem se palimpsestno isprepliću motivi iz autoričine svakodnevice s motivima koje je u ranijim serijama koristila kao obilježja Drugoga. Tepih, kauč i vaze ključni su domaći elementi kojima se označava prostor doma. U navedeni ambijent prodire divlje i neukrotivo bilje, crna pantera, tigar ali i neke apstraktnije površine koje aludiraju primjerice na leopardove šare. Prostor doma rastvara se u zamućenoj granici između interijera i eksterijera gdje se zatim strani motivi mogu suptilno inkorporirati i udomaćiti.

Lea Vene

                                       

Jelena Bando, Vrt

Uz velika platna, umjetnica izlaže i manje formate koji funkcioniraju kao male životopisne cjeline, a ujedno nam daju uvid u njezin pristup razvijanju biljnih i životinjskih motiva, kao svojevrsni zakulisni prostor igre. Raznolike forme listova i uzoraka, vaze, pantere, krevete, tkanine i fragmente ljudske figure autorica pušta da razigrano i slobodno plutaju plohom testirajući alternativne scenarije njihove daljnje međusobne interakcije.

Pravi se prostor stoga ostvaruje kao hibridni ambijent u kojem se ukidaju oštre granice mi - oni, a prostor doma zadobiva novo prošireno značenje.

Jelena Bando, Apstraktno

Kustosica izložbe je Lea Vene, kustosica u Galeriji „Miroslav Kraljević” i Foto galeriji KIC u Zagrebu. Izložba ostaje otvorena do 4. ožujka 2018. godine.

Fotografija: Jelena Bando

BIOGRAFIJA:

Jelena Bando je akademska slikarica, koja je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završila 2012. godine. Studijski i rezidencijalno je boravila u Njemačkoj (Würzburg, Berlin) i Francuskoj (Pariz). Izlagala je na petnaest samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švedskoj, i Francuskoj i na tridesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je dviju nagrada za crtež i grafiku (Galerija SKC, Beograd; 15. bijenale crteža, Beograd). Tijekom 2013. godine pokrenula je 36 Mountains festival, festival posvećen crtežu i ilustraciji. 

 

 

IVO MLADOŠIĆ
IMAGINARIJ SVAKODNEVNOGA

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika
7.12.2017. - 14.1.2018.

Kustosica izložbe: mr. sc. Vesna Delić Gozze, muzejska savjetnica

SIVI ZID, 2017., akrilik na papiru, 70 x 60 cm

Ivo Mladošić je slikar boja, glavnog nositelj informacija kojim povezuje motive iz fizičkog život sa simbolizmom boja i njihovim psihološkim utjecajem koristeći slikarske tehnike akrila i pastela. Boja pokretač, boja živosti je crvena, pogotovo intenzivna cinober crvena koja emanira svoju snagu centrifugalnom energijom na motivu crvenoga dvosjeda na slici Žuti šal (2014.). Akcenti crvenoga na Noćnoj stolici iz 2015. godine, motiva smještenog u perspektivnom skraćenju, pokazuju slikara kao majstora modulacije u slikanju kontrastima boja.

NOĆNA STOLICA, 2015., akrilik na papiru, 60 x 70 cm

Plavi raster poteza kista dominira u seriji slika Plava ptica (2000.), kao i na slikama iz 2014. godine Zalazak (Šipan), Plavi plićak i Plava dubina; hladna prozirnost plavila prevladava, 2016. godine, i u Plavome otoku, a u snolikosti Plave kuće dematerijalizirano plavilo „podloga“ je za zelene akcente prvog plana; tirkizno plavo, ali i duboko plavo kao da nakon bijega postaje skrovito utočište. Zelena ima ulogu posredničkog predaha između toplih i hladnih boja u cijelom svom bogatom kolorističkom spektru od prevladavajuće vodenozelene nijanse do maslinastozelene i žućkastozelene boje kao i naizmjeničnim ritmiziranjem zelenih pojasa u otvorenim persijanama, griljama, u desnom dijelu slike Sama II iz 1996. godine kako piše Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe, a ujedno i muzejska savjetnica u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

POSLIJE PREDSTAVE, 2016., akrilik na papiru, 70 x 60 cm

Svjetlosna raskoš Mladošićeva slikarstva pokazana je u slici Poslije večere (2017.) kao i u Žutom početku (2016.) pa i u toplini boje na slici Žuti klavir (2017.) kojom se pokazuju sve kromatike žute. U katalogu izložbe pod nazivom Imaginarij svakodnevnoga, kustosica Delić Gozze objašnjava kako „višegodišnja serija djela s motivom stolaca pokazuje slikara kao portretista stvari iz svakodnevnog života, tek naznačenog okoliša nekih intimnih prostora. Slobodnim potezom kista, Mladošić istražuje mikrosvijet osjeta i osjećaja, krhkih etida mijene svjetla na materijalnoj barijeri, onoj stolca, nerijetko poništavajući tvarnost predmeta, potezima koji rekreiraju duljine svjetlosnih valova.“ Punoća pigmenta i odrješiti potezi kista, koji su postali i zaštitni znak autora, najuočljiviji su u serijalu slika pod nazivom Na taraci Anice Bošković, nastalih 1997. godine pod poticajnom poetikom Josipa Pina Trostmanna.

ŽUTI KLAVIR, 2017., akrilik na papiru, 60 x 70 cm

U tematskom ciklusu akrilika na platnu iz 2005. godine slikareve kompozicije su na tragu evokacijskih istraživanja apstrakcije uz zadržavanje naznaka figuracije. Mladošićev raskošni kolorizam s razvijenim osjećajem za tvarnost materije, ali i njena vibriranja, stvaraju emotivnu učinkovitost slike čime je slikar uspio u uvjerljivoj prezentaciji uzajamnog djelovanja osjetilne činjenice s jedne  i ustrojstva građe s doživljajem s druge strane. Kustosica izložbe je Vesna Delić Gozze, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 14. siječnja 2018. godine.

Ivo Mladošić, foto: Miho Skvrce

Biografija:

Rođen u Dubrovniku, 28. rujna 1948. godine. Likovno ga povremeno podučava, od 1966. do 1969. godine, Kosta Strajnić. Slikarsku poduku dobiva od 1966. do 1968. u ateljeu Josipa Škerlja, a od 1968. do 1970. kod Josipa Trostmanna. Od 1997. godine studira u Splitu na odsjeku Akademije Assenza Mallschule Muenchestein, Basel i diplomira 2001. godine. Član je HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Dubrovniku.

 


 

DAVOR SANVINCENTI

CON UNA CIERTA CALMA  / S JEDNIM ODREĐENIM MIROM

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelier Pulitika

6.10.2017. - 26.11.2017.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica

 


Oaxaca (2012)_ed1

Izloženi radovi - fotografije, vidoeradovi, foto-dokumentacija i prostorna instalacija tematiziraju prirodno okruženje i osvještavaju perceptivne procese. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika bit će predstavljena serija fotografija Prije prvog svjetla, započeta 2011. godine u kojoj autor istražuje najmirniji dio dana, neposredno prije svitanja snimajući u drugačijim zemljama uvijek samo jednu crno-bijelu polaroid fotografiju. Snimanje ima i svoj ritualni aspekt jer podrazumijeva ustajanje prije svjetla, hodanje nepoznatim ambijentom u potrazi za pravim mjestom i samo jedno okidanje. Uz spomenutu seriju polaroida, Sanvincenti izlaže i srodni 16mm film „Le lever du jour sur l'ocean“ (Buđenje dana na oceanu) koji u statičnom kadru snimljenom na obali Atlantskog oceana hvata prijelaz između noći i dana. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže i seriju polaroida u boji Con una cierta calma / S jednim određenim mirom započetu  2012. godine za vrijeme boravka u Mexicu i posvećenu stablima koja su najčešće na osami, bilo da su iznikla na neobičnim mjestima u nekom suodnosu s artificijelnim tvorevinama ili su jednostavno udaljena od šume. 

 

 

El bano de la Reina (2013)_ed1

U Atelijeru Pulitika umjetnik predstavlja prostorno-zvučnu instalaciju Svemir iz serije Nevidljivi pejzaži, rad iz 2011. godine posebno prilagođen dubrovačkom prostoru, te foto-dokumentaciju projekta Drugi mjesec iz 2014. godine. Vizualna intervencija u pejzažu Drugi mjesec napravljena je tako da su u njenoj izvedbi sudjelovali radnici iz brodogradilišta na Malom Lošinju tijekom festivala Škver Art Projekt i tijekom cijele noći, uz mjesec na nebu, različite mjesečeve pozicije su se projicirale na veliko platno stvarajući „drugi mjesec“.  Odabranim radovima Davor Sanvincenti izoštrava osjetila promatrača putem boje, oblika ili zvuka, te u ubrzanom vremenu i obilju informacija inzistira na miru i kontemplaciji bez kojih, uz sva tehnička postignuća, nema pravog razumijevanja prirode stvari. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik. Izložba ostaje otvorena do 26. studenoga 2017. godine.

 

Svemir, autor fotografije: Miho Skvrce

 

BIOGRAFIJA

http://www.messmatik.net/

Davor Sanvincenti rođen je u Kopru 1979. godine. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek za psihologiju; Europskom Institutu za dizajn u Milanu - smjer interakcije na odsjeku vizualnih medija, Umjetničkoj akademiji Brera u Milanu - odsjek za multimediju i Elektro akustičnom informatičkom centru "Agon" u Milanu - oblikovanje zvuka i medijalno programiranje umjetničkih akcija.
Intenzivno se bavi područjem fenomenologije audiovizualnoga i antropologijom vizualne kulture, fokusirajući se na propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija. Njegovo se umjetničko djelovanje grana u razne medije: film i video, fotografija, fizičke svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualne performanse. U radovima se bavi konceptom iluzije, istražujući moguće granice percepcije te konstrukcije iskustva. Dobitnik je mnogih nagrada među kojima se ističu Radoslav Putar (2010.) za najboljeg umjetnika do 35 godina i T-HT nagrade pri Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2008. i 2017. godine).
Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima, poput Rencontres Internationales Paris/Berlin/Madrid; Device Art Triennale, Montreal; 28.Muzički Bienale Zagreb; LOOP, Barcelona; 25FPS, Zagreb; World Film Festival, Bangkok, te na lokacijama poput Centre Georges Pompidou, Pariz; ZKM, Karlsruhe; Lincoln Center, New York; UniversalMuseum Joanneum, Graz; Museo de Arte Contemporanea, Oaxaca; Camera Austria, Graz; FRAC Pays de la Loire, Carquefou; NIU, Barcelona; La Triennale, Milano; Filmoteca Española, Madrid; Glassbox, Paris; Haus der Kulturen der Welt, Berlin.

 Davor Sanvincenti, autor fotografije: Miho Skvrce

 


 

STANKO HERCEG
STRATEGIJE FOTOGRAFA

Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika

 Vrijeme trajanja: 8.8. - 3.9.2017.

Kustosi: Vesna Delić Gozze, Stanko Herceg

 

Izložbom se predstavlja pedeset crno-bijelih analognih fotografija i film, tj. serija „Pogled s prozora“, te trinest fotografija iz serije „Prirodno i neprirodno“ (2015.-2017.). Serija „Pogled s prozora“ je svojevrstan hommage Josephu Nicéphoru Niépceu. Za nastanak videofilma predstavljenog na izložbi Stanko Herceg je bio inspiriran prvom nastalom fotografijom koju je u mjestu Le Gras blizu Vosagea, u pokrajini Lorraine, Camerom obscurom snimio upravo spomenuti francuski kemičar 1826. godine.

 

Stanko Herceg je s prozora svog stana namjestio svoj fotoaparat, skinuo mu objektiv i montirao crnu aluminijsku foliju kao „tamnu komoru“ ispred njega, video opcijom snimao buđenje dana, te zahvaljujući zrnatoj slici postigao sličnu vizualnost i atmosferu kao Niépce. U seriji fotografiji koja prati film, a kojom simbolički radi posvetu i samom mediju fotografije, fotografira također iz ptičje perspektive, a potom na samoj ulici bilježi najraznovrsnije žanr prizore.                         

                                                                        

 

Životopis

•Rođen sam 22.veljače 1964. u Zagrebu.
•Maturirao sam 1983. godine u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, fotografski odjel.
•Diplomirao sam na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, filmsko i TV snimanje u klasi profesora Nikole Tanhofera,te stekao zvanje diplomiranog filmskog i TV snimatelja.
• Od 1989.do 1993. predajem u Školi primijenjenih umjetnosti na fotografskom odjelu, predmet Fotografske tehnike.
•Od 1992.radim kao stalni vanjski predavač na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, predmet Fotografija i film, od 2000. godine kao docent, od 2010. kao izvanredni profesor.
• 2007.predajem kolegij Fotografija na Akademiji likovnih umjetnosti.
• Od 2008.vanjski predavač na Akademiji dramskih umjetnosti, predmet Umijeće snimanja I.
•lzlažem na skupnim i samostalnim izložbama,te sudjelujem na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima
•Član sam društva Hrvatskih filmskih snimatelja i Hrvatskog društva likovnih umjetnika

 

 



 

IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ
DESET SUSRETA
Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelje Pulitika
4.5. – 11.6. 2017.
Kustos izložbe: Marin Ivanović

 


Bijeg u Egipat

 

Izložba mlade dubrovačke umjetnice, Iris Lobaš Kukavičić naziva „Deset susreta“ bit će otvorena u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u četvrtak, 4. svibnja u 20:00 sati. Također, ova će sakralna izložba kojoj su tema Isus i Marija, osim u Galeriji Dulčić Masle Pulitika biti postavljena i u Ateljeu Pulitika. 

 


Krunjenje Bogorodice

 


    Marija drži dijete Isusa

 

 „U ovim slikama moguće je percipirati sljedeće bitne odlike: perforacije i aplikacije na slikarskoj površini, virtualizaciju slikarske površine, autorski lirski kolorit, iracionaliziranje ikonološkog sloja slike te autorsku ikonografsku arhetipnost. Sve upućuje na nedvojbenu slikarsku studioznost, vrijednu najstudioznije percepcije. Koliko je poznato, u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti nitko dosada nije birano i planski obrađivao sve prizore susreta Isusa i njegove majke, pa su i time djela ove slikarice zavrijedila pristup posebne pozornosti. Riječ je o slikama Blagovijest, Betlehem, Madona, Bijeg u Egipat, Prikazanje u hramu, Kana Galilejska, Isusov susret s majkom na Križnom putu, Golgota, Skidanje s križa i Gospino krunjenje.

 

Anto Kajinić

 


    Navještenje

 

Biografija:

IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ, rođena u Dubrovniku, 19. 6. 1976. Godine 1995. upisuje ALU (nastavnički odjel, smjer kiparstvo) u Zagrebu gdje je 2001. diplomirala u klasi prof. M. Vuca. Član je HDLU-a od 2003. Od 2005. radi kao asistent na Sveučilištu u Dubrovniku, na Odjelu za umjetnost i restauraciju. Godine 2008. magistrirala je na poslijediplomskom studiju ARS SACRA na ALU Široki Brijeg u klasi prof. A . Kajinića. Doktorirala je 2016. godine na poslijediplomskom studiju „Ars sacra“ na ALU Široki Brijeg. Ostvarila je dvije skulpture u javnom prostoru. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Pieta

 



ANA POŽAR PIPLICA
Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika
16.3. – 30.4. 2017.
Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda

                                                                                            Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Izložba dubrovačke umjetnice Ane Požar Piplica, pod nazivom Vrijeme je otvara se u četvrtak 16. ožujka  u 19 sati u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika. 


Kratka priča, 2010. serija od 8 fotografija, ink jet print na platnu, 50 x 90 cm

Umjetnica koja se bavi slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom ovom prilikom u Galeriji Dulčić Masle Pulitika izlaže izbor iz svojih starijih radova u rasponu od 2004. do 2012. godine  (Šumske ulice, 2004., Leđa, 2008., Kratka priča, 2010., Ima li razloga za slavlje, 2012.). Radovi  uključuju dubrovački / konavoski ambijent, te kroz naglašeno estetizirane prizore problematiziraju ugroženost baštine, bilo da je riječ o građevinama ili prirodi. Aktivan rad umjetnice na restauraciji spomenika u njezinu likovnom stvaralaštvu poprima jednu sveobuhvatnu, gotovo filozofsku dimenziju tretiranja prošlosti. Građevine i predmeti, umjetnički ili uporabni, sa sobom nose otisak vremena koje ih je stvorilo i koje umjetnica nastoji povezati s današnjim trenutkom, razumjeti i, u sofisticiranom svijetu umjetničke prakse, oživjeti u nekom novom sklopu. U Atelijeru Pulitika, umjetnica ostvaruje prostornu instalaciju po kojoj izložba nosi ime, a u kojoj reagira na prostorne zadatosti, odnosno na situaciju utvrde, te ostvaruje svojevrsni vremeplov koji ide duboko u prošlost i odmiče se od današnje galerijske funkcije prostora. U instalaciji dominira medij voska, koji je po svojoj prirodi fragilan, podatan i promjenjiv, pogodan za izražavanje početne ideje projekta –neumitnog prolaska i neuhvatljive i zagonetne prirode vremena. Vosak koji koristi u instalaciji, kao i za ploče / skulpture od voska koje radi posljednjih petnaestak godina, umjetnica skuplja po crkvama i samostanima i sama ga topi i filtrira, inzistirajući na procesu, neposrednom i taktilnom odnosu prema materijalu.


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm


Leđa, 2008., serija fotografija, ink jet print na papiru, 60 x 90 cm, 90 x 60 cm


Biografija:

Ana Požar Piplica rođena je 1968. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine. Bavi se slikarstvom, fotografijom i videoradom. Živi i radi u Močićima i Dubrovniku.

Samostalne izložbe:

2016.  Mogu li ostati            Galerija Flora, HDLU Dubrovnik

2015.  Ti nestaješ                 Pustjerna,  Dubrovnik

2015.  Pred skok                   Studio  Let 777, Dubrovnik

2013.  Duh i prilika               Galerija Kninskog muzeja, Knin

2008.   izolinije                      Galerija Turković, Virje / kuća Bukovac, Cavtat

2007.   film                            (performans) Art radionica Lazareti

2005.   alien                           Galerija Bukovac, Cavtat

2004.  šumske ulice               Muzej Rupe, Dubrovnik

2002.   bez naziva                  (performans)   Umjetnička galerija, Dubrovnik

1995.   12 dobrih stvari         Galerija NONA, Zagreb

1993.   bez naziva                   Galerija  Nova, Zagreb


Grupne izložbe:

2014.  Grad je mrtav. Živio grad!    Kulturni centar Beograda, Beograd

2012.  Istočno od kraja    Art radionica Lazareti /Kuća Bukovac 

2010.  Domaći rad       Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2008.  T-HT nagrada@msu.hr, MSU Zagreb

2007.  U pejzažu          Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik

2006.  Visura aperta,      Momjan / Momiano

2005.  CROssoverUK,     Station Gallery, Bristol/Art radionica Lazareti, Dubrovnik

2000.  Galerija             Château de Servières, Marseille

1999.  Situacija na jugu    Art radionica Lazareti

                                                                                 Luxus

 


 

ELIAS AYOUB

LJUBAV U DAMASKU

1.2. - 9.3.2017.

Izložba predstavlja slikarski opus umjetnika nastao u posljednje dvije godine. Riječ je o figurativnom slikarstvu koje se na trenutke odmiče prema apstrahiranju. U njemu se tematizira sadašnja situacija rata koji se odvija na području odakle potječe autor. Likovnom gramatikom umjerenog kolorizma naznačuje se otvaranje prema žudnji i mogućnosti ukidanja / poništenja rata koji se „dokumentira” slikama. Ayoub radi i alegorijske scene kojima ulazi u prostore fantazije – prostore vječnog mira. Tema je recentna i stvarna, a kompozicije svjedoče zbilju i pomiču se od nje u mekoću imaginarnog i liričnog čime se opisuje žudnja za životom u vlastitoj zemlji.  

Kustos izložbe, Vinicije Lupis, za Ayoubov rad je u izložbenom katalogu između ostaloga zapisao: “Ljubav u Damasku u dvije inačice, okosnica su ovog likovnog ciklusa. Vanvremenska ljubav, koja ima autobiografski značaj, jer je mladi umjetnik pred par mjeseci zapečatio svoju ljubav – ženidbom u jednoj armenskoj apostolskoj  crkvi u Damsku, potvrda su pobjede života nad smrti. Isto onako kako je Picasso bio opsjednut tradicionalnim slikarstvom, možemo reći da slikar Ayoub želi reinterpretacijom remek-djela povijesti slikarstva potvrditi važnost ovog trenutka.”

Za Ayoubovo stvaralaštvo, Vesna Delić Gozze, kustosica izložbe je zapisala: “Likovno stvaranje Eliasa Ayouba ponajprije je u službi figuracije kao kod njegova izravnoga stilskog prethodnika Marca Chagalla. Ayoubov kolorizam užarenog pigmenta stvara duhovno ozračje i u svjetovnoj motivici.  Sirijski slikar sa prebivalištem u Rusiji nosi živo sjećanje svoje prošlosti. Slikarstvo ovoga rođenoga Damaščanina pokazuje množinu nasljeđa protkanog legendama i religijskom ikonografijom, kojom su bajkovitost i snolikost  sastavni dijelovi.”

Biografija:

Elias Ayoub rođen je 1986. u Damasku, Sirija. Godine 2009. diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti, Damask. Radio je (2012. – 2013.) kao predavač na Fakultetu likovnih umjetnosti u Damasku, a od 2014. Elias Ayoub radi magisterij u Kursk State University (Rusija). Ayoubove slike su u vlasništvu državnih muzeja u Rusiji, Siriji i privatnim zbirkama u Siriji, Libanonu, Rusiji, Egipatu, Kataru, Bahreinu, Francuskoj i Danskoj. 

 



Orenburg, čipkarska svjetska baština
Vrijeme trajanja: 17.12.2016. - 29.1.2017.
Atelijer Pulitika
Kustosica: Vesna Delić Gozze

 

Izložba Orenburg, čipkarska svjetska baština otvorena je u Atelijeru Pulitika u subotu, 17. prosinca, a nastala je u suradnji Umjetničke galerije Dubrovnik i Umjetničkog muzeja Orenburg iz Rusije. Posjetitelji suosim jedinstvene prilike upoznavanja sa ovim dijelom ruskog kulturnog nasljeđa, najsjajnijim draguljem kulturne riznice Orenburga, u izvedbi Hrvatsko - ruskog društva  "Umjetnost bez granica" mogli poslušati i izvornu rusku glazbu.

Izložbenom djelatnošću i promicanjem umjetnosti stepskih predilja aktivno se bavi Umjetnički muzej Orenburg, koji posjeduje za Rusiju jedinstvenu kolekciju orenburških marama od pahuljaste vune. Samo proteklih godina (2010. – 2016.) s izložbom su se upoznali posjetioci iz Švicarske, Danske, Španjolske, Njemačke, Malte, Češke, Italije, Engleske, Norveške i Nepala.

Postojanje već 200 godina poznate Orenburške marame od pahuljaste vune dokazuje da je navedeni umjetnički rad toliko prirodan za Orenburg koliko i šivanje od jelenjeg krzna za Sjever ili keramika za srednju Aziju. Marama se pojavila u kozačkim naseljima, među ruskim  doseljenicima, te kao djelo kolektivnog narodnog stvaralaštva priča priču o povijesnom okruženju, socijalno-ekonomskim i trgovačkim odnosima, jedinstvenim prirodnim bogatstvima te lokalnom načinu života. 

U današnje vrijeme, kao i prije mnogo godina, predilje predu marame po sjećanju. Njima nisu potrebni crteži ili unaprijed napravljene sheme. Osnove tkanja ažurnih marama poznate su im  u tančine. Izrada marama, na taj način postaje umjetničkim procesom, u kojem se na osnovi  varijacija tradicionalnih vezenih elemenata svaki put rađa unikatan i jedinstven rad. U procesu izrade marama upotrebljavaju se klasične metode poznate u cijelom svijetu – crtež ažurnog tkanja stvara se uz pomoć pravog boda i jednostavnih navoja. Kroz stoljeća su se orenburški uzorci rađali i usavršavali. Danas postoji prepoznatljiv i jedinstven sistem motiva i uzoraka. On i objedinjuje svu umjetnost orenburškog tkanja, te njegove umjetničke i tehničke tradicije.

Europska se publika s orenburškim maramama prvi put upoznala 1851. godine na prvoj Svjetskoj izložbi u Londonu. Već su tada  marame skrenule pažnju na sebe te dobile posebne nagrade. 1862.  na drugoj Svjetskoj izložbi  u Londonu Kozakinji iz Orenburga, Mariji Uskovoj, bila je dodijeljena medalja „Za marame od kozjeg paperja“. Godine 1897. orenburške marame su dobile medalju u Chicagu, 1958. – veliku srebrenu medalju na Svjetskoj izložbi u Brisselu. Također su se orenburške marame izlagale na svjetskim izložbama u Kanadi (Montréal, 1967.) i Japanu (Tokio, 1968.), na međunarodnim sajmovima u Alžiru (1969.), Siriji ( 1975.), Grčkoj (1976.), Francuskoj ( 1977.), Engleskoj ( 1979.), Austriji (1980.), Španjolskoj (1981.), Indiji (1982.), Njemačkoj (1985.) itd.