FACEBOOK            HR  |  EN

Arhiva · 2015

VANJA RADAUŠ (1906. – 1975.): OD LJUBAVI DO SMRTI

Retrospektivna izložba povodom 40. godišnjice smrti i 110. obljetnice rođenja umjetnika
20.11.2015. - 10.1.2016.
Autor izložbe: mr.sc. Davorin Vujčić, muzejski savjetnik Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu
Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda


Riba (iz ciklusa Zatvori i logori), 1969., bronca

Umjetnik temperamenta i vještine, Vanja Radauš je bio stvaralac neiscrpna interesa, erudit i žestoki polemičar, jedan od naših najplodnijih umjetnika XX. stoljeća. Ovom retrospektivom, Umjetnička galerija Dubrovnik sabire presjek njegova stvaralaštva; otvorenjem u 2015. godini obilježava 40. godišnjicu smrti, a završetkom u 2016. – 110. obljetnicu njegova rođenja.


Robijaš/Matija Gubec, oko 1940., terakota

Oko stotinu pedeset umjetnina (skulpture, medalje, crteži) je posuđeno od niza javnih kulturnih institucija (Gradski muzej Vinkovci, Gliptoteka HAZU, Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski restauratorski zavod, Moderna galerija u Zagrebu, Galerija Klovićevi dvori) i od privatnih vlasnika, a jedna od zanimljivosti izložbe je da se neke skulpture po prvi puta predstavljaju publici.


Žena u raskoraku sa ribom, 1966., (odljev 1995.), bronca

Skulpture uključuju sve faze njegovog stvaralaštva, od skulptura nastalih tridesetih i četrdesetih godina, pa do poslijeratnih ciklusa kao što su Tifusari (1958.), Panopticum croaticum (Od 1959-1961.), Čovjek i kras (1961.-1964.), Krvavi fašnik (1965.-1966.), apstraktne oblike koji se polovinom 1960-ih godina pojavljuju u Radauševom opusu, ciklus Zatvori i logori (1969.) izrastao iz organičkih, apstraktnih oblika, te radove iz posljednjih godina kada oživljava sjećanja na djetinjstvo i Slavoniju. 


Šokica (Slavonka), 1953., kamen

Vanja Radauš je u kiparstvu ostavio snažan pečat u rasponu od medalje, komornih skulptura u terakoti, gipsu i kamenu, vosku i bronci, do spomeničke plastike. Svojim je kiparskim ciklusima otvorio dotad nepoznate vizure te se s pravom smatra jednim od najznačajnijih protagonista hrvatskog kiparstva XX. stoljeća. 


Tužilac (iz ciklusa Panopticum croaticum), 1959.-61., sintetska masa

Biografija:

Ivan (Vanja) Radauš rodio se 29. travnja 1906. u Vinkovcima, gdje je proveo djetinjstvo. Studirao je kiparstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu od 1924. do 1930. godine (Rudolf Valdec, R. Frangeš Mihanović od 1924.-1928., od 1928.-1930. Ivan Meštrović). U lipnju 1930. Radauš diplomira kiparstvo i ujesen putuje u Pariz. Socijalno osjetljiv i angažiran, Radauš se 1932. aktivno uključuje u rad Udruženja umjetnika Zemlja, što će se dalekosežno odraziti na njegov daljnji umjetnički razvoj. Od 1940. do 1943. radi kao nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu. Po završetku Drugog svjetskog rata u kojem je aktivno sudjelovao, Radauš postaje dio vladajuće nomenklature s pripadajućim ulogama i dužnostima: 1945. je imenovan profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (od 1954. do 1956. te od 1960. do 1962. bio je njen rektor, a 1963. dekan). Godine 1947. postaje redovni član JAZU; iste godine dodijeljen mu je naslov majstora – kipara te rukovodi novosagrađenom Majstorskom radionicom za kiparstvo na Zmajevcu u Zagrebu. 24. travnja 1975. u svom kabinetu na Zmajevcu počinio je samoubojstvo pucavši si pištoljem u srce. Sve okolnosti suicida nisu u potpunosti razjašnjene, što je uzrokovalo raznolike interpretacije i sumnje oko Radauševa samoubojstva koje traju i danas.




VLAHO BUKOVAC

IZ PRIVATNIH ZBIRKI 

Izložba povodom stošezdesete obljetnice slikareva rođenja

12.11. - 27.12.2015.

Kustosica izložbe: mr.sc. Vesna Delić Gozze


Portret Iva Vojnovića, Prag, 1918.

Izložba povodom stošezdesete obljetnice rođenja jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara, začetnika i glavnog predstavnika hrvatske moderne, Vlaha Bukovca na kojoj supredstavljena djela iz privatnih zbirki, rijetko kada dostupna očima javnosti, otvorena je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u četvrtak, 12. studenoga. 


Patricijka II (Toaleta Atenjanke), Pariz, 1890.
 


Djevojka riđe kose, između 1908. i 1913.

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze ovako je u katalogu između ostaloga opisala izložbu: „O stotinušezdeset godina od rođenja velikoga slikara i izuzetnoga portretiste ova je izložba u svojem sažetom pregledu, kompendij stvaralačkoga Bukovčeva puta i to primjerima koji su pronašli povlaštena mjesta u privatnim zbirkama svojih vlasnika. Te zbirke kao čuvarice vrednota, sadrže mnoge od iznimnih Bukovčevih djela i time postaju mjesta muzeja u malome.“

Za Bukovčev rad Delić Gozze zapisala je: „Autorova interpretativna pozicija pokazuje njegovo suvereno vladanje prenošenja vizualne pojavnosti pa portretirani zadržavaju vlastiti, puni psihološki integritet bez ustrajavanja na karakterističnim detaljima fizionomije (likovnim autorima počesto kao lakšim putem u portretiranju). Ali su na Bukovčevu slučaju portreti nositelji i slikareva približavanja, empatije prema fizičkom integritetu bez obzira na društvene i statusne utemeljenosti tih modela.“


Portret gospodina sa cigaretom, Pariz, 1890.

Igor Zidić, autor teksta u katalogu, ovako je opisao ovog velikog slikara i njegov rad: „Bukovac je, u neku ruku, bio slikar-kamera: sposoban na platno prenijeti i najsitnije pojedinosti slikanog lika – i u valjanim razmjerima – a opet i više od toga: bio je promatrač koji je lako spoznavao druga bića. Bez toga ne bi bio ono što nedvojbeno jest: najbolji naš majstor u tome žanru i jedan od najodličnijih europskih portretista svoga doba. (…)Samo u najranijim, amaterskim i mladenačkim portretima članova obitelji osjeća se stanovit napor oko postignuća sličnosti. Od trenutka kad debitira na Salonu 1882. godine njegov kist više nema problema s mimetičkim približavanjem modelu; od tada pa do kraja posvećuje se nevjerojatnom ležernošću i samopouzdanjem slikanju integralnih portreta koji i nisu drugo do naročito fin i nadasve kompleksan splet psihofizičkih značajki modelâ u slikarovim očima, iskustvu i duhu.“


Portret Iva Pitarevića, Duborvnik, 1891.

BIOGRAFIJA:
Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. u Cavtatu. 1874. u San Franciscu započinje njegovo „amatersko“ bavljenje slikarstvom te prve poduke iz slikanja. Uz pomoć dubrovačkog pjesnika Meda Pucića, 1877. odlazi u Pariz. Zahvaljujući maloj studiji Ruka biva primljen na École des Beaux Arts, u klasu profesora Cabanela. 1878. po prvi put izlaže na Pariškom Salonu. Sve do 1893., Bukovac na Salonu izlaže slike na temu Crnogorki, aktove i portrete. Veliki broj portreta ostavlja u Engleskoj gdje, od 1886., boravi u nekoliko navrata, zahvaljujući suradnji sa engleskim trgovcima umjetninama Vicars Brothers. Dolaskom u Zagreb 1893. postaje pokretač likovnih događaja te svojim utjecajem na cijelu generaciju mladih slikara sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske Moderne. 1896. većina tih umjetnika, s njim na čelu, izlaže na Milenijskoj izložbi u Pešti. 1897. potaknuo je mlade umjetnike na istupanje iz koncepcijski zastarjelog Društva umjetnosti i na osnivanje Društva hrvatskih umjetnika. 1898. u Umjetničkom paviljonu organizirali su veliku izložbu Hrvatski Salon. No, neposredno prije otvaranja izložbe, zbog kulminacije nesuglasica s Izidorom Kršnjavijem napušta Zagreb i vraća se u Cavtat gdje slika vedute i pejzaže Cavtata i dubrovačkog kraja, portrete obitelji i prijatelja. Za župnu crkvu sv. Nikole slika dioramu Kristov grob. U to vrijeme oslikao je i strop Bondinog teatra u Dubrovniku. 1900. izlagao je na Svjetskoj izložbi u Parizu, a 1901. po drugi put izlaže na venecijanskom Biennalu. 1902. odlazi u Beč gdje 1903. ima samostalnu izložbu. Za vrijeme boravka u Beču, Bukovcu stiže poziv iz Praga na upražnjeno mjesto izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti gdje provodi posljednjih dvadesetak godina života. Prvu samostalnu izložbu u Pragu imao je 1915. Za vrijeme rata piše autobiografsku knjigu Moj život, 1918. u Zagrebu. Umire 23. travnja 1922. u Pragu. Ispraćen je i pokopan u Cavtatu.

 


 

THE UFEMAT SERIES
ANABEL ZANZE
Izložba je ostvarena u suradnji sa UFEMAT a.s.b.l.

15.10. - 15.11.2015.

Kustosica izložbe: mr.sc. Vesna Delić Gozze

 


Ufemat Croatia III, ulje na platnu, 2015.

MARNIX VAN HOE:

Svake godine Ufemat (Europsko udruženje nacionalnih udruženja proizvođača i distributera građeviskog materijala) organizira kongres u nekom od poznatih europskih gradova. Proteklih godina gostovali smo u Bratislavi, Briselu, Kopenhagenu, Krakovu, Parizu, Valenciji, Veneciji i Beču.
Svake godine nastojimo da umjetnik iz zemlje domaćina sudjeluje u našem projektu. Tako smo imali zadovoljstvo surađivati s Alainom Bertrandom (Francuska), Mariom Keisner (Poljska), Griffoom (Belgija) i mnogima drugima. Ovaj put odlučili smo se surađivati sa umjetnicom Anabel Zanze. Istina je da umjetnost i biznis često ne idu zajedno, međutim suradnja s Anabel Zanze, koja nije ni mainstream niti figurativna umjetnica, nego, dapače slikarica konceptualnog izričaja, potvrđuje našu otvorenost prema novim umjetničkim praksama i izraženoj individualnosti umjetnika.
 

                                                               Ufemat Croatia II, ulje na platnu, 2015.

 ANABEL ZANZE:

Tri dana nakon otvorenja moje opsežne samostalne izložbe Citati u rodnome gradu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, u ponedjeljak 13. 4. izjutra (već sam se bila vratila u Zagreb) dobila sam poziv od gosp. Marnixa Van Hoea, generalnog tajnika Ufemat-a da umjetničkom akcijom doprinesem 57-oj Ufematovoj godišnjoj konferenciji u Dubrovniku u listopadu 2015. Preciznim riječima opisao mi je Ufematove ciljeve, mnogo toga našla sam i na web-stranici udruženja: arhitektura, osviješten odnos prema okolišu i unapređenje legislative u građevinskom biznisu ono su  o čemu Ufemat skrbi.

Odlučila sam, stoga, na svim slikama ispisivati tekstove iz područja arhitekture – npr. za sponzora Mapei povijesne činjenice o arhitekturi grada Milana i Italije; za JCB isječke iz Pevsnerove knjige The Englishness of English Art; na Wienerbergovoj slici nižu se imena znamenitih arhitekata XX. st; na Xelli se spominje industrijska revolucija i masovna gradnja željezničkih pruga diljem Europe; na Veluxovoj   problematika konstrukcije kuće; Fakrova slika u svojim tekstualnim krhotinama sučeljava pojmove moderne i postmoderne dok je Ufematova posvećena Bauhausu Waltera Gropiusa i drugih. Izborom boja podloge i različitih slova, poigravajući se vrstama fontova, različitim teksturama,  gustoćom proreda, ležernošću ili strogošću ispisa slovčanih znakova te drugim likovnim elementima pokušala sam održati  – možda u tome i uspjela – duh zajedništva u svakoj od slika.
 

                                                                  Ufemat Croatia IV, ulje na platnu, 2015.

IGOR ZIDIĆ:

Najpoznatije su ipak slikaričine gusto ispisane slike-stranice, koje predstavljaju teksturološke površine gdjekad uobičajenih, a kojiput i vrlo osebujnih, individualnih fontova i koje nose, uvijek u odlomcima, značajne tekstualne sadržaje/poruke: znamenitih strukovnih pisaca (teoretičara, povjesničara, kritičara) ili samih umjetnika (slikara, književnika). Slikarica vjeruje da se već samim prijepisom takvih ulomaka prenosi i određena pozitivna energija.

Razumije se da ni takve društveno i strukovno pozitivne tekstove kakvi su, uostalom, i svi oni u Ufemat Series projektu, ona ne ispisuje ponajprije zato da bi služili pojedinačnim ili grupnim čitanjima, odnosno da bi služili nekoj vrsti pojedinačne ili socijalne terapije. Ti su tekstovi, u biti, tekstovne – grafemske – slike: one emaniraju (s)likovnu energiju, a tekstualni su sadržaji tek dobar slikovni temelj, kao što je – za razliku od kliznog ili potopljenog zemljišta – dobro i čvrsto tlo ono na kojemu želimo graditi. Tekst, redovito, više otkriva njezine poticaje nego što obvezuje gledatelja, jer mu Anabel – bojom, likovima, fontovima, veličinama, odnosima tih elemenata, plasticitetom nanosa, specifičnim teksturama – prije svega nudi sliku, a specifičnost je slike da može biti, za razliku od teksta, u trenutku (hipu) percipirana. Taj cilj nije u nje nikad zanemaren.
 

                                                                         Ufemat Croatia VI, ulje na platnu, 2015.

BIOGRAFIJA
Anabel Zanze rođena je 1971. u Dubrovniku, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu (prirodoslovno-matematičkoga smjera). Godine 1991. upisala se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (Grafički odsjek) i diplomirala u klasi prof. Ante Kuduza 1996. Između 1998. i 2004. predavala je likovnu kulturu u osnovnoj školi Marina Držića u Dubrovniku. Od 2004. godine živi i radi u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). 
Izlagala je na dvadeset i tri samostalne izložbe (u najvažnijim hrvatskim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti) te većem broju skupnih izložbi. Njezina djela nalaze se u zbirkama: Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, Umjetničke galerije Dubrovnik, Gradskog muzeja Karlovac – Galerije Vjekoslav Karas, Zavičajnog muzeja grada Rovinja, Muzeja Široki Brijeg – Franjevačke galerije, Gradske knjižnice Juraj Šižgorić u Šibeniku i Hypo Group Alpe Adria u Zagrebu te u hrvatskim i stranim privatnim kolekcijama. Uvrštena je u značajnu knjigu Sandre Križić Roban Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas. Odgovornost slike u vrijeme nestrpljivog pogleda.

                                                                        Ufemat Croatia V, ulje na platnu, 2015.

 


 

Desire for Freedom: Dosije Bosna i Hercegovina

Gordana Anđelić Galić
Maja Bajević
Igor Bošnjak
Mladen Miljanović
Damir Nikšić
Nebojša Šerić-Šoba

10. listopada - 15. studenoga 2015.

Autorice izložbe: Ivana Udovičić i Maja Abdomerović


Igor Bošnjak, BHS, 2010., video 2’30’’

Izložba nastala u suradnji sa Umjetničkom galerijom BiH naziva Desire for Freedom: Dosije Bosna i Hercegovina otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu, 10. listopada. 
Autorice izložbe su Ivana Udovičić i Maja Abdomerović, a svojim umjetničkim video uradcima predstavit će se sljedeći izlagači: Gordana Anđelić Galić, Maja Bajević, Igor Bošnjak, Mladen Miljanović, Damir Nikšić i Nebojša Šerić-Šoba.


Maja Bajević, HOW DO YOU WANT TO BE GOVERNED AFTER RAŠA TODOSIJEVIĆ „WAS IST KUNST”, 1976., 2009. video 10’35’’

 


Mladen Miljanović, DOBRODOŠLI, 2006. instalacija, konopac, stolica

Izložba Desire for Freedom: Dosije Bosna i Hercegovina bavi se pitanjem nacionalnog identiteta i svih sloboda koje taj identitet (ili identiteti) uskraćuje, ograničava ili rijetko, daje. Sastoji se iz dva segmenta koji na prvi pogled djeluju nepovezano, ali kada se priča iz koje je satkan “dosije“ pogleda u cjelini, lako se uspostavlja uzročno posljedična veza. 
Ova je izložba neugodni pokazatelj stanja bosanskohercegovačkog društva u kojem nacionalno ima status vitalnog, sve individualne slobode odbačene su u ime kolektiva. Kao takva, ova je izložba možda i najtočniji način predstavljanja susjedne države.


Gordana Anđelić Galić, MANTRA, 2006., video performans 5’12’’

Izložba je nastala na poziv kustosa (Monika Flacke, Henry Meyeric Hughes i Ulrike Schmiegelt) velikog europskog izložbenog projekta Desire for Freedom: umjetnost u Evropi nakon 1945, koji je započeo u listopadu 2012. godine, a čiji je nosilac Deutsches Historisches Museum iz Berlina. Tim kustosa došao je u  Umjetničku galeriju BiH u jesen 2011. godine, upravo u trenutku kada je ova institucija zatvorila svoja vrata, jer su ostali bez uprave i više nisu bili u mogućnosti nesmetano obavljati svoju djelatnost. Poziv za partnersku suradnju u projektu ubrzo se pretvorio u inicijativu da se pomogne i podrži institucija i kustosi i tako je Umjetnička galerija BiH dobila priliku postati dio ove europske priče i u Sarajevu organizirati jedan od pratećih programa projekta. Izložba je predstavljena u Sarajevu u svibanju 2014. godine i uz nju su organizirana predavanja i razgovor na temu nacionalnih mitova i nacionalnih identita u kontekstu Europe, na kojem su predavači bili  prof. dr. Monika Flacke iz Njemačke, Henry Meyeric Hughes iz Velike Britanije i prof.dr. Besim Spahić iz BiH.


Nebojša Šerić Šoba, ISPOD SVIH TIH ZASTAVA, 1998.


BIOGRAFIJE:

GORDANA ANĐELIĆ GALIĆ

Rođena u Mostaru (BiH) 1949. godine.
Diplomirala 1975. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za historiju, i 1988. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek slikarstva, na kojoj pohađa postdip-lomski studij. Izlagala na više samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Za svoje radove je više puta nagrađivana. Živi i radi u Sarajevu.
Odabrane izložbe:
Prostorna instalacija i intervencija, Elektrana “Hiseta,” Sarajevo, 1999., 48th Bijenale u Veneciji, Italijanski paviljon/Program ORESTE, Venecija, Italija, 1999., UNDER CONSTRUCTION, SCCA-Sara-jevo Treća godišnja izložba, Fasada Umjetničke galerije BiH, 1999., XXI Aleksandrijsko bijenale, Egipat, 2001., European Contemporary Art. The Art of the Balkan Countries, State Museum of Contemporary Art, Solun, Grčka, 2001., U tranziciji, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo, 2004. Pas-sage d`Europe, Saint-Etienne, Francuska, 2007., 48th Oktobarski salon, Beograd, Srbija, 2008., Micro-narratives, Contemporary Art Museum, Saint-Etienne, Francuska, 2008., SpaPort, Interna-tional contemporary art exhibition, Banja Luka, BiH, 2009/2010., Transitland, Berlin, Budapešta, Madrid, Trst, 2009. Gender check, MUMOK Museum Moderner Kunst Stiftung Ludwig, Beč, Aus-trija, 2010., Gender check, Zacheta Gallery, Varšava, Poljska, 2010., Fatamorgana, Uyghur yurt, Pustinja Gobi, Kina, 2010., “Nomadic party”, ARKO Art Center, Seoul, Južna Koreja, 2011., Bosnia and Herzegovina Searching for Lost Identity, P-74 Center and Gallery, Ljubljana. 2011., Washing, /video performance/, Mostar, kustori AbArt Mostar, 2012., Dowry/Miraz, MSUM Ljubljana, Tri-este Contamporanea, CZKDC. Beograd, Collegium artisticum, Sarajevo, 2013.

MAJA BAJEVIĆ

Rođena u Sarajevu 1967. godine.
Njeni radovi, performativni na mnoge načine, kreću se od videa, instalacija, performansa i zvuka do teksta, ručnog rada, crteža, printa, mehanike I fotografije.
Učestvovala je na nekim od najznačajnijih izložbi devedesetih I dvijehiljaditih godina, kao što su Manifesta (2000), Documenta (2007) i Bijenala u Istanbulu (2001) and Bijenale u Veneciji (2003). Samostalno je izlagala u PS1, MoMA, New York (2004); Moderna Museet, Štoklholm (2005); Fondazione Bevilacqua La Masa, Venecija (2008); Reina Sofia, Madrid (2011); DAAD gallery, Ber-lin (2012), The James gallery, CUNY, New York, (2012 / 2013)
Boravila je na vise rezidencijalnih programa: Collegium Helveticum u Cirihu (2001); DAAD resi-dency u Berlinu (2007) I IASPIS residency, Štokholm (2009). Predavala je na master studiju na l’Ecole Nationale des Beaux-Arts u Lionu (2001); na Università luav di Venezia, u Veneciji
(2004 – 2008); na master studiju na Bauhaus university, Weimar, Njemačka (2010). Živi i radi u Sarajevu.

IGOR BOŠNJAK
Rođen 1981, godine u Sarajevu.
Bavi se uglavnom filmom, videom, instalacijom i fotografijom. Takođe radi kao kustor i teoretičar. 2005. godine je završio Akademiju vizuelnih umjetnosti, Odsjek za slikarstvo u Trebinju. Osnivač je i kustos međunarodnog projekta namaTREba koji postoji od 2006. godine. Završio je interdisci-plinarne studije, odsjek Teorija umetnosti i medija, na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Trenutno radi kao asistent na Akademiji vizuelnih umjetnosti u Trebinju.

MLADEN MILJANOVIĆ

Rođen 1981. godine u Zenici.
Diplomirao je 2006. na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, odsjek za slikarstvo. Radi kao asistent na predmetima Intermedijalna istraživanja i Teorija prostora na Akademiji umjetnosti u Banja Luci. Dobitnik je nagrade Zvono 2007. godine Centra za savremenu umjetnost Sarajevo. Učesnik je više grupnih izložbi i radionica u zemlji i inostranstvu.
Odabrane samostalne izložbe:
“Vrt uživanja”, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo (BiH), 2014; “Vrt uživanja” Muzej savremene umjetnosti RS, Banja Luka (BiH), 2014; “Vrt uživanja” 55. Venecijansko bijenale, BiH paviljon u Palazzo Malipiero, Venecija (Italija), 2013; “Show Where it Hurts With Your Hand” Atelje DADO, Cetinje (Crna Gora), 2013; “Good Night - State of Body” MC gallery, New York (USA), 2013; “Good Night - State of Body” A+A gallery, Venecija (Italija), 2012; “Indigo Power” Galerija Marin, Umag (Hrvatska), 2012; “Good Night - State of Body” HDLU (New media gallery), Zagreb (Hrvatska), 2012; “Taxi to Berlin“, Antje Wachs gallery, Berlin (Njemačka), 2011; “Museum Service”, MUMOK, Museum Modern Kunst Stiftung Ludwig Beč, (Austrija), 2010; “Sarajevo Service”, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo (BiH), 2010; “KILL“ rad u javnom prostoru, Le mur Saint Martin, Pariz (Fran-cuska), 2010; “Occupational therapy”, Center in galerija P74, Ljubljana (Slovenija), 2009; “Holiday of discomfort “, Antje Wachs gallery, Berlin (Njemačka), 2009; “Sit-no from I serve art “, Galerija Duplex, Sarajevo (BiH), 2009; “Okupaciona terapija”, Muzej savremene umjetnosti RS, Banja Luka (BiH), 2008/09; “I serve art” Umjetnička galerija BiH, Sarajevo (BiH), 2008; “Occupo”, Neue Gal-erie Graz, Graz (Austrija), 2007; “Relations”, FABRIK culture – Hegenheim (France), 2007; “I serve art” bivša kasarna Vrbas, Banja Luka (BiH), 2007.

DAMIR NIKŠIĆ

Rođen u Brezovom polju kod Brčkog (BiH) 1970. godine.
Studirao je na likovnim akademijama u Sarajevu, Milanu i Bologni, a diplomirao je 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za slikarstvo. U periodu 2000-2004. godine studirao je na postdiplomskom studiju na University of Arizona, SAD. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 2003. godine. Magistrirao je 2004. godine iz likovnih umjetnosti i historije umjetnosti. Predavao je na Northwestern Univerzitetu u Evanstonu kod Chicaga, SAD. Bio je član grupe Max-umin. Živi i radi u Sarajevu.

NEBOJŠA ŠERIĆ SHOBA

Rođen 1968. u Sarajevu.
Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1989 – 1992. 1999. je preselio u Amsterdam gdje je na Rijksakademie pohađao, internacionalni dvogodišnji rezdencijalni program.
Izlagao je u muzejima i galerijama širom svijeta, među kojima su Musee d’Art Moderne de la Ville, Pariz; Jeude Paume, Pariz, Francuska; Kunsthalle Bern, Bern, Švicarska; Museum moderner Kunst Stiftung Ludwig, Beč, Austrija; Deutsches Hygiene Museum, Dresden, Kunstmuseum Bochum, Njemačka; De Appel, Amsterdam, Holandija; Moderna Museet, Štokholm, Švedska; Creative Time, New York City; Exit Art, New York City, Dumbo Arts Center, New York City; National Gallery of Victoria, Melbourne, Australija; 50 Venecijansko bijenale (2003), Venecija, Italija; MASS MoCA, North Adams, MA, and P.S. 1, New York City.
Živi i radi u New Yorku.

 


 

FRANKOVIĆ I FRANKOVIĆ

JADRAN DADO FRANKOVIĆ & ORSAT FRANKOVIĆ

19.9. - 8.11.2015. - IZLOŽBA JADRANA DADA FRANKOVIĆA U GALERIJI DULČIĆ MASLE PULITIKA

19.9. - 27.12.2015. - IZLOŽBA ORSATA FRANKOVIĆA U ATELIJERU PULITIKA

Galerija Dulčić Masle Pulitika & Atelijer Pulitika

Autor izložbe: Andrija Seifried


Orsat Frankovic, Konzerva plakat

 

Zajednička izložba oca i sina pod nazivom Franković i Franković, dizajnera i slikara Jadrana Dada Frankovića postavljena u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i grafičkog dizajnera Orsata Frankovića postavljena u Atelijeru Pulitika otvorena je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u subotu, 19. rujna.


Jadran Dado Franković, Ivanjske vatre


Autor izložbe, Andrija Seifried ovako je u katalogu opisao izložbu umjetnika Jadrana Dada Frankovića postavljenu u Galeriji Dulčić Masle Pulitika: „Dadova neosporna želja u ovom izloženom ciklusu veže jedna te ista ideja, ideja „vrlog novog svijeta“. Neosporno je da umjetnika vodi potreba i želja da ide mimo pravila i kanona, a s druge strane diktata i mimo svih nametnutih mu ograničenja. Možda i nehotice, Dado se hvata grada kao pozornice začudnih prizora i neobičnih odnosa prošlosti i sadašnjosti.“
 

                                                                Jadran Dado Franković, Rajski vrt


Vesna Delić Gozze, autorica teksta u katalogu, za Orsata Frankovića u katalogu je zapisala: „Kao što je to uvijek na djelu s primijenjemom umjetnošću, autorsko sravnjivanje i priljubljivanje sa svojim predloškom, ovdje grafičkim pojašnjavanjem predloška i plakatnim oglašavanjem, tako Orsat Franković svojim dosjetljivim vizualnim rješenjima u najboljoj maniri svjetskih rješenja plasiranih u švicarskom mjesečniku Graphis postiže interpretaciju spartanske čistoće pune informacije.“ Dok je za slikarstvo Dada Frankovića u katalogu zapisala: „Drukčiji je pristup ljudskoj figuri u kombiniranim tehnikama slikara Jadrana Frankovića. Poneka ironična interpretacija toga motiva, kao u slici zaštitnice grada Blaženka (2015.), ne priječi autora da se u figuraciji obraća konkretnoj osobi, personaliziranoj i kada ima atribute mehaničke lutke kao u Nevjesti (2010).“


Orsat Franković, 53. DLJI, 2002.


Autor teksta u katalogu, Dejan Kršić, za izložbeni ciklus Orsata Frankovića je zapisao: “Ono što se i na ovoj, opsegom relativno maloj, izložbi jasno vidi je širina interesa i opseg rada: od velikih zadataka za komercijalne naručitelje, kompleksnih vizualnih identiteta koji uključuju modularne festivalske plakate koji zauzimaju čitava tradicionalna oglasna mjesta, preko konceptualno pročišćenih plakata za manje projekte naručitelja iz područja kulture (Kazalište slijepih i slabovidnih Novi Život, HDLU…), do samoiniciranih radova, onih gotovo na nivou ilustracije u kojima autor koristi medij dizajna kako bi vizualno izrazio neku ideju (Adam i Eva), ili onih gdje progovara jezikom dizajna kako bi ukazao na neka društvena pitanja i aktualne probleme (Euforija, 2008. Familyset – povodom tzv. referenduma o braku, 2013.).”


Biografije:

Jadran Dado Franković rođen je 1950. godine u Dubrovniku. Prva likovna iskustva stječe uz osnovnoškolskog profesora likovnog odgoja Antuna Maslu. U Dubrovniku završava Srednju pomorsku školu, te odlazi u Split gdje studira na Višoj ekonomskoj školi. Većinu svog radnog vijeka radi kao dizajner “opće prakse” baveći se opremom interijera i grafičkim dizajnom. Od 1985. radi kao korporativni dizajner u Dubrovkinji. Autor je niza vizualnih identiteta, plakata za izložbe i kazališne predstave Kazališta Marina Držića i Studentskog teatra Lero. Realizirao je i niz zapaženih kazališnih scenografija i postava izložbi. Osamdesetih godina radio je kao grafički urednik omladinskog lista Laus. Slikarstvom se bavi od najranijih dana, a samostalno izlaže u Dubrovniku 1971., 1972., 1973., 1974., 1975., 1977. i 1983., u Dusseldorfu 1977. (s Josipom Škerljem), u Novom Sadu 1988., u Subotici 1989., te u Ljubljani 1992. Grupno je izlagao u Dubrovniku, Malom Lošinju, Skoplju, Dusseldorfu, Sarajevu, Banja Luci, Beogradu i Novom Sadu. Sudjelovao je u Likovno ekološkoj koloniji Bardača.


Orsat Franković rođen je 1971. godine u Dubrovniku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1995. godine na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao 1997. na Royal College of Art u Londonu. Grafičkim dizajnom profesionalno se bavi još od studentskih dana. Od 2001. kreativno vodi studio Laboratorium kojeg je i suosnivač, a 2012. godine samostalno osniva i od onda vodi studio Flomaster. Dobitnik je mnogobrojnih domaćih i međunarodnih priznanja: Icograda Excellence Award, AICA Award, European Design Award, Premio Asiago per l’arte philatelica, Red Dot, iF-Communication Award, Priznanje Art Directors Cluba NY, Perfect 10 Award, MIAF Gold, Good Design Award, London International Award, ZGRAF Grand Prix… Radovi su mu objavljivani u nizu međunarodnih publikacija: Eye, Creative Review, ID, Novum, Print, How, Graphis, +Design, Communication Arts... Izlagao je u Zagrebu, Dubrovniku, Rovinju, Londonu, Torinu... Autor je niza zapaženih dizajnerskih rješenja, vizualnih identiteta, plakata, kataloga, monografija, časopisa i pakiranja za najrazličitije naručitelje kao i 150 poštanskih maraka za pošte Hrvatske, Belgije, te Bosne i Hercegovine.

 


 

ROMANO CAGNONI

“Križanja CROSSROADS Crocevie _ Dubrovnik & Croatia”

15.8. - 15.9.2015.

Autorica izložbe: Ivana Hladilo Orsoni


Dubrovnik, Stradun 1991.

“Križanja CROSSROADS Crocevie _ Dubrovnik & Croatia” je putujuća izložba Romana Cagnonija koja po prvi put na jednom mjestu izlaže fotografije Dubrovnika i Hrvatske koje je napravio 1991/1992. godine koristeći aparat velikog formata - 'banco ottico'. 
Romano Cagnoni, jedan od svjetski najpoznatijih živućih fotoreportera koji više od pola stoljeća svojim radom zabilježuje povijest čovječanstva, dolazi u Hrvatsku i Dubrovnik krajem 1991. kako bi na jedinstven način zabilježio razaranje kulturne baštine.


Excelsior

Zahtjevna tehnika fotografiranja koju ovom prilikom koristi omogućuje veliku preciznost: kontrolu perspektive, kovergentnih linija te inklinacija, dok veliki negativ ostvaruje visoku definiciju fotografija. Kompozicije križanja, razaranja i ljepote, na tehnički savršenim fotografijama stvaraju iznenađujući efekt koji izlazi izvan okvira objektiva i dodiruju nas snažno.     

Upravo fotografiranje velikim formatom izdvaja Cagnonija izvan klasičnog fotoreporterstva i ostvaruje kao bezvremenskog umjetnika fotografije koji potvrđuje svoju posebnost u zabilježavanju stvarnosti.      


Ispred Kneževa Dvora

BIOGRAFIJA:
Romano Cagnoni je međunarodni nagrađivani fotograf, poznat kao jedan od najistaknutijih fotografa 20. stoljeća. Profesionalnu karijeru započinje u Londonu 1958. odakle živi kao protagonist veliku sezonu međunarodnog fotoreporterstva, imajući svoje fotografije na naslovnicama najznačajnijih časopisa Europe i USA poput Life, Time Magazine, Newsweek. 
Poznat po svom dokumentarnom radu ratom zaraćenih područja i internacionalnih konflikta oko svijeta. Cagnoni i danas sa svojim fotografijama nudi onu potrebnu pauzu za razmišljanje, trenutka savjesti, povijesnih situacija koje riskiraju svoj nestanak u brzini i prevelikoj količini medijske vizualne konzumacije.



 

TRANSCENDENCIJE

LADA VLAINIĆ

7. kolovoza - 4. listopada 2015.

Kustosica izložbe: mr. sc. Vesna Delić Gozze, prof.

Izložba crteža i akrilika na platnu pod nazivom Transcendencije, međunarodno nagrađene umjetnice, Lade Vlainić otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u petak, 7. kolovoza. Međunarodna potvrda visoke razine umjetničkog djelovanja ove zanimljive umjetnice došla je dodjelom nagrade za izloženi rad na 7th International Biennial of Drawing Pilsen 2010. godine.
Lada Vlainić premijerno je predstavljena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik sveobuhvatnim odabirom i to serijom pretežito monokromnih slika i crteža sugestivnog linearnog izraza. U svojim apstraktnim kompozicijama izražava se u tehnici akrila, akvarela, olovke i ugljena.  


EM18

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze ovako je u katalogu između ostaloga opisala umjetničin rad: „Grafizam crno-bijelih odnosa iz crteža sastavljenih od prepoznatljivih dijelova kablova i elektro-instalacija stvara ritam pretežito uglatih uzoraka koji vlastitom logikom variraju sustave mreže dijagrama. Autoričinim odabirom odsječka viđenoga, “prepleti” se pretvaraju u mustre neke umekšane verzije grafikona, u crtovlja od paralelnih linija i notnih zapisa ponekad i zakrivljenih linija vodiča vlastitih putanja.“
„Kadriranje dijelova mrežastih struktura, crne linije koje se pružaju bjelinom podloge u različitim smjerovima, križaju se ili tek dodiruju, odraz su unutarnjih stvaralačkih procesa i smjerova.Važno je podsjetiti da autorica repertoar svojih mrežastih kompozicija temelji na realnim odnosima, zabilježenim fotografijama, a njihova interpretacija varira u zavisnosti od tehnike prijenosa na platno ili papir“, zapisao je u katalogu jedan od autora tekstova, Ivan Doroghy,  profesor na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Povjesničar umjetnosti Mladen Lučić za akrilike Lade Vlainić u katalogu je zapisao: „U akrilicima na platnu srednjih formata koristi svojevrsni hiperrealistički postupak vjerno prenoseći fotografirani detalj na platno. Ovdje se radi o izvjesnom redukcionizmu koji se ponajprije manifestira odsustvom boje (slike su crno–bijele s diskretno sivkastim toniranjem), ali i naglašeno snažnim impostiranjem tramvajske žice koja na neutralnoj, bolje reći nikakvoj pozadini, ostaje lebdjeti kao jedini subjekt slike.“


EK3

Biografija:

Slikarica i grafička dizajnerica, Lada Vlainić rođena je u Splitu 1963. godine, a diplomirala na Fakultetu građevinskih znanosti u Zagrebu. Dugogodišnji je član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog dizajnerskog društva i Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Svoje je radove, osim u Hrvatskoj izlagala i u Češkoj, Njemačkoj, Slovačkoj i Poljskoj.


 

IVAN POSAVEC (1951.)


LICE OBASJANO MJESEČINOM

3.7. - 13.8.2015.

Kustosica: mr. sc. Vesna Delić Gozze


Pozdrav iz Dužice

Izložba intrigantnog fotografa Ivana Posavca, koja je podijeljena u dvije tematski odvojene cjeline, u Galeriji Dulčić Masle Pulitika naziva Lice obasjano mjesečinom, a u Atelijeru Pulitika Fotografova mjera stvari u Galeriji Dulčić Masle Pulitika mogla se pogledati do 13. kolovoza, dok se izložba postavljena u Atelijeru Pulitika može pogledati do 15. rujna 2015. godine.


Zagreb 29.08.2008.


Čuvaj moju tajnu 17. 03. 2015.

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze ovako je opisala fotografov stil: „Stvaralački opus Ivana Posavca sinonim je za fotografski neponovljivi standard životnosti motiva i kompozicijske mjere određene urođenom estetikom kadra koja se baš nikada ne pretvara u ispraznu larpurlartizaciju. Svojom osjetljivošću za motiv, empatijom prema objektu snimanja fotoaparatom, Posavec postaje nezamjenjivi odvjetnik onih ispred fotografskog objektiva koji se ne mogu čuti i toga što je bilo. Zabilježeni Posavčev trenutak sretni je cartierbressonovski nezamjenjivi trenutak istovjetnosti između njegova ostvarenja iz spoja životnih okolnosti i fotografove odluke “na akciju”.“


Zagreb 21. 04. 2009.

Biografija:

Ivan Posavec je jedan od najistaknutijih fotografa srednje generacije, koji je u fotografiji razvio poseban, izrazito poetičan izričaj. Rođen je 1951. u Dužici pokraj Siska. Godine 1969. dolazi na studij veterine u Zagreb, koji prekida 1974. kao apsolvent, da bi se posvetio fotografiji. Diplomira 1980. filmsko snimanje u klasi prof. Nikole Tanhofera na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, a 1984. magistrira fotografiju kod prof. Dragoljuba Kažića na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. Radove su mu otkupili Muzej suvremene umjetnosti i Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu te Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Dobitnik je nagrade «Tošo Dabac» 1992., a 2003. Nagrade grada Zagreba te još pedesetak drugih nagrada. S kolegom Mijom Vesovićem 1979. osniva grupu MO. Član je ULUPUH-a, a već trideset godina bavi se novinskom fotografijom.


Murter 30. 06. 2013.




JOSIP LALIĆ (1867. – 1953.)

DUBROVAČKO RAZDOBLJE

7.6. - 30.6.2015.

Kustosice: dr.sc. Rozana Vojvoda
                    dr.sc. Sanja Žaja Vrbica


Škver u Lapadu

Izložba obrađuje dubrovačko razdoblje Josipa Lalića, splitskog slikara školovanog u Veneciji , vrijeme od 1902. do 1919. godine u kojem ostvaruje vrhunac svog opusa. Izložena djela su u vlasništvu Umjetničke galerije Dubrovnik, Zbirke Dubrovačke biskupije, Samostana Sigurata, Zavičajnog muzeja Konavala, Kulturno-povijesnog muzeja iz Dubrovnika i brojnih privatnih zbirki iz Dubrovnika i Splita. 


Stari put iza Grada

Analizirajući djela sačuvana u dubrovačkim zbirkama uočava se nekoliko tematskih grupa: sakralna djela, vedute i žanr - scene s dubrovačkih ulica, alegorija Milosrđa u luneti bočnog ulaza u Knežev dvor, uz jedno djelo nadahnuto narodnom predajom prema programu grupe Medulić, gdje je aktivan od osnutka 1908. g. do posljednje izložbe 1919. g. Veliki broj sačuvanih djela figura u narodnim nošnjama zasigurno su svojevrstan priklon tržištu slika sklonom scenama života s ulica nepoznatih gradova, jer naši krajevi za brojne strane posjetitelje početkom 20. stoljeća još uvijek imaju predznak egzotičnih dijelova Europe.


Put od Pila

U intimno intoniranim dubrovačkim pejzažima i vedutama, Lalić zapravo ostvaruje svoje najbolje rezultate u vlastitoj inačici impresionizma, koja se očituje u načinu komponiranja s neočekivanim presijecanjima prikazanog rubovima kadra (osobito u prikazima mediteranskog raslinja), slobodnom potezu kistom, svijetloj paleti i vraćanju istom motivu u različitim godišnjim dobima ili različitim dobima dana (Put od Pila, Sveti Jakov). Slikajući na malim formatima, često ne na platnu već na kartonskim podlogama predjele Gruža, Lapada, fragmente prirode, Lalić istražuje svjetlosne senzacije i zapravo se tek u ovim melankoličnim prizorima pokazuje stvarna finoća slikareve prirode. Pejzažima i vedutama, Josip Lalić se pozicionira u uistinu nepravedno zapostavljenog slikara, koji je svojim pogledom došljaka, stranca, ispisao jedno zanimljivo poglavlje u razvoju dubrovačke likovne misli.


Sveti Jakov


Procesija

BIOGRAFIJA:
Josip Lalić rođen je 13. rujna 1867., u Splitu, u dobrostojećoj građanskoj obitelji. Od 
1887. – 1893. studira na  Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji (profesori Alessandri, D’Andrea, Molmenti). Oko 1896. godine seli se u Milano gdje jedno vrijeme radi za izdavačku kuću Vallardi na izradi crteža i akvarela za tiskana djela. Nakon Milana, seli se u Pariz gdje radi djela sakralne tematike i portrete. Ženi se slikaricom Elisom Duramani, a 1901. godine vraća se u Split.
U travnju 1901. godine, zajedno s Emanuelom Vidovićem predstavlja se splitskoj publici u foajeu splitskog narodnog kazališta. Najvjerojatnije se već oko 1902. godine seli u Dubrovnik, jer 1903. godine ima prvu narudžbu jednog sakralnog djela – „Pokopanja u grob” za crkvu sv. Vlaha. 1907. godine ima dvije javne narudžbe, izradu alegorije „Milosrđa” u gotičkoj luneti bočnog ulaza Kneževog dvora i izradu slike sv. Vlaha za pučku kuhinju u Dubrovniku. Radi niz prizora ljudi u narodnim nošnjama u gradskom ambijentu te lirski intonirane i impresionistički rađene vedute i pejzaže Dubrovnika. Izlagao je s umjetničkim udruženjima Medulić i Lada. U Dubrovniku se zadržava sve do 1919. godine, a potom seli u Rim, gdje u umjetničkim atelierima vile Strohl-Fern dočekuje starost slikajući, ali sve manje izlažući. Godine 1928. Nacionalna Galerija moderne umjetnosti u Rimu otkupila je četrnaest Lalićevih djela. Umire u Rimu 13. veljače 1953. godine.



Hotel Lapad




SUVREMENA JAPANSKA GRAFIKA

32 GRAFIČKA UMJETNIKA


Seiko Kawachi

Posjetitelji će imati priliku vidjeti odabir čak 32 naistaknutija predstavnika japanske suvremene grafike, a koji je na poticaj Umjetničke galerije Dubrovnik, odnosno kustosice izložbe, Vesne Delić Gozze koja je predložila ovaj projekt, obavio uz dogovore sa japanskim autorima, slovenski grafičar Leon Zakrajšek,  i sam  japanski student i jedan od rijetkih »stranaca« koji je dobio mogućnost kao stipendista japanske vlade ući u relativno zatvoreni i odabrani krug japanske grafike. Selekcija je napravljena  i u dogovoru sa  prof. Harumijem Sonoyamom  koji je danas jedan od vodećih litografa u svijetu, i profesor Leona Zakrajšeka  u razdoblju 1997. -1998. 
Ovakav odabir i u ovakvom obimu rijetko je viđeni projekt u Europi. Većina izlagača članovi su glasovitog JPA, Japan Print Association – Japanskog grafičkog udruženja, a nekolicina su nezavisni članovi moderne japanske grafike. Svim je autorima zajednički univerzalan i neponovljiv originalni duktus i savršenstvo grafičke tehnike, koja udružuje  bogatu tradiciju japanske grafike od vremena Ukiyo-e grafike, preko Sosaku grafike sve do danas. Kombinacija drevnoga i modernog udruživanja japanskih tehnika i kombinacija više tehnika u jedan jezik, kod ovih autora polučio je vrhunskim djelima, jedinstvenim jezikom i porukama koje su  japanski pogled na prirodu i tradiciju izražen u mediju grafike; rezultat je jedinstveni i prepoznatljiv likovni jezik. Izložba će predstavljati uz izuzetnu umjetničku kvalitetu i primjer kombinacije tradicionalnoga i modernog umjetničkog jezika, potom i didaktički primjer kvalitete u grafičkom jeziku.


Tomoko Baba

Autori će na izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik biti zastupljeni svaki sa po dva rada, a oni su sljedeći: 
Junji AMANO, Yoshito ARICHI, Tomoko BABA, Ryuta ENDO, Hiroko FURUYA, Fuki HAMADA, Mitsuru HIRAKI, Ryoji IKEDA, Teruo ISOMI, Yuko IWAKIRI, Seiko KAWACHI, Keisei KOBAYASHI, Noriaki KONDOH, Hisashi KURACHI, Mayumi MORINO, Tetsuya NODA, Marie OKADA, Tadayoshi NAKABAYASHI, Atsuo SAKAZUME, Kuniko SATAKE, Teruyo SATO , Misako SHIMIZU, Harumi SONOYAMA, Hiroyuki SUZUKI, Toshiya SUZUKI, Toru TOHIGUCHI, Shu UENO, Kohei WAKATSUKI, Noriko YAGANISAWA, Nagisa YAGI, Ayomi YOSHIDA, Taisuke YUKI.


Harumi Sonoyama

Predsjednik Japan Print Association, Teruo Isomi, čiji su članovi većina izlagača, u uvodnom je govoru kataloga zapisao: „Kao dio svjetske baštine s velikom poviješću u 17. stoljeću, Dubrovnik je dobro znan u Japanu. Velika je čast imati priliku izložiti japanske moderne grafike u tako poviješću bogatom mjestu.“

„Japan Print Association, čiji su članovi većina izlagača na ovoj izložbi, organizacija je vodećih grafičkih umjetnika u našoj zemlji, a osnovana je 1931. godine. Trenutno imamo 254 počasna i redovita člana, kao i 173 pridružena člana, a od našeg osnivanja do danas uveli smo našu zemlju u „svijet grafika“ održavajući izložbe radova na javnim i drugim događanjima gotovo svake godine i upravo ova izložba grafika, na kojoj će sudjelovati umjetnici iz samog vrha naše organizacije pokazat će trenutno stanje modernih grafika u našoj zemlji.“, zapisao je u katalogu izložbe Tetsuo Miki, bivši direktor National Art Center, Tokyo.

Kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze ovako je između ostaloga u katalogu opisala japansku grafiku: „Gustoća značenja koja se otkriva u slojevima i čistoća izražavanja, prisutna je u području japanske grafike i kad se grafički otisak ne nalazi na Vashi ili drugom tradicionalnom papiru; preciznost je to nastala u uvažavanju trenutka i sugovornika, u usredotočenosti na prolaznu događajnost putem neponovljive vizualne interpretacije.“

Autorica teksta u katalogu Marina Majić, ovako je opisala izložbu: „Izbor iz japanske grafičke umjetnosti na izložbi nudi nam određenu homogenost pojma pod odrednicama tradicije, slobode izražavanja, htijenja umjetnika i stvaranja originalnog grafičkog djela. (...) U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik izložen je niz savršeno izvedenih originalnih grafičkih listova,
čije granice se neprekidno propituju u djelima izvanrednih umjetnika koji svojim radovima pokazuju kako je vrhunska grafika još uvijek uzbudljiv vizualni jezik današnjice.“

Slovenski grafičar i poznavatelj japanske suvremene grafike, Leon Zakrajšek ovako je u katalogu opisao tehnike japanske grafike: „Grafički jezik japanske umjetnosti je svjetski prepoznat po virtuoznosti duktusa, svojoj originalnosti poruke i vrhunskom savladavanju tehnika u kojima se autori izražavaju. Mnoge drevne i moderne tehnike koje se koriste u grafici razvili su baš japanski autori. Virtuoznost je plod više stoljeća razvijanja grafičkih tehnika i simbioza znanja drevnih cehova: drvorezaca, proizvodjača papira, kistova, pigmenata i orudja kojima se rade različite tehnike tiska i nakladnika koji su koordinirali rad.“


Ryuta Endo




CVIJETO BENVENUTOV JOB

METAFORA BESKRAJA

15.4.-4.6. 2015.

Kustosica: Petra Golušić


Dvorana sindikata, Cvijeto B. Job

Izložba umjetnika Cvijeta Benvenutova Joba pod nazivom Metafora beskraja na kojoj je predstavljen 71 crtež kao izbor djela iz obiteljske ostavštine i zbirke Državnog arhiva u Dubrovniku, nastalih krajem '50-tih i tijekom '60-ih godina otvorena je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika u srijedu, 15. travnja.


Bez naziva

Opus Ljudska galerija sadrži na stotine markantnih croquisa zabilježenih na papirima malih dimenzija iz različitih autorovih serija. S tek nekoliko linija Job ispisuje lica u en face-u, profilu i poluprofilu. Crteži su izvedeni na ready-made papirima kao što su primjerice letci propagandnih političkih parola, stvarajući maske ljudskog teatra.
U Jobovom likovnom djelu zastupljeni su i krajobrazi i vedute. „Utopijska tendencija estetske i humane promjene društva i svijeta odražava se u svakom njegovom radu. Sažet u bit, odmaknut u prostranstva, Job je uočavao i lakoću i težinu postojanja, dosljedno ostajući vjeran igri univerzalnog pogleda na zbilju.“, zapisala je autorica izložbe Petra Golušić.


Kazalište, viši činovnici kod režisera

BIOGRAFIJA 
Cvijeto Benvenutov Job rođen je 18. svibnja 1899. u Dubrovniku, gdje umire 31. kolovoza 1986. Opću pučku i građansku školu završava 1909. te upisuje Državnu realnu gimnaziju koju pohađa do 1918. Na Institutu za istočnoeuropsku povijest Sveučilišta u Beču 1929. doktorira s temom Rana povijest i povijest Dubrovnika do X. stoljeća. Po povratku u rodni grad radi na Realnoj gimnaziji, predaje povijest, francuski jezik, umjetnost, osnove filozofije… Njegov trud i rad na sređivanju i katalogiziranju knjiga u doba početaka Dubrovačke biblioteke, prije njezina otvaranja javnosti, zapažen je i pohvaljen. Jedno vrijeme sakuplja etnološko kulturno dobro, poslovice, narodne izreke i slično Dubrovnika i šire okolice, piše poeziju, crta i slika te biva uvijek društveno – kulturno aktivan građanin.



 

ANABEL ZANZE (1971.)

CITATI


Crni diptih (desni dio diptiha)_ulje na platnu_2013.

10. travnja - 31. svibnja 2015.

Kustosica izložbe: Petra Golušić


Crni diptih (lijevi dio diptiha)_ulje na platnu_2013.

Samostalna izložba suvremene slikarice, rodom iz Dubrovnika, Anabel Zanze pod nazivom Citati na kojoj je predstavljen prvi presjek njezina desetogodišnjeg rada na slovčanim slikama, botvorena je u petak, 10. travnja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. 
Preko sto djela podijeljeno je u sedam cjelina, Bijela soba, Crna soba, Soba Stranice, Soba parakinetičkih slika, Soba Vrste riječi, Soba Likovi i dvoličja te Soba Djelidba kvadrata i  izložak Knjiga, djelo koje tvori 98 sliko-crteža i koje kao da sublimira cijeli autoričin opus. Na izložbi će biti predstavljen i rani crtež List iz 1994. iz kojega se iščitavaju korijeni Zanzina izraza.


Fontovi V_ulje na platnu_2009.

Nada Beroš, autorica teksta kataloga, o Zanzinoj umjetnosti ističe: „Čitljivost, conditio sine qua non svake tipografije, povijesne kao i suvremene, upravo je ono što umjetnica dovodi u pitanje, tražeći od slike da preuzme druga značenja, funkcije i izazove. Za slikopisanje potrebna joj je psihofizička sprema, iznimna izdržljivost i višemjesečna disciplina ponavljanja istih pokreta na granici poniznosti, osobine koje su bez sumnje posjedovali i srednjovjekovni iluminatori i rubrikatori sa čijim poslom i umijećem često uspoređuju i njezin rad.“                                                                                                                                

Kustosica izložbe, Petra Golušić na ovaj način opisuje Zanzin rad: „Autoricu zanima bezgraničnost i bespredmetnost univerzalnoga; istost i različitost  – pisane riječi. Motiv se jednom negira, drugi put glorificira, a nadasve se podaje oku kao isječak onoga sadržaja iz kojega proistječe stvarajući novu slikovnu cjelinu. Sadržaj se ispisuje/oslikava, ali i poništava u oslobađanju od samoga sebe.“

„Nadam se, da naziv izložbe ‘Citati’ uspijeva iznijeti priželjkivanu napetost ambivalentnosti na kojoj se cijeli moj izričaj temelji. Jedan se pol te „citatnosti“ može iščitati u recikliranju pojedinih, bliskih mi, opusa ili djela majstora iz svijeta likovnih umjetnosti, drugi pol te „citatnosti“ pripada  području literature, likovne esejistike, rečenicama kojih dijelove na svoje slike upisujem.“; navodi Zanze o dubrovačkoj izložbi.  


seminatio_ulje na platnu_2014.

BIOGRAFIJA
Anabel Zanze rođena je 1971. u Dubrovniku, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Godine 1991. upisala se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (Grafički odsjek) i diplomirala 1996. Između 1998. i 2004. predavala je likovnu kulturu u osnovnoj školi Marina Držića u Dubrovniku. Od 2004. živi i radi u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagala je na 22 samostalne te većem broju skupnih izložbi. Njezina djela nalaze se u zbirkama Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, Gradskog muzeja Karlovac – Galerije Vjekoslav Karas, Muzeja Široki Brijeg – Franjevačke galerije, Gradske knjižnice Juraj Šižgorić u Šibeniku i Hypo Group Alpe Adria u Zagrebu te u hrvatskim i stranim privatnim kolekcijama. Uvrštena je u knjigu Sandre Križić Roban Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas. Odgovornost slike u vrijeme nestrpljivog pogleda.




ALEKSANDAR BEZINOVIĆ
MJESEC I ČELIK

6.3. – 10.4.2015.

Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda



Immortals (Lion of st. Marco)

U svom dosadašnjem radu, Aleksandar Bezinović predstavio se kao enigmatski slikar s motivikom koja računa sa fragmentiranom stvarnošću, nekim osobnim znakovljima i poretcima pojavnih stvari bliskim mehanizmima sna i poljima nadrealnog. Potraga za identitetom, ma što on značio, domene i opasnosti tehnologije, uloga umjetnosti i znanosti u svom sveukupnom razvoju  te naposljetku uloga čovjeka u konstelaciji svemira, velike su teme koje se naziru u odabranim motivima njegovih novih slika, ali bez pretenzija na odgovor i lišene bilo kakvog prizvuka patetičnosti.  Autor svojim stvaranjem očito pokušava odgonetnuti ili barem staviti u dijalog ono što nas zaokuplja, a što se opire analizi i bilo kakvoj vrsti konačnog odgovora. Naslanjajući se na tradiciju figurativnog slikarstva od njemačkog ekspresionizma, metafizičkog slikarstva, nadrealizma, pop-arta, nove slike i postkonceptualnog slikarstva, Bezinović u formalnom smislu koristi gotove šablone, riječi u konstruiranju značenjskog sloja slike, suodnose i reference na djela iz povijesti umjetnosti i stilska razdoblja (antika i renesansa možda otkrivaju i njegovo splitsko odrastanje i formiranje), ponekad čak ulazeći u polja groteske  te povremeno dodirujući kič kroz intelektualnu parodiju. U sprezi suprotnosti i jednakog intelektualnog i emocionalnog intenziteta, otvaraju nam se hibridni svjetovi autorovih slika, začudni i poetični u isti mah.


Immortals (st. Sebastian)

Biografija

Aleksandar Bezinović rođen je 16.5. 1975. godine u Splitu gdje završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn — odjel grafičkog dizajna.  1993. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1998. diplomira u klasi prof. Zlatka Kesera. Od 1998. do 2013. radi kao suradnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu na odjelu drvene polikromirane skulpture.  Surađuje na brojnim filmskim i kazališnim projektima kao autor, asistent i slikar scenografije, te radi kao ilustrator za magazine, storyboardove i whiteboard animacije.
Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj, Njemačkoj, Dubaiju, SAD. Živi i radi u Zagrebu. Član je HDLU i HZSU.

              Imperium (I-400)


 

NASTA ROJC (1883. - 1964.)

KRITIČKA RETROSPEKTIVA


Autoportret, 1915., Gradski muzej Bjelovar

AUTOR PROJEKTA:

Umjetnički paviljon

18. veljače - 5. travnja 2015.


Jahačica - autoportret, 1922., Vl. Moderna galerija, Umjetnina se nalazi u Uredu Predsjednika

Povjesničarka umjetnosti Ivanka Reberski, autorica koncepcije izložbe i izbora djela, ovako je u katalogu izložbe opisala Rojcino stvaralaštvo: „...umjetnička poetika Naste Rojc razvijala (se) isključivo na vlastitom iskustvu, usko povezana s njezinim emotivnim bićem i, što je bitno, da je to dobro slikarstvo. Slikarski vokabular i formu, koja ju je morfološki obilježila, duguje jedino samoj sebi. Malo je onih koji su tu individualnu komponentu njene inspirativne i izražajne strukture na pravi način uočili, iako je to itekako važan čimbenik njezina umjetničkog identiteta.“

Ravnateljica Umjetničkog paviljona u Zagrebu Jasminka Poklečki Stošić, kao autorica i kustosica izložbe naglašava: „...ovom kritičkom retrospektivom na kojoj su izložena ponajbolja djela ove, mora se priznati, velike slikarice – djela iz privatnih zbirki, djela iz nezaobilazne i iznimno važne zbirke dr.sc. Josipa Kovačića te djela iz hrvatskih muzeja, zatvorio se krug. A zatvaranjem kruga moguće je sagledavati Nastine slike kroz vrijeme, kroz razne faze, razne teme, motive i tehnike.“

Uz Ivanku Reberski, druga autorica teksta kataloga Leonida Kovač, na ovaj način opisuje poziciju autorice koja je bila ispred svog vremena: „...1928. godine kad osniva Klub likovnih umjetnica, Nasta Rojc slika Naše doba, sliku čija je nekonvencionalna slikarska forma i sociokritička žestina usporediva s djelima avangardnih umjetnika i umjetnica koji istodobno djeluju u weimarskoj Njemačkoj.“


Morski pejsaž, 1938., privatno vlasništvo

Nasta Rojc rođena je u Bjelovaru 1883. 1902. – 1904. studira u Beču slikarstvo na Kunstschule für Frauen und Mädchen. 1907. se upisuje na Frauen Academie u Münchenu.. 1908.-1912. ponovno je na umjetničkoj školi u Beču. 1913. priređuje prvu samostalnu izložbu u Salonu Ullrich u Zagrebu, a 1926. u Gieves Art Gallery u Londonu. 1927. – 1929. surađuje s Women's International Art Club iz Londona. Zastupa ideju o ravnopravnosti „muškog“ i „ženskog“ slikarstva. 1928. s nekolicinom umjetnica pokreće inicijativu osnivanja Kluba likovnih umjetnica. U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu priređuju Prvu izložbu Kluba likovnih umjetnica. 1930. – 1938.  razdoblje je brojnih grupnih izložbi, a 1938. priređuje samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. 1964. umire u Zagrebu.


Putnik, 1911., Vl. Moderna galerija


 

PERO ŠANTIĆ
Pažljiva kronika tišine

Autorica izložbe:Vesna Delić Gozze

20. prosinca 2014. - 1. ožujka 2015.


Svjetsko prvenstvo u nogometu, 2014.

Velika retrospektivna izložba pod nazivom Pažljiva kronika tišine dubrovačkog likovnog umjetnika Pera Šantića, prva izložba nakon 25 godina izbivanja s izložbene scene, ali s mnoštvom novih radova u međuvremenu, otvorena je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika u subotu, 20. prosinca 2014. godine u 12 sati u organizaciji Umjetničke galerije Dubrovnik.


Jugo,1984.

Autorica izložbe, Vesna Delić Gozze, ovako je između ostaloga, u katalogu izložbe opisala Šantićev rad: „Dok realistički pristup detalju u znatnom dijelu opusa Šantićevih slika nema povezanosti sa realizmom cjeline nego ga približava naturalizmu nadrealističkih dijelova, u njegovim crtežima kaligrafija kamene površine i primata seoskih motiva grubo tesanoga kamena putem preciznosti crteža perom prenosi se i na vjerni utisak cjelokupne predodžbe viđenoga (Šipak). Krš, zaseoci, kamene međe u Šantića nisu samo ograde i razdjelnice, one su skulptrirane cjeline sa vlastitim, kamenim bilom (Kamena vrata).“


Seoski motiv, 1993.

Dok je autorica teksta u izložbenom katalogu, Sonja Seferović, za umjetnika zapisala: „Šantić je naprosto jedinstveni poetski realist koji za beskrajno dugih šetnji po stazama i pejzažima Konavala i Dubrovačkog primorja otkriva ljepotu robusnih suhozidnih međa što poput čvrstog braniča štite nasade na skromnim čupercima zemlje hraniteljice. Divi se i poštuje tu ljepotu prenoseći je fascinantnom vještinom i pedanterijom srednjovjekovnog minijaturista. Da, upravo mali format, najčešće minijatura i detalj, njemu su nepresušni stvaralački izazov.“


Dubrovnik, 1998.

BIOGRAFIJA

Pero Šantić rođen je u vojvođanskom Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, u Srbiji, 7. travnja 1938. Osnovnu školu i četiri godine srednje škole, završio u Dubrovniku. Školu za primjenjene umjetnosti u Herceg Novom, Crna Gora, upisuje 1954. u trajanju od pet godina, do 1959. Studirao na Akademiji za primjenjene umjetnosti u Beogradu od 1962. i napušta je, nezadovoljan, 1965. Član ULUH-a (današnji HDLU) Dubrovnik je od 1970. Opredjeljuje se za status slobodnog umjetnika. Živi u Dubrovniku i Austriji.

 


 

MIROSLAV KRALJEVIĆ (1885.-1913.)

RETROSPEKTIVA


AUTOPORTRET SA PSOM, 1910., ulje/platno; 111,7 x 85,7 cm (Foto: Goran Vranić)

AUTORI IZLOŽBE: 
Zvonko Maković
Željko Marciuš
Biserka Rauter Plančić

11. prosinca 2014. – 8. veljače 2015.


Mrtva priroda s dinjom, 1912.

Autor izložbe Zvonko Maković, ovako je opisao slikarev rad i opus: „Kraljevićeva najveća zasluga za hrvatsko slikarstvo leži u činjenici da se na njegovu djelu artikulirala generacija koja je dokraja razvila teze koje je on, zbog kratkoće života i efektivnoga stvaralaštva, uspio tek zacrtati. Nitko drugi nije toj generaciji, koja je stasala tijekom Prvoga svjetskoga rata i svoj izraz potvrđivala na izložbama zagrebačkog Proljetnoga salona, bio toliko važna referencija kao što je to bio Miroslav Kraljević. Uzme li se u obzir da je najvredniji dio Kraljevićeve umjetnosti zbijen u vremenski interval od samo jedne godine, posljednje godine njegova života (1912/1913), tada i snaga te umjetnosti ima doista posebno značenje.“


PARC DU LUXEMBOURG, 1911/1912., ulje/platno; 49 x 61 cm (Foto: Goran Vranić)


Biserka Rauter Plančić za istu je izložbu napisala: „Izložba koju pripremamo koncipirana je i retrospektivno i antologijski, jer izborom Kraljevićevih vrhunskih slika, crteža i skulptura, ocrtava njegovu ulogu inovatora i značaj prvoga istinski modernoga hrvatskoga slikara. Slijedeći njegovu tvrdnju iz jednog pisma da je: više privržen svojem zavičaju, svojoj obitelji, svojim prijateljima, svojim životinjama - nego Parizu, likovni postav izložbe pokazuje i summu slikarovih motivskih značajki. Ne favorizirajući slikarove pariške godine, u skladnoj kohabitaciji njegovih stilskih i životnih značajki nižu se djela: od ingenioznih pariških veduta, portreta i crteža s koketama i ruskim balerinama do skulptura s hedonističkim sižeima, požeških krajolika, intimističkih portreta i ruralnih prizora s ladanjskog imanja pl. Kraljevića.“


OLIMPIJA (VELIKI AKT), 1912., ulje/platno; 89 x 112 cm, (Foto: Goran Vranić)

BIOGRAFIJA:

1885.
- rođen u uglednoj plemenitaškoj obitelji tijekom očeve službe u Gospiću 

1888 – 1903.
- polazi pučku školu i gimnaziju u Zagrebu i Gospiću, a jednu gimnazijsku godinu provodi kod očeve obitelji u Požegi, koju doživljava zavičajem

1904 – 1905.
- u Beču studira pravo i pohađa slikarski tečaj Georgea Fischoffa

1906. .
- napušta studij prava i u potpunosti se posvećuje umjetnosti
- upisuje grafičku školu Moritza Heymanna u Münchenu

1907 – 1909.
- upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu, u klasu Huga von Habermanna
- u Münchenu tad studiraju i hrvatski slikari - Josip Račić, Vladimir Becić, Oskar Herman
- prijateljuje s Vladimirom Becićem, Oskarom Hermanom, Nastom Rojc, Ernom Šaj, poljsko-rumunjskim slikarem Karlom Ewaldom Olszewskim i drugima

1910 – 1911.
- nakon završetka školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu vraća se u Požegu koju tek nakratko napušta uzaludno tražeći oporavak u Kraljevici od uznapredovale plućne bolesti 
- u Požegi ga dočekuje niz narudžbi za portrete, a povratak zavičaju ujedno rezultira i nizom antologijskih portreta obitelji, krajolika, mrtvih priroda i animalističkih prizora 

1911.
- izlaže na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu gdje njegove iznimne slikarske kvalitete zapažaju i ističu i Izidor Kršnjavi , predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu i pjesnik i esejist Antun Gustav Matoš, neosporno najveći autoritet koji je hrvatska kritika ikad imala
- slijedom rečenih  uspjeha - odlazi u Pariz, gdje radi na akademiji La Grande Chaumière i slika neke od svojih najboljih portreta, autoportreta, žanr-scena i veduta

1912.
- godina slikarske i crtačke euforije s vrhunskom elaboracijom dosadašnjih iskustava i smjelim istraživanjima novih ideja i izraza 
- usporedno s pariškim bujanjem talenta Kraljević sve češće razmišlja o povratku u domovinu
- prva samostalna izložba u Salonu Ullrich u Zagrebu popraćena je odličnim kritikama

1913.
- Miroslav Kraljević umire u Zagrebu od sušice s navršenih samo 27 godina 

1942.
pet je Kraljevićevih slika izloženo u hrvatskom paviljonu na XXIII. venecijanskom bijenalu



BONIVANT(PORTRET ARSENA MASOVČIĆA),1912. (Foto: Goran Vranić)