FACEBOOK            HR  |  EN

Arhiva · 2014

PERO ŠANTIĆ
Pažljiva kronika tišine

Autorica izložbe:Vesna Delić Gozze

20. prosinca 2014. - 1. ožujka 2015.


Svjetsko prvenstvo u nogometu, 2014.

Velika retrospektivna izložba pod nazivom Pažljiva kronika tišine dubrovačkog likovnog umjetnika Pera Šantića, prva izložba nakon 25 godina izbivanja s izložbene scene, ali s mnoštvom novih radova u međuvremenu, otvorena je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika u subotu, 20. prosinca 2014. godine u 12 sati u organizaciji Umjetničke galerije Dubrovnik.


Jugo,1984.

Autorica izložbe, Vesna Delić Gozze, ovako je između ostaloga, u katalogu izložbe opisala Šantićev rad: „Dok realistički pristup detalju u znatnom dijelu opusa Šantićevih slika nema povezanosti sa realizmom cjeline nego ga približava naturalizmu nadrealističkih dijelova, u njegovim crtežima kaligrafija kamene površine i primata seoskih motiva grubo tesanoga kamena putem preciznosti crteža perom prenosi se i na vjerni utisak cjelokupne predodžbe viđenoga (Šipak). Krš, zaseoci, kamene međe u Šantića nisu samo ograde i razdjelnice, one su skulptrirane cjeline sa vlastitim, kamenim bilom (Kamena vrata).“


Seoski motiv, 1993.

Dok je autorica teksta u izložbenom katalogu, Sonja Seferović, za umjetnika zapisala: „Šantić je naprosto jedinstveni poetski realist koji za beskrajno dugih šetnji po stazama i pejzažima Konavala i Dubrovačkog primorja otkriva ljepotu robusnih suhozidnih međa što poput čvrstog braniča štite nasade na skromnim čupercima zemlje hraniteljice. Divi se i poštuje tu ljepotu prenoseći je fascinantnom vještinom i pedanterijom srednjovjekovnog minijaturista. Da, upravo mali format, najčešće minijatura i detalj, njemu su nepresušni stvaralački izazov.“


Dubrovnik, 1998.

BIOGRAFIJA

Pero Šantić rođen je u vojvođanskom Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, u Srbiji, 7. travnja 1938. Osnovnu školu i četiri godine srednje škole, završio u Dubrovniku. Školu za primjenjene umjetnosti u Herceg Novom, Crna Gora, upisuje 1954. u trajanju od pet godina, do 1959. Studirao na Akademiji za primjenjene umjetnosti u Beogradu od 1962. i napušta je, nezadovoljan, 1965. Član ULUH-a (današnji HDLU) Dubrovnik je od 1970. Opredjeljuje se za status slobodnog umjetnika. Živi u Dubrovniku i Austriji.

 


 

MIROSLAV KRALJEVIĆ (1885.-1913.)

RETROSPEKTIVA


AUTOPORTRET SA PSOM, 1910., ulje/platno; 111,7 x 85,7 cm (Foto: Goran Vranić)

AUTORI IZLOŽBE:
Zvonko Maković
Željko Marciuš
Biserka Rauter Plančić

11. prosinca 2014. – 8. veljače 2015.


Mrtva priroda s dinjom, 1912.

Autor izložbe Zvonko Maković, ovako je opisao slikarev rad i opus: „Kraljevićeva najveća zasluga za hrvatsko slikarstvo leži u činjenici da se na njegovu djelu artikulirala generacija koja je dokraja razvila teze koje je on, zbog kratkoće života i efektivnoga stvaralaštva, uspio tek zacrtati. Nitko drugi nije toj generaciji, koja je stasala tijekom Prvoga svjetskoga rata i svoj izraz potvrđivala na izložbama zagrebačkog Proljetnoga salona, bio toliko važna referencija kao što je to bio Miroslav Kraljević. Uzme li se u obzir da je najvredniji dio Kraljevićeve umjetnosti zbijen u vremenski interval od samo jedne godine, posljednje godine njegova života (1912/1913), tada i snaga te umjetnosti ima doista posebno značenje.“


PARC DU LUXEMBOURG, 1911/1912., ulje/platno; 49 x 61 cm (Foto: Goran Vranić)

Biserka Rauter Plančić za istu je izložbu napisala: „Izložba koju pripremamo koncipirana je i retrospektivno i antologijski, jer izborom Kraljevićevih vrhunskih slika, crteža i skulptura, ocrtava njegovu ulogu inovatora i značaj prvoga istinski modernoga hrvatskoga slikara. Slijedeći njegovu tvrdnju iz jednog pisma da je: više privržen svojem zavičaju, svojoj obitelji, svojim prijateljima, svojim životinjama - nego Parizu, likovni postav izložbe pokazuje i summu slikarovih motivskih značajki. Ne favorizirajući slikarove pariške godine, u skladnoj kohabitaciji njegovih stilskih i životnih značajki nižu se djela: od ingenioznih pariških veduta, portreta i crteža s koketama i ruskim balerinama do skulptura s hedonističkim sižeima, požeških krajolika, intimističkih portreta i ruralnih prizora s ladanjskog imanja pl. Kraljevića.“


OLIMPIJA (VELIKI AKT), 1912., ulje/platno; 89 x 112 cm, (Foto: Goran Vranić)

BIOGRAFIJA:

1885.
- rođen u uglednoj plemenitaškoj obitelji tijekom očeve službe u Gospiću

1888 – 1903.
- polazi pučku školu i gimnaziju u Zagrebu i Gospiću, a jednu gimnazijsku godinu provodi kod očeve obitelji u Požegi, koju doživljava zavičajem

1904 – 1905.
- u Beču studira pravo i pohađa slikarski tečaj Georgea Fischoffa

1906. .
- napušta studij prava i u potpunosti se posvećuje umjetnosti
- upisuje grafičku školu Moritza Heymanna u Münchenu

1907 – 1909.
- upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu, u klasu Huga von Habermanna
- u Münchenu tad studiraju i hrvatski slikari - Josip Račić, Vladimir Becić, Oskar Herman
- prijateljuje s Vladimirom Becićem, Oskarom Hermanom, Nastom Rojc, Ernom Šaj, poljsko-rumunjskim slikarem Karlom Ewaldom Olszewskim i drugima

1910 – 1911.
- nakon završetka školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu vraća se u Požegu koju tek nakratko napušta uzaludno tražeći oporavak u Kraljevici od uznapredovale plućne bolesti
- u Požegi ga dočekuje niz narudžbi za portrete, a povratak zavičaju ujedno rezultira i nizom antologijskih portreta obitelji, krajolika, mrtvih priroda i animalističkih prizora

1911.
- izlaže na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu gdje njegove iznimne slikarske kvalitete zapažaju i ističu i Izidor Kršnjavi , predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu i pjesnik i esejist Antun Gustav Matoš, neosporno najveći autoritet koji je hrvatska kritika ikad imala
- slijedom rečenih  uspjeha - odlazi u Pariz, gdje radi na akademiji La Grande Chaumière i slika neke od svojih najboljih portreta, autoportreta, žanr-scena i veduta

1912.
- godina slikarske i crtačke euforije s vrhunskom elaboracijom dosadašnjih iskustava i smjelim istraživanjima novih ideja i izraza
- usporedno s pariškim bujanjem talenta Kraljević sve češće razmišlja o povratku u domovinu
- prva samostalna izložba u Salonu Ullrich u Zagrebu popraćena je odličnim kritikama

1913.
- Miroslav Kraljević umire u Zagrebu od sušice s navršenih samo 27 godina

1942.
- pet je Kraljevićevih slika izloženo u hrvatskom paviljonu na XXIII. venecijanskom bijenalu



BONIVANT(PORTRET ARSENA MASOVČIĆA),1912. (Foto: Goran Vranić)

 


 

MARKO MURAT
Izložba povodom 150. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti

Autor izložbe: Ivan Viđen

Koordinatorica izložbe: Rozana Vojvoda

21. studenoga - 14. prosinca 2014.



Procesija u Orašcu (oko1908.), ulje na platnu

Prema autoru izložbe, povjesničaru umjetnosti Ivanu Viđenu, iako Murat uz Bukovca i Medovića, pripada prvoj generaciji akademski školovanih modernih dubrovačkih slikara on je ličnost koja je danas malo poznata izvan uskih stručnih krugova. Ova je izložba njegova prva izložba u Dubrovniku nakon skoro osamdeset godina i njome se želi podsjetiti dubrovačku javnost na ovoga intelektualca kojemu je Dubrovnik bio ne samo zavičajno ishodište, već trajna inspiracija. Izloženo je tridesetak djela iz svih razdoblja njegovog slikarskoga rada, a većina ih je iz privatnih kolekcija.



Autoportret (Umjetnik u pidžami), oko 1930.; ulje na platnu

BIOGRAFIJA:

Marko Murat (1864.-1944.) rođen je u Šipanskoj Luci, završio je studij slikarstva na likovnoj akademiji u Münchenu. Po završetku studija vraća se u Dubrovnik, no dobivši ponudu za posao odlazi u Beograd gdje je postao gimnazijski profesor, a potom i jedan od utemeljitelja Umjetničko-zanatske škole (1905.) koja kasnije prerasta u likovnu akademiju. Nakon početka Prvog svjetskog rata i dvogodišnje internacije u Mađarskoj, ipak se vraća u Dubrovnik. Njegovim je iznimnim zalaganjem 1919. godine osnovano dubrovačko Nadleštvo za umjetnost i spomenike kojemu je imenovan prvim upravnikom. Ta je institucija dala velik doprinos zaštiti spomenika u Dubrovniku u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Kao konzervator dubrovačkih starina zapamćen je po rečenici „Dubrovnik nije grad prošlosti, nego grad sa prošlošću!“
Muratovo slikarstvo prošlo je širok razvojni put od münchenskog akademizma, preko plenerizma, realizma i naposljetku vlastitog izraza čijem se traženju posvetio zadnjih desetak godina života. Veliko priznanje doživio je na Svjetskim izložbama u Parizu (1900.) i u Rimu (1911.), a izlagao je na gotovo svim izložbama umjetničkih društava „Lada“ i „Medulić.“


Blagovijest (1920.), ulje na platnu



 

VIKTOR DALDON (1972.) i IVANA PEGAN BAĆE (1971.)

 



PREBLIZU

8. studenoga – 7. prosinca 2014.

Kustosica izložbe: dr. sc. Rozana Vojvoda


 


Na zajedničkoj izložbi suvremenih dubrovačkih umjetnika, slikara Viktora Daldona i kiparice Ivane Pegan Baće pod nazivom Preblizu predstavljaju se nove Daldonove slikarske serije, te fotografije, videoradovi i skulpture Ivane Pegan Baće. Umjetnici su prvi puta zajedno izlagali prošle godine u Galeriji «Flora», a u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik započeti dijalog nastavlja se u širem zamahu i drugom kontekstu.
Slikarstvo Viktora Daldona teško možemo jednoznačno okarakterizirati ustaljenim pojmovima ili pripojiti određenom pravcu, makar u sebi nosi i elemente akcijskog slikarstva i umjetnosti grafita i patterna, u pojedinim ostvarenjima, čak i tragove primarnog i analitičkog slikarstva. Radovi Ivane Pegan Baće redovito se odlikuju izuzetnom emocionalnom impregniranošću, minimalističkom elegancijom konstrukcije ukoliko je riječ o skulpturama te pročišćenim likovnim jezikom u videoradovima i fotografijama. Kontekst zajedničkog izlaganja nenametljivo je utjecao na umjetnike generirajući dvije stvari koje obilježavaju ovu izložbu: divergentnost Daldonovih slikarskih serija i inzistiranje Ivane Pegan Baće na slovima i tekstu, u određenom smislu i kao hommage Daldonovom čestom korištenju riječi na slikama, ali ponajprije u odnosu prema riječima kao ultimativnom načinu komunikacije.


BIOGRAFIJE:

VIKTOR DALDON
Viktor Daldon rođen je 1972. godine u Dubrovniku, gdje završava srednju elektrotehničku školu. 1995. godine upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci (Odsjek likovne umjetnosti), a 1996. godine nastavlja studij na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je rektorove nagrade za slikarstvo 2001. godine. Diplomirao je u klasi Eugena Kokota 2001. godine. Član je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Dubrovniku.


IVANA PEGAN BAĆE
Rođena 1971. u Doboju. Diplomirala kiparstvo na ALU u Zagrebu 1996. godine. Članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatske zajednice likovnih umjetnika od 1997. godine. Živi i radi u Dubrovniku.

 



 



ZAJEDNO U SLIKARSTVU

Mira Šparovec (1931.-2012.) i Aleksander Forenbacher (1922.)

kustosica: Vesna Delić Gozze

12. rujna - 2. listopada 2014.

 


 
Aleksander Forenbacher, NOKTURNO, 1990. ulje na neprep. tkanini, 22 x 30 cm


Mira Šparovec, NA ŽUTOM NEBU, krajem 70-ih, ulje, 178 x100 cm

Zajednička izložba slikarskoga dua, bračnog para Mire Šparovec i Aleksandera Forenbachera pod nazivom „Zajedno u slikarstvu“ čiji se prvi ciklus nalazi u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, a drugi u Atelijeru Pulitika otvorena je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u petak, 12. rujna.

Od apstrakcije do realizma, od ljudskih figura do životinjskih likova, od izrazitih kolorita do zagasitih tonova, sve te i mnoge druge karakteristike obilježavaju rad akademskih slikara, skromnih, gotovo u javnosti još neotkrivenih autora. Tako je Vesna Delić Gozze, autorica izložbe, za Miru Šparovec u katalogu zapisala: „Njeni slikarski radovi ostajali bi nedovršeni jer je osobna skromnost autorice nije poticala na javnu ponudu svojega imena i rada. Tako su slike Cirkuska jahačica, Tigar koji moli ili Jarun ostali u fazi u kojoj motiv nije do kraja dovršen, ali je i pored toga u potpunosti zaokružen, sa svim naznakama vrsnoga djela.“ Dok je za Forenbachera, Gozze između ostaloga zapisala: „Jedan od naših ponajboljih likovnih prenositelja životinjskih likova, Aleksander Forenbacher je kao animalista ostvario na tisuće crteža (u cijelosti donirani Likovnoj akademiji u Zagrebu), pretežito u tehnici tuša, ostvarivši brzim, skicoznim potezom srž anatomije, stava ili pokreta ptice ili neke druge životinje slobodne u divljini.“


Aleksander Forenbacher, CIRKUSKI JAHAČI, 2001. akril na kartonu, 69 x 46 cm


MiraSparovec-LJILJANI, početak 60-ih ulje, 38 x 33 cm

BIOGRAFIJE:

Akademska slikarica Mira Šparovec rođena je u Tivtu, 1931., a preminula je u Zagrebu, 2012. godine. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1954., a specijalizirala se u klasi prof. Antuna Mezdjića 1956. Bila je vanjska suradnica majstorske radionice Krste Hegedušića 1960. – '61., a kao likovni pedagog radila je od 1958. do 1972. u Zagrebu i Karlovcu. Samostalno je izlagala u Zagrebu 1962., 1978., 1981., na Pagu 1979., u Samoboru 1984. i 2012. u Karlovcu. Izlagala je na većem broju skupnih izložba, kao i na izložbama Neovisnih umjetnika u Parizu 1964. i 1965. godine.

Akademski slikar Aleksander Forenbacher, rođen je 1922. godine u Zagrebu. 1950. diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a četiri godine nakon i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, dok se 1956. specijalizirao u klasi prof. A. Mezojića. U članstvo U.L.U.H-a (poslije H.D.L.U.) primljen je 1957. godine. Od 1958. do 2008. godine izlagao je na tridesetak skupnih izložba: U.L.U.H. – H.D.L.U., Recentna Hrvatska umjetnost, Majski dani, izložbe Galerije Ulrih, dobrotvorne izložbe i druge. Od 1960. do 1964. i od 1969. do 1973. godine radio je kao honorarni predavač u rangu docenta na A.L.U. u Zagrebu na predmetima „Komparativna plastička anatomija“ i „Crtanje životinja“. Od 1973. do 1979. godine bio je voditelj tečaja crtanja i slikanja u Centru za likovni odgoj grada Zagreba i dr.


Aleksander Forenbacher, PJESNIK I HARITE, 2003. ulje na platnu, 85,5 x 66 cm



Mira Šparovec, ZVONKA I VELJKO II, nakon 1984. ulje, 89 x 97 cm



 


DAMIR FABIJANIĆ (1955.)

Drvo, plaza de Guipuzcoa, Donostia-san Sebastian, 2012.


U SREDINU STVARI DBK 02

26. kolovoza – 2. studenoga 2014.

Kustosica izložbe: Vesna Delić Gozze

 


Portret osobe na panju, Zagreb, 1970.


Stereografija za kolor - i CB-oko

Izložba jednog od najvećih hrvatskih fotografa, samostalnog umjetnika i slobodnog fotografa Damira Fabijanića pod nazivom „U sredinu stvari DBK 02“ otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u utorak, 26. kolovoza.


Atlantski okean,Brijuni,1993.

Sastavljena od 14 ciklusa (Prerani radovi, Brijuoni, United colors of Blenislon, Sit sam svega, Kuća u 12 slika, Sažimanje galerije, U sredinu stvari, Snapshits/Bullshots, Stereografija za kolor i CB oko, Zagrebački salooni, Nerealizirane izložbe, Izložbe u nastajanju, Sažimanje UGalerijeD, DBK appendix), ova intrigantna izložba s podnaslovom „Autorski monolozi o nedostatku dijaloga“ provest će Vas kroz umjetnikova djela od samih početaka njegova rada pa sve do najnovijih radova. Arhitektura, rat u Gradu i u Zagrebu, Brijuni, zagrebačke ulice, Slavonija, hrana, samo su neki od motiva koje ćete pronaći na ovoj izložbi.

 


Koliko vrijedi moja umejtnost? Zagreb, 2010.
 

Opisujući umjetnikov rad, kustosica izložbe, Vesna Delić Gozze u katalogu je zapisala: „Informacija kao polazna točka nikada nije krajnje odredište Fabijanićevo. On kreće dalje ne vršeći tehničko nasilje nad zatečenim; pokušava zabilježiti naličje stvari, ući u njenu srž, ogoliti je od svega slučajnoga, eksteriorizirati nevidljivo putem znaka ili signala.“

 


Prodajem gajbu za traktor, Vuka, 2000.


DAMIR FABIJANIĆ, biografija
Rođen 1955. u Zagrebu. Samostani umjetnik-slobodni fotograf od 1987., u početku specijaliziran za arhitekturu i pejzaže. Za vrijeme Domovinskog rata snima razorenu kulturnu baštinu, posebno Dubrovnik i okolicu. Fotografski materijal na tu temu jeobjavio u knjizi «Dubrovnik...». Istoimena zložba, zajedno s drugim autorovim su obišle Europu i Južnu Ameriku. Godine 1992. sudjelovao (kao jedini hrvatski fotograf do danas) na najznačajnijem europskom festivalu fotografije u Arlesu. Glavni je fotograf i urednik fotografije u časopisima CROATIA/Croatia airlines (od 1993.), ORIS (1999-2008) i IĆE&PIĆE (od 2007.).
NAJZNAČAJNIJE SAMOSTALNE IZLOŽBE:
1989 - Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt / Sarajevo, Muzej XIV olimpijskih igara
1990 - Dubrovnik, Sponza / Zagreb, Galerija Karas /
1991 - Piran (Slovenija), Galerija St. Donat / 1992 - Madrid, Centro cultural de la Villa / Arles, XXIII Les Rencontres Internationales de la Photographie, Espace van Gogh
1993 - Neu-Ulm, Edwin Scharff Haus / Paris, Chapelle Saint-Louis de la Salpetriere 1994 - Rennes, L'ecole d'architecture / Bukurešt, Muzej arhitekture / Kisinjev, Museum of Plastic Art
1995 - Mainz, Rathaus / Lisbon, Camara Municipal de Lisboa
1996 - Athens, Cultural Centre of Athens
1997 - Ljubljana, Slovenija, MG Cankarjevog Doma / Bratislava, Zichyho Palace / Budapest, Gradska vijećnica
1998 - Krakow, Dom Hipolitow / Frankfurt, Palais Jalta / Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt 1999 - Tallin, Museum of Estonian Architecture / Buenos Aires, Centro Cultural Recoleta / Rijeka, MG 2000 - Hannover, Bauverwaltung / Lisabon, Padrao dos Descobrimentos / Brasilia, Martius Penna 2001 - Porto, Casa Guerra Junqueiro / Prag, Tereziansko krilo Stare kraljevske palače, Hradčane 2002 - Paris, UNESCO / Berlin, Auswaertiges Amt 2003 - Stuttgart, Dresdner Bank / Graz, Grazer Messe 2004 - Varaždin, Starogradska vijećnica / Zagreb, Kulturni centar Kaptol centra 2005 - Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt 2007 - Zagreb, Atrij HAZU / Gliptoteka HAZU 2009 - Sarajevo, Gradska galerija Collegium Artisticum, Skenderija 2010 - Dubrovnik, Galerija Sebastian / Novigrad, Galerija Rigo 2012 - Zagreb, Gliptoteka HAZU 2013 - Bruxelles/Strasbourg, Zgrade Europskih parlamenata
NAJZNAČAJNIJI AUTORSKI RADOVI
- DUBROVNIK… (autor koncepta i fotografija izložbe i knjige). Izložba je u proglašena izložbom tjedna (među 59 novootvorenih izložbi) , vodič Pariscope, Paris, rujan 1993. Knjiga je izabrana među «najljepše fotografske knjige svijeta», žiri izdavača MARVAL, Paris, jesen 1993. - CROATIA AIRLINES, putni časopis, urednik fotografije i glavni urednik, od 1993. do danas - Plodovi zla, autor fotografske izložbe,1995. i istoimene knjige 2008.
- Paška čipka, katalog, autor koncepta i fotografije, 1995. - ORIS, časopis za arhitekturu, urednik fotografije i glavni fotograf (od 1999-2008.)
- Dubrovački ljetnikovac, knjiga, autor koncepta i fotografije , 2003.
- LONDON From A to Z, knjiga i izložba, autor koncepta i fotografije, 2004. - Počinje drugi život na našim otocima, krajem ljeta , knjiga i izložba, autor koncepta i fotografije, 2005.
- Hrvatski paviljon na EXPO 2005 Aichi i EXPO 2007 Zaragoza, koautor koncepta i realizacije - Izložba i knjiga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kroz fotografije, Zagreb, Atrij HAZU, 2007. - Izložba i knjižica LIFE*all inclusive, Zagreb, Gliptoteka HAZU , 2007. - - Iće&piće, enogastronomski časopis , koncept, glavni urednik, glavni fotograf (od 2007.), GOURMAND 2011 - treći najbolji food magazine na svijetu - Izložba i knjiga U sredinu stvari, Zagreb, Gliptoteka HAZU , 2012.
- Izložba Welcome Croatia (koncept i autorski izbor vlastitih 38 fotografija), u organizaciji EU parlamenta u počast ulaska Hrvatske u EU 2012
NAGRADE (najznačajnije)
- Velika nagrada 31. zagrebačkog salona, 1996.
- VJESNIKOVA nagrada «Josip Račić», za likovnu umjetnost, 1998.
- BERNARDO BERNARDI Udruženje hrvatskih arhitekata, za oblikovanje i unutrašnje uređenje hrvatskog paviljona na EXPO 2005
PRIZNANJA I ODLIKOVANJA
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1998. (nije prihvatio) Povelja počasnog građanina Dubrovačko-neretvanske županije, 2000.

 


Stan, Dubrovnik, 2010.
 


One Eskimo during the total absence of polar light, Zagreb, 1999.



No 12, Zagreb, 1999.



Prostor1_RUB



No 5, Zlarin, 2002.
 


 
Galateja

Fadil Vejzović  (1943.)

autor izložbenog projekta: Andrija Seifried

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika

9. srpnja - 10. kolovoza 2014.



 


 

Izložba akademskog slikara i grafičara Fadila Vejzovića pod nazivom „Galateja“ otvorena je u srijedu, 9. srpnja u Galeriji Dulčić Masle Pulitika gdje se nalazi jedan dio izložbe, dok se drugi ciklus iste nalazi u Atelijeru Pulitika.

Opisujući izložbu, autor ovog izložbenog projekta, Andrija Seifried u katalogu je zapisao: „Ovi radovi oslanjaju se na lik Galateje koja se gubi u prostoru i vremenu koji kod Fadila Vejzovića nisu omeđeni, već su svevremenski, gotovo univerzalni. Ovdje se radi o sigurnoj ruci školovanog „arhitekte“ i senzibilitetu slikara za kojeg je umjetnost beskrajna, božanstvena sloboda stvaranja.“

BIOGRAFIJA:

Fadil Vejzović rođen je 1943. u Sarajevu. Od 1962.-1966. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1969. do danas djeluje samostalno i kao član grupe Brezovica. Od 1970. do 1975. polazio je postdiplomski studij grafike i slikarstva na Akademie der bildende Künste u Nürnbergu. Od 1976. do 1986. radio je u magazinu Start kao ilustrator i grafički urednik. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a izložbe redovito održava diljem Hrvatske i svijeta te je od 2007. u stalnom postavu Moderne galerije Zagreb. Živi i radi u Zagrebu.

 


 

 JOŽE CIUHA (1924. - 2015.)

Požar prije noći
 

OTOK U DUŠI

3. srpnja – 10. kolovoza 2014.

Kustosica izložbe: Vesna Delić Gozze

 

Opisujući ovu izložbu, kustosica iste, Vesna Delić Gozze u katalogu je zapisala: „Izložba obuhvaća stvaralački period od ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća i uključuje raznorodne materijale autora koji je oksimoronski povezao danse macabre u ljupki, zavodnički zov fragilne igre života.“

Akademik Tonko Maroević u katalogu je ovako opisao izložene radove: „...od virtuoznih crtačkih krokija, preko blistavih ritmiziranih površina na pleksi staklu ili dinamično artikuliranih akrilika na platnu pa do istančanih kromatskih nanosa akvarela na papiru, značajni su tehnički i izvedbeni rasponi, pomireni i ujednačeni živim temperamentom autorova rukopisa i znalačkim kompozicijskim rješenjima, prikladnima svakom odabranom mediju.“

„Njegov umjetnički izraz sadrži oblikovne i koloritne doživljaje Bliskog i Dalekog istoka, Azije i Amerike i, dakako, Europe, u rasponu od rane i kasne talijanske renesanse, do španjolske zlatne ere i – možda najjače – do strogog rituala Bizanta, bez da bi bilo koji od tih elemenata osjetio kao strano tijelo ili ih smatrao kao ograničavajući i nespojiv“, zapisao je u katalogu izložbe slovenski likovni kritičar Zoran Kržišnik.

Jože Ciuha rođen je 1924. u Trbovlju (Slovenija). Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Izlagao je na više od 500 samostalnih i 400 grupnih izložbi. Za svoj rad primio je mnoga priznanja, među ostalima nagradu Prešernovog sklada, Jakopičevu nagradu, Francuski orden viteza likovnih umjetnosti i književnosti, te Austrijski počasni križ znanosti i umjetnosti prvog reda, a bio je član Ruske akademije umjetnosti. Osim slikanja bavio se grafikom, mozaikom i literaturom. Ciuha je preminuo 12. travnja 2015. godine.

 


Ni lijevo ni desno

 



Alain Bosquet, Ausandt du tron des livres et redige quelques volumes pour nourair monorgeril je t´adresse une lettre seigneuer

 


Žena i mačka

 

          Orfej i Euridika

 

 

Žuta Pieta

____________________________________________________________________________________________

BORIS BUĆAN (1947.)


Katedrala u mom dvorištu

PRIZORI IZ SUVREMENOG ŽIVOTA

15. svibnja – 29. lipnja 2014.

Kustosica izložbe: Vesna Delić Gozze

Izložba ciklusa suvremenog likovnog  umjetnika, slikara i grafičkog dizajnera Borisa Bućana „Prizori iz suvremenog života“, prema izboru Vere Horvat Pintarić otvorena je u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u četvrtak, 15. svibnja.

„Izbor recentnih radova Borisa Bućana pokazuje znatan dio iznimno obimne produkcije slikarskih ostvarenja toga ingenioznog hrvatskoga autora koji se, nakon perioda vrhunskih grafičkih rješenja, gotovo isključivo posvetio tehnici slikanja akrilom na platnu. Boris Bućan je autor koji je određen na vječnu mladost iz stalno nove očaranosti metaforom u koju se u slikarevu laboratoriju pretvara cijeli izvanjski svijet, koji Bućan pozorno prati i prenosi u nemoguće spojeve. To je slikarstvo ikonografski blisko stilskoj figuri poredbe u kojoj se zagubio veznik "kao" pa cijelo Bućanovo slikarsko djelo pulsira pretvorbama jednoga u drugo, nastaloga spajanjem inače fizički udaljenih dijelova“, zapisala je u katalogu kustosica izložbe Vesna Delić Gozze.

BIOGRAFIJA:

Boris Bućan rođen je 1947. godine u Zagrebu, gdje je 1967. završio Školu primjenjene umjetnosti i 1972. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Još za vrijeme studija počinje se intenzivno baviti grafičkim oblikovanjem i privlači pažnju plakatima za Galeriju Studentskog centra i Dramsko kazalište Gavella. Bućan je do danas održao više od 70 samostalnih izložbi te sudjelovao na više od 160 kolektivnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu.


Zeleni golubovi ili grm


Venezia


Umjetnički auto


Žena sa psom


Gospođo, slikate?

 


Moj život, moj put
Mercedes Bratoš (1979.)

kustosica: Vesna Delić Gozze

Galerija Dulčić Masle Pulitika i Atelijer Pulitika

6. svibnja - 6. srpnja 2014.


Behind the screens

Izložba suvremene dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš pod nazivom Moj život, moj put otvorena je u utorak, 6. svibnja u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, gdje je predstavljen prvi, zaokruženi dio ove izložbe. Drugi ciklus iste izložbe nalazi se u Atelijeru Pulitika.

„Geometrizam Mercedes Bratoš uvijek nosi trag lirskoga, dašak motivske prisutnosti mrtve prirode ili animalnih, krilatih otisaka. Strogoća kompozicija na tragu konstruktivizma El Lissitzkyog, ovdje je  ublažena obrisima prepoznatljivih odrednica izvanjskoga svijeta stvari i vrtloženju apstraktnih likova u bestežinskom prostoru kompozicija u slobodnom letu. Od točno određene preciznosti geometrijskih likova, slikarica stvara lebdeće predmete nesavršene u svojoj simetriji, ali uvijek harmonizirane u lelujanju života i neke vlastite koreografije”, zapisala je u katalogu autorica izložbe, Vesna Delić Gozze.

Osim geometrijskih likova, Bratoš koristi i filmske likove, točnije fotografije poznatih osoba iz glamuroznog svijeta show businessa (Audrey Hepburn, Marilyn Monroe, James Dean, Natalie Wood…), koje upotpunjuje s raznim motivima te svjetski poznate filmske scene stavlja u jedan potpuno novi okvir.

BIOGRAFIJA:

Mercedes Bratoš (1979.) diplomirala je na Accademia di belle arti u Firenci, u slikarskoj klasi profesora Umberta Borelle. Članica je HDLU-a i LIKUM-a. Imala je više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a živi i stvara u Zagrebu i Dubrovniku.

U Galeriji Dulčić Masle Pulitika izložba će biti otvorena do 6. srpnja, dok je u Atelijeru Pulitika izložba otvorena do 22. lipnja 2014.
Radno vrijeme: svaki dan, osim ponedjeljka, od 9 – 20 h


Žena pod šeširom


Radost


Happy day


Plavetnilo




DAMIR STOJNIĆ (1972.)

 

 OSV(I)JETLJAVANJA

15. travnja – 11. svibnja 2014.

Kustosica izložbe: dr.sc. Rozana Vojvoda

Na ovom, do sada najopsežnijem predstavljanju riječkog slikara i performera Damira Stojnića u Dubrovniku predstavljene su tri serije Anarhitektura-Terrarium (1993. – 1999.), Transparencije (1997. - 2014.) i Ignisogrami (2004.-2009.)

U seriji Anarhitektura-Terrarium, koja je na neki način amblematska za ovog autora, Stojnić prikazuje životinje u krdima ili jatima, reduciranim likovnim jezikom stvarajući radove elementarne snage, koji nam u svijest prizivaju spiljske crteže i suočavaju nas s vrlo izravnom i preciznom analogijom s ljudskom prirodom. U akvarelima i platnima iz serije Transparencije koristi metodu multiplikacije i pretapanja obrisa kojom se dematerijaliziraju figure i predmeti u raznim fantazmagoričkim kompozicijama u kojima obitavaju krilati ljudi, mitološke životinje i hibridna bića srodna marginalijama srednjovjekovnih rukopisa, ukratko imaginarij simboličkog naboja preuzet iz različitih sfera. U seriji dokumentiranih performansa Ignisogrami (2004.-2009.) , riječ je o «crtežima vatrom» koji nastaju u dva istarska kamenoloma, prema umjetnikovim riječima «atelierima vatre 1 i 2» u kojima umjetnik u kamena ognjišta u obliku čovjeka, leptira, srca itd. stavlja granje, pali vatru i potom je raspiruje «puhalnicom» koja u Istri zamjenjuje mijeh te dobija prikaze / crteže od žeravice. Cijeli proces dokumentiran je videom i fotografijama, a krajnji produkt, tinjajući prikaz crveno-narančaste granularne strukture, oživljene i pokrenute forme srodan je Stojnićevim slikama i po magijsko - ritualnoj i likovnoj komponenti.

Odabrane serije Damira Stojnića svjedoče o polivalentnosti autora, nesvakidašnjoj kreativnosti, ali ponajviše o unutarnjoj nužnosti s kojom se već niz godina odvija njegov stvaralački put.


BIOGRAFIJA

Damir Stojnić rođen je 1972. godine u Rijeci. Diplomirao je 2000. godine slikarstvo na Akademiji likovih umjetnosti u Zagrebu, a pohađao je poslijediplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Od 2005. godine zaposlen je kao docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Izlagao je na više od četrdeset samostalnih i na brojnim skupnim izložbama. Živi i radi u Rijeci i Istri.

NAGRADE I PRIZNANJA:

2002. otkupna nagrada Muzeja Moderne i suvremene umjetnosti Rijeka na 15.međunarodnom trienalu originalnog crteža
2007. II.otkupna nagrada Galerije umjetnina Slavonski Brod na 4.trijenalu hrvatskog akvarela
2007. prva nagrada na manifestaciji ex-tempore u Grožnjanu-Istra
2010. nagrada Muzeja grada Rovinja na “Likovnoj koloniji 2010”

RADOVI U KOLEKCIJAMA:

Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka (3 rada)
Galerija umjetnina Slavonski Brod (1 rad)
Kolekcija Siemens-Beč (2 rada)
Kolekcija hrvatske suvremene umjetnosti Filip-Trade (2 rada)
Zavičajni muzej Grada Rovinja (5 radova)

Uz javne kolekcije radovi mu se nalaze i u nekoliko privatnih kolekcija u Italiji, Njemačkoj i Austriji.

 

 


 

KATARINA IVANIŠIN KARDUM (1975.)

 

 still landscape series-bez naziva_2014_akvarel


Still Landscapes

Postav izložbe: Katarina Ivanišin Kardum, Petra Golušić
Kustosica: Petra Golušić
Tekstovi: Petra Golušić, John Stezaker


10. travnja 2014. – 11. svibnja 2014.

Riječ je o slikama, akvarelima, crtežima i kolažima iz četiri serije pod nazivom graphite and resin series (2000.–2006.), cityscape series 1 (2003.–2004.), still landscape series (2011. – nadalje), te the city out my window (2005. - nadalje).

Prvu seriju zastupa zidna kompozicija graphite and resin series: petnaestodijelna kompozicija rađena na papirima u tehnici grafitnog praha i industrijske smole. Sedam kolaža s motivom povijesne jezgre Dubrovnika pripadaju seriji cityscape series 1, a prizori diorama Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik naslućuju se u deset crteža i akvarela rada still landscape series. Fasada jedne zagrebačke tvornice predstavlja se oku promatrača u akvarelima i crtežima rada the city out my window. Poliptih akvarela pod nazivom the city out my window: vesna, četverodijelna kompozicija prvi je dio serije the city out my window, te su njegov sastavni dio i skice koje se također mogu pogledati na izložbi.

Njezino stvaralaštvo u sebi preobražava značenja, smisao, vrijednost, sisteme…; perceptivnih uvjeta prostora kojima se bavi. /.../ Primjena analize i istraživanja o prirodi umjetnosti na specifične i tradicionalne medije je imanentna radu Ivanišin Kardum u kojemu su prisutne kulturološke i semiotičke rasprave koje se odnose na estetsko i etičko promišljanje intersubjektivnih i duhovnih relacija; zapisala je u katalogu kustosica izložbe, Petra Golušić.

Engleski teoretičar i konceptualni umjetnik John Stezaker (1949.) u istom katalogu ove izložbe navodi: radovi Katarine Ivanišin prizivaju mi Rilkeovu misao iz ‘Prve devinske elegije’, o ljepoti kao početku jedva podnošljivog užasa. Njen rad ponekad izgleda neizdržljivo lijep. Tu je kvaliteta širine, zastrašujuće providnosti koja je odjednom duboko zamamna i zastrašujuće daleka. Njene slike često, poput zanesenih dematerijalizacija stvarnosti, pobuđuju gotovo orijentalan osjećaj praznine iza pojavnog svijeta.



BIOGRAFIJA

Katarina Ivanišin Kardum rođena je 1975. u Dubrovniku. Jednogodišnji pripremni studij umjetnosti i dizajna pohađa na City and Guilds of London Art School od 1994. do 1995. godine i tu nastavlja studirati slikarstvo koje je diplomirala 1998. Na Royal College of Art u Londonu 2000. završava dvogodišnji poslijediplomski studij slikarstva. Do preseljenja u Hrvatsku 2004., boravi u Londonu. Radeći kao slobodni umjetnik bila je i stalni predavač na diplomskom studiju koledža City and Guilds of London Art School, a 2000. je bila gost predavač na Ruskin School of Art, Oxford University, Oxford.

Godine 2007. organizirala je i koordinirala izložbu Priroda i društvo - Parallel Lines (Dubrovački muzeji - Etnografski muzej, Dubrovnik) na kojoj su izlagali suvremeni hrvatski i britanski umjetnici. Od 2009. radi kao muzejska pedagoginja Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik.

Dobitnica je više nagrada i stipendija, radovi su joj uvršteni u privatne i javne zbirke u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji i Hong Kongu, te korišteni u filmu redatelja Simona Westa Lara Croft: Tomb Raider (2001.).

Kardum je samostalno izlagala u Dubrovniku, Londonu i Bruxellesu, te je sudjelovala na više skupnih međunarodnih i tuzemnih izložbi. Živi i radi u Dubrovniku, Zagrebu i na Draču.

 

 cityscape series 1 _ _5_2004_kolaz

 

 

 cityscape series 1 __8_ 2004_ kolaz

 

 

 graphite and resin series _2004–2006_grafitni prah i industrijska smola na papiru

 

 

 still landscape series - a couple-Falco Tinnunculus_2014 _ugljen na papiru

 

 

 the city out my window _cetvreodijelna kompozicija_2013 -2014_ akvarel

 



IZVOR PENDE (1976.)

 

Metamorfoze III

Postav izložbe: Izvor Pende, Nancy von Breska-Ficović
Kustosice: Nancy von Breska-Ficović, Vesna Delić Gozze
Tekstovi: Vesna Delić Gozze, Nancy von Breska-Ficović, Michael Stoeber, Daniel Richter

20. veljače 2014. – 30. ožujka 2014.

Na izložbi Metamorfoze III, slikara Izvora Pende po prvi put će biti prikazani umjetnikovi najnoviji radovi.
Četiri je autora kataloga za ovu izložbu. Tako Vesna Delić Gozze, opisujući motive radova kaže: „U Pende ne vlada ushićenost prizorom, nego suzdržano praćenje moćnoga dvojstva mora i neba. Sa ženom između. Slikarski rezultat Pendin na neki je način blizak neumoljivo ogoljujućem učinku motiva sa slika Edwarda Hoppera i njegovom jasno definirajućem, hladnom svjetlu."

Michael Stoeber pak slikareve motive povezuje s kazališnom predstavom „Valovi ljubavi", austrijskog dramaturga Franza Grillparzera, te u cijelom opusu pronalazi ljubav koja je prisutna u metonimijskom obliku te kaže: „Žena kao alegorija ljubavi se kod Pende ne pojavljuje kao indikativ, već kao konjuktiv. Ne kao stvarnost, već kao mogućnost."

Osim na motive žene i mora, Daniel Richter se osvrnuo i na Dubrovnik, čije su znamenitosti, iako na prvi pogled neprimjetne, prisutne u gotovo svakom djelu. „Dubrovnik je na ovim slikama još uvijek kulisa za snove, mjesto mašte s onu stranu ljudskih masa i turističkog kiča. Melankolični vjetar puše kroz slike kao kroz Grad, kad dan još nije započet, a noć još nije završena."

„Iako se ranije faze u stvaralaštvu Izvora Pende tematski i stilistički razlikuju od novih, može se reći da je ovaj korak u evoluciji njegovog slikarskog stila svojevrstan zbroj svih njegovih prethodnih iskustava i istraživanja. Kroz dokidanje prisutnosti ženskog lika i postepeno razlučivanje granica prostora umjetnik se oslobađao dominantnih motiva u kompoziciji", smatra Nancy von Breska – Ficović.

Izvor Pende rođen je u Zagrebu 1976. godine. Nakon dvije godine studiranja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1998. odlazi na studij slikarstva u Kunstakademie Düsseldorfu, gdje je 2005. i diplomirao. Imao je samostalne izložbe u Bonnu, Münchenu, Hannoveru, Düsseldorfu, Zagrebu, a prije četiri godine i u Dubrovniku.

 


«SESTRE BUKOVAC»
JELICA BUKOVAC RADOSAVLJEVIĆ (1897.-1967.)
IVANKA BUKOVAC JAVORSKY (1899.-1978.)

kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda

6. veljače – 16. ožujka 2014.

Izložba predstavlja radove Jelice Bukovac Radosavljević i Ivanke Bukovac Javorsky koji se čuvaju u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Kući Bukovac u Cavtatu i privatnim zbirkama u Dubrovniku, Cavtatu i Zagrebu.
Činjenica da su Ivanka i Jelica kćeri slavnoga Vlaha Bukovca, ključne osobe za razvoj hrvatskog modernog slikarstva za obje slikarice je bio dvosjekli mač. S jedne strane, duguju mu sistematsku likovnu poduku od rane dobi, a s druge strane do kraja života ne mogu se osloboditi očevog nasljeđa i ostaju više ili manje vezane uz akademski realizam i plenerizam, potpuno ignorirajući avangardne pokrete u umjetnosti dvadesetog stoljeća. Radom „sestara Bukovac", bez obzira što je očito riječ o talentiranim slikaricama i čak štoviše prvim ženama studenticama na praškoj Akademiji likovnih umjetnosti, povjesničari umjetnosti nikada se nisu sustavno pozabavili ponajviše zbog težine prezimena Bukovac i usporedbe koja se nametala, a koja je dakakao išla na štetu slikarica. Ovom izložbom se nastoji napraviti korak prema revalorizaciji opusa „sestara Bukovac", jer usprkos infeirornosti u odnosu na očevo, njihovo zanimljivo stvaralaštvo nipošto ne bi trebalo ostati tek na razini kurioziteta.

Ivanka Bukovac Javorsky rođena je 1899. godine u Cavtatu. Dobijala je privatne poduke od svog oca, Vlaha Bukovca, a zatim od 1921.- 1928. studira na Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu. Od 1945. je član „Saveza čehoslovačkih likovnih umjetnika". Iz Praga u Cavtat seli se 1968. godine. Umrla je 1978. godine u Cavtatu.
Jelica Bukovac Radosavljević rođena je 1897. godine u Zagrebu. Dobijala je privatne poduke od svog oca, Vlaha Bukovca, a zatim se 1921. godine upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu, te studira do 1924. Prekida studij da bi ga opet nastavila od 1938.-1939. Umrla je 1967. godine u Cavtatu.

 

 

 


LEON ZAKRAJŠEK
Susret kistom

kustosica: mr.sc. Vesna Delić Gozze
mjesto izlaganja: Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika
21. prosinca 2013. – 26. siječnja 2014.

Izložba «Susret kistom» poznatog slovenskog umjetnika predstavlja 35 radova (monotipije izložene u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i akrilici izloženi u Atelijeru Pulitika), koji su nastali u posljednje tri godine i inspirirani su nasljeđem tradicionalne japanske umjetnosti.
....."Okupiranost Zakrajšekove pozornosti dijelom japanskoga tradicionalnog izražavanja može se ogledati kao interpretacija Zapadnjaka koji je dostatno, a kako priliči polju umjetnosti i nikad potpuno, ušao u zabranu vrijednosnog poimanja jednoga, japanskog Drugoga. Teoretiziranje o Drugome može biti i kliše kojim se, iako blagonaklono, priznaje pravo na drugi način, ali u praksi to razumijevanje je češće obilježeno nedostatkom potrebe za približavanjem onom različitom i drukčijemu čija bi blizina mogla poremetiti vlastiti, prihvaćeni "red stvari". Zato je ovoj analizi bliskija teza da je, primijenjena na kreativni rad, boravak u drugoj sredini ponajprije prilika za prepoznavanje sebe u drugome ma koliko taj bio egzotičan kao i mogućnost harmonične korespondencije s vlastitim promišljanjima i osjećajima nastalim iz neprocjenjive šanse u sudaru s nepoznatim. Prilagođavajući se, mijenjamo sebe. Potom i sredinu koja nas je promijenila." ..... (mr.sc. Vesna Delić Gozze, iz teksta kataloga izložbe)

Biografija:

Leon Zakrajšek, rođen 1962. godine, djeluje u području apstraktnoga slikarstva i umjetničke grafike kao autor i promotor originalnoga grafičkog jezika. Studirao je na Akademiji za likovnu umjetnost Sveučilišta u Ljubljani. Likovno se razvijao na međunarodnim likovnim učilištima kao što su španjolski Centre Internacional de Recerca Gràfica, japanski Tama Art University kao stipendist japanske vlade, kao i u ateljeima za grafiku Hanga Kobo-Seya-ku gdje ga prati mentor Harumi Sonoyama i kod majstora drvoreza kao što su Fumio Kitaoka, Yuki Rei te Seiko Kawachi. Od godine 1987. član je Udruženja slovenskih likovnih umjetnika; od ljeta 1998. godine član je Kamakura Print Collection, a godine 1996. u Italiji je dobio naziv Cavaliere dell'Arte – Vitez umjetnosti. Samostalno izlaže od 1977. godine, od kada je izlagao na više od 120 samostalnih izložbi u Austriji, Kini, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Izraelu, Japanu, Sloveniji i Srbiji. Sudjelovao je na više od 230 grupnih izložbi na svim svjetskim kontinentima. Njegovi radovi su uključeni u mnoge privatne i institucionalne umjetničke zbirke diljem svijeta, a mnogi su od njih nagrađeni vrijednim nacionalnim i međunarodnim priznanjima Italije, Francuske, Malte i Japana. Živi i radi u Zagrebu.