FACEBOOK            HR  |  EN

Arhiva · 2013

LEON ZAKRAJŠEK
Susret kistom

kustosica: mr.sc. Vesna Delić Gozze
mjesto izlaganja: Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika
21. prosinca 2013. – 26. siječnja 2014.

Izložba «Susret kistom» poznatog slovenskog umjetnika predstavlja 35 radova (monotipije izložene u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i akrilici izloženi u Atelijeru Pulitika), koji su nastali u posljednje tri godine i inspirirani su nasljeđem tradicionalne japanske umjetnosti.
....."Okupiranost Zakrajšekove pozornosti dijelom japanskoga tradicionalnog izražavanja može se ogledati kao interpretacija Zapadnjaka koji je dostatno, a kako priliči polju umjetnosti i nikad potpuno, ušao u zabranu vrijednosnog poimanja jednoga, japanskog Drugoga. Teoretiziranje o Drugome može biti i kliše kojim se, iako blagonaklono, priznaje pravo na drugi način, ali u praksi to razumijevanje je češće obilježeno nedostatkom potrebe za približavanjem onom različitom i drukčijemu čija bi blizina mogla poremetiti vlastiti, prihvaćeni "red stvari". Zato je ovoj analizi bliskija teza da je, primijenjena na kreativni rad, boravak u drugoj sredini ponajprije prilika za prepoznavanje sebe u drugome ma koliko taj bio egzotičan kao i mogućnost harmonične korespondencije s vlastitim promišljanjima i osjećajima nastalim iz neprocjenjive šanse u sudaru s nepoznatim. Prilagođavajući se, mijenjamo sebe. Potom i sredinu koja nas je promijenila." ..... (mr.sc. Vesna Delić Gozze, iz teksta kataloga izložbe)

Biografija:

Leon Zakrajšek, rođen 1962. godine, djeluje u području apstraktnoga slikarstva i umjetničke grafike kao autor i promotor originalnoga grafičkog jezika. Studirao je na Akademiji za likovnu umjetnost Sveučilišta u Ljubljani. Likovno se razvijao na međunarodnim likovnim učilištima kao što su španjolski Centre Internacional de Recerca Gràfica, japanski Tama Art University kao stipendist japanske vlade, kao i u ateljeima za grafiku Hanga Kobo-Seya-ku gdje ga prati mentor Harumi Sonoyama i kod majstora drvoreza kao što su Fumio Kitaoka, Yuki Rei te Seiko Kawachi. Od godine 1987. član je Udruženja slovenskih likovnih umjetnika; od ljeta 1998. godine član je Kamakura Print Collection, a godine 1996. u Italiji je dobio naziv Cavaliere dell'Arte – Vitez umjetnosti. Samostalno izlaže od 1977. godine, od kada je izlagao na više od 120 samostalnih izložbi u Austriji, Kini, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Izraelu, Japanu, Sloveniji i Srbiji. Sudjelovao je na više od 230 grupnih izložbi na svim svjetskim kontinentima. Njegovi radovi su uključeni u mnoge privatne i institucionalne umjetničke zbirke diljem svijeta, a mnogi su od njih nagrađeni vrijednim nacionalnim i međunarodnim priznanjima Italije, Francuske, Malte i Japana. Živi i radi u Zagrebu.


MARKO RAŠICA (1883. – 1963. )

«Ni jedan dan bez linije»
retrospektivna izložba



Autorica izložbe i kataloga: dr.sc. Sanja Žaja Vrbica
Kustosica: dr.sc. Rozana Vojvoda
13. prosinca 2013 – 16. veljače 2014

Izložba Marka Rašice u slikarevoj jubilarnoj 2013. godini obilježava 130. obljetnicu njegova rođenja i 50. godišnjicu smrti. No, to je ujedno i treća samostalna Rašičina izložba u Umjetničkoj galeriji, nakon prve otvorene 1963. godine, organizirane nakon slikareve smrti kako bi se skrenula pažnja na tada pomalo zaboravljenog dubrovačkog slikara te sljedeće predstavljene 1986. godine.
Biti će izloženo oko 130 djela iz hrvatskih i inozemnih muzeja, sakralnih zbirki i privatnog vlasništva, a autorica izložbe je dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, čija doktorska dizertacija o Marku Rašici-temelj uvodnog teksta kataloga izložbe daje dosada najtemeljitiji uvid u rad Marka Rašice i valorizaciju njegovog opusa u svjetlu novih istraživanja.
Iznimna je svestranost Rašičina djelovanja, pored ulja na platnu, akvarela, crteža, on izvodi radove u različitim grafičkim tehnikama – drvorezu, linorezu i litografiji, radi reljefe tehnikom iskucavanja metalnih ploča, izvodi zidne slike, freske, vitraje i mozaike. Izgubivši vid osmislio je vlastitu tehniku slikanja redis perom, temperom i akvarelom. Oblikovao je ilustracije za književna djela i časopise, karikature, bavio se i tekstilnim dizajnom i slikao batik - tehnikom. Dizajnirao je dječje igračke za izvedbu tehnikom tokarenja, a kreirao je i nakit izveden filigranskom tehnikom. Autor je i nekoliko scenografija, a niz godina radio je kao profesor na Obrtnoj školi i Višoj stručnoj školi u Zagrebu.
Rašica je spona između Medovića i Ignjata Joba, a bjelodano je i poticaj za pojedina Jobova djela pa je njegovo mjesto među nekoliko najznačajnijih dubrovačkih umjetnika prve polovice 20. st.


JOSIP ŠKERLJ
PORTRETI

6. studenoga – 15. prosinca, 2013.

kustosica izložbe: mr.sc. Vesna Delić Gozze

Izložba renomiranog dubrovačkog slikara Josipa Škerlja predstavlja oko četrdeset radova iz njegovog portretnog opusa. Prema riječima autorice izložbe mr.sc. Vesne Delić Gozze na primjerima Škerljevih portretnih slika može se pratiti bogata autorska putanja, od portreta primjerice Eme Škerlj s uporabom boje na tragu fovističke izrazite emocionalne snage i osamostaljenja boje, preko reminiscencija na plošnost kolorita Nabis grupe osobito radova Pierra Bonnarda, do ekspresionističkih, ali i divizionističkih izleta u nizu aotoportreta ili u kasnijoj prevlasti jasno definiranih i izoliranih škerljovskih volumena obilježenih zasićenim pigmentom.

Biografija:

Josip Škerlj rođen je u Dubrovniku 24. travnja 1941. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu i dobio od Koste Strajnića prve poduke o slikarstvu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao se 1961. godine. Diplomirao je u klasi Otona Postružnika 1965. godine. Po završetku studija vratio se u Dubrovnik i zaposlio kao nastavnik likovnog odgoja. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama i ostvario oko šezdesetak samostalnih izložbi.
Uz slikanje bavi se pisanjem i poezijom. Živi i radi u Dubrovniku.



SLIKARSTVO I FOTOGRAFIJA IZ ZBIRKE UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK

17. listopada - 8. prosinca 2013.

Izložbom Slikarstvo i fotografija iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik, Umjetnička galerija Dubrovnik predstavlja izbor iz bogate zbirke koja broji više od 2500 umjetnina.
Predstavlja se razvoj i pluralizam hrvatskog modernog slikarstva radovima Vlaha Bukovca, Mate Celestina Medovića, Emanuela Vidovića, Vladimira Becića, Oskara Hermana, Milivoja Uzelca, Ljuba Babić, Marina Tartaglie, Otona Postružnika do Đura Pulitike, Eda Murtića, Otona Glihe, Josipa Vanište, Marijana Jevšovara, Julija Knifera i drugih. Iako u manjem obimu, na izložbi je moguć i uvid u slikarstvo bivše Jugoslavije, preko djela značajnijih autora s područja tadašnjih republika. Među njima su Zora Petrović, Petar Dobrović, Milan Konjović, Peđa Milosavljević, Sava Šumanović, Milo Milunović, Petar Lubarda, Marij Pregelj i Janez Bernik.
Fotografsku zbirku predstavljaju donirani radovi čuvenog hrvatskog fotografa Mladena Tudora, posljednje fotografije dubrovačkog fotografa Pava Urbana prerano preminulog u Domovinskom ratu, radovi Mare Bratoš, Damira Fabijanića i kipara Ivana Kožarića, koji je ostvario nekoliko zanimljivih fotografskih serija. Posjetitelji će imati priliku vidjeti i izbor djela iz obimne donacije renomiranog američkog fotografa Roberta Farbera, te jedno djelo poznatog američkog fotografa Stevea McCurryja.


DUBRAVKA LOŠIĆ
PALIMPSEST ZA GRAD (1986. – 2013.)

Autorice koncepcije i postava: Dubravka Lošić, Margarita Sveštarov Šimat

9. kolovoza – 13. listopada, 2013.

"Palimpsest za Grad autoričina je posveta izložbe gradu Dubrovniku. Svojevrsno polaganje i uslojavanje teksta na već ispisano. Infiltracije i emitiranja novih značenja koja nastaju preslagivanjem ciklusa. Pobuđivanje intertekstualnosti – kada se u kazanom i novim okolnostima, ono što je desetljećima nastajalo - neutralizira i novom gestom i novim artefaktima
biva uzbuđeno i uznemireno novom akustikom.
.....
Na ovoj izložbi Dubravka Lošić izvlači dijelom sažetke svojih ciklusa, dijelom njihove ekstenzije i nove aglomeracije, a dijelom njihove rezonancije. Rezonancije među njima i rezonancije izazvane prostorom i njegovim strukturalnim i funkcionalnim toposima koji se - Dubravkinim označavanjima i punjenjima - u jednom slučaju realiziraju u njihovom stvarnom značenju a u drugom se pretvaraju u meta prostor simboličkog i alegorijskog. Pročelni zid dvora je bedem (Štit); atrij je neodlučivost ili zadržavanje prije ulaza i prije izlaza (M. psine); podesti stubišta su vizure i zadržavanja; koridori su saća, kolumbariji, sepulkralne kasete, nizovi, brojanice, označavanja, fiksiranja (Rozariji); velika sala je alegorija, gozba, svjedočenje (Pladnjevi i chore, Portreti); sobe uz salu su turba, mnogoglasje (Trkači, Lune, Marionete); arkade velike terase su okrugline, sklonjena mjesečina, timpani (Acis i Galatea); mala terasa je vidikovac (Kula/Grad); sobe i prozori gornjeg kata su horizonti, pogledi, zrcaljenja i umnožavanja (Ptice, Krajolici, Kalamota); koridor leđima od mora je zaleđe, prolaz, sjena, zaključanost (Ženska soba)......."

(Margarita Sveštarov Šimat, iz uvodnog teksta kataloga)

Biografija:

Dubravka Lošić rođena je 1964. godine u Dubrovniku. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1988. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ferdinanda Kulmera. Apsolvent je povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Izlaže od 1983. godine na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je tuzemnih nagrada a 1992. godine proglašena u Parizu slikaricom tromjesečja Nouvel Art du Francaise. Osim slikarstva, instalacija i objekata; bavi se scenografijom i kostimografijom. Živi u Dubrovniku gdje radi kao slobodna umjetnica.




JAGODA BUIĆ - CARTA CANTA 2
Izložba je dio popratnog programa 64. Dubrovačkih ljetnih igara.
Umjetnička galerija Dubrovnik / Državni arhiv u Dubrovniku

31.7.2013. - kolovoz 2013.

Izložba je realizira u suradnji Dubrovačkih ljetnih igara, Umjetničke galerije Dubrovnik i Državnog arhiva u Dubrovniku, a postavljena je na dvije lokacije – u Atriju palače Sponza i u Galeriji Dulčić Masle Pulitika.

Riječ je o četrdesetak djela rađenih u mediju papira koji pripadaju recentnom ciklusu (2004. godine – nadalje), a u Galeriji Dulčić Masle Pulitika izloženi su radovi nastali tijekom prošle i u ovoj godini.

Početak ovog ciklusa predstavljen je 2004. godine u Atriju palače Sponze (Carta canta 1) a bio je popraćen riječima Luka Paljetka: /.../ Jagoda Buić ovom izložbom odaje počast divoti papira, mjestu odakle svaki rukopis kreće u avanturu nedočitljivog smisla. Slijedi, kao i do sada, svoje polete i ulegnuća, zanosa i stanke zapitanosti, baš kao što to čini i njen rukopis od samog početka kada je u prste uzela onu svoju nit za hod kroz labirint. Odgađajući mogućnost raspleta labirint se sada stopio s papirom.

O izložbi Carta canta 2, Tonko Maroević, autor predgovora, navodi: /.../ Ciklusom nazvanim „Carta canta" Jagoda Buić je prije desetak godina otvorila novu dionicu svog rada, okrenula se oblikovanju u papiru, no pritom je sačuvala istu prvotnost odnosa kakva je bila karakteristična za njezine tapiserijske sklopove i za njezin taktilno-optički senzibilitet s preferencijama prema vuni, juti, sisalu, konoplji itd. Naime i papir je podjednako arhetipski i elementaran, podjednako izazovan kao podloga i struktura, podjednako otvoren da se njegovom teksturom potakne imaginativno putovanje kao što se to čini tkanjem i pretivom, nitima i čvorovima. /.../
U međuvremenu je taj ciklus znatno narastao i bitno je obogaćen novim iskustvima, pa u sada izloženim radovima možemo prepoznati i kontinuitete i iskorake iz standarda i matrice. /.../

Ravnateljica Umjetničke galerije Dubrovnik, Vesna Delić Gozze, zapisuje povodom izložbe: /.../ Mijenjajući materijale u kojima se izražava, Jagoda Buić ne gostuje slučajno ni u jednom mediju, ona ih suvereno prisvaja obzirom na poznavanje inherentnih osobina materijala koje oblikuje stvarajući polja upečatljive snage (Rosso con brio). Kao da neka nomadska vodilja Jagode Buić utječe da ona svugdje prepoznaje energiju kraja koju i sama uvijek nosi pa se osjeća da je kod kuće; iz te referencije autorica razaznaje autentičnosti mjesta i na najbolji način ih reinterpretira. Osjećaj za materiju i materičnost uzrok su da Jagoda Buić svoje predmete beziznimno nadahnuto privodi njihovom izvoru osobina, proizvodeći u promatrača osjećaj povratka izvornom okusu i prvotnom obliku.

Biografija

Jagoda Buić rođena je u Splitu. Studirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti i dizajna, te povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu. Diplomirala je na Akademie für angewandte Kunst u Beču, te je studirala filmsku scenografiju u Cinecittà u Rimu i povijest kostimografije u Centro delle Arti e del Costume u Palazzo Grassi u Veneciji. Realizirala više od 120 projekata kao kostimografkinja i scenografkinja za opere, balete, drame i filmove u različitim zemljama. Njezin umjetnički pristup kazalištu sastoji se od inzistiranja na velikim prostornim ostvarenjima avangardnog duha, te interesu za mir i klasični svijet. Najpoznatija su joj ostvarenja: W. Shakespeare - Hamlet, Kralj Lear, Trgovac iz Venecije, Othello, Kako vam drago; Sofoklove i Eschillove tradegije; opere poput Turandot, Otello, Tosca, Lohengrein, Nabucco, Aida, Don Juan, Figarov pir, Traivata, Trovatore... Napisala je balet Apokalipsa prema sv. Ivanu i napravila adaptaciju Malog princa A. de Saint-Exupéryja.
Godine 1965. stvara svoju prvu tekstilnu formu u prostoru, koju je otkupio Muzej Stedelijk iz Amsterdama. Otada izlaže svoje monumentalne tekstilne instalacije na svjetskim bijenalima (Venecija, 1968., 1970., 2002.; São Paulo, 1967., 1975., 1979.; Lausanne, 1965., 1967., 1969., 1971., 1973., 1975., 1977., 1985., 1987.) i u najvažnijim svjetskim muzejima (Pariz, Düsseldorf, Rio de Janeiro, Buenos Aires, Bruxelles, Zürich, Tokio, Rim, Milano, Amsterdam, Oslo, Barcelona, Montreal, Chicago, New York, Madrid, Beč, São Paulo, Washington, San Francisco, Darmstadt itd.). Njezina su djela u mnogim javnim i privatnim umjetničkim zbirkama (Metropolitan Museum, New Yorku; Muzeju moderne umjetnosti, Pariz...). Gostujuća je profesorica na Royal College of Art u Londonu, Cranbrook Academy of Art u Denveru te na Atlantic Center for the Arts na Floridi. Posljednjih godina izlagala je u Rabatu, Sarajevu i Zagrebu gdje je u Muzeju za umjetnost i obrt 2010. godine imala retrospektivu.
Živi i radi u Dubrovniku, Veneciji i Parizu.

Jagoda Buić dobitnica je brojnih svjetskih i domaćih nagrada, među ostalim: 1954. – Beč, Akademija za primijenjenu umjetnost, Ehrenpreis, nagrada za najbolji diplomski rad; 1956. – Rim, prva nagrada na međunarodnom natjecanju kostima o temi Rima (s Božom Košak); 1957. – Zagreb, Nagrada Grada Zagreba; 1961. – Pula, Festival igranog filma, Nagrada Zlatna arena za kostimografiju; 1962. – Zagreb, Nagrada Grada Zagreba; 1965. – Sombor, Prva nagrada na izložbi jugoslavenske tapiserije; 1971. – Zagreb, Nagrada Vladimir Nazor; 1975. – São Paulo Biennale, Grand Prix Itamaraty; 1976. – Beč, Herderova nagrada; 1978. – Łódź, Medaille d'Honneur, nagrada kritike; 1991. – Angers, Nagrada grada Angersa za umjetničku instalaciju na povijesnim mjestima; 1994. – Pariz, Nagrada UNESCO-a za zasluge na području suvremenog stvaralaštva.


STJEPAN ŠANDRK

Autor predgovora i postava izložbe: Andrija Seifried

11. srpnja – 28. srpnja, 2013

Na izložbi mladog hrvatskog slikara Stjepana Šandrka biti će predstavljeno jedanaest ulja na platnu nastalih tijekom 2012. i 2013. godine. Riječ je o hiperealističkom slikarstvu, prizorima koji nastaju na temelju fotografiranih prizora publike u izlagačkim prostorijama raznih muzeja i galerija.
Autor postava i predgovora, Andrija Seifried zapisuje: Zaista, što nam ovaj mladi, sad već afirmirani, slikar svojim hiperealističkim slikama pokazuje, bolje reći na što ukazuje? Sada mi je jasno da je Stjepan Šandrk svojevrstan voajer zbivanja u muzejima i izložbenim prostorima, koji bilježi motive i koji nas, u likovnoj reinterpretaciji istih, dovodi u status „voajera iz druge ruke", onog koji promatra ono deja vu./../ Svojim slikama Šandrk otkriva „naličje izložbenog spektakla" kod kojeg svojim voajerističkim okom bilježi onaj „odlučujući trenutak" promatranja „umjetničkih izložaka", trenutak kojim i nas uvlači u taj svoj voajeristički akt i čini nas izravnim sudionicima svog kreativnog događanja.

Biografija:

Stjepan Šandrk rođen je 31. ožujka 1984. godine u Osijeku. Završio je 2002. godine Školu primijenjenih umjetnosti u Osijeku, a 2006. godine diplomirao je slikarstvo u klasi profesora Igora Rončevića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Trenutno je doktorand poslijediplomskog doktorskog studija slikarstva na istoj Akademiji. Izlagao je na dvanaest samostalnim i mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je Nagrade Akademije likovnih umjetnosti za najuspješnije diplomante 2005./2006., Nagrade Hrvatske Gospodarske Komore za najboljeg diplomanta 2005./2006. te posebnog priznanje 20. Slavonskog biennala. Živi i radi u Zagrebu.

ssandrk.tumblr.com 


JOSIP TROSTMANN
RETROSPEKTIVA 1963 – 2013

6. lipnja - 4. kolovoza, 2013.

Koncepcija i postav izložbe: Teo Trostmann i Josip Trostmann

U četvrtak, 6. lipnja u 20 sati otvara se izložba renomiranog dubrovačkog slikara Josipa Trostmanna povodom pedesete obljetnice njegovog umjetničkog stvaranja. Biti će izloženo oko osamdeset radova, pretežno u tehnici ulja na platnu, a odabir radova koji pripadaju raznim slikarskim fazama napravio je Teo Trostmann, ujedno i urednik knjige-kataloga koja će biti promovirana na izložbi.
Josip Trostmann koji je, kako sam kaže već pedeset godina očaran zavičajnim krajolikom, prema riječima Tonka Maroevića je motivski i tipološki, strašću i predanošću, najdubrovačkiji suvremeni slikar, a po tim svojstvima i značenju predstavlja dragocjenu dionicu hrvatske likovne umjetnosti.
Nakon Dubrovnika, izložba će se prikazati u Splitu, u galeriji Kula i Palači Milesi, a nakon toga u Modernoj galeriji u Zagrebu. Izložba ostaje otvorena do 4. kolovoza 2013. godine.



BIOGRAFIJA

Josip Trostmann rođen je u Dubrovniku, 9. lipnja 1938. godine.
Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku gdje je završio pučku i srednju školu.
U dobi od deset godina počinje pohađati Večernju školu portreta koju je vodio dubrovački slikar Ivo Dulčić. Također posjećuje dom slikara, povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara i konzervatora Koste Strajnića, koji je s entuzijazmom pomagao mlade talente i usmjeravao ih u slikarskom razvoju.
Trostmann je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1963. godine, a profesori su mu bili Đuro Tiljak i Ivo Režek. Iste godine postao je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika te je prvi put samostalno izlagao u Dubrovniku.
Od 1968. godine, sve donedavna, bavio se i pedagoškim radom tijekom kojeg je odgojio brojne sada već afirmirane umjetnice/ke.
Dobio je priznanja, pohvale, odlikovanja i nagrade za svoje stvaralaštvo kao i za pedagoški rad, a nedavno mu je dodijeljena Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2012. godinu – za područje likovnih umjetnosti, za sinteznu izložbu Intimna i intuitivna biografija jednog dubrovačkog slikara, koja je održana 2012. u sklopu 63. Dubrovačkih ljetnih igara.
Izlagao je na pedesetak samostalnih izložbi uglavnom u Dubrovniku i Zagrebu, te u Orebiću, Korčuli, Metkoviću, Splitu, Sinju, Karlovcu, Varaždinu, Budvi, Mostaru, Apeldoornu... Sudjelovao je na više od sto skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.

 


Álvaro Siza VIAGEM SEM PROGRAMA / PUTOVANJE BEZ PLANA / hrvatsko iskustvo
Kustosi: Greta Ruffino, Raul Betti, Andrija Rusan

26. travnja  – 26. svibnja, 2013.

Projekt Álvaro Siza “Viagem sem programa” bio je prateći događaj na 13. izložbi arhitekture – la Bienale di Venezia, 2012. godine. Pokrenut je u svrhu istraživanja najintimnijih aspekata Sizinog arhitektonskog opusa i koncepta života kroz njegove crteže koje je osobno odabrao za projekt. Ova 53 crteža, koji su nastali u mladosti tijekom putovanja s jednog kraja svijeta na drugi, na večerama s prijateljima ili u trenucima odmora od ‘bremena posla’, prikazuju sjećanja, zapažanja, ironične stavove, poglede koji se tiču stvarne vrijednosti života. Izložba u Dubrovniku obogaćena je crtežima koje je Álvaro Siza napravio tijekom suradnje s časopisom Oris u Zagrebu i Portu. Izložbu u Veneciji organiziralo je kulturno društvo Medicina Mentis, a izložbu u Dubrovniku Oris-Kuća Arhitekture i Umjetnička galerija Dubrovnik.
Álvaro Siza - biografija:
Álvaro Siza rodio se u Matosinhosu, sjeverno od Porta, u Portugalu 1933. godine. Od 1949. do 1955. godine studirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Portu. Od 1955. do 1958. godine radio je kao suradnik arhitekta Fernanda Távore. Predavao je na Sveučilištu u Portu od 1966. do 1969. godine, a položaj redovnog profesora dobio je 1976. godine. Predavao je na Sveučilištu Harvard, Ecole Polythéchnique u Lausannei, Sveučilištu Los Andes u Bogoti. 1992. dobio je prestižnu Pritzkerovu nagradu, a 2009. zlatnu medalju Royal Institute of British Architects. Dobio je Zlatnog lava za životnog djelo na 13. Međunarodnoj izložbi arhitekture – La Biennale di Venezia, 2012. godine. Arhitektura Alvara Size duboko je ukorijenjena u modernističkom pokretu, ali uključuje subjektivni pristup konceptu i dizajnu, u kojem se traže alternativne interpretacije modernizma.


      


TOMISLAV CIKO (1930. - 1982.)
POST FESTUM
slike, crteži, skulptura

20. travnja – 1. lipnja, 2013.

Autori izložbe: Ivan Viđen, dr. sc. Rozana Vojvoda

Izložba Tomislava Cika pod nazivom Post festum predstavlja radove od sredine šezdesetih do ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća; slike, crteže, skulpturu i reljefe, uglavnom iz privatnih zbirki.
Nakon stilski i vrijednosno različitih radova iz sredine šezdesetih godina, ranih sedamdesetih godina, Tomislav Ciko razvija svoj prepoznatljivi stil u kojemu pojednostavljuje motiv i oblikuje mrljastu, višeslojnu, gustu i vibrantnu slikarsku površinu, koja je glavni nositelj izraza.
Njegovi najuspjeliji radovi koji pokazuju sjetno i melankolično osjećanje života su spiritualizirani pejzaži i prikazi sakralne arhitekture iz Boke kotorske, te dubrovačke vedute među kojima se izdvaja ciklus Post festum ( 1973. / 1974.). Sastoji se od četiri ulja na platnu koja bilježe specifični trenutak dubrovačke stvarnosti kada se iz blještavila i vreve ljeta, nakon zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, kreće prema pustošima zime.
U crtežima kao da Ciko postaje drugačiji umjetnik; lapidarnost poteza, posni izraz, krajnja sažetost u neobičnom su suodnosu sa nikad završenom slojevitošću slika. Crta prizore s Dubrovačkih ljetnih igara, radi fantazmagorične prikaze, autoportrete, pod utjecajem kineske grafike crta elegantna stilizirana stabla, a od ljudskih figura najčešće bira tragični lik Don Quijotea, kojeg osim mnoštvom skica prikazuje i kao malu figurinu od listića bakra.

Tomislav Ciko- biografija

Tomislav Ciko, porijeklom je iz stare bokeljske obitelji, a rođen je 26. 2. 1930. u Požarevcu, mjestu očeve geodetske službe. Po izbijanju Drugoga svjetskoga rata, na ljeto 1941. godine, obitelj je preko Kotora preselila u Dubrovnik. U Dubrovniku je pohađao srednju školu i maturirao 1950. godine. Odlazak zbog liječenja od tuberkuloze u Zagreb omogućio mu je pohađanje satova crtanja i nekih predavanja na Akademiji likovnih umjetnosti, ali nestalno zdravstveno stanje i vraćanje bolesti nisu Ciku omogućili službeni upis i završetak studija.
Kao aktivan član Hrvatskoga društva likovnih umjetnika ( tada ULUH – Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske ) sudjelovao je od sredine 60-ih godina u svim aktivnostima dubrovačkoga ogranka. Niz godina je sudjelovao sa likovnim prilozima u raznim časopisima (Vjesnik, Slobodna Dalmacija, Dubrovački vjesnik, Mogućnosti). Osim u Dubrovniku, živio je i u  Prčanju i Cavtatu. Umro je u Dubrovniku 9.1.1982. godine.

 


PUTOVANJE KROZ UGOĐAJE
ROBERT FARBER, FOTOGRAFIJE

09.04. - 30.5.2013

Autorska izložba u Dubrovniku američkog fotografa Roberta Farbera odabir je djela nastalih od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas. Riječ je o jedinstvenoj raznolikosti tema, te se na izložbi može vidjeti niz fotografija iz raznih serija koje tematiziraju SAD, New York, ocean, krajobraz i akt, dok su u manjoj mjeri zastupljene komercijalne fotografije (modne, reklamne...) koje svojom kvalitetom postaju dio umjetničkog diskursa.

Rober Farber: Fotografije na ovoj izložbi su pigmentni pozitivi, digitalno preneseni na poseban arhivski papir. Još odmalena imao sam želju postati slikar, radio sam ulja i akvarele. Kada sam se počeo baviti fotografijom upotreba određenih filmova i filtera omogućila mi je slikarski izgled kakav sam tražio. Međutim, izrada fotografija bila je ograničena strogim fotografskim procesom. Kad je je uvedeno digitalno printanje, eksperimentirao sam s raznim vrstama papirima i uskoro sam se vratio papiru naziva Somerset Fine Art, koji sam koristio za moje akvarele.

Biografija:
Robert Farber rođen je 29. veljače 1944. godine u Newarku, New Jersey.Njegov stil utjecao je na generacije fotografa, karakterističnoga slikarskog, impresionističkog stila koji je u stanju uhvatiti srž kompozicije u svakom žanru, što uključuje aktove, mrtve prirode, pejzaže i arhitekturu. Farberovih deset fotografskih autorskih knjiga rasprodano je u milijun primjeraka. Na poziv Jacqueline Kennedy Onassis, Farber je u Doubledayu izdao svoju knjigu By The Sea (Pored mora), koja je dobila nagradu urednika za fotografiju u boji (Art Director’s award for color photography). Uz brojne druge nagrade, Robert Farber je nagrađen i kao fotograf godine koju dodjeljuje udruženje fotografa, Photographic Manufacturers Association, te međunarodnu nagradu udruženja američkih profesionalnih fotografa, Professional Photographers of America and The American Society of Photographers. Ova nagrada dodjeljuje se onima koji su ostvarili najznačajnije doprinose na području fotografije. Neki od prethodnih dobitnika su i dr. Edwin Land, izumitelj Polaroida i George Hurrell iz časopisa National Geographic. Posebno su cijenjene Farberove tematske fotografije aktova. Zapaženo predavanje Akt u reklami Farber je ostvario za Ogilvy & Mather. Kao primjer umjetničke primjene za potrebe Nacionalne zaklade za umjetnost, udruga American Society of Media Photographers izabrala je fotografije Farberovih aktova, nakon što je već ranije podržala fotografske izloške Mapplethorpea i Serrana. Knjiga naslova Farber Nudes uključena je u glasovitu kolekciju Jacqueline Kennedy Onassis. Farberove umjetničke fotografije u javnosti su često objavljivane, a izlagao je u muzejima i galerijama diljem svijeta. Predavao je na Smithsonian Institute, The George Eastman House, kao i na sveučilištima i za profesionalne auditorije diljem SAD-a, Japana, Australije i Europe. Uz umjetničku fotografiju, rad Roberta Farbera uključuje modne kampanje, reklamu i režiranje filmova. Nedavno je na temu svoje fotografske karijere u produkciji američkoga Public Broadcasting Service započeo snimanje dokumentarnog filma.

http://www.farber.com/






PETER KNAP - CVIJEĆE I SMEĆE (DVIJE VRSTE CVIJEĆA)

Izložba je ostvarena u suradnji s Galerijom Futura iz Zagreba

9. ožujka – 7. travnja 2013.

Izložba Cvijeće i smeće (Dvije vrste cvijeća) uglednog svjetskog fotografa Petera Knappa predstavit će dvanaest fotografija od kojih je njih šest nastalo 1970. godine dok je ostalih šest djela snimljeno 2007. godine.
Visokoprofesionalne modne fotografije odjeće Knapp bilježi za časopis Elle 1970. godine na začudnoj lokaciji u Chartresu. Riječ je o kući poštara koji je zidove, podove, stolice… prekrio apstraktno–figurativnim mozaikom u kojemu dominira motiv cvijeta. U takvom ambijentu modeli poziraju, a uzorci i boje haljina stapaju se s okolinom. Kadrovi ne prikazuju modu (odijevanje) kao sferu lakih znakova, već se ona predstavlja kao organski dio međuprostora u kojima se iščitava poetiziranje trenutka spoznaje čovjekove prolaznosti. Drugi dio fotografske priče nastaje 2007. godine kada Knapp odlazi na plažu Saint–Girons gdje se suočava sa zagađenjem Atlantskog oceana mazutom. On na plaži izrađuje od pronađenog otpada (npr. plastične boce) fragilne instalacije koje označavaju njegu zamisao – cvijet, te ih snima dok im je pozadina more i nebo. Fotograf razvija negativ filma i postiže kolorističku inverziju kojom naglašava ugroženost elementarnosti prirode.
Izložba ovih dvaju serija fotografija objedinjuje u sebi dvije vrsta cvjetova; s jedne strane promatrač susreće vizualnu raskoš linija, oblika i boja; a s duge strane mu se nudi minimalistički vizualni jezik. Priča koja pripada prošlom stoljeću sadrži u sebi lakoću, svijet odsutnosti i sna; dok ova recentna pripovijeda o emociji, etičkom promišljanju odnosa čovjeka i svijeta…

Biografija:
Peter Knapp rođen je 1931. godine u Bäretswilu, Švicarska. Prve fotografije snima 1945. godine, a 1947. upisuje umjetničku školu u Zürichu pri kojoj studira grafički dizajn. Počinje se baviti i slikarstvom, a 1952. godine odlazi u Pariz gdje studira na École des Beaux-Arts. Zapažen po grafičkom dizajniranju i osjećaju za tipografiju, dobiva posao u Galeries Lafayette, gdje ubrzo postaje umjetnički direktor zadužen za dizajn izloga i reklama. Nakon toga ga Hélčne Lazareff poziva da radi za časopis Le Nouveau Femina, a 1959. počinje rad u časopisu Elle kojeg je Lazareff pokrenula nakon rata. Knapp radi za Elle do 1966., te ponovo od 1974. godine. On angažira najznačajnije modne fotografe kao što su Jeanloup Sieff, Sarah Moon i Oliviero Toscani. Dugi niz godina obnaša dužnost i umjetničkog direktora i fotografa, eksperimentirajući sa svim mogućim neouobičajenim tehnikama – rabeći čak i slike s 16-milimetarskog filma. Ova naklonost prema eksperimentiranju bila je još izrazitija u njegovom osobnom radu. Godine 1964. definitivno se prestaje baviti slikarstvom i fokusira se na fotografiju. Knapp je bio jedan od prvih umjetnika koji je u galerijama izlagao fotografije u boji velikog formata, u vrijeme kada je većina fotografa još izrađivala crno-bijele fotografije uobičajenih formata. Uz svoj angažman u svijetu mode (gotovo 25 godina radio je s modnim dizajnerom Andréom Courrčgesom), Knapp njeguje i vlastitu umjetničku karijeru. Djelujući ispred svog vremena, planira i konceptualizira svoje radove na način da prikazuju tijek vremena i tragove koje ono ostavlja na nebu i u krajoliku. Nakon dugogodišnje suradnje s časopisom Elle i drugim časopisima kao što su Stern, Vogue, Sunday Times…; raste njegova želja za slobodom, te se postupno usredotočuje na individualni rad – ne gubeći pritom interes za grafički dizajn. Knapp radi grafički dizajn za veći broj knjiga o umjetnosti, uključujući i nagrađenu knjigu o Giacomettiju 1991. godine. Godine 2002. režira tri filma o povijesti fotografije za TV5, a 2006. godine 52-minutni dokumentarni film Van Gogh, les derniers jours ŕ Auvers-sur-Oise (Van Gogh, posljednji dani u Auvers-sur-Oise).


MODERNA I SUVREMENA UMJETNOST
iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik

siječanj-ožujak 2013

autorice izložbe: Petra Golušić, dr.sc. Rozana Vojvoda
Izložba Moderna i suvremena umjetnost-iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik predstavlja izbor iz bogate zbirke moderne i suvremene umjetnosti koja broji više od dvije tisuće i četiri stotine slika, skulptura, grafika, crteža, fotografija, instalacija i video-radova.
U zbirci se čuvaju djela gotovo svih najpoznatijih dubrovačkih i nacionalnih slikara, grafičara i kipara, a posebno se ističu imena začetnika hrvatske moderne umjetnosti, Vlaha Bukovca,  Mate Celestina Medovića, Ivana Meštrovića, Emanuela Vidovića.
Ovom prigodom prvi puta nakon restauracije izlaže se monumentalna slika Vlaha Bukovca Alegorija umjetnosti IV (kiparstvo) iz 1897. godine, koja je uz još tri srodne alegorije velikih dimenzija naslikana za Bukovčev zagrebački atelijer.
Nižu se nadalje gotovo sva relevantna imena  domaćih autora 20. stoljeća: Menci Clement Crnčić, Robert Frangeš-Mihanović, Frano Kršinić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Ljubo Babić, Marino Tartaglia, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Krsto Hegedušić, Ivan Lozica, Ivo Dulčić, Antun Masle, Đuro Pulitika, Dušan Džamonja, Vojin Bakić, Kosta Angeli-Radovani, Edo Murtić, Oton Gliha, Branko Ružić, Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Julije Knifer... Prisutni su i suvremeni autori poput Brace Dimitrijevića, Gorana Trbuljaka, Željka Jermana, Igora Rončevića, Duje Jurića, Vlaste Žanić, Siniše Labrovića, Slavena Tolja, Mare Bratoš, Viktora Daldona, Ivana Skvrce...
 Kroz fundus Galerije dakle, pa tako i na ovoj izložbi, moguće je pratiti gotovo sva ona obilježja i mijene koje je moderna i suvremena hrvatska umjetnost, u većem ili manjem dosluhu s aktualnim europskim događanjima, proživljavala u razdoblju od kraja 19. stoljeća do danas.
 Od umjetnosti s obilježjima i odbljescima impresionizma i secesije, različitih ekspresionističkih i kolorističkih inačica autentičnog lokalnog prizvuka, začetnika socijalno intoniranog slikarstva grupe Zemlja iz tridesetih godina 20. st., apstraktnog izraza organskog i geometrijskog tipa pedesetih i šeszdesetih godina do predstavnika konceptualne umjetnosti sedamdesetih i postmodernih slikarskih tendencija osamdesetih do posve suvremenih inačica umjetnosti proširenih medija koje uključuju fotografiju, video, izvedbene umjetnosti, instalacije...






VIRTUALNI VODIČ